REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-273/2025-13

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Martina Alagić, odvjetnica iz Vukovara, J. J. Strossmayera 14C, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/24-01/108, URBROJ: 513-04-25-2 od 17. siječnja 2025. i poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar KLASA: UP/I-471-02/23-01/41, URBROJ: 513-07- 16-02-01/015-24-11 od 1. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-02/24-01/108, URBROJ: 513-04-25-2 od 17. siječnja 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar KLASA: UP/I-471-02/23-01/41, URBROJ: 513-07-16-02- 01/015-24-11 od 1. ožujka 2024.

2. Navedenim prvostupanjskim rešenjem je tužitelju kao poreznom obvezniku utvrđen pod točkom 1. manje obračunati porez i prirez na dohodak za 2021. u iznosu od 7.779,23 eura/58.612,60 kn, 2. manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. listopada 2021. do 31. prosinca 2021. u iznosu od 9.724,04 eura/ 73.265,75 kn te kamata zbog nepravodobno plaćenog poreza do dana sastavljanja Zapisnika (do 18. siječnja 2024. ) u iznosu od 1.200,81 eura / 9.047,49 kn. Točkom II. istog rješenja naloženo je tužitelju da, na za to propisane račune, uplati naprijed navedene obveze utvrđene točkom I. pobijanog rješenja, kao i da obračuna i uplati daljnje kamate od dana 19. siječnja 2024. do dana uplate. Pod točkom III. je tužitelju naloženo da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, točkom IV. određen je rok od 8 dana za izvršenje pobijanog rješenja od dana njegove izvršnosti, dok je u točki V. predmetnog rješenja tužitelj upozoren da će se, ukoliko ne izvrši uplate iz točke II. a u roku iz točke IV., naplata izvršiti ovrhom.

3. Tužitelj u tužbi osporava zaključak poreznog tijela da je tužite lj stvarni nositelj i voditelj poslovanja u obrtu “ [obrt]” i u obrtu “ [obrt]” vl. pok. TN, kao i da je samostalnu djelatnost obavljao tijekom 2021. u oba obrta, a sve u svrhu iskorištavanja pogodnosti paušalnog obrta, odnosno umanjenog plaćanja poreza na dohodak i izbjegavanja plaćanja poreza na dodanu vrijednost. Tužbom osporava osnovu i visinu utvrđenih poreznih obveza te je u tom smislu dostavio više dokaza da od svibnja 2021. ne živi u faktičnoj bračnoj zajednici sa pok. TN, te da nije uključen i nema spoznaja o radu njenog obrta “ [obrt]”, slijedom čega smatra da ne treba niti snositi sankcije za eventualne propuste pok. TN. U odnosu na visinu utvrđenih obveza je dostavio ulazne račune za svoj obrt, te je više puta istaknuo da ne posjeduje poslovnu dokumentaciju obrta “ [obrt]” i da ne može doći u posjed ulaznih računa tog obrta iako bi takvi računi u bitnome smanjili poreznu osnovicu i porezne obveze koje se tužitelju stavljaju na teret, jer je obrt “ [obrt]” obavljao djelatnost u razdoblju od 01. listopada 2021. do 31. prosinca 2021., odnosno u razdoblju za koje je porezno tijelo izvršilo obračun novoutvrđenih poreznih obveza. Tvrdi kako je porezno tijelo imalo saznanje da on nije u posjedu poslovne dokumentacije pa tako i ulaznih računa obrta “ [obrt]”, pa da je bilo dužno u smislu članka 92. stavka 1. Općeg poreznog zakona procijeniti poreznu osnovicu, a posebno iz razloga jer je porezno tijelo u posjedu izlaznih računa obrta “ [obrt]” na temelju kojih računa i primitka je utvrdilo porezne obveze, a koji računi osim građevinske radove uključuju i rad i materijal. Nadalje, tužitelj tvrdi kako porezno tijelo prebacuje teret dokazivanja na tužitelja koji nema mogućnost doći do ulaznih računa obrta “ [obrt]”, a koji moraju postojati jer je materijal koji je ugrađen morao biti i kupljen. Stoga ponavlja da je Porezno tijelo moglo procjenu porezne osnovice, odnosno konkretno procjenu izdataka, izvršiti na više načina pa u krajnjem slučaju ako već smatra da postoji očita povezanost između obrta “ [obrt]” i obrta “ [obrt]” moglo je visinu izdataka obrta “ [obrt]” procijeniti prema visini izdataka obrta “ [obrt]” budući i samo porezno tijelo smatra da su im primici kao i djelatnost gotovo identični. Zaključuje kako je Porezno tijelo pogrešno primijenilo materijalno pravo jer je izračunalo poreznu osnovicu kao razliku primitka i izdatka temeljenoj na nepotpunoj dokumentaciji, umjesto da je primijenilo članak 92. Općeg poreznog zakona.

3.1. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu provesti financijsko- knjigovodstveno vještačenje te usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troška upravnog spora za sastav tužbe, 1.000,00 eura uz PDV od 250,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim Sudom je održana javna rasprava 3. studenog 2025. bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS). Opunomoćenik tužitelja je na raspravi odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem vještačenja, ali je u spis dostavio ulazne račune koje je uspio pribaviti od dobavljača za razdoblje od listopada do prosinca 2021., za koje smatra da su od utjecaja na izračun porezne osnovice za PDV i poreza na dohodak. U ostalom dijelu je ponovio tužbene prigovore.

6. Imajući u vidu da je tužitelj dostavio predmetne dokaze, račune na ročištu na kojem nije prisustvovao tuženik, Sud je raspravu odgodio kako bi tuženiku dostavio iste i omogućio mu očitovati se, u skladu s člankom 6. stavkom 1. ZUS-a.

6.1. U vezi dostavljenih računa se tuženik očitovao podneskom od 25. studenog 2026. navodeći kako se računi dostavljeni na ročištu ne mogu prihvatiti kao procesno pravodoban i vjerodostojan dokaz niti kao dokaz koji bi mogao utjecati na utvrđeno činjenično stanje i utvrđene obveze u odnosu na tužitelja. Navodi da je kod tužitelja, kao vlasnika obrta za građevinske usluge „ [obrt]”, porezni nadzor pokrenut putem Obavijesti o poreznom nadzoru od 4. listopada 2022. radi obavljanja nadzora poreza na dohodak koji je započeo 17. listopada 2022., a proširen je Zaključkom od 16. prosinca 2022. i na nadzor PDV-a. Od tog je trenutka tužitelj imao obvezu sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za oporezivanje na način da daje obavijesti, predočava evidencije, poslovne knjige, poslovnu dokumentaciju i druge isprave. Porezni nadzor je obavljan do 25. siječnja 2023. kada je sastavljen Zapisnik o poreznom nadzoru i nakon toga porezno rješenje koje je poništeno te je postupak nastavljen tijekom 2023. i 18. siječnja 2024. sastavljen je novi Zapisnik o poreznom nadzoru. Navedeno tuženik iznosi radi pojašnjavanja dugotrajnog razdoblja u kojem predmetni računi nisu bili predočeni, a dostavljeni po prvi puta tek u sudski spis 3. studenoga 2025. do kada nisu bili poznati prvostupanjskom poreznom tijelu, tuženiku kao niti Sudu do ročišta. Nadalje, tuženik navodi kako su tijekom postupka poreznog nadzora zabilježena višekratna nastojanja prvostupanjskog poreznog tijela ukazati tužitelju na njegovu obvezu dostave dokumentacije te se poziva na izjave tužitelja kako ne posjeduje poslovnu dokumentaciju obrta „ [obrt]”, a što proizlazi iz sadržaja poreznih akata, na koje se poziva i citira u dostavljenom podnesku. Tuženik ističe kako prvostupanjsko porezno tijelo detaljno obrazlaže zašto je tužitelj bio stvarni nositelj i voditelj poslovanja u oba obrta, dakle i obrta „ [obrt]”, A u bitnome jer njegova pok. supruga TN nije posjedovala znanje, opremu, ljudske resurse i ostala sredstva potrebna za rad i pružanje usluga i bila je djelatnica u Osnovnoj školi, a tužitelj je koristio svoju opremu i motorno vozilo. Navedeno proizlazi iz izjave koju je TN osobno dala na početku poreznog nadzora, što su međutim kasnije u postupku tužitelj i njegova opunomoćenica više puta nastojali opovrgnuti. Tuženik ističe da ako je tvrdnja tužitelja, kako ne posjeduje poslovnu dokumentaciju i ulazne račune obrta „ [obrt]”, bila konstantna od kraja 2022., onda nije jasno od kuda u 2025. odjednom ima saznanja o dobavljačima tog obrta iz 2021. ili uopće o poslovanju obrta i kako to da tek nakon tužbe na ročištu dostavlja račune i dokumentaciju koju je trebalo dostaviti puno prije predmetnog sudskog postupka i provjeriti njihovu vjerodostojnost te istinitost što je onemogućeno poreznim tijelima do trenutka podnošenja tužbe. Zaključuje kako u predmetnom nadzoru utvrđena prividnost pravnih poslova u svrhu smanjenja poreznih davanja u odnosu na poslovanje dva obrta, povezana osobama i pravnim poslom odnosno Ugovorom o poslovno-tehničkoj suradnji, a zapravo pod kontrolom i utjecajem iste osobe što onda ukazuje ne neistinitost tvrdnji i stava kojeg tužitelj iznosi kao netko tko uopće nije upućen u poslovanje obrta „ [obrt]”. U skladu s načelom dokumentiranosti te procesnim odredbama, navodi da sve činjenice bitne za oporezivanje dokazuju se poslovnom dokumentacijom odnosno vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama koje porezni obveznik u postupku treba predati poreznom tijelu ili predložiti da se izvrši uvid u iste već tijekom poreznog nadzora, a najkasnije prilikom podnošenja prigovora protiv zapisnika o poreznom nadzoru u skladu s dosadašnjom sudskom praksom. Tuženik je stoga stava kako ovakvi novi dokazi nisu pravodobno dostavljeni radi njihova uključivanja u postupak, ali nisu niti povezani s poslovanjem obrta tužitelja nego s poslovanjem obrta „ [obrt]” u koje poslovanje tužitelj nije upućen obzirom na tvrdnje dostavljene tijekom postupka, u nastavku. Navodi i da s obzirom na izjave svjedoka o prekidu bračne zajednice tužitelja sa pok. TN u svibnju 2021., da i prema računima i otpremnicima u spisu koji pokazuju isporuke raznih materijala obrtu „ [obrt]“ nakon 1. listopada 2021. isti ni u čemu nisu povezani s obrtom tužitelja. Iz navedenog proizlazi prekid svih poslovnih i privatnih odnosa između tužitelja i pok. TN nakon svibnja 2021., a što je kontradiktorno navodima tužitelja kako ulazni računi obrta „ [obrt]“ iz listopada 2021. direktno utječu na izračun porezne osnovice za PDV kao i porezne osnovice za izračun poreza na dohodak kod njega. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

7. Rasprava je nastavljena 23. ožujka 2026. bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika prema članku 91. stavku 3. ZUS-a. Zamjenik opunomoćenice tužitelja je ostao pri svim dotadašnjim navodima te je istaknuo kako je s obzirom da tužitelj nije bio u posjedu dokumentacije, Porezno tijelo moglo procijeniti troškove. Preložio je usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška prema dostavljenom troškovniku (str. 96 spisa).

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo obavilo kod tužitelja nadzor poreza na dohodak za 2021. te nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. listopada do 31. prosinca 2021., o čemu je sastavljen Zapisnik KLASA: 471-02/22-01/279, URBROJ: 513-07-16-02-01/015-23-07 od 25. siječnja 2023. Tužitelj je na isti izjavio prigovor, koji prvostupanjsko tijelo nije prihvatilo te je 22. ožujka 2023. donijelo porezno rješenje KLASA: UP/I-471-02/23-01/41, UR.BROJ: 513-07-16-02-01/015-23-01, koje je po žalbi tužitelja tuženik poništio rješenjem KLASA: UP/11-471-02/23-01/177, URBROJ: 513-04-23-2 od 20. listopada 2023. i predmet vraćen na ponovni postupak iz razloga što je u izreci rješenja tužitelju naloženo da uplati kamate, a koje kamate nisu utvrđene izrekom pobijanog rješenja.

9.1. U ponovnom postupku je sastavljen Zapisnik KLASA: UP/1-471-02/23- 01/41, URBROJ: 51307-16-02-01/015-23-09 od 18. siječnja 2024. na koji je tužitelj izjavio prigovor koji nije uvažen te je doneseno ovdje osporavano prvostupanjsko rješenje od 01. ožujka 2024.

10. Nesporno je da je tužitelj vlasnik obrta za građevinske usluge „ [obrt]“, [adresa]. te da je kod istoga istovremeno obavljen predmetni porezni nadzor, kao i kod supruge tužitelja, porezne obveznice TN vl. obrta za usluge i završne radove u građevinarstvu „ [obrt]“, [adresa], ali je postupak nadzora kod iste obustavljen, zbog njene smrti.

11. Tužitelj je započeo obavljanje djelatnosti 16. ožujka 2021., a za razdoblje od 16. ožujka 2021. do 7. prosinca 2021. je u obrascu paušalno oporezivanje samostalnih djelatnosti (PO-SD) iskazao primitke naplaćene bezgotovinskim putem u ukupnom iznosu od 297.443,00 kuna.

12. Istovremeno, TN, pok. supruga tužitelja, vlasnica obrta za usluge i završne radove u građevinarstvu " [obrt]", predala je nadležnoj ispostavi Porezne uprave Izvješće o paušalnom dohotku od samostalnih djelatnosti i uplaćenom paušalnom porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak (obrazac PO-SD) za razdoblje od 27. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. U navedenom izvješću iskazala je primitke naplaćene bezgotovinskim putem u ukupnom iznosu od 295.620,00 kuna.

13. Oba obrta, " [obrt]" i " [obrt]", registrirana su na istoj adresi prebivališta u [adresa]. Kao bitna činjenica za odlučivanje je da oba obrta nisu imala prijavljenih djelatnika, a porezna obveznica TN u razdoblju od 27. srpnja do 31. prosinca 2021. nije imala prijavljenih djelatnika u radni odnos, već je bila zaposleni djelatnik u Osnovnoj školi Borovo u [adresa]. Nadalje, djelatnosti koje su obavljali su slične: tužitelj je registriran za djelatnost F 4120 Gradnja stambenih i nestambenih zgrada, dok je TN bila registrirana za djelatnost F 4331 Fasadni i štukaturski radovi. Oba obrta su u nadziranoj 2021. ostvarila primitke pojedinačno do 300.000,00 kuna, što je iznos propisanog praga za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost.

14. Nadalje, tužitelj je prvostupanjskom tijelu dostavio Ugovor o poslovno- tehničkoj suradnji, zaključen 28. srpnja 2021., između njega kao vlasnika obrta " [obrt]" i TN kao vlasnice obrta " [obrt]". Međutim, u ponovnom postupku nadzora, tužitelj nije dostavio nikakva dodatna dokazna sredstva, materijale, račune, vjerodostojne isprave, pravne ili druge knjigovodstvene isprave koje bi jasno i nedvosmisleno dokazale poslovne događaje vezane za izdane račune TN, poslovnu suradnju, stvarnog ugovaratelja radova, pružatelja usluga, odnosno izvođača radova, te naplatu i tijek novčanih sredstava između porezne obveznice kao ugovaratelja radova i žalitelja kao kooperanta. Nadalje, uvidom u izlazne račune tužitelja ispostavljene u 2021. prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da tužitelj nije ispostavio niti jedan račun TN za obavljene usluge kao kooperanta u ime obrta " [obrt]".

15. Na temelju navedenih činjenica, prvostupanjsko tijelo je zaključilo da su tužitelj i njegova povezana osoba, pok. supruga TN, u 2021. obavljali samostalnu djelatnost obrta s ciljem razlamanja primitaka. Svrha takvog postupanja bila je ostvarivanje poreznih pogodnosti korištenjem poreznog sustava kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim propisanim poreznim stopama, odnosno izbjegavanje plaćanja poreznih obveza i obveznog upisa u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost. Slijedom toga, prvostupanjsko tijelo je tužitelju utvrdilo obvezu poreza na dohodak po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti obrta na primitke ostvarene iznad propisanog iznosa praga za ulazak u sustav PDV-a, počevši od 1. listopada 2021. Također, utvrđeno je da je tužitelj s danom 1. listopada 2021. postao obveznik PDV-a te mu je za razdoblje od 1. listopada do 31. prosinca 2021. utvrđena obveza PDV-a. Dodatno, prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane člankom 43. Zakona o porezu na dohodak za korištenje olakšice za potpomognuta područja i Grad Vukovar.

15.1. Tuženik je razmatrajući žalbene navode, utvrdio da su oni istovjetni navodima iz prigovora na koje je prvostupanjsko tijelo detaljno i pravilno odgovorilo, te je u cijelosti suglasan s obrazloženjem prvostupanjskog rješenja i prihvaća ga smatrajući da je isto doneseno temeljem pravilno i u dovoljnoj mjeri utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog i postupovnog prava.

16. Pravni okvir relevantan za odlučivanje u predmetnom postupku obuhvaća odredbe Općeg poreznog zakona, Zakona o porezu na dohodak, Pravilnika o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti, Zakona o porezu na dodanu vrijednost te Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost.

17. Opći porezni zakon (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20.,42/20. i 114/22., dalje: OPZ) u članku 11. stavku 1. (Gospodarska bit) propisuje da se porezne činjenice utvrđuju prema njihovoj gospodarskoj biti. Ova odredba je temelj za ocjenu stvarnog sadržaja pravnih poslova, neovisno o njihovoj formalnoj pravnoj kvalifikaciji.

17.1. Prema članku 12. OPZ-a (Prividni pravni posao), ako se prividnim pravnim poslom prikriva neki drugi pravni posao, osnova za utvrđivanje porezne obveze je prikriveni pravni posao. Ova odredba omogućuje poreznim tijelima da zanemare formu i fokusiraju se na suštinu transakcije.

17.2. Članak 12.a stavak 1. točka 1. OPZ-a (Korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona), kao ključna odredba u predmetnom slučaju, propisuje da će se smatrati da porezni obveznik koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona ako ostvaruje porezne pogodnosti koristeći porezni sustav kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim propisanim poreznim stopama, a koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika. Posebno se ističe slučaj kada isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama. Iako se u konkretnom slučaju ne radi o nesamostalnom radu u klasičnom smislu, već o povezanim obrtima, duh odredbe o izbjegavanju viših poreznih stopa i poreznih obveza je primjenjiv.

18. Članak 82. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20. i 151/22.) propisuje da se poreznom obvezniku koji obavlja djelatnost iz članka 29. stavka 1. točke 1. i stavka 3. ovoga Zakona, a nije po toj osnovi obveznik poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost te koji po osnovi te djelatnosti u poreznom razdoblju ne ostvaruje ukupni godišnji primitak veći od iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se ureduje porez na dodanu vrijednost, dohodak i porez na dohodak može se utvrđivati i u paušalnom iznosu. Stavkom 4. istog članka propisano je da porezni obveznik iz stavaka 1-3. ovoga članka koji porez na dohodak plaća u paušalnom iznosu ne vodi poslovne knjige iz članka 34. stavka 2. ovoga Zakona, osim evidencije o prometu. Nadalje, stavkom 6. istog članka propisano je da porezni obveznici iz stavka 1. ovoga članka godišnji porez u paušalnom iznosu po stopi od 10% utvrđuju na temelju izvješća iz stavka 10. ovoga članka. Razlika godišnjeg paušalnog poreza za uplatu ili za povrat utvrđuje se na temelju izvješća iz stavka 10. ovoga članka, koje porezni obveznik podnosi Poreznoj upravi najkasnije u roku od 15 dana od dana isteka godine za koju se izvješće podnosi. Porezni obveznik obvezan je razliku godišnjeg paušalnog poreza uplatiti s danom podnošenja izvješća.

19. Člankom 2. stavkom 1. Pravilnika o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti (Narodne novine, broj 1/20.) propisano je da obveznik poreza na dohodak kojemu se dohodak može utvrđivati u paušalnom iznosu je fizička osoba koja ostvaruje primitke od obavljanja samostalne djelatnosti obrta iz članka 29. stavka 1. točke 1. Zakona, u skladu s propisima o obrtu i samostalne djelatnosti poljoprivrede i šumarstva iz članka 29. stavka 3. Zakona te koja ispunjava uvjete iz članka 82. stavka 1. Zakona.

19.1. Prema članku 7. stavku 1. istog Pravilnika, porezni obveznik koji porez na dohodak od samostalne djelatnosti plaća u paušalnom iznosu ne vodi poslovne knjige iz članka 34. Zakona, osim evidencije o prometu - Obrazac KPR u skladu s Pravilnikom o porezu na dohodak. Stavkom 2. istog članka propisano je da je porezni obveznik koji porez na dohodak od samostalne djelatnosti plaća u paušalnom iznosu obvezan u evidenciji o prometu iz stavka 1. ovoga članka evidentirati iznose naplaćene u gotovini i iznose naplaćene bezgotovinskim putem, dok je stavkom 3. propisano da porezni obveznik koji porez na dohodak od samostalne djelatnosti plaća u paušalnom iznosu obvezan jeza svaku isporuku i obavljenu uslugu izdati račun propisanog sadržaja u skladu s Pravilnikom o porezu na dohodak. Nadalje, stavkom 4. istog članka propisano je da porezni obveznik/nositelj i supoduzetnik u zajedničke djelatnosti koji porez na dohodak od samostalne djelatnosti plaća u paušalnom iznosu obvezan je prema evidenciji o prometu iz stavka 1. ovoga članka najkasnije 15 dana po isteku kalendarske godine podnijeti nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svom prebivalištu/uobičajenom boravištu Izvješće o paušalnom dohotku od samostalnih djelatnosti i uplaćenom paušalnom porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak (Obrazac PO-SD). Stavak 5. istog članka propisuje koje podatke mora sadržavati Obrazac PO-SD.

20. Člankom 14. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 138/20.) propisano je da osnovica osobnog odbitka iznosi 2.500,00 kuna, dok je stavkom 3 istog članka propisano da se poreznom obvezniku ostvareni dohodak iz članka 13. ovoga Zakona umanjuje za osnovni osobni odbitak u visini 4.000,00 kuna, izračunat kao koeficijent 1,6 osnovice osobnog odbitka iz stavka 1. ovoga članka zaokruženo na stoticu, i to za svaki mjesec poreznog razdoblja za koji se utvrđuje porez na dohodak.

20.1. Prema članku 26. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se osobni odbitak pri utvrđivanju predujma poreza na dohodak od nesamostalnog rada priznaje i utvrđuje na temelju porezne kartice koju za radnika imaju poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće.

20.2. Članak 11. tog Zakona predviđa da su primici sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku pritekla u poreznom razdoblju, dok se izdacima smatraju svi odljevi dobara s novčanom vrijednošću izvršeni radi ostvarivanja ili osiguranja primitaka. Stavkom 3. istoga članka Zakona propisano je da se primici i izdaci utvrđuju primjenom načela blagajne.

20.3. Člankom 29. stavkom 1. točkom 1. istog Zakona propisano je da se samostalnom djelatnosti obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti (obrtničke djelatnosti), u smislu Zakona, smatraju djelatnosti kojim se ureduje obavljanje obrta i sve druge posebno nenavedene gospodarske djelatnosti. Stavkom 3. istoga članka Zakona propisano je da djelatnost poljoprivrede i šumarstva obuhvaća korištenje prirodnih bogatstava zemlje i prodaju, odnosno zamjenu od tih djelatnosti dobivenih proizvoda u neprerađenom stanju, te da su fizičke osobe po osnovi djelatnosti poljoprivrede i šumarstva obveznici poreza na dohodak, ako su po toj osnovi obveznici poreza na dodanu vrijednost prema posebnom zakonu ili ako po toj osnovi u poreznom razdoblju ostvare ukupni godišnji primitak veći od 80.500,00 kuna.

21. Prema članku 34. stavku 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 10/17. do 1/21.), poslovnim primicima po osnovi samostalne djelatnosti smatra i razlika primitaka ostvarena iznad iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost sukladno članku 82. stavcima 1. i 2. Zakona, te ista ulazi u primitke u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je fizička osoba koja je dohodak utvrđivala u paušalnom iznosu ostvarila primitke iznad iznosa propisanog za obvezni ulazak u sustav poreza na dodanu vrijednost.

22. Nadalje, člankom 4. stavkom 9. i 10. Pravilnika o paušalnom oporezivanju samostalnih djelatnosti, propisano je da ako tijekom poreznog razdoblja prestanu uvjeti za utvrđivanje paušalnog dohotka i plaćanje paušalnog poreza na dohodak iz članka 82. stavka 8. Zakona i članka 2. istog Pravilnika, Porezna uprava će utvrditi obvezu utvrđivanja dohotka od samostalne djelatnosti na temelju poslovnih knjiga s 1. danom mjeseca koji slijedi iza mjeseca u kojem su prestali uvjeti za utvrđivanje paušalnog dohotka te donijeti rješenje o plaćanju predujma poreza u skladu s člankom 37. stavkom 1. Zakona. Rješenje izdaje nadležna ispostava područnog ureda Porezne uprave prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu poreznog obveznika najkasnije do kraja mjeseca koji slijedi iza mjeseca u kojem su prestali uvjeti za utvrđivanje paušalnog dohotka i plaćanje paušalnog poreza na dohodak i nastupe uvjeti.

23. Prema odredbama članka 90. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 73/13., 148/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., i 138/20.) i članka 186. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 79/13. do 73/21., dalje: Pravilnik o PDV-u) porezni obveznik koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu i u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini je obavio isporuke dobara i usluga čija je vrijednost veća od 300.000,00 kuna upisuje se u registar obveznika-a od 1. siječnja tekuće godine, odnosno od prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavio isporuke dobara i usluga iznad 300.000,00 kuna.

24. Nadalje, odredbama članka 186. stavka 3. Pravilnika o PDV-u propisano je da o činjenici da je u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini obavio isporuke dobara i usluga u iznosu većem od 300.000,00 kuna i time postao obvezan upisati se u registar obveznika pdv-a, porezni obveznik obavještava nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svome sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnošenjem Zahtjeva za registriranje za potrebe pdv-a radi upisa u registar obveznika PDV-a najkasnije do 15. siječnja tekuće godine odnosno do 15tog dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavio isporuke dobara i usluga u iznosu većem od 300.000,00 kuna.

25. Tužitelj u tužbi nije pružio nikakve nove činjenice niti dokaze koji bi doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja. Prema članku 88. OPZ-a, porezni obveznik je dužan dokazati činjenice na kojima temelji svoje tvrdnje, a tužitelj tijekom cijelog postupka poreznog nadzora od 2023. prema pozivima prvostupanjskog tijela ni u ponovnom postupku nadzora, nije dostavio nikakve vjerodostojne isprave koje bi potkrijepile stvarnost poslovne suradnje s obrtom „ [obrt]“ ili opovrgnule zaključak o razlamanju primitaka. Nedostatak izlaznih računa prema obrtu „ [obrt]“ za usluge kooperanta dodatno potvrđuje sumnje u autentičnost poslovnog odnosa. Ostali prigovori nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari. Prvostupanjsko tijelo je detaljno analiziralo sve relevantne okolnosti, uključujući sličnost djelatnosti, istu adresu prebivališta, povezanost osoba te iznose primitaka koji su pojedinačno bili tik ispod praga za PDV, ali zbrojeno znatno iznad. Zaključak o korištenju poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona je stoga utemeljen na objektivnim činjenicama i pravilnoj primjeni poreznih propisa.

26. U vezi prigovora tužitelja, a iznesenog i na zapisnik o poreznom nadzoru, da bi Porezno tijelo trebalo umanjiti utvrđene porezne obveze kroz procjenu porezne osnovice na temelju predočenih izlaznih računa obrta „ [obrt], u smislu članka 92. OPZ- a, isto se detaljno očitovalo u poreznom rješenju (str. 9. do 10.), pozivajući se na propisano člankom 118. i 122. stavkom 1. OPZ-a, te člankom 60. Zakona o PDV-u. Pri tome je otklonilo predloženu mogućnost navodeći da u skladu s navedenim odredbama, porezni nadzor se obavlja prema dostupnim i raspoloživim poslovnim knjigama. poslovnoj dokumentaciji, knjigovodstvenim i drugim vjerodostojnim ispravama, računima i sl., te evidencijama koje je dužan predočiti porezni obveznik tijekom nadzora, a koje tužitelj niti njegov supruga nisu dostavili. Uz dostavljene izlazne račune nisu predočeni ulazni računi za kupnju materijala pa nisu navedene nove činjenice niti dostavljeni novi dokazi od utjecaja na odlučivanje.

27. Slijedom navedenog, Sud smatra da su pobijana rješenja donesena na temelju pravilno i u dovoljnoj mjeri utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog i postupovnog prava, a tužitelj u smislu članka 88. OPZ-a ne dokazuje drugačije. Pri tome osnovano tuženik navodi da računi koje je tužitelj dostavio tek na ročištu pred Sudom su novi dokazi koji nisu pravodobno dostavljeni radi njihova uključivanja u postupak, ali nisu niti povezani s poslovanjem obrta tužitelja nego s poslovanjem obrta „ [obrt]” u koje poslovanje tužitelj nije upućen s obzirom na njegove tvrdnje dostavljene tijekom postupka.

28. Stoga je Sud osporavana rješenja ocijenio zakonitima pa je primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

29. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 20. travnja 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćenici

2. Tuženiku