REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
Poslovni broj: P-589/2024-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj, po sutkinji tog suda Mirjani Urlić, u pravnoj stvari tužitelja MV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Predragu Trutinu, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika pod 1. EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2. DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Woodbridge 6056, W. Australia i pod 3. MVE, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7 EVE, M [adresa], tuženici pod 1., 2. i 3. zastupani po punomoćniku Tomislavu Profoziću, odvjetniku iz Zagreba, Trnjanska cesta 65, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, dana 20. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Makarskoj - Stalna služba u Imotskome pod poslovnim brojem Ovr-193/2022 od 09. lipnja 2022. godine u pravnoj stvari ovrhovoditelja 1. EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], 6000 Great Eastern HWY Mundaring 6073, W.Australia, 2. DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Woodbridge 6056, W. Australia, 3. MVE, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7 EVE, [adresa], protiv ovršenika Goodness Tourism Agency j.d.o.o. za ugostiteljstvo i turistička agencija, OIB: 25563327294, [adresa], 21334 Drvenik-u stečaju, zastupano po stečajnom upravitelju Mateu Puljiću , OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed".
II. Nalaže se tužitelju da tuženicima, u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 1.879,64 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, po stopi obračunate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 14. rujna 2022. navodi se kako je Zaključkom Općinskog suda u Makarskoj - Stalne službe u Imotskom broj Ovr-193/2022 od 26.kolovoza 2022. upućena treća osoba - tužitelj MV da u roku od 15 dana, računajući od dana dostave zaključka, pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a koja ovrha je određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj Ovr-193/2022 od 9. lipnja 2022. Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskome broj Ovr-193/2022 od 9. lipnja 2022. određena je predložena ovrha tako što se ovršenik (ovdje tuženik ad4) ima udaljiti te se trebaju ukloniti sve njegove stvari iz nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj-ZK odjel Makarska, k. o. [katastarska općina], u z. u. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište površine 654 m2, kuća površine 192 m2, dvorište površine 462 m2, ukupne površine 654 m2 te predaja navedene nekretnine slobodne od stvari i osoba u posjed ovrhovoditeljima ovdje tuženicima pod 1. -pod 3.). Točkom II. izreke navedenog Rješenja određena je ovrha radi naplate troškova ovršnog postupka na način da se zaplijeni, procijeni, oduzme, otpremi, povjeri na čuvanje sudu ili drugoj osobi ovršenikova pokretnina koju treba ukloniti s nekretnine, na način da se iste prodaju te da se iz dobivenog iznosa troškovi ovršnog postupka namire prema ovršenicima ( tuženicima pod 1. – pod 3.). Protiv navedenog rješenja o ovrsi treća osoba, tužitelj MV podnio je prigovor te je isti stoga upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
Tuženici pod 1 do pod 3. podnijeli prijedlog za ovrhu dana 14. travnja 2022. protiv tuženika pod 4. radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed ovrhovoditeljima, a u kojem su prijedlogu konstatirali da spomenutu ovrhu isti temelje na Ugovoru o zakupu poslovne zgrade sklopljenom između prednika tuženika (CV) sa Goodness-Tours j.d.o.o. dana 07.ožujka 2018., da su tuženice pod 1. do pod 3. temeljem Rješenja o nasljeđivanju od dana 16. rujna 2019. broj O-5096/18 jedine i isključive nasljednice iza pok. CV ovlaštene za pokretanje tog postupka, da je Trgovački sud u Splitu dana 8. ožujka 2019. donio Rješenje o pripajanju trgovačkog društva Goodnesstourism j.d.o.o., zakupnika iz ranije spomenutog Ugovora o zakupu, društvu Goodness Tourism Agency j.d.o.o., ovdje tuženiku pod 4., a čime je isti postao pravni slijednik zakupnika iz spomenutog Ugovora o zakupu , da je dana 7. listopada 2021. Trgovački sud u Splitu donio rješenje posl. br. St-31/2021- 20 kojim se otvara stečajni postupak nad dužnikom (ovdje naznačenim tuženikom pod 4.), da je Ugovor o zakupu, sukladno čl. 9. istoga, sklopljen na razdoblje od 8 mjeseci, s razdobljem trajanja od 01.02.2018. do 01.10.2018., a da se je zakupnik obvezao da će po istoku ugovorenog roka vratiti predmet zakupa u stanju u kakvom ju je i primio , da su dana 16.11.2021. ovrhovoditeljice, ovdje tužene pod 1. do pod 3., predale Obavijest o izlučnom pravu na Predmetu zakupa stečajnom upravitelju tuženika pod 4. te da je stečajni upravitelj u Tablici izlučnih prava pod rubrikom III. dana 20. prosinca 2021. priznao izlučno pravo navedenima.
Tužitelj je u svojstvu treće osobe dana 1. srpnja 2022. podnio prigovor protiv spomenutog rješenja o ovrsi donesenog od strane Općinskog suda u Makarskoj , Stalne službe u Imotskome, a sa kojim se je prigovorom podneskom od 27. srpnja 2022. ovršenik (ovdje tuženik pod 4.) zastupan po stečajnom upravitelju u cijelosti složio. U konačnici naslovni sud je dana 26. kolovoza 2022. donio Zaključak kojim upućuje treću osobu, ovdje tužitelja da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a što isti ovim putem i čini.
Prema mišljenju tužitelja rješenje o ovrsi broj Ovr-193/2022 od 9. lipnja 2022. u cijelosti je neosnovano i nezakonito. Tužitelj MV bivši je zz ovršenika (ovdje naznačenog tuženika pod 4.), a ujedno i osnivač istoga. Drži kako nije sporno da je isti sa prednikom tuženica pod 1. do pod 3. uređivao međusobne imovinskopravne odnose glede nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je rezultiralo i sklapanjem predmetnog Ugovora o zakupu citirane nekretnine. Spomenuti ugovor se je s odmakom vremena produljivao, a iz navedenog odnosa ujedno je rezultirala i obveza zakupoprimca (ovdje tuženika pod 4.) da izvrši određene radove na predmetnoj nekretnini u vidu adaptacije 1. kata, gradnje nadstrešnice u prizemlju, sagrađivanja bazena, uređenje okoliša, izgrada ogradnog zid, uređenje dvorišta za parking itd.
Obzirom da je nesporno kako je tuženik pod 4. bio u poslovnim poteškoćama, a radi čega se u konačnici u trenutku pisanja ove tužbe nalazi u stečaju, to je onda tužitelj prema dogovoru stranaka tog Ugovora o zakupu na sebe preuzeo obvezu izvođenja spomenutih radova na nekretnini te iz navedene činjenici i crpi svoje pravo na posjed iste. Pojašnjeno, navedena nekretnina bila je u lošem, derutnom stanju, bez ikakvih minimalnih uvjeta, a što je tužitelj svojih ulaganjem od od cca 200.000,00 eura otklonio pa uslijed čega drži nespornim kako mu u najmanju ruku pripada pravo retencije navedene nekretnine zbog izvršenih ulaganja.
Dakle, sukladno članku 164. st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužitelj ističe prigovor prava zadržavanja/retencije predmetne nekretnine, jer kao pošteni posjednik ima pravo tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je isti imao , a oni su, sukladno ranije pojašnjenom, upravo iznos kojega je utrošio na adaptaciju i uređenje nekretnine u ranije navedenom obimu (200.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna), te slijedom navedenog predmetni stan ima pravo zadržati, dok mu ti troškovi ne budu naknađeni.
Nadalje, skreće se pažnja sudu i na to da su tužiteljice pod 1. – pod 3. u svojem prijedlogu za ovrhu navele kako su stečajnom upravitelju ovršenika (tuženika pod 4.) podnijele obavijest o izlučnom pravu te da se koriste pravom propisanim čl. 169 . st. 4. Stečajnog zakona, a koji propisuje kako izlučni vjerovnici mogu nakon otvaranja stečajnog postupka radi ostvarenja svojih prava pokrenuti postupke ovrhe i osiguranja protiv dužnika.
Takvi navodi tuženica pod 1. do pod 3. su u cijelosti neistiniti i nelogični te je njihovo pozivanje na navedenu zakonsku odredbu time neosnovano. Naime, činjenica da su iste uvrštene u tablicu izlučnih vjerovnika ne znači da su im ta prava na koja se pozivaju i priznata!? Spomenuta tablica služi isključivo kako način informiranja suda i skupštine u stečajnom postupku.
Navedeno je potvrdio i stečajni upravitelj ovršenika (tuženika pod 4.) u svojem Izvješću o položaju dužnika i njegovim uzorcima, o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase na dan 20.prosinca 2021.godine gdje je konstatirao da „ ...stečajni upravitelj smatra da je ta obavijest o izlučnom pravu neosnovana , jer navedena nekretnina nije u vlasništvu dužnika (ovdje ovršenika) i stoga ne čini stečajnu masu, pa stečajni upravitelj nema što priznati odnosno ne može izdati tabularnu ispravu...“. Pravo stanje stvari je zapravo u konačnici takvo da tuženice pod 1. do pod 3. preko ovršne isprave (Ugovora o zakupu) koja se odnosi na stečajnog dužnika, ovdje tuženika pod 4., žele istoga iseliti iz predmetne nekretnine, a da im je pritom samima poznato da posjed nekretnine nema tuženik pod 4., već ovdje naznačeni tužitelj.
Konačno tužitelj drži kako ovrhovoditeljice, odnosno tuženice pod 1. do pod 3. i nemaju pravni interes tražiti predaju u posjed predmetne nekretnine udaljenjem ovršenika i uklanjanjem njegovih stvari, a to iz razloga što pregledom dostavljenog Rješenja o nasljeđivanju od dana 16. rujna 2019.g. O-5096/18 iza pok. CV nigdje ne proizlazi kako upravo njima pripadaju ta prava i potraživanja koja predmetnom ovrhom pokušavaju ostvariti, jer zakonska nasljednica iza preminuloga je i BV, njegova supruga, pa nije poznato iz čega su tuženice pod 1. do pod 3. odlučile kako bez četvrte nasljednice mogu tražiti predaju posjeda cijele nekretnine isključivo na svoja imena (pitanje primjene pravila o predaju u posjed cijele stvari od trećega prema obvezno pravnim pravilima o nedjeljivim obvezama u situaciji postojanja više vjerovnika).
2. U odgovoru na tužbu tuženici pod 1., 2. i 3. osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, protive se svim navodima iz tužbe, osim navoda da je Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskome broj Ovr-193/2022 od 09. lipnja 2022. određena predložena ovrha tako što se ovršenik (ovdje IV-tuženik) ima udaljiti te se trebaju ukloniti sve njegove stvari iz nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj-ZK odjel Makarska, k. o. [katastarska općina], u z. u. [broj ZK uloška], čest.zem . 3711/1, u naravi kuća i dvorište površine 654 m2, kuća površine 192 m2, dvorište površine 462 m2, ukupne površine 654 m2 te predaja navedene nekretnine slobodne od stvari i osoba u posjed ovrhovoditeljima (ovdje I, II i III-tužena) te navoda da je ovdje tužitelj upućen pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U ostalom dijelu tužba je u cijelosti neistinita i netočna.
Naime, tužitelj nije uređivao imovinskopravne odnose s prednikom I, II i III-tužene, pok. CV. Tužitelj je je u ime IV-tuženog društva sklapao ugovore o zakupu predmetne nekretnine s pok. CV. U tom smislu, sklopljena su tri odvojena ugovora o zakupu predmetne nekretnine između pok. CV kao zakupodavca i IV-tuženog društva kao zakupnika, i to:
- Ugovor o zakupu poslovne zgrade od 22.02.2016. godine, za razdoblje od 25.04.2016. do 25.10.2016.
- Ugovor o zakupu poslovne zgrade od 29.03.2017. godine, za razdoblje od 01.05.2017. do 01.10.2017.
- Ugovor o zakupu poslovne zgrade od 07.03.2018. godine, za razdoblje od 01.02.2018. do 01.10.2018.
Uvidom u navedene ugovore o zakupu jasno je vidljivo da nema kontinuiteta između pojedinih ugovora. Svaki ugovor o zakupu sklapan je zasebno, za trajanje aktualne turističke sezone, ali ne i za cijelu godinu. Tužba neistinito navodi da se ugovori automatski produljivani, jer se iz teksta ugovora jasno vidi da se radi o ugovorima o zakupu sklopljenima na određeno vrijeme. Štoviše, svaki ugovor sadrži klauzulu prema kojoj se nekretnina vraća u posjed zakupodavca pok. CV po njegovom isteku. Eventualno produljenje ugovora bilo je moguće isključivo kroz Aneks ugovora , koji bi se sklapao u formi solemnizirane javnobilježničke isprave. Takav aneks nikada nije sklopljen.
Člankom 9. Ugovora o zakupu poslovne zgrade od 07.03.2018. godine tužitelj je jasno ugovorio i pristao na okolnost da ulaganja IV-tuženika u predmetnu nekretninu po isteku ugovora ostaju u isključivom trajnom vlasništvu pok. CV kao zakupodavca. U tom smislu ugovorne strane su definirale da se radi o ulaganjima u televizore i nova vrata, ali ista ugovorna odredba se odnosi i na sva nova ulaganja koja je IV-tuženik trebao učiniti tijekom sezone 2018. Članak 4. istoga Ugovora o zakupu poslovne zgrade od 07.03.2018. propisuje da su investicije u predmetnu nekretninu ugovorna obaveza IV-tuženika, a ne slobodno ulaganje poštenog posjednika. Dakle, potpuno su netočne tvrdnje tužitelja o tome da je on kao fizička osoba investirao u predmetnu nekretninu, već je to bila ugovorena obveza IV-tuženog društva radi koje je uostalom IV-tuženo društvo dobilo privilegiranu cijenu zakupa predmetne nekretnine. I, II i III-tužena osporavaju da bi tužitelj kao fizička osoba izvodio ikakve radove na predmetnoj nekretnini, jer za to nema nikakav pravni osnov niti interes, niti je to itko od njega tražio. Nadalje, nema nikakvih dokaza, tragova, niti u ovoj tužbi tužitelj nudi bilo kakav dokaz da je išta osobno uložio u predmetnu nekretninu. Naime, tužitelj je bio odgovorna osoba IV-tuženika i kao takav bio je dužan cum bona fide izvršiti ugovornu obvezu vezanu uz čl. 4. i čl. 9. Ugovora o zakupu poslovne zgrade od 07.03.2018., što nije u cijelosti ispunjeno. Međutim, sve i da jest, radilo bi se samo o ispunjavanju obveze iz obveznopravnog ugovora, a ne ulaganja kojim bi bilo tužitelj, bilo IV -tuženo društvo steklo vlasničkopravni zahtjev na nekretnini.
I, II i III-tužena osporavaju tužbene navode da bi IV-tuženik bio u poslovnim poteškoćama. Postavlja se pitanje zdravog razuma, jer nije niti logično niti životno uvjerljivo da odgovorna osoba društva, ovdje tužitelj, koje društvo navodno tone u financijskim problemima, a znajući za to, obvezuje IV-tuženo društvo na ugovorne obveze za koje unaprijed zna da ih ne može izvršiti. Tužitelj, kao odgovorna osoba IV- tuženog društva bio je dužan postupati cum bona fidae, primjenjujući pritom pažnju dobrog gospodarstvenika, te procijeniti stanje svojeg trgovačkog društva, ovdje IV - tuženika, ali i sposobnost ispunjavanja obveza preuzetih ugovorom o zakupu. Tužitelj je dobro shvatio ugovorene odredbe, jer je ugovor o zakupu između ostalog solemniziran što jasno ukazuje na činjenicu da, koliki god laik tužitelj bio, nisu mu mogli ostati nepoznati dosezi pojedinih ugovornih odredaba. Dakle, sve i da nije primjenjivao pažnju dobrog gospodarstvenika, što je svakako bio dužan, i kao običan laik morao je shvatiti ugovorne odredbe, jer su mu na jasan i nedvojben način rastumačene od strane javnog bilježnika, što je on svojim potpisom i potvrdio.
Iz tri predmetna ugovora o zakupu vidljivo je da je tužitelj predmetnu nekretninu davao u najam turistima tijekom 2016. i 2017. godine, dakle dvije prethodne godine. Ugovorena ulaganja trebala su biti poboljšica i ugovorna obveza IV-tuženika, upravo na način kako je prethodno navedeno.
Tužitelj nema pravo držati predmetnu nekretninu u posjedu niti izražavati pravo retencije nad istom, jer nije niti pošten niti istinit niti zakonit posjednik. Da bi tužitelj bio u mogućnosti ostvariti prava retencije na koja se poziva temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, morao bi biti u najmanju ruku pošteni posjednik, što tužitelj nije. Radi se o još jednoj neistinitoj tvrdnji usmjerenoj na odugovlačenje postupka, jer, kao što je već prethodno navedeno, IV-tuženo društvo je bilo u obvezi vratiti nekretninu u posjed zakupodavca pok. CV, što nije učinjeno.
Pravni interes I, II i III-tužene za provođenjem ovršnog postupka u odnosu na IV - tuženog postoji u činjenici da je Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba Imotski, pod poslovnim brojem Ovr-193/2022, donio rješenje o ovrsi kojim je utvrdio da postoji interes I, II i III-tužene te odredio ovrhu iseljenjem IV-tuženika. Naime, rješenjem o nasljeđivanju iza pok. CV broj O-5096/18, UPP/OS-168/18 od 16.09.2019. doneseno od javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ iz Makarske, pravomoćno dana 16.09.2019. godine, utvrđeno je da su jedine nasljednice iza pok. CV upravo I, II i III-tužena.
Nastavno na sve navedeno, tužitelj nema pravni interes za voditi ovaj postupak. Tužba je evidentno sastavljena samo radi odugovlačenja postupka ovrhe i u cijelosti predstavlja obijesno parničenje te služi samo odugovlačenju.
3. Rješenjem ovog suda broj P-1000/2022-8 od 28. kolovoza 2023. prekinut je postupak, jer je tuženik pod 4. Goodness Tourism Agency j.d.o.o. za ugostiteljstvo i turistička agencija prestao postojati, a u smislu odredbe iz čl. 212. st. 1. točka 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. dalje ZPP).
4. Rješenjem ovog suda broj P-1000/2022-10 od 7. veljače 2024. prekinuti postupak je nastavljen, te je obustavljen postupak u ovoj pravnoj stvari. Obzirom da je u konkretnom slučaju predmet spora proglašenje ovrhe nedopuštenom, slijedom čega tužbom kao jedinstveni i nužni suparničari moraju se obuhvatiti svi ovrhovoditelji i ovršenici. Stoga, kako se u odnosu na sve stranke u postupku mora donijeti ista odluka, a kako su se ostvarili uvjeti za obustavu postupka u odnosu na tuženika pod 4., to je valjalo, a sve kako su stranke nužni i jedinstveni suparničari, obustaviti postupak u odnosu na sve tuženike.
5. Dana 21. veljače 2024. zaprimljena je žalba tužitelja na rješenje P-1000/2022-10 od 7. veljače 2024. u kojem isti navodi kako nije sporno da su tuženici jedinstveni suparničari, međutim prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje materijalno pravo , jer prekid postupka uslijed brisanja iz sudskog registra tuženika pod 4. ni u kom slučaju ne utječe na stranačku poziciju ostalih tuženika, odnosno sve i da se postupak u odnosu na tuženika pod 4. obustavi, isti se ima nastaviti u odnosu na druge tuženike (suparničare).
6. Rješenjem Županijskog suda u Splitu broj: Gž-1337/2024-2 od 8. svibnja 2024. ukinuto je rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj P-1000/2022-10 od 7. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u odnosu na tuženike pod 1 ., 2. i 3. te predmet u odnosu na ove tuženike vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
7. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom izvješća stečajnog upravitelja o gospodarskom položaju dužnika i njegovim uzorcima, o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase – za izvještajno ročište, zaključaka Općinskog suda u Makarskoj, SS Imotski broj Ovr-193/2022-10 od 26. kolovoza 2022., ugovora o zakupu poslovne zgrade CV i Goodness-Tours od 22. veljače 2016., potvrde (solemnizacije) privatizacije Posl. broj OV-2388/2016 "U Makarskoj, 22. veljače 2016.", ugovora o zakupu poslovne zgrade zaključenog između CV i Goodness-Tours od 29. ožujka 2017., potvrde (solemnizacije) privatizacije Posl. broj OV-3762/17 "U Makarskoj, 05. travnja 2017.", ugovora o zakupu poslovne zgrade sklopljen između CV i Goodness-Tours dana 7. ožujka 2018., rješenja o ovrsi broj Ov- 2508/2018 od 12. ožujka 2018.,, rješenja i zaključka Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom Ovr-193/2022-18 od 3. ožujka 2023., rješenja o nasljeđivanju broj O-5096/18 od 16. rujna 2019., odluke ŽS Varaždin Gž-775/2019-2 od 6. svibnja 2019., izjave MV "U [adresa], **.**.2021.", tablice prijavljenih tražbina prvi viši isplatni red, tablice razlučnih prava, tablice izlučnih prava, izvješća o tijeku stečajnog postupak i stanju stečajne mase od 12. siječnja 2022 do 11. travnja 2022., rješenja Trgovačkog suda u Splitu, St-31/2021-20 od 7. listopada 2021., saslušanjem tužitelja i svjedoka TV, HV, GV, ŽV, PV i LV, zaključka i rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotsko Gž-416/2025-2 od 9. prosinca 2025.
8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP - a ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi kao nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom pod poslovnim brojem Ovr-193/2022 od 09. lipnja 2022.
10. Uvidom u izvješće stečajnog upravitelja o gospodarskom položaju dužnika i njegovim uzrocima, o tijeku stečajnog postupka i stanju stečaja mase podnesenog od strane Matea Puljića utvrđeno je da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu broj: St - 31/2021 dana 7. listopada 2021. određeno otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom Goodnes Tourism Agency j.d.o.o. Nadalje, navodi se da u trenutku otvaranja stečajnog postupka kao jedini osnivač i jedini član direktor bio je MV. Stečajni dužnik na dan otvaranja stečajnog postupka nije imao prijavljenih radnika. Stečajnu masu čini čest. zgr. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] sve upisano u z. u. [broj ZK uloška] te su na navedenoj nekretnini upisana različna prava.
Uvidom u izjavu danu od MV, a za potrebe stečajnog postupka Goodnes Tourism Agency j.d.o.o utvrđeno je da je isti izjavio da je od dana 7. listopada 2021. kao fizička osoba u samostalnom i isključivom posjedu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
Uvidom u zaključak Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj: Ovr- 193/2022 od 26. kolovoza 2022.g. utvrđeno je da je treća osoba i to MV upućen da u roku od 15 dana od dostave predmetnog zaključka pokrene parnicu protiv stranaka radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene u ovoj pravnoj stvari rješenjem o ovrsi broj Ovr-193/22 od 9. lipnja 2022.g.
Uvidom u ugovor o zakupu poslovne zgrade od 22. veljače 2016.g. utvrđeno je da je isti sklopljen između CV iz [adresa] kao zakupodavca te Goodnes Tours d.o.o. zastupano po direktoru društva MV kao zakupoprimcu. Utvrđeno je da je zakupodavac vlasnik stambeno poslovne zgrade visine podrum, prizemlje i tri kata, sa spremištem u podrumu, jednim zasebnim poslovnim prostorom te restoranom sa kuhinjom i pomoćnim prostorijama u prizemlju, jednim stanom na prvom katu i ukupno 15 smještanih jedinica na I. , II. i III. kat. izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedenim ugovorom zakupodavac daje, a zakupoprimac prima u zakup opisanu nekretninu. Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme i to na rok od 7 mjeseci, s početkom trajanja zakupa od 25. travnja 2016. do 25. listopada 2016. Zakupnik se obvezao da će nakon isteka ugovornog roka vratiti nekretninu slobodnu od osoba i stvari zakupodavcu u stanju u kakvom je primio. Visina zakupnine utvrđena je u iznosu od 21.000,00 eura. Nadalje, čl. 10. ugovoreno je da zakupnik snosi sve troškove tekućeg održavanja poslovnog prostora te da je o svom trošku dužan izvršiti popravke oštećenja. Čl. 11. ugovoreno je da zakupnik ne može izvoditi građevinske promjene bez da o istom pisano ne obavijesti zakupodavca i bez da mu zakupodavac dade pisanu suglasnost za istu. Navedeni ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Ante Barbića dana 22. veljače 2016.g. pod brojem Ov - 2388/16.
Ugovorom o zakupu poslovne zgrade Uvidom u ugovor o zakupu poslovne zgrade od 29. ožujka 2017.g. utvrđeno je da je isti sklopljen između CV iz [adresa] kao zakupodavca te Goodnes Tours d.o.o. zastupano po direktoru društva MV kao zakupoprimcu. Utvrđeno je da je zakupodavac vlasnik stambeno poslovne zgrade visine podrum, prizemlje i tri kata, sa spremištem u podrumu, jednim zasebnim poslovnim prostorom te restoranom sa kuhinjom i pomoćnim prostorijama u prizemlju, jednim stanom na prvom katu i ukupno 15 smještanih jedinica na I., II. i III. kat. izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedenim ugovorom zakupodavac daje, a zakupoprimac prima u zakup opisanu nekretninu. Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme i to na rok od 5 mjeseci, s početkom trajanja zakupa od 1. svibnja 2017. do 1. listopada 2017. Zakupnik se obvezao da će nakon isteka ugovornog roka vratiti nekretninu slobodnu od osoba i stvari zakupodavcu u stanju u kakvom je primio. Visina zakupnine utvrđena je u iznosu od 30.000,00 eura. Nadalje, čl. 10. ugovoreno je da zakupnik snosi sve troškove tekućeg održavanja poslovnog prostora te da je o svom trošku dužan izvršiti popravke oštećenja. Čl. 11. ugovoreno je da zakupnik ne može izvoditi građevinske promjene bez da o istom pisano ne obavijesti zakupodavca i bez da mu zakupodavac dade pisanu suglasnost za istu. Navedeni ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Ante Barbića dana
5. travnja 2017. pod brojem Ov-3762/17.
Ugovorom o zakupu poslovne zgrade Uvidom u ugovor o zakupu poslovne zgrade od 7. ožujka 2018. utvrđeno je da je isti sklopljen između ĆV iz [adresa] kao zakupodavca te Goodnes Tours d.o.o. zastupano po direktoru društva MV kao zakupoprimcu. Utvrđeno je da je zakupodavac vlasnik stambeno poslovne zgrade visine podrum, prizemlje i tri kata, sa spremištem u podrumu, jednim zasebnim poslovnim prostorom te restoranom sa kuhinjom i pomoćnim prostorijama u prizemlju, jednim stanom na prvom katu i ukupno 15 smještanih jedinica na I., II. i III. kat. izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navedenim ugovorom zakupodavac daje, a zakupoprimac prima u zakup opisanu nekretninu. Stranke su suglasne kako je isključiva obveza zakupnika sve radove na predmetnoj nekretnini dovesti do kraja na način da zakupnik mora isključivo o svom trošku izvesti adaptaciju prvo kata i to na način kako je to prikazano u skici – tlocrtu prvog kata na kojem tlocrtu je ucrtan budući izgled smještajnih jedinica, isključivo o svom trošku u prizemlju predmetne nekretnine i to na južnoj strani iste sagraditi nadstrešnicu prema dvorištu predmetne nekretnine, isključivo o svom trošku na pripadajućem dvorištu u južnom dijelu predmetne nekretnine sagraditi bazen širine 4 metra i dužine 8 metara, isključivo o svom trošku urediti okoliš oko predmetne nekretnine, a sukladno ponudi br. 9. izdanoj od TIV građevinarstvo d.o.o. od dana 30. listopada 2015.g., a koja ponuda je sastavi dio predmetnog ugovora kao i isključivo o svom trošku izraditi ogradni zid i urediti dvorište za parking. Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme i to na rok od 8 mjeseci, s početkom trajanja zakupa od 1. veljače 2018. do 1. listopada 2018. Zakupnik se obvezao da će nakon isteka ugovornog roka vratiti nekretninu slobodnu od osoba i stvari zakupodavcu u stanju u kakvom je primio. Stranke su suglasne da sva sredstva - ulaganja koje je zakupnik već uložio u predmetnu nekretninu poput televizora u svakoj sobi i novih vrata na svim prostorijama koja se nalaze na II. i III. katu predmetnog objekta, kao i sva ona sredstava – ulaganja koja ulože u predmetnu nekretninu za vrijeme trajanja predmetnog ugovora, nakon isteka predmetnog ugovora o zakupu kao i u slučaju prijevremenog raskida predmetnog ugovora ostaju trajno u isključivom vlasništvu zakupnika. Visina zakupnine utvrđena je u iznosu od 21.000,00 eura. Nadalje, čl. 10. ugovoreno je da zakupnik snosi sve troškove tekućeg održavanja poslovnog prostora te da je o svom trošku dužan izvršiti popravke oštećenja. Čl. 11. ugovoreno je da zakupnik ne može izvoditi građevinske promjene bez da o istom pisano ne obavijesti zakupodavca i bez da mu zakupodavac dade pisanu suglasnost za istu. Navedeni ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Anamarije Arapović Vranješ dana 12. ožujka 2018. pod brojem Ov-2508/18. Uvidom u rješenje Općinsog suda u Makarskoj, stalna služba u Imotskom broj Ovr- 193/2022 od 3. ožujka 2023. utvrđeno je da je odbijen prijedlog treće osobe MV za odgodom ovrhe u ovoj pravnoj stvari te je odbijen prijedlog ovršenika za prekidom postupka.
Uvidom u rješenje o nasljeđivanju doneseno od javnog bilježnika u Makarskoj Anamariji Arapović Vranješ broj: O-5096/18 od 16. rujna 2019.g. utvrđeno je da je ostavinski postupak vođen iza smrti ostavitelja CV i da su kao nasljednice utvrđene tužene.
Uvidom u rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj Ovr - 416/2025 od 9. prosinca 2025., kojim je utvrđeno da je dovršena ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom broj Ovr-193/2022-4 od 9. lipnja 2022.
11. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju iza pok. CV (Andrija) donesenog po javnom bilježniku iz Makarske Anamariji Arapović Vranješ pod brojem O-5096/18 utvrđeno je kako su nasljednici istog EV, DV i DVE.
Iako je tužitelj osporavao legitimaciju, navodeći da je nasljednica pok. NV i BV, njegova supruga, uvidom u gore navedeno rješenje o nasljeđivanju utvrđeno je da ista nije nasljednica pok. CV, slijedom čega je navedeni prigovor neosnovan.
12.1. U dokaznom postupku izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, svjedoka TV, HV, GV, ŽV, PV i LV.
12.2. Tužitelj MV u bitnom je iskazao kako je počeo ulagati u tu kuću ima sigurno 20 godina. Prvo je sredio fasadu i to je platio 9.000,00 eura s time da se ne može sjetiti kada je to bilo. Zatim je jedne godine kupio krevete i madrace i to je platio 20.000,00 eura od Sokola Interijer. Treće godine je napravio zatvore i to je platio 20.000,00 eura. Uza sve to uložio je u kuću sigurno 80.000,00 eura na ime zidarskih radova, vodoinstalatera, struje i ostalih svim radova. Nakon toga je sređivao 5 apartmana koje se nalaze na 1. katu te je počeo raditi bazen. Bazen je platio 30.000,00 eura. Kada se sve zbroji u tu kuću uložio je sigurno iznos od 200.000,00 eura. Radi izgradnje te kuće, izgubio je svoju kuću.
E je rekao da on nema namjeru ulagati u tu kuću i da ako želi da on može tu kuću iznajmljivati. Bili su u dobrim odnosima, bili su jako dobri prijatelji. On nije bio u dobrim odnosima sa svojom obitelji, oni mu nisu došli niti na sprovod. Sve izvršene radove tužitelj je plaćao u gotovini. U početku jedno 4 - 5 godina E i on nisu imali potpisani ugovor, on bi iznajmljivao sobe, a tužitelj je sam imao restoran i donosio bi hranu. Nakon toga su potpisali ugovore o najmu. Naime, pok. D je rekao da više se ne može baviti turizmom i da više ne može iznajmljivati sobe, i tada je sve prepustio tužitelju, iz tog razloga su potpisali ugovor. Kuća i njegova i tužiteljeva su glasile na firmu, pa su tako i sklopili međusobno ugovore.
Iskazao je da nema nikakvih materijalnih dokaza o izvršenim investicijama, sve je plaćeno u gotovini, a ponude su davane na licu mjesta . Vlasnik CV je bio obaviješten o radovima, no nije mu dana pisana suglasnost. Pok. D je uvijek bio prisutan, poznato mi je da mu je kćerka u Australiji bila bolesna i sav novac od zarade on je slao u Australiju, iz tog razloga on sam nije mogao vršiti ulaganje u kuću. Svake godine ulagao je u kuću i plaćao mu najam i to u visini od oko 20000 eura pa sve do 40000 eura. Prije ulaganja u toj kući bilo je 19 soba, a nakon renovacije sada ima 14 soba i 5 apartmana. Pok. NV je znao da sve on plaća, radove je financirao on osobno, a ne društvo. Ulaganje nije vršio temeljem niti jednog ugovora, društvo nije ništa poduzelo niti investirao, ali to nije bilo niti u obavezi. On je bio vlasnik predmetnog društva.
Iskazao je da je znao da se nije obvezao, odnosno da kao odgovorna osoba u društvu nije u obavezi ulagati privatni novac u renovaciju kuće, ali je ipak ulagao svoj privatni novac u tu kuću, odredbe su mu bile jasne. Sa društvom nije imao sklopljen ugovor s vezan za investiranje i izvođenje radova na predmetnoj nekretnini. Predmetno društvo nije izvodilo radove prema ugovoru o zakupu jer društvo nije imalo novaca pa sam sve plaćao on.
12.3. Svjedok TV iskazao je kako je CV bio njihov obiteljski prijatelj, on je bio prijatelj njegova oca, a kako je rano izgubio oca potom su njegovi prijatelji postali i njegovi prijatelji. On je dugo bio u Australiji, u početku bi dolazio samo preko sezone, a nakon 2012., 2013 ili 2014. stalno se nastanio u [adresa]. On je bio privatni iznajmljivač, sa braćom je imao kuću, dok premet ovog postupaka je kuća na adresi [adresa]. Prije MV taj objekt je bio iznajmljen nekoj drugoj osobi, a nakon toga se iznajmio MV i tu su stalno bili problemi sa plaćanjem. Poznato mu je da je prije svoje smrti sklopio ugovor s MV, a koji je i potvrđen kod javnog bilježnika, a sve kako bi osigurao plaćanja. Misli da je taj ugovor sada istekao, a također taj objekt više nema kategorizaciju, no MV njega i dalje koristi. Svjedok navodi da je zadnji put na nekretnini bio 2018. Kuća se sastoji od prizemlja i 3 kata, s time da zadnji kat je visoko potkrovlje, kuća također ima i okućnicu. Iznajmljivale su se sobe, postojale su dvokrevetne, trokrevetne i četverokrevetne sobe, s time da je to bila niža kategorija. Također se posluživao doručak i večera, oni su to zvali pansionski smještaj. U to vrijeme je bio napravljen i bazen u rohbau stanju. Ispred objekta postavljena je nadstrešnica, tako da se hrana može i vani posluživati, a NV mu je rekao da je to on financirao. Na dijelu parkirališta je napravljen taj bazen, dok u preostalom dijelu je ostalo u funkciji parkirališta, s time da radovi nisu nikada privedeni kraju. Ne može se točno sjetiti kada je MV ušao u posjed predmetne kuće, zna da je zadnji ugovor sklopljen 2018., a sigurno je bio u posjedu i tri godine prije toga. Poznato mu je da je troškove plaćao CV, tako je on platio solemnizaciju ugovora za oba dvije stranke, također zna sigurno da je uplatio promjenu otvora na objektu, financirao je izgradnju nadstrešnice, a zna da je bila i zamjena namještaja, s time da se ne može izjasniti da li je mijenjao namještaj u cijelom u objektu ili samo dio, također je financirao promjenu zastora. CV mu je rekao da je ugovorom bilo ugovoreno da sva ulaganja treba platiti MV i u njihovom razgovoru NV mu je rekao da će pokušati to naplatiti od njega, ali da je sve to on sam financirao. Koliko je svjedoku poznato ni jedno od gornjih stavki nije uspio naplatiti od MV. Prema njegovim saznanjima MV je financirao bojanje vanjskih zidova cijelog objekta, s time da fasada nije mijenjana. Također, MV i CV su bili i susjedi te u jednom dijelu je ogradni zid između njihove dvije nekretnine propao i zna da je taj zid o svom trošku popravio CV i to sa sjeverne i zapadne strane predmetne kuće. Svjedok navodi da je 2019. bio predsjednik turističke zajednice i poznato mu je da se predmetna nekretnina iznajmljivala i nakon smrti CV i o tome je obaviješten inspektorat, no u to vrijeme ona više nije imala kategorizaciju i stoga se ne može utvrditi koliko je zaista gostiju tamo boravilo, budući se isti ne mogu prijaviti u sustav.
Iskazao je da su CV i MV bili su u poslovnim odnosima, korektnim odnosima, ali previše bliski nisu bili. Adaptaciju prvog kata je dogovarao CV, s time da mu nisu poznati detalji oko toga što je sve izvođeno, a NV mu je rekao da je on to financirao. Vezano uz bazen zna da je bio dogovor između MV i NV da financiraju isti pola pola. U to vrijeme svjedok je radio kao komunalni redar i primijetio je da kamion izvođača radova VV stoji parkiran ispred objekta na magistrali duže vrijeme i on ga je kao službena osoba kontaktirao i tada je rekao da ukoliko ne bude plaćen da će vratiti sav materijal, nakon par dana kamion je maknut , iz čega zaključuje da je MV podmirio svoj dio, ali o tome nije razgovarao niti sa MV niti NV, pa ne zna sigurno. Na zid postavljena je kovana ograda, a isto je financirao CV, obzirom da je tom ogradom ušao jednim manjim dijelom u nekretninu MV, slijedom čega je bio dogovor da udio MV će se kompenzirati time što je ograda ušla na njegovu nekretninu. Južno od objekta cijeli dio dvorište je iskopan i spušten na manju razinu, u jednom dijelu je napravljen bazen, a drugi dio je ostao u funkciji parkinga, s time da taj dio nikada nije priveden svrsi, odnosno nikada nije uređen do kraja i tamo se nisu parkirala vozila, taj dio izgleda sada jednako kao i prije šest godina. Pretpostavlja da renoviranje instalacije je bilo prilikom renoviranja prvog kata, ali nije upoznat sa detaljima tog renoviranja. Svi ti radovi rađeni su u razdoblju između otprilike 2015. i 2018.
Iskazao je da je ugovor potpisan sa Goodnese Tourisam Agency j.d.o.o., budući je ta firma u svom vlasništvu imala nekretninu, odnosno susjedni objekt o kojem sam govorio, a sve kako bi se mogla osigurati naknada. Zna da je ugovor potpisan 2018., siguran je da je bilo suradnje i tri godine prije, a što je bilo prije toga nije mu poznato. Nije mu poznato da je MV uložio 200.000,00 EUR-a u predmetnu nekretninu, u to vrijeme imao je otvorenu komunikaciju sa CV i na njegov upit da li je uspio naplatiti potraživanje iz ugovora iz 2018., on je odgovorio da nije još, s time da mu nije poznato da li je uspio naplatiti djelomično svoje potraživanje. Nije mu poznato da je MV za fizička osoba uložio 200.000,00 eura radi boljitka nekretnine to poznata, ta količina novaca bi se vidjela na objektu. U kontaktu je sa njegovim kćerima koji žive u [adresa] i poznato mi je da je MV i dalje u posjedu predmetne nekretnine, a kćeri CV nemaju ključeve od te nekretnine niti pristup istoj. Koliko je njemu poznato nije sklopljeni nikakav drugi ugovor osim onog 2018. i to sa firmom, tako da mu nije poznato da bi MV kao fizička osoba imao neka prava na toj nekretnini.
12.4. Svjedok HV iskazao je kako ima obrt za informatiku i slabu struju, sjeća se da ga je MV kontaktirao u veljači 2018. da mu izvrši instalaciju slabe struje i spoji satelitske antene. On mu je platio te radove, s time da se sjeća da je materijal platio u iznosu od 23.500,00 kn, toga se sjeća, jer ga je zamolio da mu kupi sav materijal, a on da će mu naknadno platiti. Naknadno ga je i nazvao, a to je bilo sigurno prije početka sezone da su došle televizije i svjedok je to došao montirati. Ne može se sjetiti točno o kojem broju se radilo, misli da ih je bilo 20-ak, ali sigurno nije bilo preko 30. Navodi kako nije poznavao CV, misli da ga je jednom vidio u društvu sa MV, ali tada se nisu niti upoznali. Poznato mu je da je MV tražio majstore za još neke radove na kući i da je tražio da mu to rade osobe koje žive u Općini, pa tako zna da mu je knauf radio njegov susjed. Svjedok navodi da također ima i hidraulične platforme koje dižu radnike na visinu do 20 metara i zna da je MV iznajmio jednu takvu platformu dva dana kako bi popravio fasadu na sjevernom dijelu kuće, a poslije je i cijelu kuću obojao. Sve te radove, odnosno najam platforme platio je MV. Svjedok navodi kako mu je naplatio 12 sati korištenja dizalice, s time da se sada ne može sjetiti kolika je bila cijena jednog sata. Iskazao je da je na toj kući radio otprilike mjesec i pol dana i tada je vidio da se kompletno renovirao prvi kat, tako da je tu dolazio majstor za postavljanje knaufa i vodoinstalater , a također se ispred kuće radio bazen koji je i danas ostao u istom stanju. Kuća je prije radova bila u jako lošem stanju i MV je djelomično renovirao cijelu kuću, s time da je u potpunosti renovirao pravi kat te mu je rekao da će i ostatak renovirati kada će imati novaca. Također se sjećam da je postavljao klima uređaje, mislim da ih je postavljao na cijeloj kući, ali u to ne mogu biti siguran. Sve mu je uvijek plaćao MV, s time da je sve plaćeno u gotovini, ja bi mu donosio račune, a MV bi po njima meni vratio novac. NV nije poznavao, niti mu je predočena bilo kakva suglasnost za izvođenje radova. Poznato mu je da su MV i NV bili u dobrim odnosima, čak je IV vozio u bolnicu, s time da mu nije poznato od čega je IV bolovao.
12.5. Svjedok GV iskazao je kako je inženjer građevine, poznavao je pok. IV od 2014. kada je radio legalizacije kuće u [adresa], a također mu je pomagao 2016., kada je rađena nadstrešnica ispred restorana, a zna da je 2017. radio pločice. Nakon toga, rekao mu je da želi renovirati cijeli prvi kat. Tu su bile sobe sa kupaonicom, no rekao mu je da agencija sada traži apartmane, svjedok navodi kako je napravio idejno rješenje, na prvom katu su napravili 5 apartmana, napravio je troškovnik i tu je bilo dosta građevinskih radova, budući su morali širiti kupaone i rušiti zidove. U to vrijeme upoznao je MV, on je od E već dugo godina bio u najmu tog obiteljskog hotela. Po troškovniku, planirali su uložiti 40.000,00 EUR-a, ali kada su počeli raditi radilo se na puno većoj razini od one predviđene troškovnikom, radilo se sve iz nova, tako da misli da se ta cifra udvostručila.
Radovi adaptacije kata izvođeni su 2018., E i svjedok su radili tehnički dio, izvođače je pronalazio i organizirao MV, a također je on i plaćao te radove. Sjeća se da je IV rekao da sve plaća MV. U jesen 2018. IV se razbolio i brzo nakon toga je preminuo. 2019. nije išao u [adresa], a kasnije je vidio da je taj objekt zatvoren. Navodi kako mu je žao MV, budući zna da je u taj objekt uložio više nego što je bilo prije planirano, a sjeća se da je obitelji pok. E predložila da ga puste da radi dvije godine da bi on kroz to razdoblje vratio uloženo, no do tog dogovora nije došlo.
Također se sjeća da kada je pristupio na tu nekretninu, kuća je bila u granicama nekretnine, tada nije imala okućnicu. Svjedok navodi kako je istraživao čije su to zemlje okolo i pronašao da su to zemlje od MV. Tada je oko kuće napravljena okućnica i sjeća se da je E pitao MV da mu plati za te zemlje, ali MV to nije želio i odgovorio mu je da nema potrebe, budući zajedno rade, a raditi će i dalje. Napominje da kada spominje renovaciju prvog kata sve zajedno u to vrijeme, po istom troškovniku, radio se i bazen i parking i sve to je plaćao MV.
Iskazao je da bi E i on dogovorili tehnički dio tih radova i kasnije bi to prenijeli ili MV ili njegovim izvođačima, tako da je pok. E bio upoznat sa svim radovima. On je bio izvođač nacrta i idejnog rješenja, i nakon toga i nadzor, za to je i bio plaćen. Plaćeno mu je 2.500,00 EUR-a, a platio mi je MV i to je bilo plaćanje na ruke, kako su dogovorili. Misli da su MV i CV morali imati sklopljeni ugovor, a sve radi iznajmljivanja agencije. Nije mu poznato što su oni međusobno dogovorili, poznato mu je samo da mu je IV rekao ako ne plati MV, platit će on, a platio je MV. Radovi oko bazena nisu do kraja završeni, napravljeni su grubi građevinski radovi. U objektu je sve bilo završeno, jer inače agencija ne bi iznajmila.
12.6. Svjedok ŽV iskazao je kako mu je poznato što je predmet ovog postupka, na toj kući je izvodio vodoinstalaterske radove, ne može se točno sjetiti kada je to bilo, prošlo je sigurno 5 godina. Za navedene radove angažirao ga je i platio MV. Poznato mu je da on nije bio vlasnik kuće, vlasnik kuće je bio sada pok. C. U vrijeme izvođenja radova pok. E je bio živ, ali ne može se sjetiti da li ga je tada viđao. Svjedok navodi kako je čuo da je MV iznajmio tu kuću od pok. E i da ju je sređivao za goste, a što je točno bilo, ne može reći. Misli da je račun bio otprilike oko 50.000,00 kn, s time da se sada ne može točno sjetiti.
Iskazao je da je izdao račun, račun je glasio na obrt ili firmu MV, nije se mogao točno sjetiti što je bilo otvoreno. Plaćeno je nakon nekog vremena, možda nakon godinu dana, a plaćeno je preko računa i to sa firme MV. Nije se mogao sjetiti da li je vlasnik CV bio obaviješten o radovima, a misli da je on i umro ubrzo nakon izvođenja radova. Pisana suglasnost nije niti tražena od IV za izvođenje radova, ali on je uvijek bio blizu i morao ga je vidjeti.
12.7. Svjedok PV iskazao je kako mu je poznato što je predmet postupka, na predmetnoj kući je radio elektroinstalacije, ima sigurno 7 - 8 godina od izvođenja radova. Angažirao ga i platio gospodin MV. Svjedok navodi kako je kontaktirao pok. B i pitao ga da li on zna za te radove i on mu je rekao da sve rješava sa MV. Poznato mu je da je MV iznajmio tu kuću, kako bi je sredio te iznajmljivao apartmane turistima. Gospodin MV je kupio sve što mu je svjedok napisao, a to su bili kablovi, prekidači, utičnice i osigurači te vrijednost materijala je sigurno bila 20.000,00 kn a vrijednost radova je bila isto otprilike 20.000,00 kn. Iskazao je da radi u HEP-u i ne može izdati račun, nema svoju firmu. Plaćeno mu je na ruke, čim je završio radove. Nije mu dana pisana suglasnost, ali je IV bio obaviješten, on je dolazio svaki dan, družili su se i na kraju je bio zadovoljan izvedenim radovima. Počeo je raditi u 2. mjesecu, završio je otprilike u svibnju. Njegovi radovi su završeni, jedino nije ostao dovršen bazen.
12.8. Svjedok ČV iskazao je kako mu je poznato oko koje nekretnine se vodi predmetni postupak, tamo je radio bazen, to je bilo 2018. ili 2019., zna da je bilo prije korone. Navodi kako je radio bazen i zidove oko bazena, sjeća se da je cijena svih radova bila oko 200.000,00 kn, s time da mi je ostalo od tih radova nenaplaćeno 1.500,00 eura, za dio je ispostavljen račun. Postojala je neka idejna skica, navodi kako je radio bazen prema toj skici, a za radove ga je angažirao i platio MV. Navodi kako mu je poznato da on nije bio vlasnik te nekretnine, tamo je vidio vlasnika, no s njime nije komunicirao, niti je dogovarao ikakve radove, on je bio stariji čovjek i nije se interesirao oko radova.
12.9. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja MV i to u dijelu u kojem je naveo da je on kao fizička osoba bio u posjedu predmetne nekretnine, a ne njegovo trgovačko društvo.
Naime, svjedoci su iskazali da su radove dogovarali sa MV, ali niti jedan nije iskazivao da li ima saznanja o tome tko je u posjedu predmetne nekretnine, da li tužitelj osobno ili njegovo društvo. jedino je svjedok ŽV rekao da je račun izdan na ime obrt ili firmu ZV.
Također je za navesti da iskaz MV je nekonzistentan, budući je prvo naveo da pok. CV nije bio u dobrim odnosima sa svojom obitelji, da bi kasnije naveo da je kćer od CV bila bolesna i da je sav novac od zarade slao u Australiju i da zbog toga nije mogao vršiti ulaganja u kuću.
12.10. Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka, budući smatra da su isti iskazivali sukladno svojim saznanjima, njihovi iskazi su argumentirani i životni i u skladu sa ostalim izvedenim dokazima.
12.11. Sud nije izvodio dokaz saslušavanjem svjedoka i to KV, ĐV i AV. Naime, svjedok AV je bio pozvan na ročište, no na isto nije pristupio niti je opravdao svoj nedolazak. ĐV je bio pozivan četiri puta, no nije preuzeo poziv za ročište. Sud smatra da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno te da nije bilo potrebe za saslušanjem preostalih svjedoka, odnosno da bi pozivanje istih bilo suprotno načelu ekonomičnosti i efikasnosti postupka.
13. Odredbom čl. 59. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje OZ) propisano je da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom. Podnositelj prigovora je dužan u prigovoru iznijeti razloge pobijanja te uz prigovor priložiti isprave kojima dokazuje postojanje svoga prava.
Odredbom čl. 60. OZ-a propisano je da ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.
14. Odredbom čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje ZV) propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Nadalje, odredbom čl. 165. ZV-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
Odredbom čl. 165. ZV-a reguliran je pravni položaj nepoštenoga posjednika i to na način da je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari. Nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode.
15. Nakon provedenog dokaznog postupka ovas sud je utvrdio da je pok. CV bio vlasnik nekretnine u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] te da je sklopio tri Ugovora o zakupu poslovne zgrade sa Goodnes Tours d.o.o. zastupano po direktoru društva MV kao zakupoprimcu, koje društvo je pravni prednik društva Goodness Tourism Agency j.d.o.o. Ugovorom iz 2018. trgovačko društvo bilo je u obvezi ulagati u predmetnu nekretninu. Naime, navedenim ugovorom stranke su se suglasile kako je isključiva obveza zakupnika sve radove na predmetnoj nekretnini dovesti do kraja na način da zakupnik mora isključivo o svom trošku izvesti adaptaciju prvo kata i to na način kako je to prikazano u skici – tlocrtu prvog kata na kojem tlocrtu je ucrtan budući izgled smještajnih jedinica, isključivo o svom trošku u prizemlju predmetne nekretnine i to na južnoj strani iste sagraditi nadstrešnicu prema dvorištu predmetne nekretnine, isključivo o svom trošku na pripadajućem dvorištu u južnom dijelu predmetne nekretnine sagraditi bazen širine 4 metra i dužine 8 metara, isključivo o svom trošku urediti okoliš oko predmetne nekretnine, a sukladno ponudi br. 9. izdanoj od TIV građevinarstvo d.o.o. od dana 30. listopada 2015.g., a koja ponuda je sastavi dio predmetnog ugovora kao i isključivo o svom trošku izraditi ogradni zid i urediti dvorište za parking. Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme i to na rok od 8 mjeseci, zakupnik se obvezao da će nakon isteka ugovornog roka vratiti nekretninu slobodnu od osoba i stvari zakupodavcu u stanju u kakvom je primio.
16. Stoga, uvidom u ugovore o zakupu razvidno je da je u vrijeme ulaganja u predmetnu nekretninu od strane MV u posjedu predmetne nekretnine bi lo trgovačko društvo Goodness Tourism d.o.o., kojeg je direktor bio upravo MV. Napominje se da u svom iskazu MV je naveo da je znao da on kao odgovorna osoba u društvu nije u obvezi ulagati privatni novac u kuću i da su mu odredbe bile jasne. Iskazao je da društvo nije imalo novaca, pa je sve plaćao on sam.
17. U predmetnoj tužbi tužitelj navodi da on kao pošteni posjednik ima pravo retencije predmetne nekretnine, budući je vršio ulaganja u istu, no takvi navodi tužitelja nisu osnovani.
18. Naime, kako je gore navedeno, u posjedu predmetne nekretnine bilo je upravo trgovačko društvo, a ne MV kao fizička osoba. Ukoliko je prednik tuženika CV želio da u posjedu predmetne nekretnine bude upravo MV, tada bi on s njime i sklopio Ugovor o zakupu, no umjesto toga ugovor je sklopljen sa njegovom trgovačkim društvom.
19. Dakle, neosnovani su navodi tužitelja da je on pošteni posjednik, budući je posjednik bio upravo trgovačko društvo u njegovom vlasništvu. Tužitelj nije dokazao, a što je bio u obvezi temeljem odredbe čl. 221. ZPP-a, da je uz odobrenje prednika tuženika upravo on (kao fizička osoba) stupio u posjed predmetne nekretnine.
20. Iako je nedvojbeno da su svi svjedoci izjavili da su upravo s njime pregovarali oko radova, nitko nije iskazao da im je upravo prednik tuženika, pok. CV iskazao ili da su na drugi način saznali da je upravo MV u posjedu predmetne nekretnine, a ne njegovo društvo.
21. Ističe se da je obveza upravo trgovačkog društva, čiji je direktor bio MV, bila izvođenje svih radova te da je ugovor o zakupu sklopljen između pok. CV i Goodnes Tours d.o.o., koji je dakle bio pošteni posjednik predmetne nekretnine sve do isteka Ugovora o zakupu.
Tužitelj nije dokazao sa kojeg osnova bi isti bio pošteni posjednik, isti nije dostavio nije jedan dokaz na tu okolnost niti je predložio izvođenje niti jednog dokaza. Slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao da bi bio pošten posjednik, slijedom čega mu niti ne pripada pravo retencije, sve pozivom na gore citirane odredbe čl. 164. i 165. ZV-a.
Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci pod točkom I.
22. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a. Budući su u cijelosti uspjeli u postupku, tužene imaju pravo na pravo na naknadu troškova istog.
Parnični trošak odmjeren je trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., dalje Tarifa) i to sastav odgovora na tužbu te za pristup na ročišta održana dana 13.11.2024., 20.2.2025. i 27.5.2025., kao i za sastav podnesaka od 4.11.2024. i 10.12. 2025., svaka radnja po 100 bodova, odnosno 200,00 eur, ukupno 1.200,00 eur. Ovaj iznos treba uvećati za 20% radi zastupanja tri stranke, odnosno za iznos od 240,00 eur, što daje 1.440,00 eur, što treba uvećati za vrijednost PDV-a od 25%, odnosno 360,00 eur, odnosno ukupno 1.800,00 eur. Ovom trošku treba pridodati iznos sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 79,64 eur, što daje ukupni iznos trošak u visini od 1.879,64 eur, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
Tužitelju nije priznata nagrada za sastavak preostalih podnesaka, budući isti nisu obrazloženi podnesci kojima iznosi nove navode ili predlaže nove dokaze, odnosno isti nisu bili potrebni za postupak.
Na navedeni iznos troška valja tužitelju priznati pravo i na zatražene zakonske zatezne kamate od dana presuđenja, pa do isplate, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
Makarska, 20. travnja 2026.
S U T K I NJ A:
Mirjana Urlić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA: -pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis.