REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: K-23/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću toga suda sastavljenom od suca Ante Bačića, kao predsjedniku vijeća, te sudaca porotnika Borisa Hrabrova i Mejre Makaš, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika DH, zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, broj KO-DO-14/2025 od 7. listopada 2025., nakon provedene javne rasprave zaključene 5. ožujka 2026. u nazočnosti zastupnika optužbe Ivice Škare, zamjenika županijskog državnog odvjetnika, branitelja okrivljenika Johna Mateka, odvjetnika iz Zadra, optuženika osobno i tumača za pandžapski jezik BH, dana 9. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/2025 – u daljnjem tekstu: ZKP)

optuženik DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. D i ŠH, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], trenutno u istražnom zatvoru Zatvora u Zadru, oženjen, otac troje maloljetne djece, državljanin Republike Indije, po zanimanju poljoprivredni radnik, sa završenih 6 razreda osnovne škole, bez vojnog čina, bez odlikovanja, lošeg imovnog stanja, neosuđivan u kaznenim postupcima,

k r i v  j e

što je dana 6. rujna 2025. oko 20,00 sati u mjestu [adresa], u prizemlju stambene zgrade vlasništvo TD Vrtni centar Holus d.o.o., gdje je zajedno sa žrtvom DHK boravio u zajedničkim prostorijama i konzumirao alkohol, tijekom verbalne svađe, u alkoholiziranom stanju, u namjeri da usmrti oštećenika uzeo razbijenu staklenu bocu alkoholnog pića B, te potom sa oštrim djelom staklene boce oštećeniku zadao jednu ubodnu ranu u lijevu stranu abdomena kojom prigodom je oštećenik zadobio laku tjelesnu ozljedu u vidu otvorene rane trbušne stjenke, opsežan hematom lijevog vanjskog kosog mišića sa aktivnom ektravazacijom kontrasta unutar mišića, mjehuriće plina unutar mišića, te hematom u unutarnjem kosom mišiću, te samo uslijed puke sreće nije došlo do teže ozljede i smrtne posljedice,

dakle, što je s namjerom da ubije drugog poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela ubojstva,

što je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – ubojstvo u pokušaju, opisano i kažnjivo po čl. 110. u svezi čl. 34. KZ,

pa se na temelju čl. 110. u svezi čl. 34., čl. 48. i čl. 49. KZ optuženik DH

osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI.

II. Na temelju čl. 54. KZ optuženiku DH u kaznu zatvora se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. rujna 2025. pa nadalje.

III. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP oslobađa se optuženik DH od obveze naknađivanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru je dana 8. listopada 2025. podnijelo optužnicu broj KO-DO-14/2025 od 7. listopada 2025. protiv optuženika DH tereteći ga za učin kaznenog djela iz čl. 110. u svezi čl. 34. KZ.

2. Optuženik DH se tijekom postupka prvotno izjasnio da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. Međutim, na raspravi od 5. ožujka 2026. iskoristio je svoje zakonsko pravo i promijenio svoje očitovanje na način da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid, reproducirao i pročitao zapisnik o očevidu od 7. rujna 2025. (l.s. 8-10), liječničku prijavu od 6. rujna 2025. (l.s 11), zapisnik o prisutnosti alkohola u organizmu od 6. rujna 2025. (l.s. 19), zapisnik o prisutnosti alkohola u organizmu od 6. rujna 2025. (l.s. 20), DVD medij s fotografijama mjesta događaja i počinitelja (l.s. 40a), medicinska dokumentacija za žrtvu (l.s. 51-56), kriminalističko tehničko izviješće od 7. rujna 2025. (l.s. 92), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 23. rujna 2025. (l.s. 94-96), nalaz i mišljenje dr. Davora Mayera od 9. listopada 2025. (l.s. 101-104), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Službe bioloških i kontaktnih vještačenja od 5. studenog 2025. (l.s. 146-159), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 19. prosinca 2025. (l.s. 219- 222), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Službe daktiloskopije i identifikacije od 2. veljače 2026. (l.s. 283-289), nalaz i mišljenje dr. ZH od 22. siječnja 2026. (l.s. 254-272), izvadak iz prekršajne evidencije za optuženika od 5. ožujka 2026. (l.s.309, 310) i izvadak iz kaznene evidencije za optuženika od 5. ožujka 2026. (l.s. 307, 308). Na raspravi su ispitani vještak dr. Davor Mayer (l.s. 228-230) i svjedok MH (l.s. 276-277). Uzet je iskaz optuženika (l.s. 313, 314).

4. U svom iskazu na raspravi optuženik je izmijenio prijašnju obranu. Iskazao je da priznaje da je počinio predmetno kazneno djelo. U svoju obranu da može samo reći da su te večeri on i oštećenik dosta popili. Događaj da se zbio na način kako je opisano u optužnici. Da mu nije ništa sporno od onog što je napisano. Da mu je žao što se to dogodilo, što je to napravio. Da mu je velika želja je da se ovo što prije okonča i da što prije ode svojoj obitelji. Ispričao se oštećeniku, sudu i svima zbog onog što je napravio. Predložio je da ga se oslobodi od plaćanja od troškova ovog postupka. Da nema materijalnih sredstava u Republici Hrvatskoj, ni u Indiji. Da nema čak novca ni da nazove obitelj telefonom u Indiju. Da mu je glavna preokupacija da se vrati obitelji.

5. Kao što je vidljivo iz prethodno iznesenog optuženik je na raspravi priznao da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. On se nije samo očitovao da je kriv za učin kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, već je i iznoseći činjenice o samom događaju priznao da je to kazneno djelo počinio u vrijeme, na mjestu i na način kako ga se tereti.

6. Sud je bio dužan provjeriti njegovo činjenično priznanje s već prethodno prikupljenim dokazima.

7. Prvi dokaz koji valja spomenuti je zapisnik o očevidu od 7. rujna 2025. (l.s. 8-10). Iz ovog dokaza nedvojbeno proizlazi da je na mjestu događaja iz činjeničnog opisa optužnog akta obavljen očevid u vrlo kratkom vremenu nakon inkriminiranog događaja. Očevidom su policijski službenici zatekli mnoštvo tragova na mjestu događaja koji idu u prilog zaključku da se inkriminirano djelo desilo. I to na način kako se optuženiku stavlja na teret. Naime, na više mjesta na mjestu događaja zatečeno je više tragova crvene boje nalik na krv. Zatim, na tom mjestu je zatečena odjeća na kojoj se nalaze tragovi crvene boje nalik krvi. Zatečeno je nekoliko boca sa tragovima crvene boje nalik na krv. Ništa od tragova i predmeta koji su zatečeni na mjestu događaja ne dovodi u pitanje optuženikovo činjenično priznanje počinjenja predmetnog kaznenog djela. Optuženiku se stavlja na teret da je žrtvi zadao jednu ubodnu ranu u području trbuha razbijenom staklenom bocom. Tragovi zatečeni očevidom na mjestu događaja tome idu u prilog, ni jedan od njih ne dovodi u pitanje takav zaključak.

8. Mjesto događaja i sam očevid popratilo je fotografiranje. Spisu prileži DVD medij s fotografijama mjesta događaja i počinitelja (l.s. 40a). Sadržaj fotografija mjesta događaja, ali i optuženika, u cijelosti odgovara činjeničnim zapažanjima sa očevida unesenim u zapisnik o očevidu iz prethodne točke ovog obrazloženja. Ne postoji proturječje između ova dva dokaza. Samim time sadržaj ovog DVD medija ide u prilog onome što je optuženik činjenično priznao.

9. Žrtva BHK je nedvojbeno povodom predmetnog događaja bio u Općoj bolnici Zadar 6. rujna 2025. Vrijeme kad je primljen u tu ustanovu tome ide u prilog. Ovo nedvojbeno slijedi iz liječničke prijave od 6. rujna 2025. (l.s 11). Spomenuta žrtva u Opću bolnicu Zadar primljena je 6. rujna 2025. u 21,05 sati. I to sa dijagnozom: Otvorena rana trbušne stjenke, i kvalifikacijom povrede: Laka tjelesna ozljeda. Navedeno ide u prilog činjeničnom priznanju optuženika. Navedeno se uklapa u ono što mu se optužnim aktom stavlja na teret.

10. Iz činjeničnog opisa iz optužnog akta slijedi da bi optuženik predmetno kazneno djelo počinio u alkoholiziranom stanju. Spisu prileži zapisnik o prisutnosti alkohola u organizmu od 6. rujna 2025. (l.s. 19). Alkotestiranje optuženika provedeno je vrlo kratko po inkriminiranom događaju. Uređajem Drager zabilježeno je da je koncentracija alkohola u organizmu optuženika tada iznosila 1,43 g/kg. Navedeno je u skladu sa onim što se optuženiku stavlja na teret. Samim time se uklapa u ono što je optuženik činjenično priznao.

11. Nema dvojbe da je inkriminirane prigode i žrtva BHK konzumirao alkohol. U činjeničnom opisu je opisana i ta činjenica. I nju je optuženik priznao. Sadržaj zapisnika o prisutnosti alkohola u organizmu od 6. rujna 2025. (l.s. 20) to potvrđuje. Vrlo kratko po inkriminiranom događaju i žrtva je alkotestiran uređajem Drager. U njegovom organizmu je tim uređajem zabilježena koncentracija alkohola od 1,75 g/kg. Dakle, i ovaj dokaz ide u prilog optuženikovom činjeničnom priznanju počinjenja predmetnog kaznenog djela.

12. Spisu prileži medicinska dokumentacija za žrtvu (l.s. 51-56). Ona sadržajno ne odudara onome što je zabilježeno u liječničkoj prijavi od 6. rujna 2025. (l.s 11). Evidentno je žrtva liječen kroz nekoliko dana nakon inkriminiranog događaja. Liječen je povodom otvorene rane trbušne stjenke, a upravo s tom dijagnozom je započelo njegovo liječenje nekoliko sati po inkriminiranom događaju. Za istaći je da je rana na trbuhu žrtve opisana kao opsežan hematom i lijevog vanjskog kosog mišića s aktivnom ekstravazacijom kontrasta unutar mišića sa prekidom kontinuiteta kože. Dakle, radi se o značajnijoj ozljedi trbušnog područja trupa. Nije nevažno spomenuti i da je u anamnestičkim podacima zabilježeno da bi ova povreda bila posljedica ubodne rane trbuha staklenom bocom. Sve to ide u prilog onome što se optuženiku stavlja na teret, sve to ide u prilog onome što je činjenično priznao.

13. Jedina stručna osoba koja može sistematizirati i valjano analizirati medicinsku dokumentaciju žrtve u cilju utvrđivanja kvalifikacije ozljede i mehanizma ozljeđivanja jest stalni sudski vještak za sudsku medicinu. Spisu prileži nalaz i mišljenje dr. Davora Mayera od 9. listopada 2025. (l.s. 101-104). Iz tog dokaza je razvidno da je vještak sudske medicine to i učinio. Na temelju provedenog vještačenja sud je utvrdio da je žrtva inkriminirane prigode zadobila ubodnu ranu prednje trbušne stjenke. To predstavlja tjelesnu ozljedu. Ova ozljeda, kako to nedvojbeno slijedi iz ovog vještačenja, je nastala ubodom oštrog predmeta. Ovo vještačenje je potvrdilo da je ta ozljeda mogla nastati upravo predmetom navedenim u činjeničnom opisu djela (krhotinom razbijene staklene boce pronađene na mjestu događaja). Navedeno ide u prilog onome što je optuženik činjenično priznao. Iz vještačenja se nedvojbeno dade zaključiti da je ubodna rana žrtvi zadana silom slabog intenziteta i da nije zahvatila vitalne strukture ni dovela do životne ugroze žrtve. Međutim, na temelju ovog vještačenja se dade nedvojbeno zaključiti da je moglo doći i do ozljede puno teže po kvalifikaciji, čak i sa smrtnim ishodom.

14. Činjenica jest da do tragedije nije došlo, da nije bilo smrtnog ishoda žrtve. Međutim, optuženiku se stavlja na teret da je predmetno kazneno djelo prema žrtvi počinio u pokušaju. Iz sudsko medicinskog vještačenja se dade nedvojbeno zaključiti da je ubodna rana žrtvi zadana silom slabog intenziteta. Međutim, ta činjenica ne znači da nije bilo namjere usmrćenju. Lokacija ozljede ide u prilog namjeri usmrćenja. Sila slabog intenziteta je sila koja je djelovala na tijelo žrtve. Tu ne govorimo o inicijalnoj sili počinitelja – optuženika. Hoće li sva sila koju je uporabio počinitelj završiti na tijelu žrtve ovisi i o udaljenosti između žrtve i počinitelja. Jačina zamaha počinitelja, udaljenost između počinitelja i žrtve i pri zamahu ovakve jačine, je li bilo promašaja, sve su to elementi na temelju kojih se procjenjuje namjera usmrćenja. Evidentno je samo jedan udarac završio na tijelu žrtve. Taj udarac nije imao snagu dubljeg prodora u trbušnu šupljinu žrtve. Međutim, bio je usmjeren prema trbušnoj šupljini žrtve, dakle prema mjestu gdje je svojim prodorom mogao izazvati smrtni ishod, i ne isključuje mogućnost da je od strane počinitelja iniciran dovoljnom snagom za usmrćenjem, ali je uslijed vanjskih okolnosti ispao u konačnici blaži (prevelika udaljenost do žrtve, nedovoljna preciznost i sl.). S obzirom na navedeno provedeno sudsko medicinsko vještačenje, uključujući i usmeni iskaz stalnog sudskog vještaka dr. Davora Mayera, ne dovode u pitanje optuženikovo činjenično priznanje počinjenja predmetnog kaznenog djela u pokušaju.

15. Spisu prileži nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 23. rujna 2025. (l.s. 94-96). Radi se o toksikološkom vještačenju u cilju utvrđivanja stupnja alkoholiziranosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela. U tu svrhu od optuženika su uzeti uzroci krvi i mokraće. Koncentracija etanola u krvi optuženika u vrijeme vađenja krvi iznosila je 0,46 g/kg. U njegovoj mokraći je iznosila 1,40 g/kg i odnosi se na trenutak uzimanja uzorka. Rezultati toksikološkog vještačenja ukazuju da se ne može dati precizno mišljenje o stupnju alkoholiziranosti optuženika u trenutku inkriminiranog događaja. Razlog tome je što je prevelik vremenski razmak između inkriminiranog događaja i uzimanja uzoraka. Međutim, rezultati analize krvi i urina, alkotestiranje i izjave o vrsti, količini i vremenu konzumacije alkoholnog pića su ipak bili dovoljni da se provedenim vještačenjem dade mišljenje da je koncentracija etanola u trenutku inkriminiranog događaja u organizmu optuženika iznosila više od 1,00 g/kg. Iz tog razloga sud zaključuje da je optuženik u inkriminirano vrijeme doista bio pripit, baš kako mu se to stavlja na teret optužnim aktom. Shodno tome, ni ovaj dokaz ne dovodi u pitanje ono što je optuženik činjenično priznao.

16. Osim utvrđivanja stupnja alkoholiziranosti u inkriminirano vrijeme toksikološkim vještačenjem se utvrđivalo i je li optuženik u inkriminirano vrijeme bio pod utjecajem kakve droge ili psihoaktivne tvari. Spisu prileži nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Službe kemijsko- fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 19. prosinca 2025. (l.s. 219-222). Ovo vještačenje provedeno je na temelju analize bioloških uzoraka optuženika (iz krvi i mokraće). U krvi optuženika utvrđena je prisutnost diazepama. U mokraći optuženika utvrđena je prisutnost diazepama. Na temelju tog vještačenja sud zaključuje da je optuženik prije inkriminirane prigode uzeo u terapijske svrhe lijek anksiolitik Diazepam, Normabel i dr. Da se radi o uzimanju lijeka u terapijske svrhe, a ne u štetnu zlouporabu, upućuje koncentracija diazepama u organizmu optuženika, a kako to slijedi iz ovog vještačenja. U svojoj suštini ovaj dokaz ne dovodi u pitanje činjenično priznanje optuženika.

17. Isto tako, spisu prileži nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Službe bioloških i kontaktnih vještačenja od 5. studenog 2025. (l.s. 146-159). Radi se o biološkom vještačenju uzoraka sa različitih predmeta pronađenih na mjestu događaja, odnosno na odjeći koju su koristili u inkriminirano vrijeme optuženik i žrtva. Među ostalim, ovim vještačenjem su vještačeni uzorci sa staklenih boca, noža, majice, natikača, kratkih hlača, upaljača... Na nekima od njih su nedvojbeno pronađeni biološki tragovi ili optuženika ili žrtve. Na nekima su tragovi bili nedostatni za utvrđivanje DNA profila. Iz rezultata ovog vještačenja nedvojbeno se dade zaključiti da je trag crvene boje nalik na krv zatečen na mjestu događaja očevidom, na različitim predmetima, doista krv. To ide u prilog onome što je činjenično priznavao optuženik. Evidentno se radi o tragovima krvi i optuženika i žrtve. S obzirom na činjenice iznijete u činjeničnom priznanju počinjenja predmetnog kaznenog djela od strane optuženika o tome što se i kako zbilo u inkriminirano vrijeme, ovaj dokaz ne dovodi u pitanje njegov iskaz. Ovaj dokaz k tome ne dovodi u pitanje nijedan drugi dokaz proveden tijekom postupka i rasprave.

18. Uz vještačenje bioloških tragova, provedeno je i DKT vještačenje na pojedinim predmetima pronađenim na mjestu događaja očevida. Spisu prileži nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Službe daktiloskopije i identifikacije od 2. veljače 2026. (l.s. 283-289). Razvidno je da su vještačeni tragovi 5 staklenih boca, različitih alkoholnih pića, te jednog kuhinjskog noža. Na svim tim predmetima nalazili su se tragovi crvene boje nalik na krv. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da na većini ovih predmeta tragovi papilarnih linija nisu bili upotrebljivi za daktiloskopsku identifikaciju. Međutim, bili su uporabljivi na staklenoj boci alkoholnog pića Rival Original Brendi's (omot 7) i staklenoj boci alkoholnog pića Vesela Kuna (omot 9). Sporni trag na staklenoj boci alkoholnog pića Rival Original Brendi's, s obzirom na rezultate ovog vještačenja, nedvojbeno pripada oštećeniku. S druge strane, sporni trag na staklenoj boci alkoholnog pića RH, s obzirom na rezultate istog vještačenja, pripada optuženiku. Kad se ovaj dokaz dovede u vezu s ostalim dokazima razvidno je da ne dovodi u pitanje ni ono što se optuženiku stavlja na teret, ni ono što je on na raspravi činjenično priznao.

19. Tijekom postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje optuženika. Spisu prileži nalaz i mišljenje dr. ZH od 22. siječnja 2026. (l.s. 254-272). Taj dokaz nije doveo u pitanje ni njegovo činjenično priznanje počinjenja predmetnog kaznenog djela, njegovu krivnju. Na temelju tog dokaza sud je utvrdio da optuženik ne boluje od neke teške psihičke bolesti, ili da se kod njega razvila bolest ovisnosti. Osim povremenog konzumiranja alkohola nivoa štetne zlouporabe optuženik nema nikakvih psihičkih problema. Predmetnim vještačenjem sud je utvrdio da je optuženik kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem alkohola, u pripitom stanju, te je imalo intenzitet impulzivne reakcije. S obzirom na te okolnosti, sud je utvrdio na temelju ovog vještačenja, on je bio smanjeno u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja i smanjeno vladati svojom voljom i postupcima. Ovo ga čini smanjeno ubrojivim u inkriminirano vrijeme. Smanjeno ubrojiva osoba nije neubrojiva osoba. Dakle, takva osoba odgovara u skladu sa stupnjem krivnje koji ovisi o toj okolnosti. S obzirom da rezultati ovog vještačenja ne dovode u pitanje optuženikovu ubrojivost općenito te da ne dovode u pitanje činjenice iz optužnog akta za zaključiti je da je i ovaj dokaz u skladu s njegovim činjeničnim priznanjem počinjenja predmetnog kaznenog djela.

20. Optuženiku se stavlja na teret da je poduzeo radnju koja vremenski i prostorno neposredno predstoji namjeri ubijanja druge osobe. Konkretno, stavlja mu se na teret da je razbijenom staklenom bocom namjeravao oštećenika ubiti na način da mu zada ubodnu ranu u područje trbuha i trbušne šupljine. Kao što je razvidno iz prethodnog dijela obrazloženja optuženik to priznaje. I namjeru, i radnju. Dokazi koji su provedeni to ne dovode u pitanje. Sredstvo počinjenja je bilo objektivno podobno za ubiti oštećenika. Lokacija ozljede, način zadavanja ozljede, kako slijedi iz prethodno navedenih dokaza mogao je dovesti do smrtnog ishoda. Nijedan od dokaza koji su prikupljeni i provedeni na raspravi ni u kom dijelu ne ukazuju da bi optuženik sebe lažno samo teretio. S obzirom na navedeno nema nikakve dvojbe da je optuženik s namjerom ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 110. KZ/11 u pokušaju.

21. Sud je bio dužan intervenirati u činjenični opis iz optužnog akta, jer jedna činjenica navedena u njemu ne odgovara provedenim dokazima. Naime, iz činjeničnog opisa iz optužnog akta bi slijedilo da samo uslijed brze medicinske intervencije i operativnog zahvata nije došlo do smrtne posljedice kod žrtve. Međutim, sud je utvrdio na temelju provedenog sudsko medicinskog vještačenja da život žrtve povodom ozljeđivanja u nijednom trenutku nije bio ugrožen. Žrtva je zadobio laku tjelesnu ozljedu, pa nije bilo potrebe spašavati mu život. Međutim, sama laka tjelesna ozljeda je nastupila samo pukom srećom. Mogućnost smrtnog ishoda bila je, kao što je već objašnjeno, moguća.

22. Člankom 459. st. 6. ZKP propisano je da ako je optuženik osuđen na kaznu, u obrazloženju će se navesti koje je okolnosti sud uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne, kojim se razlozima vodio kad je ustanovio da kaznu treba ublažiti ili optuženika osloboditi od kazne ili izreći uvjetnu osudu, odnosno djelomičnu uvjetnu osudu, zamijeniti kaznu radom za opće dobro na slobodi, izreći posebne obveze, zaštitni nadzor, sigurnosnu mjeru ili oduzimanje imovinske koristi, oduzimanje predmeta ili javno objavljivanje presude. Ako je Sud izrekao novčanu kaznu u dnevnim dohocima odnosno dnevnim iznosima, u obrazloženju će posebno iznijeti dokaze i okolnosti važne za odluku o visini i broju dnevnih dohodaka, odnosno dnevnih iznosa te svoju ocjenu optuženikovih osobnih i imovinskih prilika.

23. Stavkom 7. istog članka propisano je da ako se optuženik o svim točkama optužbe očitovao na način da se smatra krivim, obrazloženje presude sadržavat će samo podatke iz prethodnog stavka.

24. Prema tome, kako se optuženik u odnosu na kazneno djelo koje joj se stavlja na teret očitovao da se smatra krivim, kako ga je i činjenično priznao te kako je to njegovo priznanje u skladu s dotada prikupljenim dokazima, sud nije u ovom obrazloženju detaljno obrazlagao njegovu krivnju, već ga je u skladu s njegovim priznanjem proglasio krivim.

25. Sud je pri odmjeravanju kaznene sankcije optuženiku imao na umu njegovu prijašnju neosuđivanost za činjenje kaznenih djela koja je razvidna iz izvatka iz kaznene evidencije (l.s. 307, 308). Ta okolnost je svakako olakotna. Ne samo da optuženik nije kazneno osuđivana, nego on nije ni prekršajno osuđivan. Ta činjenica razvidna je iz izvatka iz prekršajne evidencije (l.s. 309, 310). To pak znači da se doista može smatrati počinjenje ovog kaznenog djela kao jedan incident u njegovom do tad primjerenom životu. Stoga se sve navedeno po ovom prvostupanjskom sudu mora smatrati kao olakotna okolnost. Optuženik je otac troje maloljetne djece te mu je ta okolnost cjenjena kao olakotna. Kazneno djelo je počinio u stanju smanjene ubrojivosti te mu je i ta okolnost cijenjena kao olakotna. Kao olakotna okolnost cijenjena je činjenica da kod žrtve ipak ni u jednom trenutku život nije bio ugrožen. Priznanje i izraženo žaljenje sud je također cijenio kao olakotnu okolnost. Posebice jer je na taj način ovaj postupak u znatnoj mjeri ubrzan. Predmetno kazneno djelo ostalo je u pokušaju. Sud na strani optuženika nije pronašao otegotnih okolnosti. On je priznao kazneno djelo, žrtvin život ni u jednom trenutku srećom nije bio ugrožen, bez obzira na postupak optuženika, kad se te dvije okolnosti povežu sa zakonskom mogućnošću da se počinitelju izrekne blaža kazna od propisane ako kazneno djelo, što je ovdje slučaj, ostane u pokušaju, ocjena je suda da su ispunjeni zakonski uvjeti da se u ovom slučaju primijeni institut ublažavanja iz čl. 48. i čl. 49. KZ. Kad se imaju na umu sve iznesene okolnosti, kao i svrha kaznenopravnih sankcija, a polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera) ovaj sud drži da će svrha kažnjavanja prema optuženiku za učin ovog kaznenog djela biti ostvarena kaznom zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci. Ona respektira sve pobrojane olakotne okolnosti na strani optuženika.

26. Ocjena je suda da u odnosu na optuženika ne dolazi u obzir izricanje djelomične uvjetne osude (izricanje uvjetne osude ili zamjene radom za opće dobro zakonski nije moguće). Naime, s obzirom na vrstu i težinu predmetnog kaznenog djela, posebice s obzirom na način počinjenja kaznenog djela, izricanje bilo koje sankcije blaže od bezuvjetne kazne zatvora ne bi ostvarila svrhu kaznenopravnih sankcija, posebice u dijelu generalne prevencije.

27. Optuženik se nalazi u istražnom zatvoru. I to od 6. rujna 2025. pa nadalje. Shodno tome, na temelju čl. 54. KZ sud mu je u kaznu zatvora uračunao to vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

28. Sud je na temelju čl. 148. st. 6. ZKP optuženika oslobodio od plaćanja troškova u cijelosti. Optuženik je stranac. Notorno je u Republiku Hrvatsku došao raditi za ono što se kolokvijalno naziva „minimalac“. Boravio je u privremenom smještaju, sad je u istražnom zatvoru. Otac je troje maloljetne djece. U tim okolnostima on objektivno nije u mogućnosti podmiriti troškove ovog postupka bez da time ugrozi vlastito uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

29. Slijedom iznesenoga odlučeno je kao u izreci.

Zadar, 9. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Ante Bačić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. ŽDO Zadar, na broj KO-DO-14/2025

2. Optuženik DH, Zatvor u Zadru (nakon prijevoda)

3. Branitelj optuženika John Matek, odvjetnik u Zadru