Poslovni broj: Povrv-117/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalist ORN, u pravnoj stvari tužitelja Awaze A/S, OIB: 87687957339, Danska, Virum, Virumgardsvej 27, kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika OR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vicko Dabelić, odvjetnik u Orebiću, Josipa bana Jelačića 12, radi naplate novčane tražbine, nakon glavne rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 20. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Dr. A. Starčevića 24, pod posl. br. Ovrv- 4573/2025 od 28. srpnja 2025., kojim je tuženiku OR naloženo isplatiti tužitelju O iznos od 2.049,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. veljače 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, Dr. A. Starčevića 24, pod posl. br. Ovrv-4573/2025 od 28. srpnja 2025. i odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u visini od 1.500,00 EUR, sve u roku od 15 (petnaest) dana

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj O (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženika OR (dalje: tuženik), prije ovršenik, podnio je dana 3. lipnja 2025. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Luci Bronzan iz Dubrovnika, a koja je 28. srpnja 2025. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4573/2025, UPP/OS-Ovrv-572/2025 kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja iz prijedloga za ovrhu u iznosu od 2.049,00 EUR uvećanom za zakonske zatezne kamate, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 275,00 EUR.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik podnosi pravodobni prigovor u kojem navodi kako navedeno Rješenje pobija u cijelosti. Ističe kako je u svibnju 2020. sklopio ugovor s agencijom Novasol: AWAZE A/S koju je predstavljao agent ZR. Primitkom prvih gostiju uvidio je da cijene nisu u skladu s onim što su dogovorili te je od agenta tražio da za sljedeću godinu u ugovor stavi cijene koje su dogovorili sklapanjem ugovora. Agent je tvrdio da su to dogovorene cijene i da je dužan ugovor ispoštovati, što je i napravio te odradio 2020. i 2021. sa agencijom Novasol. Istekom 2021., točnije 12. kolovoza 2021. zatražio je zatvaranje kalendara za 2022. dok se ne dogovore o uvjetima poslovanja za 2022. Kako do dogovora nije došlo, tražio je raskid ugovora 7. listopada 2021., što je po ugovoru prije 1. lipnja 2022. Za 2022. godinu zatražio je zatvaranje kalendara dok se ne raskine ugovor. Dalje, navodi kako je u 2022. kalendar bio zatvoren te u kući nije boravio niti jedan gost Novasol agencije. Dolaskom datuma 20. svibnja 2022. istekao je ugovor potpisan u svibnju 2020. Ugovor je istekao, novi ugovor za 2023. nije sklopio. Pošto mu agent nije odgovarao na e-mail u više navrata je tražio da mu potvrdi raskid ugovora, a što je napravio i telefonskim razgovorom. Ističe kako je u više navrata slao e-mailove sa svojim zahtjevima, na vrijeme obavijestio agenciju i agenta o namjeri raskida ugovora i zatvorio kalendar da ne dođe do neželjenih rezervacija, a isto nije moguće napraviti bez agenta Z, dakle agent je sve znao i na vrijeme te je sudjelovao u zatvaranju kalendara. Bez obzira na sve činjenice agent Z mu je poslao poruku o rezervaciji 24. lipnja 2022. za termin 17. lipnja 2023. - 8. srpnja 2023. Tu opciju rezervacije je odbio iz razloga što od kraja sezone 2021. točnije od 8. listopada 2021. traži raskid ugovora sa Novasol agencijom i on je za njega raskinut. Agent Novasola je bez obzira na njihov razgovor zaprimio rezervaciju 24. lipnja 2022. Isto tako, u periodu od 8. listopada 2021. do 20. svibnja 2022., kada ističe ugovorna obveza od 2 godine, pa sve do 24. lipnja 2022. nije imao niti jednu rezervaciju od strane Novasola te je osobno smatrao ugovor raskinutim. Također, ističe kako od agencije, ni od gostiju nije zaprimio nikakvu akontaciju niti bilo kakvu naknadu za uslugu i ne vidi razlog iz kojeg bi agenciji platio rezervaciju u iznosu na 2.050,00 EUR kada do rezervacije u objektu Kuća za odmor Slavija, nije ni došlo. Po općim uvjetima poslovanja agencije Novasol objavljenim na njihov Internet stranici za iznajmljivače, iznajmljivač ima pravo zatvoriti kalendar u trajanju od tri tjedna bez ikakve posljedice za iznajmljivača, što je tuženik, kako ističe i napravio te je odbio rezervaciju u trajanju od 3 tjedna (16. lipnja - 8. srpnja 2023.). Iskreno ne zna koje su namjere agenta i odakle mu pravo da mimo vlasnika objekta otvara kalendar u objektu te radi rezervacije kada je ugovor potpisan sa Novasolom istekao 20. svibnja 2022., a novi ugovor nije potpisan, niti je za 2023. godinu potpisan ugovor. Slijedom svega navedenoga, prijedlog za ovrhu smatra neutemeljenim te kako mu se istim želi nanijeti materijalna šteta i šteta osobnom ugledu i predlaže da se prigovor usvoji i ukine pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, pod posl. br. Ovrv-4573/2025 od 28. srpnja 2025.

3. Slijedom predmetnog prigovora ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv- 117/2025 od 28. travnja 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4573/2025 od 28. srpnja 2025. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U podnesku zaprimljenom 7. listopada 2025. tužitelj navodi kako su tužitelj i tuženik dana 11. rujna 2020. sklopili ugovor o posredovanju u pružanju usluga smještaja za smještajnu jedinicu koja se vodila pod šifrom CDP 540. Sastavni dio predmetnog ugovora čine pripadajući Opći uvjeti poslovanja tužitelja. Ističe kako je ugovorna obveza tuženika bila primati goste koji su njegovu smještajnu jedinicu rezervirali posredstvom tužitelja. Nadalje, navodi kako je tuženik 25. lipnja 2022. putem e-mail korespondencije otkazao predmetni Ugovor, a čl. 5. Općih uvjeta poslovanja tužitelja propisano je kako ugovor stupa na snagu od datuma potpisivanja i ostaje na snazi neodređeno vrijeme, sve dok se ne otkaže u skladu s odredbama navedenim u nastavku. Ugovor se može otkazati isključivo s učinkom od kraja tekuće godine Ugovora. Obavijest o otkazu mora biti dostavljena u pisanom obliku koji bi Novasol trebao zaprimiti najkasnije 1. lipnja kako bi isti stupio na snagu od sljedeće godine Ugovora. Dakle, ukoliko se otkaz ugovora izjavi nakon 1. lipnja tekuće kalendarske godine, on stupa na snagu tek istekom sljedeće godine, a u konkretnom slučaju tuženik je otkaz ugovora izjavio 25. lipnja 2022. Sukladno citiranim odredbama Općih uvjeta poslovanja, tako izjavljeni otkaz ugovora stupao je na snagu tek istekom 2023., a budući da ga je tuženik izjavio nakon 1. lipnja tekuće godine. Prema tome, tuženik je Ugovorom bio vezan u 2022. i 2023. godini slijedom čega je bio dužan ispunjavati svoje ugovorne obveze sve do isteka 2023. godine. Međutim, tuženik svoje ugovorne obveze nije ispunjavao, a u Općim uvjetima poslovanja tužitelja, u dijelu koji se odnosi na "kršenje ugovora", propisano je sljedeće: "U slučaju da prekršite ovaj ugovor, obvezni ste platiti štetu za troškove i gubitke bilo koje vrste nanesene gostima i Novasolu." Dakle, sukladno citiranoj odredbi, vlasnik smještajne jedinice, odnosno tuženik, dužan je naknaditi sve gubitke koje prouzroči tužitelju, a tužitelj je od suradnje s tuženikom trebao ostvariti dobit u iznosu od 2.049,00 EUR. Tužitelj navodi kako je spomenuti iznos izračunat na način da je od tjedne prodajne cijene (cijene koju gost plaća za tjedan dana smještaja u smještajnoj jedinici tuženika) oduzeta tjedna zarada tuženog i na taj način je dobiven iznos tjedne zarade tužitelja. Potom je tjedna zarada tužitelja pomnožena s projiciranim brojem tjedana u kojima će u smještajnoj jedinici tuženog odsjedati gosti i takvim izračunom je dobivena projicirana zarada tužitelja u pojedinim dijelovima sezone 2022. U odnosu na navode tuženika iz prigovora, tužitelj ističe kako mu je nejasno zbog čega tuženik smatra da je ugovor istekao 20. svibnja 2022. U Općim uvjetima poslovanja tužitelja navodi se kako ugovor stupa na snagu danom potpisivanja i ostaje na snazi neodređeno vrijeme. Slijedom navedenog, razvidno je kako ugovor ostaje na snazi sve dok se ne otkaže sukladno odredbama Općih uvjeta poslovanja. Ističe kako tuženik navodi da je došlo do otkaza ugovora iz razloga što parnične strane nisu postigle dogovor oko cijene za koju će se iznajmljivati smještajna jedinica, međutim, sukladno odredbama općih uvjeta poslovanja ugovor se otkazuje izjavom o otkazu, a glede nepostizanja oko cijene navedeno je sljedeće: "Ako nije moguće postići sporazum o novim sezonskim cijenama, ugovorene sezonske cijene neće se mijenjati za narednu godinu ugovora." Dakle, sukladno navedenome, nepostizanje dogovora oko cijene za posljedicu ima isključivo činjenicu da će cijene ostati kao i godinu prije. Slijedom svega navedenoga, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika, pod posl. br. Ovrv-4573/2025 od 28. srpnja 2025. te naložiti tuženiku da naknadi parnični trošak.

5. Na pripremnom ročištu održanom 6. studenog 2025. zamjenik punomoćnika tužitelja u cijelosti je ustrajao u svemu iznesenom tijekom postupka i u predloženom dokazu saslušanja svjedokinje DR zamolbenim putem pri Općinskom sudu u Puli. Tuženik je u bitnome naveo sve ono istaknuto u svom prigovoru te ponovio kako se smatrao obveznikom ugovora od svibnja 2020. kada je sve i dogovorio sa predstavnikom tužitelja, gospodinom ŽR. Kako već u tijeku sezone 2021. nije bio zadovoljan uslugom i cijena obratio se je tužitelju sa svog osobnog e-maila i sa e-maila supruge, međutim nije dobivao odgovor na njihovo traženje da se cijene promijene. Čekao je lipnja 2022., odnosno da istekne ugovor jer je smatrao da od tada više nema ugovornu obvezu sa tužiteljem. Istaknuo je kako je 12. kolovoza 2021. agent tužitelja zatvorio kalendar za 2022. kako nitko ne bi mogao izvršiti rezervaciju dok ugovor ne istekne, odnosno do lipnja 2022. kada je smatrao da ugovor ističe. Kada je 24. lipnja 2022. došla rezervacija za 2023. zvao je tužitelja i upozorio ga da su trebali prekinuti ugovor, odnosno da se ne smatra obveznim po ugovoru koji su sklopili 2020. Nadalje, naveo je da je, nakon što su u svibnju 2020. sve dogovorili, on osobno i zastupnik tužitelja ZR, u rujnu 2020. je putem e-maila ili pošte, zaprimio potvrdu ugovora koju je potpisao te Opće uvjete poslovanja, odnosno ugovor o uslugama posredovanja za smještajne jedinice i koliko se sjeća potpisanu potvrdu ugovora vratio tužitelju putem e-maila. Zaključno je naveo kako je još od listopada 2021. uputio e-mail tužitelju u kojem je naveo kako neće nastaviti suradnju ukoliko se ne promijene uvjeti i cijene, a prije pokretanja ove ovrhe kontaktirao je punomoćnika tužitelja, međutim, nisu uspjeli postići dogovor oko mirnog rješenja spora.

6. Podneskom zaprimljenim 11. studenog 2025. punomoćnik tužitelja očitovao se na navode tuženika iznesene na pripremnom ročištu 6. studenog 2025. te naveo kako tuženik navodi da je već prilikom potpisivanja ugovora došlo do problema jer on ima vlastite goste te mu je navodno rečeno da će svoje goste moći zadržati, ali isto ne potkrepljuje nikakvim dokazima slijedom čega tužitelj smatra da takav navod ne bi trebalo uzeti u obzir, a irelevantan je u predmetnom sporu. Dalje, u pogledu navoda tuženika koji se odnose na cijene po kojima se iznajmljivala smještajna jedinica tuženoga, tužitelj se poziva na Opće uvjete poslovanja i odredbu prema kojoj nepostizanje dogovora o cijenama ima za posljedicu samo činjenicu da će cijene smještajne jedinice ostati iste kao i godinu prije. Konačno, u odnosu na navod tuženika kako je smatrao da od lipnja 2022. nema ugovornu obvezu, tužitelj se ponovno poziva na Opće uvjete poslovanja sukladno kojima sklopljeni ugovor ostaje na snazi neodređeno vrijeme sve dok se ne otkaže u skladu sa odredbama Općih uvjeta poslovanja pa iz kojeg razloga tuženik smatra da nije bio dužan ispunjavati svoje ugovorne obveze nakon lipnja 2022. tužitelju ostaje nejasno.

7. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: prijedlog i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan od 28. srpnja 2025., posl.br. Ovrv-4573/2025, Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 31. prosinca 2024., izvadak iz danskog sudskog registra za društvo AWAZE A/S, potvrdu o otvorenom bankovnom računu za tužitelja, Potvrda ugovora o ispunjavanju elektroničkog obrasca koji se koristi u svrhu ugovora o uslugama posredovanja za smještajnu jedinici CDP 540 od 11. rujna 2020., Ugovor o uslugama posredovanja za smještajne jedinice, broj ugovora: CON-007907-2020, e-mail korespondencija između tužitelja i tuženika (list 57-65 spisa), turisti-popis turista sa stranice www.evisitor.hr (list 66-140 spisa), Opći uvjeti ugovora o uslugama posredovanja za smještajne jedinice, izvod iz računa tuženika otvorenog kod OTP Banke. Ujedno je zamolbenim putem saslušana svjedokinja DR, a na ročištu glavne rasprave 11. ožujka 2026. pred ovim sudom saslušana je i svjedokinja VR.

8. Između stranaka nije sporno da su bile u ugovornom odnosu, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva odnosno je li tuženik dužan platiti utuženo potraživanje.

9. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, prije svega dokaza predloženih od strane samog tužitelja na kojem je i teret dokaza u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Istovjetnost tužitelja NOVASOL AS sa AWAZE AS utvrđena je uvidom u ovjerene prijevode izvadaka društva iz Danskog poslovnog tijela za AWAZE AS i NOVASOL AS, koji su u Danskom poslovnom tijelu upisani pod brojem 17484575, te se radi samo o promjeni tvrtke tužitelja.

11. Uvidom u ugovor između Novasola A/S i vlasnika kuće/apartmana za odmor s Općim uvjetima poslovanja te potvrde ugovora utvrđeno je kako je tuženik u svojstvu vlasnika smještajne jedinice CDP 540 koji se nalazi na adresi [adresa], dana 11. rujna 2020. zaključio s tužiteljem Ugovor o posredovanju u pružanju usluga smještaja za smještajnu jedinicu koja se vodila pod šifrom CDP 540. Iz predmetnog ugovora proizlazi da je tuženik vlastoručnim potpisom izjavio suglasnost i razumijevanje prava i obveza istaknutih u Općim uvjetima ugovora o uslugama posredovanja za smještajne jedinice, a kojim općim uvjetima su definirana prava i obveze ugovornih strana.

12. Uvidom u e-mail korespondenciju, odnosno e-mail poruke upućivane sa e- mail adrese tuženika, točnije od strane VR, odnosno OPG MARUŠIĆ Orebić, a koje su naslovljavane "Kuća za odmor Slavija CDP 540", a kojima je tuženik iskazivao nezadovoljstvo i neprihvaćanje cjenika te tražio zatvaranje kalendara, nedvojbeno je utvrđeno kako je tek e-mail porukom upućenom 25. lipnja 2022. na adresu [adresa elektroničke pošte] raskinuo Ugovor sa tužiteljem navodeći: "Poštovani, molimo vas otkažite sve rezervacije za 2023., također želimo raskinuti ugovor s vama."

13. Iz iskaza svjedokinje DR, zaposlenice tužitelja u financijskom odjelu proizlazi da je istoj poznato da je tuženik bivši klijent tužitelja, a vezano za njegovu smještajnu jedinicu u [adresa]. Svjedokinja navodi da je ona osobno u ime i za račun poslodavca slala tuženiku dopis radi naplate potraživanja u iznosu od 2.049,00 EUR po osnovi povrede odredbi ugovora o pružanju usluge smještaja za smještajnu jedinicu koja se vodila kod tužitelja pod šifrom CDP 540. Istakla je kako je ugovor sa tuženikom sklopljen 11. rujna 2020. i njime su bile definirane cijene za sezonu 2021. i sve naredne sezone dok ugovor traje, a svaki iznajmljivač ima pravo, ukoliko nije zadovoljan definiranim cijenama ili iz nekog drugog razloga, raskinuti ugovor do 1. lipnja tekuće godine za narednu godinu. Svjedokinja navodi kako je prva sezona 2021. uredno odrađena te je tuženik imao popunjenost od 65 dana, sve rezervacije su uredno odrađene te je zarada tuženika u toj sezoni bila 3.149,00 EUR. Također, navela je kako joj je poznato da je tuženik 8. srpnja 2022. otkazao ugovor s tužiteljem, a navedeno joj je poznato jer je sama izvršila uvid kroz e-komunikaciju u sustavu tužitelja u odnosu na tuženika, a na traženje kolega iz odjela za podršku koji vodi navedeni sustav te zaprima svu komunikaciju od svih iznajmljivača putem e- maila ili poštanskom pošiljkom preporučeno pa navedeno unosi u sustav, a navedeni načini su i jedini ugovor propisani načini za davanje izjave o jednostranom raskidu ugovora od strane iznajmljivača. Budući da je ugovor otkazan nakon 1. lipnja 2022. tuženik podliježe plaćanju ugovorom predviđene naknade za prijevremeni raskid ugovora, odnosno radi izgubljene dobiti za 2022., budući da tuženik nije omogućio rezervacije za tu godinu. Na poseban upit suda je li tuženik nakon što je otkazao ugovor, iskomunicirao podliježe li naknadi za prijevremeni raskid, odnosno izgubljenu dobit u 2022., odnosno bi li isti s obzirom na navedeno ipak iznajmljivao preko tužitelja svoju smještajnu jedinicu za sezonu 2022., svjedokinja je navela kako je tuženik već u lipnju 2021. i listopadu 2021. putem e-komunikacije sa tužiteljem adresirao da po cijenama koje su predviđene u šemi za sezonu 2022. on ne dozvoljava tužitelju da iznajmljuje njegovu smještajnu jedinici u sezoni 2022. po navedenim cijenama. Upitana da pojasni način izračuna naknade za prijevremeni raskid, odnosno izgubljene dobiti tužitelja za 2022., svjedokinja je navela da se ista dobiva na način da je od prodajne cijene, a koju čini ugovorena cijena uvećana za proviziju tužitelja, oduzima ugovorena cijena iznajmljivača te se od tako dobivene razlike dodatno oduzima 20% ugovorom predviđenog odstupanja. Također, navela je kako svaki iznajmljivač ima mogućnost "vlastitog zauzeća" u bilo kojem periodu unutar perioda iznajmljivanja uz jedini uvjet da već ne postoji rezervacija ostvarena preko puta tužitelja i da se konkretnim vlastitim zauzećem ne prelazi ukupni period od 3 tjedna po sezoni.

14. Iz iskaza svjedokinje VR proizlazi kako su se ona i nje suprug, ovdje tuženik, 2020. godine odlučili surađivati s agencijom Novasol te su vodili pregovore krajem travnja, početkom svibnja 2020. godine s agentom ŽR, a kako su njihovi osnovni uvjeti bili cijena te da mogu zadržati svoje goste, a koje primaju mimo suradnje s tužiteljem. Već 2020. su krenuli problemi, odradili su sezonu 2021., te za 2022. Tražili zatvaranje kalendara sve dok se njihovi uvjeti ne ispune. Nakon sezone 2021. agent im se prestao javljati, te je otprilike 22. svibnja 2022. ona osobno nazvala agenta i upitala ga je li to to i je li ugovor raskinut, na što je on odgovorio da jest, međutim, potom ih je nazvao i rekao da imaju rezervaciju za 2023., što su oni odbili. Navela je kako su ona i suprug smatrali da je njihova obveza prema tužitelju gotova 20. svibnja 2022. i ne zna temeljem čega je agent otvorio i primio rezervacije za njihov objekt za sezonu 2023., a koje su oni odbili. Na poseban upit suda, svjedokinja je navela kako su ona i suprug prilikom potpisivanja ugovora smatrali da isti potpisuju za sezonu 2020., odnosno na razdoblje od godine dana, a tek kasnije su u Općim uvjetima poslovanja, a koji su bili uz ugovor koji im je dao agent, pročitali kako ih ugovor obvezuje za tekuću godinu, ukoliko raskid ne izvrše prije 1. lipnja te godine, međutim, da su oni već krajem rujna 2020. Započeli raskidati ugovor i obraćali se tužitelju.

15. Sukladno odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je prema članku 65. stavak 1. ZOO-a na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti, ispuniti je.

16. Odredbom članka 1089. ZOO-a propisano je da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem dok je člankom 1046. ZOO-a izmakla dobit određena kao sprječavanje povećanja nečije imovine. Sukladno članu 295. ZOO-a opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana/sastavljač prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva. Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali bi morali biti poznati u vrijeme sklapanja. U odnosu na sklopljeni ugovor vidljivo je kako su stranke izjavile suglasnost u odnosu na prava i obveze koje su istaknute u općim uvjetima i rokovima otisnuti na njegovoj poleđini. Iz takve formulacije razvidno da su opći uvjeti poslovanja bili prezentirani tuženom te da su oni bili sastavni dio sklopljenog ugovora.

17. U konkretnom slučaju, uvidom u Ugovor o uslugama posredovanja za smještajne jedinice i Potvrdu ugovora (list 48 spisa) s općim uvjetima poslovanja utvrđeno je da je tuženik, u svojstvu vlasnika smještajne jedinice, vlastoručnim potpisom, dana 11. rujna 2020. godine zaključio ugovor s ovdje tužiteljem, kao pružateljem usluge posredovanja u pružanju usluga smještaja u smještajnoj jedinici CDP 540 koja se nalazi na adresi [adresa] te da je tuženik vlastoručnim potpisom potvrdio suglasnost te razumijevanja prava i obveza propisanim "Općim uvjetima i rokovima" te iste prihvatio. Nadalje, da se tuženik putem e-mailova obraćao tužitelju, u više navrata, od lipnja 2021. pa dalje, prvenstveno iskazujući nezadovoljstvo cijenama, dok je dana 25. lipnja 2022. uputio 2 e-maila i to s adrese supruge VR, u kojem je naveo kako više ne želi poslovati s tužiteljem obzirom da uvjeti koje su postavili oko cjenika još nisu riješeni te kako raskida ugovor s tužiteljem. Također, iz navedenog je utvrđeno kako je raskid bio nepravovremen jer sukladno Općim uvjetima poslovanja, obavijest o otkazu mora biti dostavljena u pisanom obliku koji bi Novasol trebao zaprimiti najkasnije 1. lipnja kako bi isti stupio na snagu sljedeće godine ugovora te zaključno, da je tužitelju prouzročena šteta, obzirom na kršenje ugovora od strane tuženika, a sukladno Općim uvjetima poslovanja, istim je propisano kako je u slučaju kršenja ugovora, vlasnik smještajne jedinice dužan platiti štetu i gubitke bilo koje vrste nanesene gostima i Novasolu. Podneskom od 7. listopada 2025. tužitelj je objasnio na koji način je izračunata dobit koju je tužitelj trebao ostvariti od suradnje s tuženikom, odnosno projicirana zarada tužitelja te priložio tablicu izračuna projicirane dobiti.

18. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 9. ZOO-a te Općim uvjetima tužitelja, trebalo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan od 28. srpnja 2025., posl.br. Ovrv-4573/2025, održati na snazi, stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 – u nastavku: Tarifa).

20. Ovdje je također bitno istaknuti da se sukladno Zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzetom na sastanku s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga, i to zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

21. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška kao i troškova nastalih tijekom ovrhe, utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, temeljem koje odredbe, obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, sud je naložio tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka. Potrebno je naglasiti kako sukladno odredbi čl. 164. ZPP-a, o naknadi troškova sud odlučuje na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja te je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Tužitelju je tako priznat, kako je zatražen, trošak sastava podneska od 7. listopada 2025., 11. studenoga 2025. i 17. prosinca 2025. (3 x 100 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te trošak pristupa na ročišta održanih 6. studenoga 2025., 11. prosinca 2025. i 11. ožujka 2026. (3 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), sve uvećano za zatraženi PDV, što sveukupno iznosi 1.500,00 EUR. Tužitelj, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a nije zatražio zatezne kamate na iznos parničnih troškova. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

22. Obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, istom ne pripada pravo na naknadu troškova postupka te je njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan, stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Korčuli 20. travnja 2026.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP- a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).