REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Čazmi

Trg Čazmanskog kaptola 20

43240 Čazma

Poslovni broj: P-399/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Čazmi, po sutkinji Almi Horvatinović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. odvjetnici u Garešnici, protiv prvotužene RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa Marina Lacković, odvjetnica u [adresa] i drugotužene ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dario Jozić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 11. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP) dana 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplate iznos od 12.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana 09. srpnja 2019. godine pa sve do isplate, sve to u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 12.000,00 eura do zatraženog iznosa od 20.000,00 eura, odnosno za iznos od 8.000,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana 09. srpnja 2019. godine pa sve do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 861,08 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zatraženim iznosom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 861,08 eura do zatraženog iznosa od 4.867,90 eura, odnosno za iznos od 4.006,82 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. rujna 2023. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 20.000,00 eura. U tužbi navodi kako je tužitelj kao kupac s tuženima kao prodavateljima sklopio dana 09. srpnja 2019. godine Predugovor o kupoprodaji nekretnina, gdje je predmet kupnje nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u naravi se radi o obiteljskoj kući s dvorištem upisanoj na kčbr. [katastarska čestica]. lstim tim Predugovorom prodavateljima je isplaćena kapara u iznosu od 10.000,00 eura dok je ukupna cijena nekretnine 20.000,00 eura, s tim da su prodavatelji bili dužni u roku od 90 dana pripremiti nekretninu za prodaju, a kupac je nakon toga bio dužan platiti ostatak kupoprodajne cijene kako bi se uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine. No, usprkos potpisanom Predugovoru, nakon nepunih dva mjeseca je na vidjelo izašla činjenica da su prodavateljice predmetnu nekretninu već ranije prodale trećoj osobi, te isto tako primili kaparu od strane tog drugog kupca D iz [adresa], stoga je samo mjesec i pol dana nakon potpisanog ovog Predugovora, lvan Pavlinovac na predmetnim nekretninama upisao zabilježbu vođenja spora, i to dana 26. kolovoza 2019. godine. Osim toga upisa, i same prodavateljice su dana 08. svibnja 2020. godine svojom voljom sklopile i zabilježile postojanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju na predmetnim nekretninama, čime su raspolagale nekretninom suprotno sadržaju Predugovora. Na taj način su tužiteljice kupca i ovdje tužitelja dovele u zabludu, jer je očito da nisu imale stvarnu namjeru prodati nekretninu tužitelju, iako su čl. 2. i čI.3. citiranog Predugovora prodavateljice jamčile kako su jedini i isključivi vlasnici nekretnina, te da ne postoje upisana i neupisana prava trećih osoba na predmetnim nekretninama, iako u stvarnosti nije bilo tako. Kako su tužene postupile potpuno suprotno predugovoru, te su odgovorne za neispunjenje ugovora dužne su u smislu članka 304. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima tužitelju kao kupcu vratiti dvostruku kaparu, što iznosi 20.000,00 EUR-a. Stoga, a s obzirom na navedeno, tužitelj predlaže da sud donese presudu.

2. Prvotužena i drugotužena u cijelosti su se protivile tužbi i tužbenom zahtjevu, a drugotužena u odgovoru na tužbu ističe da je predmetna nekretnina u trenutku sklapanja Predugovora od 09. srpnja 2019. godine bila bez ikakvih upisanih tereta, zaloga, zabilježbi i slično.

Činjenica da je SĆ dana 26. kolovoza 2019. godine, dakle više od mjesec i pol dana nakon sklapanja predmetnog Predugovora, upisao zabilježbu spora na predmetnoj nekretnini nije od utjecaja na predmetni Predugovor od 09. srpnja 2019. godine niti zapreka sklapanju glavnog kupoprodajnog ugovora, budući da je tužitelj i tada mogao sklopiti glavni ugovor i upisati se kao vlasnik predmetne nekretnine, kao što to može učiniti i sad.

Naime, iz sadržaja Ugovora o kapari za prodaju nekretnina od 05. lipnja 2019. godine zaključenim između SĆ kao kupca i ovdje II-tuženika, ŠĆ, kao prodavateljice u ½ dijela, kupac se obvezao da će kupoprodajnu cijenu isplatiti na način da će novčani iznos od 5.000,00 EUR isplatiti do 30. lipnja 2019. godine, a novčani iznos od 15.000,00 EUR do 31. prosinca 2019. godine, koji rokovi su ugovoreni kao bitni sastojci predmetnog Ugovora, dakle nije ugovoreno nikakvo produženje roka, ili pravo kupca (SĆ) da samovoljno i bez pristanka prodavatelja produži ugovorene rokove plaćanja, iz čega se nedvojbeno zaključuje da su navedeni rokovi fiksni rokovi i da predstavljaju bitne sastojke predmetnog Ugovora. Ističe da je rok bitan sastojak ugovora, jer se radi o fiksnom pravnom poslu, pa se sukladno tome na isti imaju primijeniti odredbe čl. 361. st. 1. ZOO-a. Budući dakle da kupac, SĆ, nije o dospijeću (do 30.06.2019.) isplatio iznos od 5.000,00 EUR-a, predmetni Ugovor je raskinut po samom zakonu u trenutku isteka roka za ispunjenje (raskid ex lege).

S tim u vezi, a budući da kupac, SĆ, nije na dan dospijeća isplatio, tj. ispunio svoju obvezu, prodavateljice, ovdje I i II tužene, nisu imale nikakvu obvezu obavještavanja kupca Pavlinovca da je predmetni Ugovor raskinut, jer bi ta obavijest imala samo deklaratoran učinak već nastupile činjenice raskida ugovora. Ističe da je predmetnim Predugovorom od 09. srpnja 2019. godine (čl. 5. Predugovora) kapara ugovorena kao odustatnina, budući da je vraćanje dvostruke kapare ugovoreno samo u slučaju ukoliko bi prodavatelji odustali od kupoprodaje, odnosno od sklapanja glavnog ugovora nakon što su od kupca primili kaparu i to odmah po pozivu kupca, a ukoliko bi kupac odustao od kupoprodaje i sklapanja glavnog ugovora nakon što je predao kaparu prodavateljima, prodavatelji imaju pravo zadržati u cijelosti primljenu kaparu u smislu čl. 307. ZOO-a.

II-tužena ističe da nikada nije dala bilo kakvu posrednu i/ili neposrednu izjavu o odustanku od sklapanja glavnog ugovora niti poduzela bilo kakvu drugu radnju s ciljem odustanka od sklapanja glavnog ugovora tj. nije odustala od predmetne kupoprodaje, odnosno od predmetnog Predugovora od 09. srpnja 2019. godine, slijedom čega ista smatra da nije u obvezi vratiti niti primljenu kaparu, a kamoli u dvostrukom iznosu, budući da podnošenje predmetne tužbe od strane tužitelja kao kupca može imati jedino i isključivo značenje da je upravo tužitelj kao kupac odustao od sklapanja glavnog ugovora. Činjenica sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen gotovo godinu dana nakon sklapanja predmetnog Predugovora nije relevantna s obzirom da tužitelj niti u roku od 90 dana od dana sklapanja predmetnog Predugovora niti do dana pisanja ovog odgovora na tužbu nije ponudio tuženicama sklapanje glavnog kupoprodajnog ugovora niti ih pozvao na sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji, pa se nikako ne može zaključiti da su tuženice odustale od predmetne kupoprodaje. Podredno, opreza radi, a ukoliko bi Naslovni sud nakon provedenih dokaza donio pozitivnu presudu, odnosno ocijenio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, II-tužena sukladno čl. 304. st. 4. ZOO-a podnosi zahtjev za smanjenje ugovorene kapare na način da se tužitelju vrati iznos primljene kapare uvećan za 10 % vrijednosti (odnosno 11.000,00 EUR-a).Ovo osobito stoga jer niti jedna od stranaka predmetnog Predugovora nije postupala u zloj nakani.

Slijedom svega gore navedenog, II-tužena predlaže Naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovane, uz obvezu tužitelja da II-tuženoj naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Predmet spora je iz kojeg razloga nije došlo do realizacije predugovora o kupoprodaji između stranaka pa slijedom toga i da li tužitelju pripada pravo na povrat dvostruke kapare.

4. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u: Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 9. srpnja 2019. (list 5-6), Izvadak iz BZP-a Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar (list 7-8), Povijesni prikaz - Izvadak iz BZP-a Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar (list 37-38), Izvadak iz BZP-a Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-centar (list 69-70), te je izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici posl. br.P-193/2024.

5. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka OĆ (list 121-122).

6. Izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 114-115) i drugotužene kao stranke (list 116-117).

7. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

9. Između stranaka nije sporno da su dana 09. srpnja 2019. sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnina i to tužene kao prodavateljice i tužitelja kao kupca, a predmet kojega je nekretnina upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 11 i dvorište u [adresa] čhv., koje su tužene suvlasnice, svaka u ½ dijela, za ugovorenu cijenu od 20.000,00 eura. Istoga dana tužitelj je tuženima isplatio kaparu u iznosu od 10.000,00 eura. Isplata kupoprodajne cijene ugovorena je u roku od 90 dana, a kapara će biti uračunata u cijenu kojom prilikom će tužene tužitelju izdati tabularnu ispravu i predati u posjed nekretninu.

Do realizacije ugovora nije došlo, što nije sporno, ali je sporno zbog kojih razloga pa slijedom toga i da li tužitelju pripada pravo na povrat dvostruke kapare.

Naime, tužitelj tvrdi da su tužene ranije istu nekretninu prodale SĆ, a i sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju i na taj način raspolagale predmetnom nekretninom.

Odlučna činjenica u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva je da li se radi o dvostrukoj prodaji nekretnine, a zbog čega nije došlo do ispunjenja ugovora. Da se radilo o dvostrukoj prodaji utvrđeno je uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj P-193/24 odnosno presudu donesenu u tom predmetu broj P- 193/2024-5 od 09. svibnja 2024. kojom je utvrđeno da su tužene kao prodavatelji sa tužiteljem SĆ kao kupcem, dana 05. lipnja 2019. zaključile kupoprodajni ugovor predmet kojega je nekretnina koju su tužene 09. srpnja 2019. ponovno prodale tužitelju u ovom predmetu, a koja presuda je potvrđena Presudom Županijskog suda u Splitu Gž-2150/2024-3 od 09. listopada 2024.

10. Tvrdnje tuženika da u vrijeme sklapanja spornog ugovora nije postojao formalno drugi ugovor ne mogu se prihvatiti kao osnovane, jer ne samo što iz sadržaja ranije sklopljenog ugovora proizlazi da su se stranke sporazumjele o predmetu i cijeni, odnosno o bitnim sastojcima ugovora pa je u smislu čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje u tekstu: ZOO) ugovor bio sklopljen, a sa SĆ **.**.2019., a osim toga istoga dana kupac je dao i kaparu pa se i u smislu čl. 303. ZOO-a davanjem kapare ugovor smatra sklopljenim.

11. Dakle, budući da su tužene, prije sklapanja ugovora sa tužiteljem u ovom predmetu, prodale istu nekretnine SĆ, za neispunjenje ugovora prema tužitelju odgovorne su one, pa su u smislu čl. 304. st. 2. ZOO dužne tužitelju vratiti dvostruku kaparu.

12. Tvrdnje tuženika da i unatoč ishodu spora u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici broj P-193/2024 tužene nisu dužne vratiti dvostruku kaparu, jer je ista ugovorena kao odustatnina, a tužene nisu odustale od ugovora, nisu osnovane.

13. Prema tumačenju ovoga suda razlog što su stranke člankom 5. ugovora ugovorile da u slučaju odustanka od ugovora prodavatelji vraćaju dvostruku kaparu, a ako odustane kupac gubi kaparu, kapara se smatra odustatninom (čl. 307 ZOO-a) ona ne gubi značaj kapare, što znači da u slučaju kada niti jedna ugovorna strana nije odustala od ugovora, ali je ipak došlo do neispunjenja ugovora, a za koje je odgovorna jedna strana valja primijeniti čl. 304. ZOO-a pri odlučivanju o zahtjevu tužitelja.

14. Iz iskaza tužitelja i drugotužene ŠĆ proizlazi da niti jedna od stranaka drugoj nije izjavila da odustaje od ugovora time da su njihovi iskazi podudarni o odlučnim činjenicama niti je tužena tvrdila da bi tužitelja pozvala na isplatu preostalog iznosa cijene, odnosno ispunjenje ugovora, već je izjavila da je voljna s njime sklopiti ugovor iako je prije davanja iskaza (15. siječnja 2026.) postala pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da je ugovor sklopila sa NĆ.

15. Iskaz svjedoka OĆ sud nije posebno ocjenjivao jer nije iskazivao o odlučnim činjenicama.

16. Zbog navedenog je ocijenjeno da su za neispunjenje ugovora odgovorne tužene, time da iz izvedenih dokaza proizlazi da je sve radnje vezano za ugovor poduzimala drugotužena ŠĆ, a s njima je bila suglasna prvotužena RĆ.

17. Tužene su u odgovoru na tužbu tvrdile da je iznos od 10.000,00 eura pretjerano velika kapara budući da je to 50% iznosa kupoprodajne cijene zahtijevajući da ju sud smanji na 10% ugovorene cijene.

18. Kraj činjenice da su stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu za nekretnine predmet ugovora u iznosu od 20.000,00 eura, a da je tužitelj predao tuženicama kaparu u iznosu od 10.000,00 eura, doista se radi o pretjerano visokom iznosu kapare koja se uobičajeno daje u visini od 10% ugovorene cijene pa slijedom toga ovaj sud utvrđuje da je primjeren iznos kapare bio 2.000,00 eura, a budući da su tuženice odgovorne za neispunjenje ugovora, po osnovu povrata dvostruke kapare, sukladno ranije citiranoj zakonskoj odredbi, dužne su tužitelju isplatiti iznos od 4.000,00 eura.

19. Obzirom da su tuženice primile od tužitelja 10.000,00 eura, a na kaparu se odnosi iznos od 2.000,00 eura, dužne su vratiti tužitelju iznos od 12.000,00 eura po čl. 1111. st. 3. ZOO sa zakonskom zateznom kamatom od dana stjecanja po čl. 1115. ZOO-a, a primjenjujući iste zakonske odredbe platiti kamatu i na dosuđen iznos po osnovi kapare.

20. Zbog navedenih razloga djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev u iznosu od 12.000,00 eura, dok je kao neosnovan odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.000,00 eura sa zatraženom kamatom.

21. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 2. u vezi čl. 155 ZPP-a.

22. Tužitelj je potraživao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.867,90 eura. Dosuđeni parnični troškovi tuženika bili su potrebni za vođenje parnice i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), a sastoje se od troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura, sastava prijedloga za osiguranje od 06. rujna 2023. u iznosu od 500,00 eura, sastava prijedloga u iznosu od 500,00 eura, sastava podneska od 31. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 eura, troška zastupanja na ročištima dana 09. listopada 2025., 15. siječnja 2026. i 11. ožujka 2026., svako u iznosu od 500,00 eura, sve uvećano za pripadajući PDV 25% kao i sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 492,90 eura, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18, 51/23). Tužitelju za sastav podneska od 31. siječnja 2025. nije dosuđen zatraženi iznos od 500,00 eura jer se ne radi o obrazloženom podnesku, već se primjenjuje Tbr. 8.4. Tarife po kojem mu za navedeni podnesak pripada nagrada od 25%, ali ne više od 25 bodova, odnosno 50,00 eura.

S obzirom na uspjeh tužitelja u sporu u omjeru od 60% i tuženika u omjeru od 40%, kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika , tužitelju pripada pravo na 20% priznatog parničnog troška. Tužene su stoga tužitelju dužne naknaditi iznos od 861,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve kako je navedeno u toč. III. izreke ove presude.

23. Svi parnični troškovi priznati strankama bili su u smislu čl. 155 st. 1 ZPP potrebni za vođenje ove parnice, a odmjereni su u granicama postavljenih određenih zahtjeva stranaka za naknadom parničnih troškova, te u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i Zakona o sudskim pristojbama te u skladu sa vrijednošću predmeta spora važećoj u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

24. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Čazmi, 20. travnja 2026.

Sutkinja:

Alma Horvatinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

Naredba:

I Presuda nepravomoćna

II. DNA – pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na presudu

- pun. prvotužene

- pun. drugotužene

U Čazmi, 20.04.2026.