Poslovni broj: Psp-115/2024-37

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari prvotužiteljice TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice TGE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], četvrtotužitelja UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], petotužitelja NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], šestotužiteljice FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sedmotužiteljice BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osmotužitelja ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i devetotužiteljice AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Marku Martinkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreb, Trg S. Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, koga zastupa punomoćnica PG, zaposlenica tuženika, nakon zaključene glavne i javne rasprave 6. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 20. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelje u suposjedu nekretnine zk.č.br. 5239 u naravi dvorište i stambena zgrada, [adresa] ukupne površine 184 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], tako što je postavio zaštitnu ogradu kojom je spriječio tužiteljima suposjed dijela te nekretnine.

II. Zabranjuje se tuženiku ubuduće svako takvo i slično smetanje suposjeda nekretnine zk.č.br. 5239 u naravi dvorište i stambena zgrada, [adresa] ukupne površine 184 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojem se traži da se utvrdi smetanje posjeda jer da bi po nalogu tuženika bilo angažirano društvo VENDO PET d.o.o., Zagreb, Šublinov vijenac 2, OIB: 35479553908 da provozi građevinske strojeve i materijale kroz navedeni haustor te što navedenim haustorom prolaze radnici.

IV. Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

P o s lo v n i b r o j : P s

Obrazloženje

1. Tužitelji su u tužbi naveli da su suvlasnici nekretnine opisane u izreci ovog rješenja, a haustor predstavlja njihovo vlasništvo. Tuženik je 14. kolovoza 2024. postavio zaštitnu ogradu na temelju spornog rješenja od 27. svibnja 2024., Klase: UP/I- 340-02/24-003/318 u svrhu izvođenja radova na izgradnji objekta Mjesni odbor Dinko Šimunović (na nekretnini u vlasništvu tuženika) te je predmetnim rješenjem navedeno kako se zaštitna ograda mora postaviti na način da se stanarima osigura ulaz/izlaz u vlastite objekte. Prilog navedenom rješenju čini i kopija plana iz koje proizlazi koridor zaštitne ograde i iz kojeg je vidljivo kako je zaštitnom ogradom neovlašteno ograđen ulaz u haustor u vlasništvu tužitelja te je navedenom zaštitnom ogradom u naravi stvarno i spriječen prolaz tužiteljima do navedenog haustora, koji je ujedno jedini prolaz do vrta u vlasništvu tužitelja koji se nalazi sa stražnje strane stambene zgrade. Ističe se kako na predmetno rješenje tužitelji nisu ovlašteni uložiti pravni lijek te iz navedenog rješenja ne proizlazi njegova pravomoćnost i izvršnost. Osim navedenog, tuženik putem angažiranog društva za izvođenje građevinskih radova na predmetnom objektu koristi predmetni haustor za neovlašteni prolaz radnika i građevinskog materijala, bez prethodne suglasnosti tužitelja. S obzirom na to da tuženik nije mirnim putem riješio odnose s tužiteljima te svjesno i namjerno uzurpira privatni prolaz u vlasništvu tužitelja u svrhu neosnovanog korištenja, tužitelji su 4. rujna 2024. u svrhu dopuštene samopomoći postavili vrata na privatni prolaz kojim su zabranili daljnje uzurpiranje posjeda od strane tuženika. Tuženik je pokrenuo postupak ishođenja privremene mjere radi korištenja navedenog haustora te je unatoč nepostojanju sudske odluke i neriješenim odnosima s tužiteljima počeo samovlasno i nezakonito koristiti haustor u svrhe prolaza radnika te građevinskih strojeva i materijala. Kao dokaze su predložili zemljišnoknjižni izvadak i kopiju plana za predmetnu nekretninu i za nekretninu u vlasništvu tuženika, potvrdu o postupanju policijskih službenika, rješenje od 27. svibnja 2024., fotografije postavljene ograde, očevid na licu mjesta, saslušanje svjedoka, uvid u spis predmeta Ovr-2576/24. Predložio je usvojiti rješenje kako i glasi u izreci ovog rješenja.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je postavio zaštitnu pomičnu ogradu na javnoj površini u svrhu izvođenja radova na izgradnji objekta mjesnog odbora „ Dinko Šimunović“. Tuženik po ugovorenom izvođaču na temelju valjane građevinske dozvole vrši rekonstrukciju postojećeg objekta Mjesnog odbora „Dinko Šimunović“, [adresa]. Navedeni objekt nalazi se na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na istoj katastarskoj čestici nalazi se asfaltirana staza koja je spojena/povezana na prolaz kroz zgradu [adresa], ali i druga komunalna infrastuktura (sportsko igralište, dječje igralište sa spravama, zelene površine). Kao što je razvidno iz tužbe i priloženog katastarskog plana, navedena nekretnina nalazi se unutar urbanog bloka zgrada te je do nje jedina putna veza upravo kroz prolaz stambene zgrade na adresi [adresa] nalazećoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prilikom izgradnje predmetne stambene zgrade uvjetovana je izgradnja kolnog prilaza budućeg dječjeg igrališta u bloku (koje odgovara igralištu izgrađenom na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Dakle, već prilikom izgradnje zgrade predmetni prolaz predviđen je kao kolni prilaz kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno kao javni prolaz, uzimajući u obzir namjenu i sadržaje na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika. Slijedom navedenog, jasno je da je predmetni prolaz izgrađen isključivo u svrhu ulaza tj. pristupa na opisanu nekretninu u vlasništvu tuženika. Zauzeta površina na temelju rješenja Grada Zagreba KLASA: UP/I-340-02/24-003/318 od 27.5.2024. predstavlja javnu površinu koja je po svojoj prirodi javno dobro u općoj

3  P o s l o v n i b r o j : P s

uporabi, pa se na takva dobra primjenjuju pravna pravila koja vrijede za opća dobra. Na takvim dobrima ne može postojati pravo vlasništva pojedinca pa tako ne mogu biti ni predmet posjedovanja u smislu ZV-a. Tužba za smetanje posjeda je po svojoj pravnoj prirodi kondemnatorna tužba, a u slučajevima gdje je smetanje posjeda počinjeno na javnoj površini koja je izvan režima privatnog vlasništva, pa samim time i isključivog posjedovanja pojedinaca, nije moguće naložiti uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja niti zabraniti takvo i slično smetanje ubuduće. Sukladno odredbi članka čl. 59. Zakona o komunalnom gospodarstvu komunalna infrastruktura su, između ostalog, javno prometne površine na kojima nije dopušten promet motornih vozila s time da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom odrediti i druge građevine komunalne infrastrukture ako služe za obavljanje komunalnih djelatnosti. Odredbom članka 60. stavka 2. ZKG-a propisano je da su javno prometne površine na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, između ostalog i javni prolazi. Temeljem predmetnog propisa kao pravnog temelja Gradska skupština Grada Zagreba donijela je Odluku o komunalnom redu kojom je u članku 2. stavkom 1. definirala da su površine javne namjene,između ostalog prolazi kroz zgradu. Komunalna infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave time da stječe status javnog dobra u općoj uporabi danom njene izgradnje, shodno odredbi članka 61. stavcima 1. i ZKG-a. Iz citiranih zakonskih odredbi nedvojbeno proizlazi da je haustor javni prolaz kroz zgradu i kao takav komunalna infrastruktura u smislu članka 59. ZKG-a isto kao i površina koja je zauzeta ograđena pomičnom ogradom ispred zgrade i koja predstavlja dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi nerazvrstana cesta i trg, koje također predstavlja javno dobro u općoj uporabi. Sukladno važećoj sudskoj praksi za poduzimanje radnji na javnoj površini, kao i za ocjenu njihove dopuštenosti ili nedopuštenosti, a sukladno tome i vraćanje u prijašnje stanje, nadležna su tijela uprave, a ne sud. Tužitelji nisu mogli imati posjed na javnoj površini ispred zgrade niti u samom prolazu kroz zgradu pa nemaju niti pravo na zaštitu jer je riječ o javnoj površini na kojoj ne može postojati posjed jer je dio komunalne infrastukture i javno dobro u općoj uporabi. Protiv postavljanja zaštitne ograde na javnu površinu tužitelji su imali mogućnost zaštite u upravnom postupku na način da su mogli tražiti priznanje statusa stranke i podnijeti žalbu. Status stranke mogao im se priznati kao zainteresiranim osobama sukladno odredbi čl.4. i čl.53. Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelji su dakle mogli, u za to predviđenom upravnom postupku osporavati postavljanje zaštitnih ograda ako smatraju da im je povrijeđeno neko pravo. Slijedom navedenog, dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da postavljenje zaštitne ograde predstavlja smetanje koje ide u domenu upravnog postupka i zaštitu u njemu te je tužbeni zahtjev u tom dijelu nedopušten. Ovo posebno uzimajući u obzir da na javnim površinama nema smetanja posjeda jer je predviđena zaštita po pravilima upravnog postupka. Nastavno na navedeno, ako su tužitelji smatrali da mu je zaštita bila potrebna zbog postupanja na javnoj površini, a na temelju Odluke o komunalnom redu, to su morali iskoristiti mogućnosti pravnih lijekova iz ZUP- a. Tuženik ističe prigovor prekluzije prava na zaštitu posjeda i osporava da bi tužitelji imali posljednji mirni posjed i osporava da bi tužitelji bili spriječeni u posjedu dijela nekretnine. Citirano Rješenje o zauzimanju dijela javne površine doneseno je temeljem odredbi čl.122. i 123. Odluke o komunalnom redu, u svezi Zakona o komunalnom gospodarstvu i Zakona o gradnji. Člankom 3. Zakona o gradnji propisano je da gradilište podrazumijeva zemljište i/ili građevine uključujući i privremeno zauzete površine potrebne za primjenu tehnologije građenja i zaštitu. Iz odredbe čl. 134. Zakona o gradnji proizlazi da se građevinski radovi ne mogu izvoditi bez pridržavanja zaštitnih mjera odnosno zaštite života i zdravlja ljudi. Slijedom navedenog, podredno P o s lo v n i b r o j : P s

ističe da čak i da sud ocijeni da je u konkretnoj pravnoj stvari došlo do smetanja, ono dopušteno jer je utemeljeno na odluci ovlaštenog tijela i doneseno na temelju zakona i to Zakona o komunalnom gospodarstvu i Zakona o gradnji. Kao dokaze je predložio građevinsku dozvolu KLASA: UP/I-361-03/22-01/001874 od 14.7.2023., Ugovor o izgradnji objekta Mjesnog odbora Dinko Šimunović od 11.11.2022. reg.broj: 1125/2022 od 19.4.2022. i Aneks od 19.4.2024., rješenje broj: 05/15711/1-1962 od 30.7.1962., fotografije. Predložio je odbaciti, odnosno, odbiti tužbeni zahtjev i zatražio je troškove postupka.

3. Tijekom postupka sud je pregledao izvod iz katastarskog plana (str. 5 i 30 spisa), pročitao potvrdu o postupanju policijskih službenika (7, 66), pročitao rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost od 27. svibnja 2024. (9-11) s dopunskim rješenjem (117-118), izvatke iz zemljišnih knjiga (13-17, 34, 39-42), pregledao je fotografije (18-24, 45-60, 112-113, 119-121), pročitao obavijest Državnog inspektorata od 11. lipnja 2024. (32), elektroničku poštu (43-44), odluku o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi (76 I 142), građevinsku dozvolu Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu od 14. srpnja 2023., ugovor o izgradnji objekta mjesnog odbora RG s aneksom (94-103), rješenje Grada Zagreba, broj 05/15711/1-1962 od 30.7.1962, prijepis posjedovnog stanja (108), zapisnik o uvođenju u posao (109-110), proveden je očevid (166), saslušani su svjedoci ŠG (166), NG (167), ZG (168) i SG te je provedeno je geodetsko vještačenje (174-175)

4. Među strankama nije sporan opis predmetne nekretnine, da su tužitelji stanari predmetne nekretnine, da je po odobrenju tuženika 14. kolovoza 2024. postavljena zaštitna ogradu na temelju rješenja od 27. svibnja 2024., Klase: UP/I-340-02/24- 003/318 u svrhu izvođenja radova na izgradnji objekta Mjesni odbor Dinko Šimunović te da je predmetnim rješenjem navedeno kako se zaštitna ograda mora postaviti na način da se stanarima osigura ulaz/izlaz u vlastite objekte. Nije sporno da su tužitelji predmetnim haustorom prolazili prije postavljanja ograde, da je ograda postavljena po nalogu tuženika po ugovorenom izvođaču te da se na temelju građevinske dozvole vrši rekonstrukciju postojećeg objekta Mjesnog odbora „Dinko Šimunović“, [adresa]. Nije sporno da je došlo do problema oko postavljene ograde te da su postavljeni i zaštitari zbog tih problema. Nije sporno ni da su predmetni haustor koristili radnici za izvođenje radova.

5. Među strankama je sporno je li došlo do smetanja posjeda, je li ono dopušteno, može li doći do smetanja posjeda na navedenoj površini, je li tužba podnesena u prekluzivnom roku, je li sud nadležan za odlučivanje u ovom postupku ili su tužitelji trebali svoja prava štititi u upravnom postupku.

6. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne niti činjenice koje nisu bitne za ovaj predmet. Stranke su na ročištu 3. ožujka 2026. navele da su svi predloženi dokazi potrebni za donošenje odluke u ovom postupku izvedeni, odnosno, da nije potrebno nijedan od predloženih dokaza pribaviti ili dodatno izvoditi.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku

5  P o s l o v n i b r o j : P s

("Narodne novine" broj 35/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. - čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13, 89/14., 70/19. i 80/22. , 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Iz rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost od 27. svibnja 2024., Urbroj 251-13-01/004-24, proizlazi, između ostalog, da je njime odobreno zauzimanje dijela površine javne namjene k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ispred kućnih brojeva Šrapčeva 12 i Trg O. Keršovanija 2 (toč. 1) zbog potrebe podizanja zaštitne ograde u svrhu izvođenja radova Ogradu treba postaviti na način da ne ugrožava preglednost te sigurnost pješaka (toč. 2)., a stanarima treba osigurati siguran ulaz/izlaz u vlastite objekte (toč. 5). Rješenje vrijedi od 31. svibnja 2024.-31. svibnja 2025. (toč. 9), a ako se podnositelj zahtjeva ne bude pridržavao uvjeta iz ovog rješenja, oprema će se ukloniti o trošku podnositelja zahtjeva (toč. 12).

9. Iz priloženih fotografija je vidljivo stanje ograde i gradilišta prilikom izvođenja radova. Iz nalaza i mišljenja je utvrđeno stvarno stanje katastarske čestice k. č. [katastarska čestica], kao i južnog dijela katastarske čestice k. č. [katastarska čestica], uključujući okolne detalje vezane uz pristup k. č. [katastarska čestica], a što sve među strankama nije ni sporno. Nalaz se poziva na linije u različitim bojama, što nije vidljivo u isprintanom nalazu i mišljenju u spisu, ali je vidljivo u originalno dostavljenom nalazu i mišljenju u eSpisu.

10. Osmotužitelj ŠG je naveo da stanujem na Trešnjevci, a u ovu zgradu dolazi jer ima stan, zbog renovacije je dolazio svakodnevno. Grad Zagreb je s radovima počeo u svibnju 2024., a zagradio je njihov prostor oko sredine kolovoza. I prije postavljanja ograde su prigovarali načinu na koji se izvršavaju radovi zbog mogućih oštećenja zgrade. Razgovori su prestali kad je grad podnio zahtjev za privremenu mjeru protiv suvlasnika. Prije postavljanja ograde grad je postavio naoružane zaštitare kod zgrade. Kad je postavljena ograda ostavljen je samo uski prolaz za ulazak u zgradu koji je onemogućavao unos većih stvari za izvršenje radova i sl. Pred ulaz, unutar ograde je bio postavljen i WC koji je smrdio. Zbog ograde AG nije mogla do svoje drvarne. Zbog ograde nisu mogli do vrta iza zgrade koji je u njihovom vlasništvu i obrađuju ga svi suvlasnici. Do vrta ne postoji drugi prilaz osim ovaj koji je bio zagrađen ogradom. Ograda je maknuta 31.12.2024., a i dalje nije maknut podest/rampa koji tu prije nije bio, koji vodi do prolaza do vrta. Radovi od svibnja do kolovoza nisu bili kontinuirani već s prekidima zbog izvođača radova. U to vrijeme, lipanj ili srpanj, postavili su vrata na zgradu kod prolaza do vrta s ciljem samopomoći, koju je grad Zagreb srušio u 8. ili 9. mj. Ograda je bila zaključana, radnici su imali ključ, a s druge strane ograde je ograda bila zabijena u betonski blok i stajalo je upozorenje da se to ne smije dizati, ali neki ljudi su to dizali i prolazili tuda što smatra da je protuzakonito. Ispravlja se u dijelu iskaza kad su stavili vrata jer nije bio lipanj jer su vrata stavili kad je već bila postavljena ograda, dakle krajem listopada, o čemu postoji i policijski zapisnik. Nisu nikad pitali zaštitare da ih puste kroz ogradu jer smatra da je to njihovo, zato jer nisu htjeli raditi probleme. Nije mu poznato da je itko drugi iz zgrade pitao zaštitare da ih se pusti. Do vrta se u utuženo vrijeme moglo doći sa susjedne parcele, ali samo u slučaju ako su vrata bila otključana, a stanari nisu imali ključ, već su ključ imali suvlasnici susjedne zgrade. Navedeni prolaz kroz zgradu do vrta je prošle godine prije radova bio dostupan svima.

P o s lo v n i b r o j : P s

11. Petoužitelj NG je naveo da je slušao iskaz ŠG i suglasan je sa svime što je naveo. Potvrđuje da je bio znak da se ne smije dirati ograda. Nije nikad išao okolnim putem do vrta dok je bila postavljena ograda jer je riječ o tuđem vlasništvu kroz koje bi trebalo prolaziti. Vrata su postavili kad je već bila ograda, a skinuta je u rujnu. Samo je jednom razgovarao sa zaštitarom koji mu je rekao da će ga tužiti ako mu se obrati opet, a što je rekao nakon što ga je pitao zašto tu sjedi s oružjem i nakon što ga je tužitelj htio poslikati. Nikad nije dobio od grada rješenje da će se postaviti ograda i izvoditi radovi ovdje.

12. Svjedok ZG je naveo da je bio voditelj gradilišta na mjestu prijepora, radovi su počeli sredinom svibnja, a ne sjeća se kad je postavljena ograda. Kad je ograda postavljena, stanari su se žalili na prolaz te su u više navrata obustavljeni radovi. Kad je ograda postavljena stanari su je odškrinuli te su ju i odlučili držati odškrinutu kako bi se moglo prolaziti iza zgrade. Na ogradi je bio natpis da je zabranjen neovlašten pristup gradilištu. Ograda je bila u blokovima, ali se mogla pomicati. Sa stanarima nije komunicirao osim kad su tražili prestanak radova. Na pitanje je li stanarima bio omogućen prolaz kroz zgradu do vrta, ne može konkretno odgovoriti, ograda je bila odškrinuta i kroz nju se moglo proći i stanari su prolazili iako se po tehničkim propisima to nije smjelo. Prolazili su ljudi, ne zna jesu li to bili stanari. Ograda je bila približno postavljena po skici koju je sačinio, inače je otpočetka bilo predviđeno da se postavi ograda. Što se tiče dopunskog rješenja to je grad sam sačinio, u tome nije sudjelovao. Dogovor je bio da se ograda odškrine, to je bio dogovor grada i izvođača, bez stanara.

13. Svjedok SG je naveo da što se tiče predmetnih radova koji su predmet ovog postupka, bio je glavni nadzorni inženjer i nadzorni inženjer za građevinsko obrtničke radove, nadzirali su radove rušenja i odvoz materijala. Imali su sklopljeni ugovor s gradom Zagrebom. Po njegovom sjećanju su se radovi izvodili periodično 2024. do 2025., jer je bilo problema sa stanarima i građevinskom dozvolom. Bile su dvije ograde, od kojih jedna ispred ulaza u haustor. Funkcija ograde je da u potpunosti zaustavlja prolaznost dok se izvode radovi, dok je ostavljen ipak dio prolaza uz zid za stanare da mogu proći što je trebalo biti u dogovoru s izvođačem. S tim da napominje da kad se izvode radovi da se ne smije prolaziti tuda zbog opasnosti. Nije bio cijelo radno vrijeme na gradilištu već po potrebi. Nije osobno prisustvovao problemima sa stanarima, već su mu to prenijeli. Prenijeli su mu da je ukradena izvođačeva oprema, da je dio opreme oštećen, da su postavljena vrata na haustor koja su im onemogućavala rad i da je bilo verbalnog sukobljavanja, što mu je preneseno i čemu nije osobno prisustovao. Za ogradu se ne sjeća kakva je točno bila, imala je betonske blokove pretpostavlja i moglo ju se pomaknuti. Pojašnjava da je ograda bila utaknuta u blokove i da se mogla izvaditi, koliko se sjeća. I oni su znali proći kroz prolaz kraj te ograde, ali tad radovi moraju prestati. Haustor je služio za prijenos materijala, npr. šute van gradilišta, prijevoz alata, novog materijala i sl. Kad su se navedeni radovi izvodili, nije se smjelo prolaziti kroz haustor, a inače se moglo ali samo uz dogovor s izvođačem. Ne sjeća se jel netko osim radnika prolazio kroz ogradu ili haustor, nije imao dodira sa stanarima. Navodi da se ne sjeća je li bila kakva obavijest istaknuta na ogradi, vjerojatno zabrana prolaska nezaposlenima jest, ali bez oznake radnog vremena. Ne sjeća se dimenzija prolaza kraj ograde. Ne zna je li haustor bio obuhvaćen rješenjem grada Zagreba niti koliko je rješenja Zagreb donio vezano uz to. Teško mu se sjetiti je li bio tamo i wc-toi toi, moguće da je. Bio je još jedan prilaz do gradilišta, sa strane koji je prolazio kroz privatni posjed, pretpostavlja, tamo su bila

7  P o s l o v n i b r o j : P s

vrata i stepenice i taj drugi prilaz nisu koristili jer bi se morali usuglasiti s vlasnikom, nisu mogli sami. Za haustor nisu mislili da bi moglo biti problematično koristiti ga, ali kasnije se pokazalo drugačije.

14. Sud vjeruje iskazu osmotužitelja ŠG jer je iskazivao detaljno i uvjerljivo i njegov je iskaz u skladu s dokumentacijom u spisu. Iz njegovog je iskaza sud utvrdio da je prolaz u ogradi ostavljen, ali na način da se kroz njega nisu mogle unositi veće stvari, da devetotužiteljica AG nije mogla do svoje drvarne, a tužitelji nisu mogli do vrta koji obrađuju svi suvlasnici i nalazi se na istoj nekretnini i do kojeg ne postoji drugi prilaz osim sa susjedne parcele, ali samo ako se ima ključ za vrata na susjednoj parceli. Nadalje je utvrđeno da je postavljena ograda bila zaključana, a ključ su imali radnici, te da je bilo stavljeno upozorenje da se ne smije dizati, ali neki su je dizali no svjedok to smatra protuzakonitim.

15. Sud vjeruje i iskazu petotužitelja NG koji je potvrdio iskaz svjedoka ŠG. Tužitelj je naveo da nikad nije išao do vrta dok je ograda bila postavljena jer bi trebalo proći kroz tuđe vlasništvo te da nikad nije dobio rješenje da bi trebala biti postavljena ograda. Također iz iskaza ŠG i NG je utvrđeno da su tužitelji prije postavljanja ograde bili u suposjedu navedenog prolaza kroz predmetni haustor, odnosno vrta do kojeg su išli kroz taj haustor.

16. Iz iskaza svjedoka ZG, sud je utvrdio da je na ogradi bio natpis da je zabranjen neovlašten pristup gradilištu te da su stanari prolazili iako to nisu smjeli. S tim da svjedok nije naveo koji stanari, odnosno, jesu li tužitelji tuda prolazili. Nadalje je utvrđeno, da je biodogovor grada i izvođača da se ograda odškrine, bez stanara koji nisu sudjelovali u tom dogovoru.

17. Iz iskaza svjedoka SG sud je samo djelomično mogao utvrditi odlučne činjenice jer nije osobno pristustvovao sukobljavanju sa stanarima, već mu je navedeno preneseno. Svjedok je naveo da je funkcija ograde bila da u potpunosti zaustavlja prolaznost dok se izvode radovi, dok je ostavljen dio prolaza uz zid za stanare da mogu proći što je trebalo biti u dogovoru s izvođačem. Kad su se navedeni radovi izvodili, nije se smjelo prolaziti kroz haustor, a inače se moglo ali samo uz dogovor s izvođačem. Ne sjeća je li bila kakva obavijest istaknuta na ogradi, vjerojatno zabrana prolaska nezaposlenima jest, ali bez oznake radnog vremena. Bio je još jedan prilaz do gradilišta, sa strane koji je prolazio kroz privatni posjed, pretpostavlja, tamo su bila vrata i stepenice i taj drugi prilaz nisu koristili jer bi se morali usuglasiti s vlasnikom, nisu mogli sami. Za haustor nisu mislili da bi moglo biti problematično koristiti ga, ali kasnije se pokazalo drugačije.

18. Iz navedenih iskaza proizlazi da je na predmetnoj nekretnini u čijem su suposjedu bili tužitelji zaštitnom ogradom po nalogu tuženika ograđen ulaz u haustor u suposjedu tužitelja te je navedenom zaštitnom ogradom u naravi stvarno i spriječen prolaz tužiteljima do navedenog haustora, koji je ujedno jedini prolaz do vrta u vlasništvu tužitelja koji se nalazi sa stražnje strane stambene zgrade, a što se nalazi na nekretnini čiji je posjed predmet ovog postupka. Na ogradi je bio stavljen natpis da je zabranjen prolaz s tim da nije bilo navedeno da zabrana prolaza ovisi o trenutnom stanju na gradilištu ili o radnom vremenu. Jedini drugi prolaz do vrta je bio kroz dvorište koje je u vlasništvu drugih osoba zbog čega nije korišten ni od strane radnika ni od strane tužitelja.

P o s lo v n i b r o j : P s

19. Netočan je navod iz odgovora na tužbu da je jedina putna veza upravo kroz prolaz stambene zgrade na adresi [adresa] nalazećoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer iz iskaza svjedoka i provedenog nalaza i mišljenja proizlazi da je postojao i put preko susjedne nekretnine. Neosnovan je i navod da su protiv postavljanja zaštitne ograde na javnu površinu tužitelji imali mogućnost zaštite u upravnom postupku na način da su mogli tražiti priznanje statusa stranke i podnijeti žalbu, iz razloga jer tuženik nije dokazao da su tužitelji bili upoznati s navedenim postupkom niti da su im bila dostavljena rješenja. No i bez obzira na to, iz postupka proizlazi da su radovi vršeni na način koji prekoračuje ovlaštenja iz navedenog rješenja. Prigovor tuženika bi se mogao razmatrati kao osnovan da je ograda postavljena na način kako propisuje točka 5. predmetnog rješenja, da je stanarima osiguran siguran ulaz/izlaz u vlastite objekte no to ovdje nije bio slučaj jer je bio stavljen natpis da se ne smije prolaziti, nije bilo naznačeno vrijeme kad se smije prolaziti, a i ograda je bila pomaknuta (odškrinuta) bez formalne odluke i bez skidanja znaka da je zabranjen prolaz. Neosnovan je prigovor prekluzije u odnosu na ogradu jer iz iskaza svjedoka ŠG proizlazi da je ograda postavljena sredinom kolovoza 2024., a tužba je podnesena 16. rujna 2024., odnosno tuženik nije dokazao da je tužba podnesena izvan roka od 30 dana. Nije osnovan prigovor da tužitelji nisu imali miran suposjed prije postavljanja ograde jer iz iskaza saslušanih osoba proizlazi suprotno. Nije osnovan prigovor da nema smetanja jer su radovi vršeni na temelju rješenja ovlaštenog tijela iz razloga jer je utvrđeno da su radovi vršeni izvan ovlasti koji su tim rješenjem dani jer je ograda postavljena na način da u potpunosti zabranjuje prolaz iako su stanari trebali imati pravo prolaza. Neosnovan je i prigovor da je ograda postavljena na javnu površinu koja je po svojoj prirodi javno dobro u općoj uporabi, pa se na takva dobra primjenjuju pravna pravila koja vrijede za opća dobra te takvim dobrima ne može postojati pravo vlasništva pojedinca pa tako ne mogu biti ni predmet posjedovanja u smislu ZV-a. Naime, ovim postupkom se traži zaštita (su)posjeda nekretnine čiji je dio vrt i koji nije javna površina, a koji suposjed je smetan jer je spriječen pristup tom dijelu nekretnine jer se do njega moglo doći samo kroz predmetni haustor. Odnosno, tužitelji ne navode da bi bili u posjedu javne površine niti traže zaštitu posjeda javne površine, već zaštitu posjeda koji nije dio javne površine.

20. Čl. 27. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje u tekstu: ZV) propisuje da onaj tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

21. Čl. 21. st. 1. ZV-a određuje da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Čl. 10. st. 6. ZV-a određuje da kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, one su suposjednici.

22. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na postavljenu ogradu kojom su tužitelji, protivno predmetnom rješenju Grada Zagreba, Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost od 27. svibnja 2024., Urbroj 251-13-

9  P o s l o v n i b r o j : P s

01/004-24, onemogućeni u pristupu vrtu, odnosno, suposjedu kojeg su vršili prije postavljanja ograde. Da je riječ o suposjedu, proizlazi iz iskaza i naravi stvari jer proizlazi da tužitelji nisu jedine osobe koje su koristile predmet ovog spora.

23. Iz iskaza svjedoka i tužitelja proizlazi da su radnici počeli koristiti predmetni haustor za prolaz, izvođenje radova i provoženja u svibnju 2024., a kako je tužba podnesena u rujnu 2024., očito je podnesena izvan roka od 30 dana u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva s kojim su i odbijeni.

24. Tužitelji su uspjeli u sporu o odnosu na postavljenu ogradu, ali nisu uspjeli u odnosu na prolaz građevinskih strojeva, materijala i radnika kroz navedeni haustor zbog čega je utvrđeno da su djelomično uspjeli u sporu, odnosno stoga svaka strana snosi svoje troškove postupka.

25. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 20. travnja 2026.

Sudac:

Ivan Borković

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba koju se podnosi ovom sudu pismeno u četiri četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od primitka pisanog otpravka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je rješenje dostavljeno onoga dana kada je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužiteljima po pun. uz rješenje o pristojbi na ovo rješenje

2. tuženiku po pun.