REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 172 K-92/2026-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Antoniji Miočić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Lerge Smokrović, u kaznenom postupku protiv optuženog ĆŠ zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., dalje u tekstu: KZ) i dr., povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj: KO-DO-19/2026 od 13. siječnja 2026., izmijenjene na raspravi 15. travnja 2026., nakon javne rasprave održane 17. veljače 2026., 10. travnja 2026. i 15. travnja 2026., u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru JŠ, optuženog ĆŠ i njegovog branitelja Tomislava Gambiraže, odvjetnika u Zadru, 20. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i J, rođen **.**.2000. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom školom za konobara, nezaposlen, bez primanja, neoženjen, bez djece, bez čina i bez odlikovanja, lošeg imovnog stanja, bez imovine, osuđivan,

k r i v  j e

što je

1) dana 1. studenog 2025. oko 03,00 sati, u [adresa], u obiteljskoj kući u vlasništvu ČŠ, u cilju da nanese štetu razbio staklo na balkonskim vratima i na jednom prozoru, odvalio štok na balkonskim vratima, oštetio bravu i kvaku na ulaznim vratima, pri čemu je oštećeniku ČŠ prouzročio materijalnu štetu u iznosu 300,00 eura,

dakle, oštetio tuđu stvar,

2) u vrijeme i na mjestu kao u točki 1), kada je do njega došla oštećenica žrtva EŠ kako bi ga smirila, iako je bio svjestan da je imenovana oštećenica žrtva osoba stare životne dobi, budući da je rođena **.**.1944., odnosno da je u dobi od 81 godine te da mu nije u mogućnosti pružiti nikakav fizički otpor, u cilju da je teško tjelesno ozlijedi, došao do nje te joj sa stisnutom šakom zadao udarac u lice, od kojeg udarca je oštećenica žrtva EŠ zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu krvnih podlijeva desnog oka i ispod lijevog oka s pratećim otocima, krvnog podlijeva korijena nosa, rane razderotine na lijevoj strani korijena nosa, prema oku, višeivernog prijeloma nosnih kostiju s pomakom ulomka i prijelom nosne pregrade, prijelom rešetnice u predjelu medijalnog koštanog zida desne očne šupljine (lamina papiracea) i etmoidnih celula, krova (čeona kost) i lateralnog zida desnog gornječeljusnog sinusa, uz krv u desnom čeonom i desnom gornječeljusnom sinusu,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

čime je počinio u stjecaju pod točkom 1) kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., dalje u tekstu: KZ) te pod točkom 2) kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom, opisano u članku 118. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-a, kažnjivo po članku 118. stavku 2. KZ-a, uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ-a.

II. Optuženom ĆŠ se

- za kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ-a, a na temelju iste odredbe, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci,

- za kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-a, na temelju članka 118. stavka 2. KZ-a uz primjenu članka 48. stavka 2. KZ-a i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ-a utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci,

pa se na temelju članka 51. KZ-a, optuženi ĆŠ

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE i 10

(DESET) MJESECI.

III. Na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ-a optuženom ĆŠ

i z r i č e s e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 10 (deset) mjeseci, a preostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne optuženiku ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

IV. Na temelju članka 54. KZ-a optuženom ĆŠ se u neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 1. studenog 2025. do 2. studenog 2025. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. studenog 2025. pa nadalje.

V. Na temelju članka 69. KZ-a optuženom ĆŠ izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja mjera može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom djelomične uvjetne osude, a najdulje 3 (tri) godine. Na temelju članka 57. stavka 6. KZ-a u vezi s člankom 58. stavkom 5. KZ-a sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje neuvjetovanog dijela izrečene kazne ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP-a optuženi ĆŠ se oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1) do 6) ZKP-a te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnicu broj: KO-DO- 19/2026 od 13. siječnja 2026., protiv optuženog ĆŠ zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ-a i kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-a uz primjenu članka 51. KZ- a. Optužnica je izmijenjena na raspravi 15. travnja 2026. u dijelu činjeničnih opisa kaznenih djela.

1.1. Stranke su se na raspravi 17. veljače 2026. suglasile da raspravu provede predsjednica vijeća kao sudac pojedinac, sve sukladno odredbi članka 19.b ZKP-a.

2. Optuženik je na raspravi 15. travnja 2026., a nakon izmjene činjeničnog opisa oba djela, promijenio očitovanje o optužbi te je naveo da se smatra krivim za kaznena djela na način kako mu se to stavlja na teret.

3. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedokinju – oštećenu EŠ (list spisa 189-191), svjedoka – oštećenog ČŠ (list spisa 191-193 i 117) te svjedoka MŠ (list spisa 193-194 i 118-119), a ispitan je i stalni sudski vještak prof. dr. sc. Davor Mayer (list 201-202) te je pročitano njegovo sudskomedicinsko vještačenje (list spisa 94-96). Pročitana je i pregledana dokumentacija u spisu i to: zapisnik o očevidu (list spisa 10-1, 31 i 32), izvješće (list 12 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 19 spisa), liječnička prijavnica OB Zadar za okrivljenika (list 20 spisa), nalaz hitnog prijema OB Zadar za okrivljenika (list 21 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 22 spisa), DVD medij s fotografijama očevida (list 33 spisa), liječnička prijavnica OB Zadar za oštećenu EŠ (listovi 34-35 spisa), nalaz hitnog prijema OB Zadar za oštećenu EŠ (listovi 36-38 spisa), nalaz i mišljenje vještaka psihijatra (listovi 82-87 spisa) te dopuna nalaza i mišljenja vještaka psihijatra (list 187-188). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika (list spisa 199 i 52-53) te je ispitan optuženi ĆŠ (list spisa 203), a pročitani su zapisnici te pregledane snimke ispitivanja iz prethodnog postupka (list spisa 14-18 i 49-51).

4. Optuženi ĆŠ je u iskazu na raspravi naveo u bitnom da se smatra krivim za kaznena djela i da mu je žao što ih je počinio te da se kaje iz svega srca zbog toga. Tu večer da je došao s posla, pošao u kafić gdje je pio alkohol, a po povratku doma posvađao se s djevojkom Č te se vratio u kafić i nastavio piti. Kada se ponovno vraćao doma, nije išao u sobu, već je produžio prema konobi, koja je bila zaključana i on je lupao po vratima, a ĆŠ mu je otvorio. On je ušao i počeo se nekontrolirano ponašati. ĆŠ ga je zagrlio rukama i pokušavao smiriti, a tada je došla baka EŠ, ali on nije bio svjestan da je itko tamo. U nekom trenutku se otrgnuo iz Josipovog zagrljaja i desio se taj nesretni slučaj da je on udario baku EŠ. U lipnju da očekuje rođenje djeteta. Na kraju pameti mu nije bilo da nekoga ozlijedi, nije mu to bila namjera. Na slobodi financijski pomaže majci koja je lošeg zdravstvenog stanja, a samohrana je majka te financijski skrbi i o dvoje maloljetne braće. Ponovio je da mu je iskreno žao i ispričao se svima kojima je napravio štetu. Tu večer je pio pelinkovac, nije mogao precizirati koliko, svakako je puno pio. Nije primijetio da je u konobu itko ušao i nije vidio baku EŠ, otrgnuo se i poletio na tu stranu, a ona je taman tamo bila. Inače su živjeli skupa, bila je kao njegova baka. ĆŠ ga je jako obgrlio, nije se mogao micati, smirivao ga je, a kada se uspio otrgnuti, poletio je.

5. U ovom postupku nije sporno da je optuženik oštetio dijelove obiteljske kuće, odnosno tzv. konobe u vlasništvu oštećenog ČŠ i pritom mu nanio štetu u iznosu od 300,00 eura. Okrivljenik je priznao navedeno kazneno djelo i pritom je naveo da ga je počinio upravo na način kako mu se to stavlja na teret izmjenom optužnice.

5.1. U odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-a, nije sporno da je oštećena EŠ zadobila tešku tjelesnu ozljedu koju je zadao upravo optuženi ĆŠ. Nije sporno, a s obzirom na priznanje kaznenog djela, niti da je oštećena EŠ osoba starije životne dobi, u inkriminirano vrijeme je bila u dobi od gotovo 82 godine te optuženiku, koji je u dobi od 25 godina i na vrhuncu životne i fizičke snage nije mogla uopće pružiti otpor.

5.2. Međutim, unatoč formalnom priznanju, u odnosu na kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-a sporan je bio broj udaraca koji je optuženik zadao oštećenici kao i je li pritom imao namjeru teško tjelesno ozlijediti oštećenicu, s obzirom da je u obrani iskazao da nije bio svjestan da se nalazi u prostoriji i da se zapravo desio nesretni slučaj.

6. U odnosu na nesporne činjenice, sud je iz obrane optuženika, kao i iskaza svjedoka – oštećenog ČŠ te zapisnika o očevidu u kojem su opisana oštećenja koja su nastala na dijelu obiteljske kuće u [adresa] utvrdio da je optuženik razbio staklo na balkonskim vratima i na jednom prozoru, odvalio štok na balkonskim vratima, oštetio bravu i kvaku na ulaznim vratima, čime je sve nastala šteta u vrijednosti od 300,00 eura. U odnosu na nespornu činjenicu da je oštećena EŠ zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu krvnih podlijeva desnog oka i ispod lijevog oka s pratećim otocima, krvnog podlijeva korijena nosa, rane razderotine na lijevoj strani korijena nosa, prema oku, višeivernog prijeloma nosnih kostiju s pomakom ulomka i prijelom nosne pregrade, prijelom rešetnice u predjelu medijalnog koštanog zida desne očne šupljine (lamina papiracea) i etmoidnih celula, krova (čeona kost) i lateralnog zida desnog gornječeljusnog sinusa, uz krv u desnom čeonom i desnom gornječeljusnom sinusu, isto proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Davora Mayera te dopune istog na raspravi od 15. travnja 2026., a iz iskaza same oštećenice, kao i svjedoka MŠ te optuženikove obrane proizlazi da je upravo optuženik zadao navedenu tešku tjelesnu ozljedu.

6.1. Sud je materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu cijenio vjerodostojnom i istinitom, a ista niti jednim izvedenim dokazom nije dovedena u pitanje.

7. U odnosu na spornu činjenicu o broju udaraca te je li okrivljenik imao namjeru teško tjelesno ozlijediti oštećenicu ili je do toga došlo slučajno, njegovim zamahivanjem kada se uspio otrgnuti MŠ, ističe se sljedeće.

7.1. Iz iskaza svjedokinje EŠ u odnosu na sporne činjenice proizlazi da je bila u svojoj sobi, a da je čula buku i da se uputila prema toj drugoj zgradi. Da je došla gore i dobila šaku u glavu i puknuo joj je nos koji je kasnije šivan. Svjedokinja je pojasnila da je zatekla optuženika i unuka MŠ, koji je držao optuženika rukama. Ona ih je pitala: „Dica, što ste to napravili“, a njezin unuk MŠ joj je rekao: „Baba nisam ja, to je E“. Optuženik se u nekom trenu trznuo i udario je, zadao joj je samo jedan udarac, a ona uopće nije vidjela da je optuženik blizu nje, da je to bila takva brzina da nije niti osjetila da je blizu nje. Upitana otkud je „stigao“ udarac, svjedokinja je iskazala da sigurno nije stigao s neba, a ona je samo odjednom osjetila udarac. Do tada se optuženik prema njoj ponašao kao da mu je mater, prava baba.

7.2. Iz iskaza svjedoka ČŠ proizlazi kako ima samo posredna saznanja jer ga je o ovim događajima obavijestila supruga, a on je bio dežuran. Supruga mu je rekla da je optuženik napravio nered, da razbija i da je baba došla za njim, da ju je udario šakom i da joj je slomio nos koji da krvari. Oštećena EŠ, svjedokova majka, da mu je rekla da je optuženiku samo rekla: „Što to radiš“, i da je on nju udario. Majka da mu je rekla da je dobila samo jedan udarac.

7.3. Iz iskaza svjedoka MŠ proizlazi kako je optuženik bio van sebe, da je počeo sve bacati i lupati šakama prozore, da je grilje čupao rukama. U jednom trenu da je došla baka M, da je govorila MŠ da se smiri, ali on da je nije doživljavao, već da se u jednom trenutku okrenuo prema njoj i udario je šakom u lice. Svjedok je iskazao i da je on stajao nekako između optuženika i bake, ali malo sa strane, nazad, a optuženik da je instinktivno zadao udarac babi šakom te da se on začudio koliko je to bilo brzo, precizno i jako. Optuženik je babu udario samo jednom. Svjedok je naveo da je rukama bio obgrlio MŠ prije nego je baba došla i on da se oteo i tada da je došlo do ovoga.

7.4. Kao što je ranije navedeno, da bi oštećena EŠ zadobila teške tjelesne ozljede proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Davora Mayera, kao i njegove dopune na raspravi 15. travnja 2026. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da su ozljede koje je oštećenica zadobila nastale udarcima tupotvrdog sredstva, a u okolnostima fizičkih sukoba, da se najčešće radi o udarcima stisnutom šakom. S obzirom na međusobne anatomske odnose ozlijeđenih regija, za nastanak ozljeda da su bila potrebna najmanje dva zasebna djelovanja sile, odnosno dva udarca u lice, zadavana silom u rasponu od slabog, pa do srednjeg do jakog intenziteta. Međutim, ispitan na raspravi i to nakon ispitivanja svjedoka, vještak je naveo da je u svom pisanom nalazu i mišljenju ocijenio da je za nastanak svih ozljeda oštećenice bilo potrebno dvokratno djelovanje sile, odnosno dva udarca i da je takvo utvrđenje temeljio na stanju pisane medicinske dokumentacije. Po predočavanju iskaza oštećenice i drugih svjedoka, vještak je prije svega istaknuo da je sadržaj medicinske dokumentacije osnova za utvrđivanje nastalih ozljeda, međutim, iz svoje prakse može potvrditi da ista nije uvijek dovoljno precizna te da se događa da opisi sadržani u njoj ne prate sasvim vjerno promjene uočene na tijelu pregledane osobe, odnosno da podaci mogu biti netočni u finesama. U medicinskoj dokumentaciji da se jasno navodi, među ostalim nalazima, podatak o obostranim periorbitalnim hematomima i takav nalaz zajedno s drugim utvrđenim ozljedama da neće biti posljedica jednog jedinog udarca u nos. No, da je za dopustiti mogućnost da je liječnik koji je ispisivao dokumentaciju ovim izrazom obuhvatio krvni podljev oko desnog oka i ispod lijevog oka i da takav nalaz može biti odraz jednog udarca. Vještak je ponovio kako u praksi nailazi na slučajeve kada se zbog brzine i opterećenosti u hitnom prijemu ne vodi računa o takvim razlikama koje se medicinski gledano doista posve nevažne. Sumirajući sve navedeno, vještak je ocijenio kako je kritične zgode oštećenica doista mogla zadobiti jedan jedini udarac u lice, ali je zbog nepreciznosti medicinske dokumentacije ocijenjeno u pisanom nalazu kako se radilo o dva udarca, odnosno da se događaj mogao odviti dinamikom opisanom od strane sudionika. Vještaku je predočen foto elaborat očevida na tijelu oštećenice, za koji je vještak naveo da nije bio priklopljen spisu u vrijeme izrade pisanog nalaza i mišljenja te je naveo da se na njemu vidi otok i krvni podljev oko desnog oka i u lijevom poluprofilu se vidi krvni podljev ispod lijevog oka, također s pratećim otokom te da može prihvatiti da je to stanje nastalo kao posljedica jednog udarca, a u varijanti nastanka ozljeda jednim udarcem isti da bi bio zadan silom srednjeg do jakog intenziteta. Predmetno vještačenje sud u cijelosti prihvaća kao stručno, nepristrano i sastavljeno sukladno pravilima struke, a stranke i branitelj na isto nisu imali primjedbi.

7.5. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke dr. Denisa Sabljara proizlazi da je optuženik ovisan o marihuani (F12.2) i štetno uporabljuje alkohol (F10.1), time da se ovisnost o alkoholu sada ne može dokazati. Optuženik je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, zbog pijanog stanja, a zbog njegove ovisnosti o marihuani postoji mogućnost da u budućnosti počini neko teže kazneno djelo ako se ne liječi. Iz dopune nalaza i mišljenja proizlazi i da je optuženik kaznena djela počinio pod odlučujućim utjecajem ovisnosti o marihuani. Sud je i ovo vještačenje s dopunom u cijelosti prihvatio, smatrajući da je isto provedeno stručno i nepristrano te sukladno pravilima struke, a niti na ovo vještačenje stranke nisu imale primjedbi.

8. Slijedom navedenog, analizom ovako provedenog dokaznog postupka i to cijeneći provedene dokaze pojedinačno, kao i u međusobnoj vezi te dovođenjem tih dokaza u vezu s obranom optuženika, sud smatra nedvojbeno dokazanim da je optuženi ĆŠ počinio u stjecaju kazneno djelo oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ-a te kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-a, uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ-a.

8.1. U odnosu na sporne činjenice, sud nije prihvatio obranu optuženika da je slučajno, nesvjestan da je tamo, udario oštećenu EŠ, što da nije imao namjeru. Naime, sud je istinitima cijenio iskaz oštećene KŠ, svjedoka ČŠ i MŠ te je iz istih utvrdio kako je optuženik oštećenici zadao udarac šakom u područje lica s nakanom da je teško tjelesno ozlijedi. Navedeni iskazi su životni i logični, a svjedoci su svi na raspravi prihvatili optuženikovu ispriku te ovaj sud ne nalazi razloge da bi isti lažno svjedočili. Stoga je sud iz iskaza svjedoka MŠ utvrdio da je pokušavao smiriti optuženika, kojeg da je u jednom trenutku obgrlio, međutim udarac oštećenici je uslijedio nakon što je on pustio optuženika koji se okrenuo prema oštećenici i udario je. Nadalje, svjedokinja – oštećena EŠ je navela da se u prostoriji vidjelo, da je bilo svjetlo, a ona se unuku MŠ i optuženiku obratila kada je ušla, što je potvrdio i svjedok MŠ, pa je sudu neuvjerljiva obrana optuženika da nije bio svjestan prisutnosti oštećenice i da ju je slučajno udario, već je sud iz iskaza svjedoka utvrdio da se optuženik upravo nakon što se oštećena EŠ obratila, okrenuo njoj i udario je. Također, iz dijela iskaza svjedoka MŠ u kojem on opisuje položaj prisutnih, kao i sam udarac, koji da je bio brz i precizan te da je isti zadan šakom, što navodi i sama oštećenica, a vještak sudske medicine potvrđuje da je ozljeda nastala tupotvrdim sredstvom, što da je u okolnostima fizičkih sukoba najčešće zatvorena šaka, sud zaključuje da je udarac bio svjestan, odnosno nije bio posljedica slučaja, kako je to optuženik naveo u obrani, a navedeno potvrđuje i iskaz vještaka da bi udarac bio zadan silom srednjeg do jakog intenziteta. Neživotno je i nelogično da bi optuženik takvom silom i tako precizno zadao udarac oštećenici i to šakom, upravo u područje lica u situaciji koju je on opisao, dakle dok je „poletio“ kada se otrgnuo iz zagrljaja u kojem ga je držao MŠ. Stoga sud obranu okrivljenika u ovom dijelu cijeni neistinitom i usmjerenom isključivo umanjenju kaznenopravne odgovornosti, a upravo iz svega iznesenog je sud nedvojbeno utvrdio da je optuženik bio svjestan da je oštećena EŠ ušla u prostoriju i da im se obratila, a udarac joj je zadao nakon što se već bio otrgnuo od svjedoka MŠ koji ga je pokušavao smiriti.

8.2. U odnosu na broj udaraca koji je optuženik zadao, izmjenom činjeničnog opisa djela optuženika se teretilo da bi zadao najmanje jedan udarac, međutim svi ispitani svjedoci su iskazivali o jednom udarcu, a navedeno proizlazi i iz optuženikove obrane. Upravo na tu okolnost provedena je i dopuna sudskomedicinskog vještačenja, a nakon što su mu predočene i fotografije očevida na tijelu oštećenice, vještak je iskazao kako mu je prihvatljivo da se događaj mogao odviti dinamikom opisanom od strane sudionika i da može prihvatiti da je stanje kako je vidljivo na fotografijama nastalo kao posljedica jednog udarca, koji da je zadan silom srednjeg do jakog intenziteta. Prihvaćajući stoga sve navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik oštećenici zadao jedan udarac, slijedom čega je sud intervenirao u činjenični opis djela te ispustio riječi „najmanje jedan“, a prije toga i umjesto riječi „je“ dodao „joj“, poradi smisla opisa nakon sačinjene izmjene.

9. Kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ-a čini onaj tko, između ostalog, ošteti tuđu stvar, a kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-a čini onaj koji drugoga teško tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi.

9.1. S obzirom na cjelovito priznanje optuženika u odnosu na kazneno djelo iz oštećenja tuđe stvari, koje je potkrijepljeno svim ostalim provedenim dokazima, sud je po provedenom dokaznom postupku utvrdio da su se u postupanju optuženog ĆŠ ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja navedenog kaznenog djela. Iz psihijatrijskog vještačenja sud je utvrdio da je optuženik bio ubrojiv, iako smanjeno, on je bio svjestan da je takvo njegovo postupanje zabranjeno i protupravno te je postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje, bio je svjestan svog djela i htio je njegovo ostvarenje.

9.2. U odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede i to kvalificiranog oblika s obzirom da je djelo počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog dobi, sud je iz provedenog dokaznog postupka utvrdio da je optuženik postupao s izravnom namjerom da oštećenicu teško tjelesno ozlijedi. Naime, oštećenicu od ranije poznaje, bio je upoznat s njezinom dobi te nemogućnošću pružanja otpora u odnosu na njega, kao što je bio i svjestan da udarcem zatvorenom šakom u područje glave može nastupiti teška tjelesna ozljeda. I u odnosu na ovo kazneno djelo, sud je iz psihijatrijskog vještačenja utvrdio da je optuženik bio smanjeno ubrojiv i svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno i protupravno te je također postupao s izravnom namjerom da teško tjelesno ozlijedi oštećenu EŠ, dakle svjestan djela te htijući njegovo ostvarenje.

9.3. Slijedom navedenog, sud je nedvojbeno utvrdio da su se u dokazanom postupanju optuženog ĆŠ ostvarila sva bitna, objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. KZ-a i članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-a, sve uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ-a, s obzirom da je optuženik opisanim radnjama počinio dva kaznena djela za koja mu se istodobno sudi. Stoga je sud optuženika proglasio krivim za oba kaznena djela, kako je to navedeno u izreci presude.

10. Odlučujući o vrsti i mjeri sankcije, sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, imajući na umu olakotne i otegotne okolnosti koje je utvrdio kod optuženice, sve kako je to propisano člankom 47. KZ-a.

10.1. Sud je pritom optuženiku olakotnim cijenio priznanje kaznenog djela koje je uslijedilo odmah po izmjeni činjeničnog opisa kaznenih djela te pokazano kajanje, a time i preuzimanje odgovornosti za svoje postupke. Sud je olakotnim cijenio i okolnost da optuženik iščekuje rođenje djeteta u lipnju. Optuženiku je naročito olakotnim u smislu članka 48. stavka 2. KZ-a cijenjeno da se pomirio s oštećenicima, kako to uostalom proizlazi iz iskaza oštećene EŠ i oštećenog OŠ koji su na raspravi prihvatili isprike optuženika. Otegotnim mu je cijenjena osuđivanost zbog kaznenog djela iz članka 215. stavka 1. KZ-a i članka 235. stavka 1. KZ-a na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uz primjenu uvjetne osude s vremenom provjeravanja od 3 (tri) godine.

10.2. Uzimajući u obzir naprijed utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, sud je prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir propisanu kaznu za kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ-a, kao i članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ-a, polazeći pritom od stupnja krivnje, odnosno polazeći od utvrđenja da je optuženik oba kaznena djela počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, jer premda je ista sastavni element oba djela, uzima se u obzir prilikom odmjeravanja kazne. Također je prilikom odmjeravanja kazne sud uzeo u obzir da je optuženik djela počinio u stanju smanjene ubrojivosti. Stoga, uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, sud je optuženiku za kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ-a utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ- a, uz primjenu članka 48. stavka 2. KZ-a i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ-a sud je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Naime, kao što je ranije navedeno, sud je optuženiku naročito olakotnim cijenio pomirenje s oštećenicima koje se odvilo na raspravi kada su oštećenici, svi kroz plač, prihvatili upućene isprike te je primijenjeno sudsko ublažavanje, sve na temelju citiranih odredbi. Primjenom odredbi o stjecaju, a na temelju ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u ukupnosti, sud je optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, primjenjujući pritom i djelomičnu uvjetnu osudu iz članka 57. KZ-a, na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 10 (deset) mjeseci, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne optuženiku ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Sud smatra da će se upravo ovako utvrđenim pojedinačnim kaznama zatvora, uz primjenu sudskog ublažavanja kazne za kazneno djelo iz članka 118. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ- a, kao i izrečenom jedinstvenom kaznom, postići svrha kažnjavanja, odnosno da će se ovako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Dodatno, izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom, omogućit će se optuženiku ponovno uključivanje u društvo, a s dužim vremenom provjeravanja, uz odsluženje kazne zatvora iz neuvjetovanog dijela kazne zatvora, na njega će se dodatno utjecati da ne čini više kaznena djela i da svoje postupanje uskladi s društvenim i pravnim normama, sve pod upozorenjem o mogućnosti opoziva uvjetovanog dijela kazne zatvora.

11. Sukladno odredbi članka 54. KZ-a, optuženiku se u izrečeni neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 1. studenog 2025. do 2. studenog 2025. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. studenog 2025. pa nadalje, kao i vrijeme koje provodi u istražnom zatvoru od 8. studenog 2025, pa nadalje.

12. S obzirom na zaključke iz provedenog psihijatrijskog vještačenja, dakle, da je optuženik kaznena djela počinio pod odlučujućim utjecajem ovisnosti o marihuani F12.2, kao i da zbog te ovisnosti postoji mogućnost da u budućnosti počini neko teže kazneno djelo ako se ne liječi, sud je optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, koja mjera sukladno stavku 3. istog članka i zakona može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine. Na temelju članka 57. stavka 6. KZ-a u vezi s člankom 58. stavkom 5. KZ-a sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje neuvjetovanog dijela izrečene kazne ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.

13. Glede odluke o troškovima kaznenog postupka, sud je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a optuženika oslobodio obveze da naknadi troškove iz članka 145. stavka 2. točaka 1) do 6) ZKP-a te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja. Naime, optuženik je kontinuirano u istražnom zatvoru od 14. studenog 2025. i nema prihoda, lošeg je imovinskog stanja, a na slobodi je pomagao majci uzdržavati mlađu braću, pa je, cijeneći duže vrijeme koje je bez prihoda, za zaključiti kako isti trošak kaznenog postupka ne bi mogao podmiriti bez ugrožavanja vlastite egzistencije.

14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 20. travnja 2026.

Sutkinja

Antonia Miočić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru na broj: KO-DO-19/2026,

2. optuženi ĆŠ, putem Zatvora u Zadru,

3. branitelj po službenoj dužnosti Tomislav Gambiraža, odvjetnik u Zadru,

4. oštećena EŠ,

5. oštećeni ČŠ.