Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-114/2021-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, na prijedlog sudske savjetnice Valentine Burazer, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupana po punomoćnici Adrijani Jovanović, odvjetnici iz Rijeke protiv tuženika ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Dinu Španjol Varenina, odvjetniku iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 12. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, po objavi dana 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku AR tužitelju Croatia osiguranje d.d. isplati iznos od 1.746,48 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2018. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja, u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 1.172,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tužitelj se odbija.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 530,90 eura, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 22. travnja 2026. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja sve, u roku od 15 dana, a odbija se tužitelj sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da se 15.02.2018. u Rijeci, oko 14,35 sati dogodila prometna nezgoda na kolniku Ljubljanske ceste, iz smjera Bivia u smjeru Matulja, a koju je, prouzročio tuženik AR na način da je upravljao motociklom marke Aprillia bez reg. oznake i broja (broj šasije [broj šasije]), a dolaskom 256 m poslije kbr.3A, uslijed upravljanja motociklom bez valjane vozačke dozvole i neprilagođene brzine kretanja osobinama ceste-zavoj u lijevo, te prometnoj nesreći koja se dogodila ispred njega, izgubio je nadzor nad upravljanjem motociklom, zbog čega je u izbjegavanju naleta na nekontrolirano kretanje motocikla marke „Yamaha“ reg. oznake [registarska oznaka] s kojim je upravljao UR iz [adresa], po kolniku nakon prometne nesreće skrenuo u lijevo i tom prilikom je desnim bočnim dijelom motocikla udario u motocikl reg. oznake [registarska oznaka] , te je potom prešao motociklom na lijevu kolničku traku i prednjim dijelom motocikla udario u prednji desni dio vozila marke BMW reg. oznake i broja [registarska oznaka] s kojim je upravljao TR iz [adresa]. Tom prilikom je na vozilima [registarska oznaka] i [registarska oznaka] došlo do imovinske štete.

2. Tužitelj je u tužbi nadalje naveo kako je protiv tuženika Postaja prometne policije Rijeka podnijela Optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Rijeci zbog prekršaja iz čl. 51. st.1., čl. 216. st.1. toč.3., te čl. 238. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i čl. 4. st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Prekršajni sud u Rijeci, u predmetu poslovnog broja Pp P-1723/18, donio je 03. listopada 2018. presudu kojom je tuženika oglasio krivim za prijavljene prekršaje, a koja je presuda postala pravomoćna 22.10.2018. Temeljem činjeničnog stanja utvrđenog od strane policije odnosno Prekršajnog suda u Rijeci, tužitelj smatra da je tuženik svojim nepropisnim ponašanjem u prometu djelomično suodgovoran za ovu prometnu nezgodu i to s omjerom od 20%, u kojem se od tuženika potražuje refundacija iznosa isplaćenih od strane tužitelja. Djelatnici Postaje PP Rijeka, utvrdili su da je tuženik AR upravljao motociklom bez valjane vozačke dozvole (A kategorija), slijedom čega gubi svoja prava iz osiguranja, te je tužitelj isplatom šteta oštećenim osobama temeljem članka 963. Zakona o obveznim odnosima i čl. 24. st.1. toč.2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i članka 3. st.1.toč.2. i 3.Uvjeta za osiguranje od AO (Gubitak prava iz osiguranja) stekao zakonsko pravo povrata isplaćenog iznosa od tuženika.

3. Tužitelj je istaknuo kako na temelju procjene i obračuna totalne štete od 28.02.2018. visina totalne štete obračunata je u iznosu od 100.165,20 kn (vrijednost vozila na dan štete/procjene 112.165,20 kn – vrijednost ostataka vozila 12.000,00 kn = 100.165,20 kn). Iznos od 100.165,20 kn umanjen je za iznos franšize po polici kasko osiguranja od 2.000,00 kn, te je isplata oštećenom UR izvršena u iznosu od 98.165,00 kn. Iznos od 98.165,00 isplaćen je 29. ožujka 2018. Sukladno istaknutom omjeru odgovornosti 80:20%, tužitelj potražuje od tuženika iznos od 19.633,00 kn, koji iznos predstavlja 20% isplaćenog iznosa oštećenom UR (98.165,00 kn x 20%=19.633,00 kn). U odnosu na štetu na vozilu [registarska oznaka] temeljem osiguranja automobilske odgovornosti, koji zahtjev je utvrđen osnovanim, te su na temelju izvida i procjene štete od 19. ožujka 2018. popisana i utvrđena sva oštećenja koja su na tom vozilu nastupila kao posljedica predmetnog štetnog događaja, te je utvrđeno da je na tom vozilu nastala djelomična šteta. Na temelju računa popravka autoservisa Josip Dedić d.o.o. br. računa A 79/1/1 od 02.07.2018. na iznos od 16.448,65 kn (sa PDV-om) ili 13.158,92 kn (bez PDV-a) OTP Leasingu d.d. ukupno je isplaćen iznos štete na vozilu [registarska oznaka] od 13.158,92 kn i to u dva navrata, najprije u iznosu od 10.527,14 kn, a zatim i preostali iznos od 2.631,78 kn, s time da su oba iznosa isplaćena dana 05. srpnja 2018. Sukladno istaknutom omjeru odgovornosti 80:20%, tužitelj potražuje od tuženika iznos od 2.631,78 kn, koji iznos predstavlja 20% isplaćenog iznosa oštećenom OTP Leasingu d.d. (13.158,92 x 20%=2.631,78 kn).

4. Slijedom navedenog tužitelj potražuje od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 22.264,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 19.633,00 kn teče od 29. ožujka 2018., a na iznos od 2.631,78 kn od 05. srpnja 2018.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i visinu. Navodi da nema krivnje tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja. Također, osporava uzročnu vezu između oštećenja na vozilima osiguranim kod tužitelja i bilo kakve protupravnosti na strani tuženika. Na motociklu [registarska oznaka] nastala je totalna šteta uslijed njegovog prethodnog pada neovisno o tuženiku te tuženik osporava da bi čak i da je tuženik udario u navedeni motocikl, doprinio da šteta na navedenom motociklu bude veća. Čak i da je tuženik kriv za nezgodu u omjeru od 20%, a što se osporava jer je motocikl [registarska oznaka] pao prije no što je tuženik uopće naišao, osporava se bi tuženik sudjelovao u totalnoj šteti 20%. Također, do udara motocikl tuženika u vozilo BMW [registarska oznaka] došlo je isključivo jer tuženik izbjegavao motocikl [registarska oznaka] koji se nekontrolirano kretao uslijed prethodnog pada koji se desio neovisno o tuženiku i isključivo zbog krivnje tužiteljevog kasko osiguranika.

6. Tuženik navodi kako je naknada štete isplaćena temeljem police od automobilske odgovornosti motocikla [registarska oznaka] kao krivca za prometnu nezgodu slijedom čega tužitelj nema pravo tražiti naknadu od tuženika jer je plaćanje izvršeno temeljem krivnje vozača motocikla za prometnu nezgodu obzirom se međusobna odgovornost za štetu nastalu od motornih vozila na motornim vozilima utvrđuje temeljem načela krivnje. Tužitelj ako je smatrao da postoji suodgovornost tuženika je trebao od iznosa štete, odnosno popravka, isplatiti samo iznos koji odgovara krivnji njegovog osiguranika, odnosno vozača motocikla [registarska oznaka] koji je i kriv za nezgodu. Ne postoji pravo regresa ako je naknada isplaćena temeljem krivnje jer u predmetnoj prometnoj nezgodi nije sudjelovala niti jedna osoba, odnosno oštećenik kojem je isplaćena naknada štete bez obzira na krivnju, tj. koji bi imao status treće osobe prema kojoj svi sudionici odgovaraju solidarno. Tužitelj ne može od tuženika tražiti naknadu onoga što je smatra da nije trebao platiti. U konkretnom slučaju, tužitelj je za 20% suodgovornosti za koju tvrdi da je na strani tuženika i koja se osporava u cijelosti, oštećenika vlasnika vozila BMW [registarska oznaka] uputiti na naknadu štete potražuje od tuženika, a preostalih 80% isplatiti.

7. Tuženik osporava zatraženi tijeka kamata obzirom zatezna kamata ne može teći za razdoblje prije no što je tuženik pozvan na ispunjenje, odnosno prije podnošenja tužbe. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

8. Radi razjašnjavanja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti i utvrđivanja potpunog i pravilnog činjeničnog stanja, sud je u postupku proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to uvid u: fotografije oštećenih vozila (list 7-12, 64-68 spisa), uvid u isplate izvršene od strane tužitelja (list 13-15, 62, 69-71 spisa), uvid u štetovne spise tužitelja (list 16-26, 37-44 spisa), uvid u potvrdu Postaje prometne policije (list 27-30 spisa), uvid u ovosudni spis Pp P-1723/18, uvid u regresni zahtjev upućen tuženiku (list 45-47 spisa), uvid u Uvjete za osiguranje automobilskog kaska (list 48-53 spisa), uvid u uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 54-59 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (list 89-90), saslušan je svjedok TR (list 123-124 spisa), saslušan je svjedok UR (list 124-125 spisa), a proveden je i dokaz vještačenjem po vještaku prometne i procjeniteljske struke uz uviđaj na licu mjesta (list 94-110).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

10. Predmet postupka je regresno potraživanje tužitelja, kao osiguratelja, prema tuženiku kao osobi suodgovornoj za štetu, odnosno za isplatu utuženog iznosa kojega je tužitelj isplatio trećim osobama, s osnova imovinske štete na vozilu u omjeru tuženikove suodgovornosti od 20%.

11. Među strankama nije sporno da je 15. veljače 2018. došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao tuženik upravljajući motorom marke Aprilia bez reg. oznake i broja (broj šasije [broj šasije]) te motocikla marke „Yamaha“ reg. oznake [registarska oznaka] s kojim je upravljao UR i vozila marke BMW reg. oznake i broja [registarska oznaka] s kojim je upravljao TR.

12. Među strankama je sporno postoji li odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja omjeru od 20%, sporna je visina postavljenog tužbenog zahtjeva te uzročno posljedična veza između oštećenja na vozilima osiguranim kod tužitelja i protupravnosti na strani tuženika.

13. Uvidom u potvrdu Postaje prometne policije Rijeka utvrđeno je da su u nezgodi koja se dogodila 15. veljače 2018. sudjelovali tuženik AR, TR i UR. Također, utvrđeno je da je protiv tuženika podnesen Optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Rijeci zbog prekršaja iz čl. 51. st.1., čl. 216. st.1. toč.3., te čl. 238. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i čl. 4. st.1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

14. Uvidom u ovosudni spis Pp P-1723/18 utvrđeno je da je tuženik oglašen krivim jer se kritične zgode kretao motociklom marke Aprilia neprilagođenom brzinom uslijed čega mu je izrečena novčana kazna. Uvidom u spis uvodno označenog poslovnog broja utvrđeno je da tuženik u trenutku nastanka nezgode nije imao položenu A kategoriju za upravljanje navedenim motornim vozilom.

15. Uvidom u isplate tužitelja utvrđeno je da je tužitelj 5. srpnja 2018. isplatio iznos od 2.631,78 kn primatelju OTP LEASING d.d., 5. srpnja 2018. isplatio iznos od 10.527,14 kn primatelju OTP LEASING d.d. te 29. ožujka 2018. iznos od 98.165,00 kn primatelju UR.

16. Iz stranačkog iskaza tuženika kojeg je sud ocijenio životnim, logičnim i objektivnim proizlazi kako su se **.**.2018. DR i tuženik vozili svaki na svom motoru iz Rijeke u smjeru Matulja. Tuženik je vozio prvi, a neposredno prije lijevog zavoja ga je UR prestigao na svom motoru. U zavoju se UR zatvorio volan i blokiralo prednje kolo motora, on je pao na kolnik, a tuženik je reagirao tako da ga je obišao lijevo da ga ne pregazi jer je vozio iza njega. Dok je obilazio UR, još uvijek je ostao u svojoj traci. Kada je UR pao njegov motor je udario u desnu bankinu i rasprsnuo se u sekundi. Nakon što je izbjegao UR koji je pao na cestu, pokušao je izbjeći i Nevenov motor, ali je on pogodio u stražnji dio njegova motora, gurnuo ga u lijevu traku i tada je udario u osobno vozilo koje je dolazilo u smjeru Rijeke. Svoju brzinu kretanja u trenutku nesreće procijenio je na 80-90 km/h. Komadi Nevenovog motora ostali su po cesti. Nevenov motor nije udario u automobil koji je nailazio.

17. Iz iskaza svjedoka TR proizlazi kako je kritične zgode upravljao automobilom marke BMW reg. Ri 4813 C. Vozilom je upravljao iz smjera Opatije u smjeru Rijeke, došao je na jednu ravnicu i tada je vidio da u njegovom smjeru dolazi jedan motor velikom brzinom koji je proklizao i pao. Počeo se vrtiti po kolniku, a on je odmah stao uz desni kraj ceste. Motor je dolazio velikom brzinom, a iza njega dolazio je još jedan motociklist koji je išao zaobići taj motor što je pao i svog prijatelja koji je upravljao motorom, skrenuo je u lijevi trak i udario njega u desni kraj vozila. On je došao tolikom brzinom da je motociklist preletio preko njegova vozila i završio sa strane, odnosno naveo je da je tuženik također izgubio kontrolu nad motociklom jer je na brzinu skrenuo lijevo, on je pokušao motati motocikl lijevo desno po kolniku, ali nije uspio i udario je u njegov automobil. On je u trenutku udara potpuno stajao. Navedeni automobil i dalje vozi jer je imao kasko osiguranje te je automobil odvezao u servis koji je utvrdio sva oštećenja.

18. Iz iskaza svjedoka UR proizlazi kako su dana kada se dogodio štetni događaj njegov prijatelj, ovdje tuženik i on išli otišli provozati s motorom. Krenuli su od Poliklinike Kalmar prema Matuljima, odnosno prošli su po toj cesti, bio je lijepi dan, no vrijeme je bilo dosta hladno. On je prebrzo ušao u lijevi zavoj i prednje kolo motora mu je popustilo, kliznulo. Motor i on su pali na cestu i jedno vrijeme je klizao po cesti. Motor je pao na kolnik, udario u desni ivičnjak i rasprsnuo se, a tuženik koji je vozio iza njega je lupio u neki dio motora ili u rezervoar, i njega je to izbacilo iz ravnoteže. Nije vidio trenutak udarca tuženika u osobno vozilo. Ne može procijeniti brzinu svog kretanja u trenutku kada je izgubio kontrolu nad motorom, ali to je bilo jako brzo, velika brzina.

19. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka budući su iskazivali životno, logično i uvjerljivo. Isti su u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu i međusobno se podudaraju.

20. Radi razjašnjenja dinamike štetnog događaja proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka prometne struke Marka Lakovića, mag. ing. prom. Nalaz i mišljenje vještaka Marka Lakovića, mag. ing. prom. ovaj sud drži objektivnim i izrađenim sukladno pravilima struke, vještak je u potpunosti odgovorio na danu mu zadaću od strane suda.

21. Po provedenom uviđaju, a nakon uvida u svu priloženu i dostupnu dokumentaciju, vještak prometne struke Marka Lakovića, mag. ing. prom. izradio je nalaz, te je mišljenja da je do predmetne nezgode došlo na način da je motocikl marke Yamaha prestizalo motocikl marke Aprilia. Vozač motocikla Yamaha je najvjerojatnije uvidjevši da je došao u zavoj velikom brzinom započeo radnju kočenja na udaljenosti 0,0 m od početne točke mjerenja te u dužini od 9,5 m nakon čega je došlo do pada motocikla i početka struganja istog do udarca u povišeni ivičnjak koji je udaljen 25,4 m od početne točke mjerenja. Struganje se nastavilo dalje po pješačkoj stazi do udarca u metalne nosače pješačke ograde i to u prvi stup za 44,10 m, drugi 46,00 m, treći 47,80 m i četvrti 53,20 m te udara prednjim kotačem u metalni nosač pješače ograde kod 55,00 m od početne točke mjerenja. Nakon toga odbacuje motocikl sve do 65,00 m od početne točke mjerenja uz desni rub kolnika i nastavlja sa struganjem do 93,40 m od početne točke mjerenja te od pune uzdužne razdjelne crte na kolniku ulijevo za 0,9 m. U tom trenutku je vozač motocikla Aprilia, uvidjevši da je vozač motocikla Yamaha, pao smanjio brzinu nastojeći izbjeći vozača i dijelove vozila. Iz podataka u spisu se ne vidi da je došlo do kontakta motocikla Aprilia i Yamaha. Ako je i došlo do kontakta on nije bio jak jer se je vozač zadržao na motociklu Aprilia. Zbog odbijanja vozila Yamaha od metalne pješačke ograde i promjene smjera kretanja u lijevu u odnosu na smjer kretanja motocikala je vozač motocikla Aprilia, kako bi izbjegao sudar s dijelovima vozila, reagirao prirodno i skrenuo u lijevu prometnu traku tj. udaljavao se je u lijevo od dijelova vozila Yamaha te je pri brzini 28,4 km/h započeo jako kočenje u dužini od 2,9 m kad s druge strane dolazi vozilo BMW s kojim dolazi do kontakt s prednjim dijelom motocikla Aprilia i prednjim desnim djelom vozila BMW. Vozilo BMW se je u trenutku kontakta kretalo brzinom od 16,8 km/h i bilo u fazi kočenja te se je zaustavilo nakon 0,30 m. Početna brzina motocikla Yamaha je bila najmanje 115,4 km/h, dok je brzina motocikla Aprilia kod početne točke mjerenja je procijenjena na oko 95 km/h.

22. Vještak je mišljenja kako su sva oštećenja na motociklu Yamaha posljedica reagiranja vozača motocikla Yamahe UR te drugi sudionici nisu doprinijeli dodatnim oštećenjima na vozilu Yamaha. Vozač motocikla Aprilia, odnosno tuženik, je cijelo vrijeme od kad ga je vozilo Yamaha prestiglo imao u svom vidnom polju. Prema stanju spisa ne proizlazi da je došlo do kontakta motocikla Aprilia i Yamaha. Ako je i došlo do kontakta on nije bio jak jer se je vozač zadržao na motociklu Aprilia. Zbog odbijanja vozila Yamaha od metalne pješačke ograde i promjene smjera kretanja u lijevu u odnosu na smjer kretanja motocikala je vozač motocikla Aprilia kako bi izbjegao sudar s dijelovima vozila reagirao prirodno i skrenuo u lijevu prometnu traku tj. udaljavao se je u lijevo od dijelova vozila Yamaha. Da je tuženik skrenuo u desno izbjegao bi kontakt s vozilom Yamaha a isto tako i s vozilom BMW. Točka sudara između motocikla Aprilia bez reg. oznake (broja šasije [broj šasije]) i osobnog vozila BMW [registarska oznaka] nalazi se na lijevoj kolničkoj traci na udaljenosti od PTM unaprijed za 115,90 metara, te od pune uzdužne razdjelne crte kolniku ulijevo za 2,80 metara. Kontakt je ostvaren naletom prednje strane motocikla Aprilia na prednji desni dio automobila BMW. U času kočenja motocikl Aprilia se kretao brzinom od 28,40 km/h. Put kočenja motocikla Aprilia je 2,9m. U času naleta vozilo BMW se kretalo brzinom od 16,80 km/h. Brzina izbjegavanja sudara motocikla Aprilia na vozilo BMW na raspoloživom putu od 22,58 m (trenutak kad je prešao mjesto na kojem se zaustavilo vozilo Yamaha) bi bila svaka brzina niža od 42,91 km/h. Motocikl Aprilia je zbog kretanja motocikla Yamaha skrenulo na lijevu prometnu trako kako bi izbjeglo sudar s motociklom Yamaha. Da se je vozilo Aprilia kretalo dozvoljenom brzinom od 50 km/h dinamika prometne nesreće ne bi bila ista i do kontakta s vozilom BMW ne bi ni došlo. Vozač vozila Yamaha bi izbjegao udar u povišeni ivičnjak za sve brzine niže od 46,33 km/h. Da se vozač vozila Yamaha kretao dozvoljenom brzinom od 50 km/h ne bi imao potrebu za kočenjem te dinamika prometne nesreće ne bi bila ista tj. do prometne nezgode najvjerojatnije ne bi ni došlo. Tuženik nije imao vozačku dozvolu za upravljanjem motocikla. Šteta na vozilu BMW iznosi 14.440,07 kn bez PDV-a. Na vozilu Yamaha nastupila je totalna šteta (stvarna šteta 100.165,20 kn). Procijenjena šteta na vozilu Aprilia totalna šteta (ukupni trošak popravka s PDV-om iznosi 121.283,21 kn.

23. Tužitelj je u podnesku od 28. rujna 2022. iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka ističući kako vještak u svom nalazu zaključuje da nije moguće utvrditi mjesto kontakta između motocikala Yamaha i Aprilia te da ako je i došlo do kontakta on nije bio jakog intenziteta. Pri tom zanemaruje izričit navod u zapisniku policije odnosno činjenični opis nezgode u Podacima o prometnoj nezgodi gdje, između ostalog, stoji da je tuženik u izbjegavanju naleta na motocikl Yamaha, „skrenuo ulijevo, zatim desnim bočnim dijelom naletio na motocikl [registarska oznaka], nakon toga prešao motociklom na lijevu kolničku traku…“. Zbog identičnog činjeničnog supstrata, koji je sam tuženik priznao u prekršajnom postupku, isti je pravomoćnom presudom od 3. listopada 2018. oglašen krivim za prekršaj iz čl. 51. st. 1 ZSPC-a. I u iskazu na očevidu tuženik govori o kontaktu s motociklom Yamaha iako tu navodi da je taj motocikl prilikom proklizavanja udario u stražnji dio njegovog motora. Konačno i sam vještak u zaključku navodi da bi izbjegavanjem u desno vozač Aprilie, dakle tuženik, izbjegao kontakt s Yamahom i BMW-om, te tužitelj smatra da vještak u tom dijelu mora razjasniti svoj nalaz. Pri tom tužitelj je napomenuo da je nalaz vještaka sačinjen prije saslušanja predloženih svjedoka UR i TR te smatra da bi prije očitovanja vještaka bilo neophodno saslušati navedene svjedoke.

24. U svojoj dopuni nalaza i mišljenja vještak je ostao kod svega ranije iznesenog, a u odnosu na podnesak tužitelja, istaknuo je kako je tuženik reagirao prirodno i skrenuo u lijevo izbjegavajući vozilo Yamaha i njegove dijelove koje se je nakon pada nekontrolirano kretalo po kolniku. Da se tuženik trenutku odluke odlučio za skretanje u desno izbjegao bi vozilo Yamaha jer biono prešlo lijevo od vozila Aprilia prije njegovog dolaska. Naknadnim saslušanjem svjedoka UR i TR nisu iznesene činjenice koja bi bitno utjecale na njegov nalaz izrađen bez njihovih saslušanja.

25. Podneskom od 16. travnja 2025. tužitelj je zatražio očitovanje vještaka na okolnost da li činjenica da je vozilo BMW bilo zaustavljeno u trenutku sudara, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka TR, bilo zaustavljeno u trenutku sudara utječe na njegov nalaz i procjenu sudarne brzine odnosno brzine kretanja tuženika prije i u trenutku samog sudara s vozilom.

26. Vještak je u svom očitovanju naveo ukoliko bi vozilo BMW u trenutku kontakta bilo potpuno zaustavljeno, tada bi kinetička energija sudara morala potjecati isključivo od motocikla. To bi značilo da bi motocikl morao imati značajno veću početnu energiju, odnosno proporcionalno veću brzinu, kako bi se ostvario opseg i karakter deformacija utvrđen na vozilu BMW. Međutim, takvo povećanje energijskog doprinosa motocikla nije u suglasju s dostupnim tragovima kočenja, završnim položajima vozila, niti s rezultatima simulacije rekonstrukcije. Analiza pokazuje da bi brzina motocikla potrebna za stvaranje utvrđenih oštećenja, uz potpuno statičan BMW, bila veća od brzine koja je realno izvediva prema tragovima i dinamici kretanja vozila neposredno prije sudara. Stoga se tehnički ne može potvrditi hipoteza da je BMW bio potpuno zaustavljen u trenutku kontakta.

27. Tužitelj je podneskom od 16. travnja 2025. uredio tužbeni zahtjev potražujući iznos plaćene štete na vozilu BMW u cijelosti u iznosu od 1.746,48 EUR/13.158,92 kn, dok odgovornost tuženika za štetu na vozilu Yamaha cijeni sa 9% potražujući iznos od 1.172,58 EUR što predstavlja razmjerni dio isplaćenog iznosa od 98.165,00 kn, dakle sveukupno iznos od 2.919,06 EUR.

28. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, međutim, tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev u odnosu na početno postavljeni kojim je potraživao iznos od 22.264,78 kn/2.955,04 EUR. Stoga, u skladu s naprijed navedenim stav je ovoga suda da se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Naime, sukladno odredbi članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014,70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP) preinaka tužbenog zahtjeva jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Nadalje, stavkom 3. članka 191. propisano je da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

29. Sud upire na činjenicu da je prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev smanjen podneskom od 16. travnja 2025., stoga se, iako je tužitelj uredio tužbeni zahtjev potražujući različite iznose u odnosu na pojedine štete, ne radi o preinaci već o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

30. Sve i da bi se radilo o preinaci postavljenog tužbenog zahtjeva sud bi primjenom odredbe članka 190. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014,70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP) istu dopustio jer smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

31. Nadalje, obzirom je tužitelj navedenim podneskom smanjio tužbeni zahtjev, a isti podnesak je dostavljen tuženiku 18. travnja 2025., te se tuženik nije protivio povlačenju tijela zahtjeva, to se primjernom odredbe članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) smatra da je pristao na povlačenje.

32. Iz tako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je sljedeće činjenično stanje. 15. veljače 2018. došlo je do prometne nezgode da način da je motocikl marke Yamaha kojim je upravljao UR prestiglo motocikl marke Aprilia kojim je upravljao tuženik. Vozač motocikla UR je, vidjevši da je došao u zavoj preveliko brzinom poduzeo radnju kočenja nakon čega je pao s motocikla. Pri tome je tuženik, vidjevši da je vozač motocikla VR pao, krenuo smanjivati brzinu i nastao izbjeći vozača drugog motocikla i dijelove njegova vozila. U tom trenutku, a kako bi izbjegao sudar, skrenuo je u lijevu prometnu traku kojom se kretao vozač TR sa svojim vozilom marke BMW pri čemu je došlo do kontakta s prednjim desnim dijelom navedenog vozila.

33. Utvrđeno je da je na vozilu marke BMW nastupila šteta u iznosu od 14.440,07 kn, bez PDV-a, dok je na vozilu marke Yamaha nastupila totalna šteta u iznosu od 100.165,20 kn.

34. Nadalje, proizlazi da se tuženik kretao nedozvoljenom brzinom od oko 95 km/h.

35. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, dalje: ZOO) te Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023, dalje: ZOOP).

36. Naime, sukladno odredbi članka 14. ZOOP društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju ovoga Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa naknade štete, zajedno s kamatama i troškovima.

37. Sukladno odredbi članka 24. stavak 1. točka 2. osigurana osoba gubi prava iz osiguranja u sljedećim slučajevima ako vozač nije imao važeću vozačku dozvolu odgovarajuće vrste ili kategorije, osim ako je za vrijeme poduke iz vožnje vozilom upravljao kandidat za vozača motornog vozila, uz poštivanje svih propisa kojima se ta poduka uređuje.

38. Pretpostavka odgovornosti za štetu odredba članka 1046. ZOO propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Također, odredba članka 1045. st. 1. ZOO propisuje da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

39. Odredbom članka 963. ZOO-a određeno je kako isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

40. Slijedom navedenog, iz ranije citiranih odredbi ZOO-a proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu postojanje štetnika, odnosno osobe odgovorne za štetu, protupravna štetna radnja, postojanje štete te postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. Da bi postojala odgovornost za štetu, sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

41. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se tuženik kretao neprilagođenom brzinom od oko 95 km/h. Da se tuženik kretao dozvoljenom brzinom od 50 km/h dinamika prometne nezgode ne bi bila ista, odnosno ne bi došlo do kontakta s vozilom marke BMW.

42. Kada se radi o sudaru s vozilom BMW, sud je nedvojbeno utvrdio da bi do izbjegavanja sudara s navedenim vozilom došlo da je tuženik prilagodio svoju brzinu.

43. Tužitelj u odnosu na navedenu štetu potražuje cjelokupni isplaćeni iznos od 1.746,48 EUR/13.158,92 kn. Obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik kritične zgode mogao izbjeći navedeni sudar to tužitelju pripada naknada u punom iznosu isplaćene štete.

44. Tuženik osporava zatraženi tijek zakonske zatezne kamate. Sud upire na odredbu članka 963. Zakona o obveznim odnosima, isplatom osigurnine tužitelj kao osiguratelj stupa u prava osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu, čime stječe regresno potraživanje. Kako je tužitelj dana 5. srpnja 2018. izvršio isplatu oštećeniku, time je nastala obveza tuženika prema tužitelju. Sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, dužnik duguje zatezne kamate od dana dospijeća novčane obveze, pa sud nalazi da zatezne kamate teku od dana izvršene isplate.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

46. U odnosu na potraživanje tužitelja za isplatu štete na motociklu Yamaha utvrđeno je da su sva oštećenja na vozilu Yamaha posljedica reagiranja vozača motocikla Yamahe UR te drugi sudionici nisu doprinijeli dodatnim oštećenjima na vozilu. Tuženik je cijelo vrijeme od kada ga je motocikl Yamaha prestigao imao istoga u som vidnom polju. Iz podatak u spisu ne proizlazi da je došlo do kontakta između vozila tuženika i motocikla Yamaha.

47. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji o postojanju podijeljene odgovornosti sudionika prometne nezgode, odnosno tuženika u omjeru od 9%, koju tvrdnje ovaj sud, u odnosu na štetu na vozilu Yamaha smatra nedokazanim.

48. Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok prema odredbi članka 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o dokazivanju.

49. Naime, prema odredbi članka 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivne strane, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog zahtjeva ili navoda.

50. Naime, izvedenim dokazima, posebice vještačenjem po vještaku prometne struke, proizlazi utvrđenje kako nije došlo do kontakta motocikla tuženika i vozila Yamaha, a ukoliko je i došlo udar nije bio jak obzirom se tuženik zadržao na motociklu. Također, sud opetovano ponavlja da iz provedenog vještačenja jasno proizlazi da su sva oštećenja na vozilu Yamaha posljedica reagiranja vozača motocikla Yamahe UR te drugi sudionici, odnosno tuženik, nije doprinio dodatnim oštećenjima na vozilu.

51. Imajući u vidu ranije izneseno o pravilima o teretu dokaza, zaključak je suda da se ne može prihvatiti doprinos tuženika navedenoj šteti od 9%. Niti jedan provedeni dokaz ne upućuje na zaključak o postojanju uzročno posljedične veze da je tuženik doprinio oštećenjima na predmetnom motociklu.

52. Navedene činjenice sud nije mogao utvrditi ni saslušanjem tuženika niti ostalih svjedoka, odnosno, sudionika prometne nezgode. Pritom valja napomenuti da je svjedok UR u svom iskazu naveo da je vozio brzo te da je prebrzo ušao u lijevi zavoj.

53. Uzimajući u obzir provedeni dokazni postupak sud nije utvrdio krivnju tuženika za oštećenja na vozilu Yamaha. Sud smatra da tužitelj nije dokazao uzročno

– posljedičnu vezu između postupanja tuženika i oštećenja na vozilu Yamaha.

54. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

55. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154 stavka 4. ZPP- a, naime sud smatra da je uspjeh stranaka u ovom postupku podjednak. Tužitelj je uspio u parnici u omjeru od 59%, dok je tuženik uspio u omjeru od 41%, gledajući visinu.

Stoga sud smatra da svaka stranka treba snositi svoj trošak zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika, a da je tuženik dužan snositi trošak vještačenja od 530,90 EUR tužitelju jer je bio nužan trošak. U svezi razmjernog uspjeha stranaka u postupku, prilikom određivanja troškova, iste je potrebno ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva, pa stoga u slučaju kad je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u potpunosti ili samo osnovu pojedinih samostalnih dijelova zahtjeva, zbog čega su napravljena vještačenja i izvedeni drugi dokazi za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju će se priznati takvi troškovi u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa. Naime, tuženik je u ovome postupku osporavao ne samo visinu već i osnov postavljenog tužbenog zahtjeva te su se dokazi u pretežitoj mjeri provodili na okolnost osnove tužbenog zahtjeva.

56. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata tekućih od presuđenja pa do isplate.

57. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Rijeci, 22. travnja 2026.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Valentina Burazer

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika