Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2184/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja HEP TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900, zastupano po punomoćniku Zdenku Gecaju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene ŽBB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., koju zastupa punomoćnik Tihomir Rubeša, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Povrv- 1058/2021-13 od 6. srpnja 2023., 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Povrv-1058/2021-13 od 6. srpnja 2023., u dijelu pod točkom II. izreke

i r i j e š i o j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Povrv-1058/2021-13 od 6. srpnja 2023., ispravljeno rješenjem navedenog suda poslovni broj: Povrv-1058/2021-18 od 23. kolovoza 2023., u dijelu pod točkom II. izreke

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv- 1309/2020, izdanom od javne bilježnice Tihane Sudar dana 19.10.2020. za iznos od 12,98 eura/97,82 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos:

- 0,21 euro/1,59 kn od 25.10.2019. do isplate,

- 3,82 eura/28,75 kn od 26.2.2020. do isplate,

- 8,95 eura/67,48 kn od 24.4.2020. do isplate,

po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od javne bilježnice Tihane Sudar poslovni broj Ovrv-1309/2020 od 19.10.2020. godine u iznosu od 343,48 eura/2.738,61 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan."

1.1. Nadalje, prvostupanjski je sud donio i rješenje, ispravljeno rješenjem navedenog suda poslovni broj: Povrv-1058/2021-18 od 23. kolovoza 2023., kojim je riješeno:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 875,98 kn, te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-1309/2020, izdanom od javne bilježnice Tihane Sudar dana 19.10.2020.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 497,71 eura/ 3.750,00 kn“

2. Protiv navedenih presude i rješenja u dijelu pod točkama II. izreke istih, žali se tužitelj navodeći sve žalbene razloge predviđene odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/2022, 114/2022 i 155/2023, dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud žalbu uvaži i pobijanu presudu preinači na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kao i da obveže tuženika na plaćanje troškova tužitelju, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora je (nakon smanjenja tužbenog zahtjeva) zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 376,46 eura / 2.836,43 kuna na ime naknade za toplinsku energiju isporučenu tuženici kao krajnjem kupcu na obračunskom mjernom mjestu na adresi u [adresa], za razdoblje od rujna 2019. do svibnja 2020.

5. Nije sporno da su suvlasnici stambene zgrade [adresa] donijeli odluku o ugradnji razdjelnika, te da ovdje tužena nije uradila razdjelnik. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, odnosno način obračuna toplinske energije u utuženom razdoblju.

6. U konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. Navedeno, među ostalim, znači da se u ovim sporovima žalba ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti niti da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju povredu drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku utvrdio:

- da je obračun toplinske energije iskazan na utuženim računima vršen temeljem Odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjerilu toplinske energije (dalje u tekstu: Odluka) koju je donio predstavnik suvlasnika dana 5. listopada 2015., a na temelju Pravilnika o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju (NN 99/14 i 27/15), kao i da je u računima obračun na zajedničkom mjerilu toplinske energije vršen kombinacijom 2EG i 3EG modela, odnosno za krajnje kupce koji nisu ugradili razdjelnike uz korekcijski faktor 2, (prema kojoj formuli se krajnjim korisnicima koji nisu ugradili razdjelnike pri obračunu potrošnje toplinske energije raspoređuje 100% više toplinske energije u odnosu na količinu koja bi im se raspodijelila samo na temelju površine njihova prostora)

- da je tužena osporila obračun toplinske energije u utuženom razdoblju, odnosno visinu utuženih računa, koja se vrši temeljem parametara iz navedene Odluke, navodeći da nije postojala odluka većine suvlasnika na temelju koje bi bilo odlučeno da se obračun vrši na takav način (sa korekcijskim faktorom 2), navodeći da je zaprimljene račune u utuženom razdoblju podmirivala u 50% iznosu, odnosno bez uvećanog korekcijskog faktora

- da spisu ne prileži odluka suvlasnika o promjeni načina raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju, u odnosu način raspodjele i obračun predviđen Ugovorom o potrošnji toplinske energije broj 114032201401 od 28. kolovoza 2014. (dalje: Ugovor) koji je potpisan temeljem odluke većine suvlasnika, a koji obračun tužena ne osporava (prema površni prostora, bez uvećanja 100% s obzirom na koeficijent 2)

8.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje kako je spomenuta Odluka od 5. listopada 2015., potpisana po predstavniku suvlasnika, samo prijedlog takve odluke u smislu čl. 19. st. 2. Pravilnika, a o kojem su se prijedlogu trebali izjasniti suvlasnici u smislu čl. 40. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP), dok iz stanja spisa ne proizlazi da bi to isti učinili, da posljedično ne postoji odluka suvlasnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju, pa se stoga primjenjuju do ranije važeće odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (bez uvećanog korekcijskog faktora). Stoga sud prvog stupanja zaključuje da je tužena u obvezi plaćanja računa bez uvećanog faktora, što ista ni ne osporava, pa kako spisu prileže potvrde uplata za razdoblje od listopada do prosinca 2019., te veljaču, travanj i svibanj 2020., točkom II. izreke pobijane presude ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 2.738,61 kn, dok su (sukladno takvom izračunu) računi za rujan 2019., te siječanj i ožujak 2020. manje plaćeni za ukupno 97,82 kn, pa je za taj iznos, točkom I. izreke, održan na snazi platni nalog sa pripadajućom kamatom od dospijeća pa do isplate.

8.2. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud zaključuje kako je slijedom navedenog, uspjeh tužitelja u osnovi i visini, neznatan, pa kako istom nisu nastali posebni troškovi, to da je tuženoj valjalo dosuditi nastali trošak postupka, odnosno sveukupno 3.750,00 kn/497,71 eura.

9. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je tužena račune podmirila nakon podnošenja prijedloga za ovrhu pa da stoga nije jasno iz čega proizlazi da tužitelj nije uspio u postupku. Nadalje, osporava da je isti trebao dokazati da bi Odluka od 5. listopada 2015. donesena na propisan način.

10. Prema odredbama članka 219. ZPP-a i 221.a ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava

11. Odredbom članka 15. Pravilnika propisano da je, kada vlasnici posebnih dijelova objekta koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu promijene odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju, ovlašteni predstavnik suvlasnika ili od njega ovlaštena fizička ili pravna osoba dužan dostaviti kupcu toplinske energije novu odluku najkasnije do 15-og u mjesecu.

11.1. Prema odredbi članka 19. Pravilnika, ako stupanjem Pravilnika na snagu nije došlo do promjene u načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju za krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije, primjenjuju se važeće odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (stavak 1.), a ako je nakon stupanja Pravilnika na snagu došlo do promjene u načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju za krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije, kupac toplinske energije (ovdje tužitelj) dužan je dostaviti ovlaštenom predstavniku suvlasnika prijedlog odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (stavak 2.), dok kupac toplinske energije primjenjuje odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju iz stavka 1. ili stavka 2. navedenog članka sve dok vlasnici samostalnih uporabnih cjelina ne promijene odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju sukladno članku 15. Pravilnika (stavak 3.)

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da Odluka od 5. listopada 2015. potpisana po predstavniku suvlasnika predstavlja prijedlog odluke u smislu odredbe čl. 19. st. 2. Pravilnika jer je riječ o poslu redovite uprave o kojem su se trebali izjasniti suvlasnici u smislu odredaba čl. 85. st. 1. i 4. i čl. 86. ZV-a, dok iz stanja spisa ne proizlazi da odluku suvlasnika u konkretnom slučaju može zamijeniti jednostrana odluka predstavnika suvlasnika, a tužitelj niti ne tvrdi da bi predstavniku odlukom suvlasnika ili međuvlasničkim ugovorom takvo ovlaštenje bilo dano.

13. Obzirom da tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, tijekom postupka nije dokazao kako postoji odluka suvlasnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju na temelju koje bi tužitelj bio ovlašten vršiti obračun primjenom korekcijskog faktora 2,0, sukladno citiranim odredbama treba se i dalje primjenjivati raniji način raspodjele i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju predviđen Ugovorom o potrošnji toplinske energije broj 114032201401 od 28. kolovoza 2014., pri čemu nije utvrđeno da bi raniji način uključivao predmetni korekcijski faktor.

14. Konačno, neosnovani su navodi tužitelja kojima osporava odluku o trošku, navodeći da je tužena podmirila dio iznosa utuženih računa tek nakon podnošenja prijedloga za ovrhu (pa da bi stoga tužitelju pripadao trošak postupka), obzirom da iz stanja spisa proizlazi kako je tužena već u prigovoru a potom i u odgovoru na tužbu dostavila uplatnice o nesporno podmirenom iznosu, iz kojih proizlazi kako su ti iznosi podmireni prije podnošenja spomenutog prijedloga. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu je li visina priznatih troškova tuženoj pravilno odmjerena, te je li pravilno utvrđen omjer uspjeha u sporu, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda. Dakle, ispitujući prvostupanjsku odluku o troškovima postupka u granicama žalbenih navoda tužitelja, ocijenjeno je kako je ista u cijelosti pravilna i zakonita.

15. Stoga je trebalo, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke i potvrditi presudu i rješenje u pobijanom dijelu.

Split, 20. travnja 2026.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević