REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: OVR-988/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Katarine Marčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Odvjetničko društvo Matić & Poljak d.o.o., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 70726952422, zastupanog po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Mišiću, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, bez održavanja ročišta, 20. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog ovršenika od 16. ožujka 2026. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, temeljem ovršne isprave – rješenja o ovrsi, javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, pod poslovnim brojem: Ovrv-67919/2025 od 10. rujna 2025. (zahtjeva za izravnu naplatu podnesen 23. veljače 2026.), kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Ovršenik je 16. ožujka 2026. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) koji se vodi temeljem ovršne isprave - rješenja o ovrsi, javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, pod poslovnim brojem: Ovrv- 67919/2025 od 10. rujna 2025. Nadalje, sud je naredbom od 24. ožujka 2026. u spisu pod poslovnim brojem: Ovrv-67919/2025 izdvojio navedeni prijedlog, te je formiran ovaj spis.
2. U prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik u bitnom navodi da je 10. ožujka 2026. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, a čime je ispunio posebnu pretpostavku temeljem čl. 65. st. 1. toč. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ). Nadalje, u odnosu na opću pretpostavku iz čl. 65. st. 1. OZ-a prema kojoj ovršenik mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio teško nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ističe da mu je na jedinom računu s kojim raspolaže zaplijenjen iznos od 54. 764,74 EUR, te da bi u slučaju nastavka provedbe ovrhe ostao bez ovih nužnih sredstava s kojima podmiruje osnovne životne troškove, a zbog čega bi trpio znatnu i teško nadoknadivu štetu. Također, ovršenik navodi da nema druge izvore prihoda, kao i da nema druge imovine iz koje bi mogao osigurati osnovna sredstva za egzistenciju. Nadalje, ovršenik je mišljenja da usvajanje odgode ne bi bilo na štetu ovrhovoditelja tj. da odgoda ovrhovoditelju ne bi prouzročila štetu u pogledu narušavanja stabilnosti poslovanja s obzirom da je iz raspoloživih podataka za 2024. razvidno da su prihodi ovrhovoditelja iznosili 291.114,00 EUR, odnosno da je te godine imao dobit od 100.983,00 EUR. Slijedom navedenog ovršenik smatra da je u kontekstu razmjernost, odgoda opravdana u ovoj pravnoj stvari, te potražuju troškove na ime sastava prijedloga u iznosu od 625,00 EUR.
3. Prijedlog ovršenika od 16. ožujka 2026. dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, a ovrhovoditelj se podneskom od 17. travnja 2026. u cijelosti usprotivio ovršenikovim navodima, te na ime troškova postupka potražuje iznosu 1.250,00 EUR.
4. Prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.
5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Čl. 65. st. 1. OZ-a propisuje da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, uz ispunjenje dodatnih uvjeta.
6. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva (2) uvjeta, a od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki nabrojanih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.
7. Prijedlogom za povrat u prijašnje stanje od 10. ožujka 2026., a koji prileži u spisu ovog suda pod poslovnim brojem: Ovrv-67919/2025 ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 2. OZ-a.
8. U odnosu na drugi uvjet, nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno potrebu sprječavanja nasilja, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. U prijedlogu ovršenik predlaže odgodu ovrhe zbog nastanka nepopravljive imovinske štete, jer ne bi mogao raspolagati prihodima iz kojih namiruje svoje egzistencijalne potrebe. Međutim, eventualno teška materijalna situacija ovršenika nije razlog za odgodu ovrhe, jer po prirodi stvari ovrha je otegotna za ovršenika. Naime, postoje pravna sredstva za vraćanje prenesenih novčanih sredstava, ako ovršenik uspije sa pravnim lijekom kojeg je uložio, to jest ako se pokaže da su novčana sredstva neosnovano prenesena ovrhovoditelju. Nadalje, nastanak nenadoknadive štete ovisi prvenstveno o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno mogućnosti ovrhovoditelja da štetu nadoknadi, ako prijenos i pljenidba budu proglašeni nedopuštenima. Ovršenik ničim nije učinio vjerojatnim da mu ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti eventualnu štetu naknaditi. Također, odgodom ovrhe zaplijenjena novčana sredstva i dalje bi ostala zaplijenjena sukladno odredbi čl. 65. st. 6. OZ-a, ali ne bi bila prenesena ovrhovoditelju, te ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima, pa odgoda ne bi promijenila trenutnu materijalnu situaciju ovršenika, to jest nemogućnost raspolaganja zaplijenjenim novčanim sredstvima.
9. Slijedom ovršenikovih navoda, sud smatra da isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, niti da je odgoda potrebna radi sprječavanja nasilja u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, pa je sud je na temelju čl. 65. st. 1. OZ -a, a u vezi čl. 210. st. 1. i 2. OZ -a, odbio ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke rješenja.
10. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka nije osnovan.
11. Čl. 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. S obzirom da ovršenik nije uspio sa prijedlozima u ovom postupku, sud je temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a, odlučio kako je navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.
12. Ovrhovoditelju nije priznat trošak sastava podneska od 17. travnja 2026. iz razloga što taj trošak nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka izravne naplate. Naime, ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pri tome pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja u ovom slučaju bilo nužno za provedbu ovršnog postupka, te se ovaj trošak ovrhovoditelja ne može osnovano zahtijevati od protivne stranke, jer se isti ne može smatrati troškom koji je bio potreban. Primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a, te ocjenjujući koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovršnog postupka, to jest postupka izravne naplate, sud je odlučio kako je navedeno u točki III. izreke ovog rješenja.
U Zagrebu, 20. travnja 2026.
Sudac:
Jure Pezelj
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku osam (8) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u obliku elektroničkog podneska ili pisano u tri (3) istovjetna primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.
Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik: Katarina Marčić
DNA:
1. Ovrhovoditelju po pun.
2. Ovršeniku po pun.
3. Spis
