REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1126/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja OOZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Jugović, odvjetnik iz ZOU OO i Domagoj Jugović, Nova Gradiška, Alojzija Stepinca 16 A, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik ŽO, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/25-01/62, URBROJ: 512M-02-03-25-4 od 28. listopada 2025. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Slavonski Brod KLASA: UP/I-560-01/25- 01/59, URBROJ: 512M2-01-04-06-25-7 od 26. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/25-01/62, URBROJ: 512M-02-03-25-4 od 28. listopada 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Slavonski Brod KLASA: UP/I -560-01/25-01/59, URBROJ: 512M2-01-04-06-25-7 od 26. rujna 2025.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti 121. brigadi HV Nova Gradiška za razdoblje od 15. kolovoza 1991. do 5. kolovoza 1995.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako nije sporno da se ne vodi u evidencijama kao pripadnik Hrvatske vojske ili Narodne zaštite, niti za isto ima materijalni dokaz, ali upravo je iz tog razloga predložio saslušanje svjedoka. Poziva se na dokaze koje je dostavio, izjave pripadnika i zapovjednika 121. brigade HV Nova Gradiška, izjavu fra ŽOZ koji je tužitelja imenovao duhovnikom HV-a, službenu prolaznicu Operativnog štaba ZNG i medicinsku dokumentaciju o liječenju nakon ranjavanja. Nadalje, u bitnome navodi da iz izjava svjedoka proizlazi da je tužitelj osim poslova dušebrižnika obavljao i druge poslove kao i ostali pripadnici 121. brigade HV- a, dolazio u postrojbu, išao na straže i sl., pa da je stoga također djelovao “u izravnoj vezi s oružanim otporom agresoru”, što je propisano člankom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR), a koja odredba ne predviđa da branitelj mora biti naoružan. Stoga smatra da odlazak u postrojbu i na borbeni položaj te drugo također obuhvaća djelovanje u izravnoj vezi s oružanim otporom i procjenjuje se od situacije do situacije. U vezi tvrdnje da se samo iskazi svjedoka ne mogu prihvatiti kao prikladan dokaz pripadnosti postrojbama HV-a, tvrdi da je neprihvatljiva, zakonski neutemeljena i diskriminirajuća u odnosu na sve pripadnike postrojbi koji nisu upisani u evidencije. Time smatra da je tužitelj stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na upisane pripadnike postrojbi. Predlaže Sudu saslušati ga, te svjedoke VO, LO i UO te se poziva na ostale dokaze dostavljene i tijekom upravnog postupka, a po provedenom postupku poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela uz naknadu troška spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja koje u cijelosti ponavlja. Smatra da su tužbeni navodi tužitelja neutemeljeni, te da je u provedenom postupku utvrđeno kako izvedeni dokazi ne ukazuju da bi tužitelj u razdoblju od 15. kolovoza 1991. do 5. kolovoza 1995. bio pripadnik 121. brigade HV-a. Navodi da podaci službene evidencije Ministarstva obrane, odnosno podaci pohranjeni u arhivi Područnog odjela, podaci pravnog sljednika te isplatne liste 121. brigade HV Nova Gradiška ne ukazuju na činjenicu pripadnosti tužitelja 121. brigadi HV Nova Gradiška u traženom razdoblju. Ističe kako tužitelj nije priložio niti jedan relevantan dokaz koji bi išao u prilog osnovanosti svojih tvrdnji, već svoj zahtjev temelji isključivo na iskazima svjedoka. Navodi kako sama izjava svjedoka se ne može prihvatiti kao prikladan dokaz za utvrđivanje vremena provedenog u postrojbama HV-a, već se pripadnost istima dokazuje podacima službene evidencije. Ističe i da podaci službene evidencije imaju punu dokaznu snagu te se smatraju istinitim i temelj su za izdavanje javnih isprava o pripadnosti postrojbama pa sama izjava tužitelja i svjedoka, ne mogu utjecati na drukčije rješavanje ove upravne stvari. Prema izjavama svjedoka proizlazi da je tužitelj kao svećenik utjecao na moral i bio potpora pripadnicima Hrvatske vojske u traženom razdoblju, ali sam nije bio pripadnik sastavnica OS RH niti je sudjelovao u oružanom otporu agresoru u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U očitovanju na odgovor na tužbu, od 29. siječnja 2026., tužitelj je ponovio navode tužbe.

5. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 23. ožujka 2026. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24., dalje: ZUS).

5.1. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je na raspravi ostao pri navodima tužbe i dokaznim prijedlozima, te je predložio Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora prema troškovniku dostavljenom u spis (str. 32 spisa).

5.2. Opunomoćenik tuženika je ostao pri do tada iznesenim navodima te se protivio saslušanju predloženih svjedoka iz razloga što su u postupku kor ištene izjave predloženih svjedoka.

6. Tijekom dokaznog postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te sve isprave priložene istima.

6.1. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni postupak vođen po zahtjevu tužitelja od 10. ožujka 2021. kojim traži utvrđenje statusa hrvatskog branitelja na temelju pripadnosti 121. brigadi HV Nova Gradiška (Samostalnoj sunjskoj satniji Cernik -Nova Gradiška) za razdoblje od 15. kolovoza 1991. do 5. kolovoza 1995.

7.1. Iz zahtjeva proizlazi da je u Naoružanim odredima Narodne zaštite sudjelovao kao dušebrižnik, bez oružja Hrvatske vojske, da je prvi predsjednik [adresa] DO tražio od zagrebačkog nadbiskupa mons. FO imenovanje svećenika za Zbor narodne garde i da je on bio jedan od njih. Naveo je da nije imao oružje te da djelovao od Psunja do Mačkovca na Savi. Zapovjednik je bio LO, te se poziva na njegovu izjavu, kao i svjedoka brigadira VO, koje je priložio.

8. Povodom zahtjeva tužitelja prvostupanjsko tijelo provelo je postupak, izvršilo uvid u službene evidencije, te utvrdilo kako tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove. Nadalje, da je uvidom u VOB-8 (popis vojnih osoba postrojbe) 121. brigade HV kao i u platne liste koje se nalaze u Područnom odjelu Slavonski Brod utvrđeno kako tužitelj nije evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe. K tome, i uvidom u arhivski fond Središnjeg vojnog arhiva nisu pronađeni dokumenti o pripadnosti tužitelja 121. brigadi HV Nova Gradiška u traženom razdoblju, kao niti podaci o pripadnosti bilo kojoj sastavnici OS RH u traženom razdoblju, a niti su pronađeni dokumenti koji bi potvrdili okolnosti stradavanja.

9. Iz izjava tužitelja, kao i svjedoka VO i LO, suglasno proizlazi da je tužitelj bio dušebrižnik u HV ZNG Samostalnoj psunjskoj satniji i 121. brigadi Hv-a, da nije nosio oružje te da je u svojstvu svećenika pružao duhovnu potporu, organizirao misna slavlja te dodjelu sakramenata za branitelje, obilazio branitelje na prvoj crti obrane, te išao na stražu i borbene položaje.

10. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, zahtjev tužitelja je odbijen prvostupanjskim rješenjem, a koje je potvrđeno osporavanim rješenjem tuženika s obrazloženjem da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata prema članku 3. stavku 1. i 2. ZOHBDR-a.

11. Prema članku 3. stavku 1. ZOHBDR-a hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

11.1. Stavkom 2. istog članka određeno je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

11.2. Također, prema stavku 3. istog članka propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu, dok je stavkom 4. predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje.

11.3. Člankom 179. stavkom 1. točkom a.) ZOHBDR-a je predviđeno da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

11.4. U skladu sa tada važećim člankom 26. Zakona o obrani (Narodne novine, broj 49/91. i 53A/91.), a u vezi točke 106 Uputa o vođenju vojne evidencije v/o KLASA: Int 800-01/92-01, URBROJ: 512-01-92-2391, propisan je način vođenja službene evidencije, pa tako evidentiranje podataka o izvršavanju vojne obveze te upisa činjenice pripadnosti postrojbi Hrvatske vojske. Ujedno su prema Uputama o vođenju evidencije, postrojbe bile dužne voditi popis vojnih osoba (obrazac Vob-8), a zaključen popis, ovjeren potpisom zapovjednika i pečatom postrojbe ili ustanove, služio je Sekretarijatu za narodnu obranu, kao temelj za ustrojavanje službene evidencije vojnih obveznika.

12. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi kako je u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu pravilno zaključeno da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točki a) ZOHBDR-a jer tužitelj nije bio pripadnik borbenog sektora, budući da nije evidentiran kao pripadnik bilo koje sastavnice OS RH. O tome nesporno ne posjeduje nikakve materijalne dokaze, kao što su primjerice isplatne liste, te nije ispunjen preduvjet institucionalne pripadnosti tužitelja predviđene navedenom odredbom.

12.1. Nadalje, iz izjava tužitelja, te svjedoka i dokumentacije koja je priložena spisu proizlazi da je tužitelj u vremenskom periodu za koji traži utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nije nosio oružje te da je u svojstvu svećenika pružao duhovnu potporu, organizirao misna slavlja te dodjelu sakramenata za branitelje, obilazio branitelje na prvoj crti obrane, te išao na stražu, a za koje aktivnosti su opravdano upravna tijela ocijenila da se ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom. Stoga je pravilno u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu zaključeno, ocjenjujući karakter duhovnih aktivnosti koje je obavljao da nisu ispunjeni niti zakonski uvjeti niti iz članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u zatraženom razdoblju.

12.2. Ujedno, ovaj Sud ističe, a suprotno tvrdnji tužitelja, da su kriteriji vezani za način sudjelovanja u Domovinskom ratu jasno određeni odredbom članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a prema kojoj se sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., te stoga tužitelj pogrešno smatra da je isto moguće proizvoljno tumačiti s obzirom na svaku specifičnu situaciju.

12.3. Nadalje, i prema stajalištu zauzetom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023. se pripadnost bilo kojoj sastavnici Hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, a tužitelj nesporno nije evidentiran niti raspolaže bilo kakvim materijalnim dokazima.

13. Nadalje, dokazi na koje se tužitelj poziva i koje je dostavio uz tužbu, izjava fra ŽOZ koji je tužitelja imenovao duhovnikom HV -a i službena prolaznica Operativnog štaba ZNG nisu dokaz o ratnom angažmanu tužitelja već pružanju duhovne potpore, kako su to u svojim izjavama potvrdili i tužitelj i svjedoci. U vezi dostavljene medicinske dokumentacije, ista nije od utjecaja na odlučivanje o predmetnom zahtjevu, a u vezi navedene je tuženik ustvrdio kako nije pronašao dokumente koji bi potvrdili okolnosti stradavanja, niti tužitelj tvrdi suprotno.

14. S obzirom na sve prethodno utvrđeno i navode tužitelja i svjedoka o karakteru aktivnosti tužitelja, Sud nije smatrao potrebnim saslušavati predložene svjedoke i tužitelja, budući da su tvrdnje istih jasne i suglasne i uzete su u obzir prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja. Stoga je Sud odbio provesti predložene dokaze kao nepotrebne, a pri tome je imao u vidu i načelo ekonomičnosti i da postupak provede brzo, bez nepotrebnih radnji.

15. Stoga, kako tužitelj ne ispunjava niti jedan od dva kumulativna uvjeta određena člankom 3. stavkom 1. i 2. ZOHBDR-a Sud je osporavana rješenja ocijenio zakonitima te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS -a odlučeno kao u izreci presude pod točkom I. i tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti.

16. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Osijeku 20. travnja 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku