Poslovni broj: UsI-96/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Tamari Taraš, u upravnom sporu tužiteljice UG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Ana Tomaš, odvjetnica u Splitu, Tavelićeva 50, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, OIB: 40781519492, Split, Domovinskog rata 2, radi poreza na kuću za odmor, 20. travnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/II 410-06/24-0001/0165, URBROJ: 2181/1- 09/04-24-0002, od 02. prosinca 2024. godine.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP/II 410-06/24-0001/0165, URBROJ: 2181/1-09/04-24- 0002, od 02. prosinca 2024. godine odbijena je žalba IG (ovdje tužiteljice) podnesena protiv rješenja Općine Bol, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-410- 02/24-01/941, URBROJ: 2181-18/24-03/01, od 17. srpnja 2024. godine, kojim joj je utvrđen porez na kuću za odmor koja se nalazi na adresi u [adresa], za 2024. godinu, u iznosu od 220,00 eura.
2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 15. siječnja 2025. godine tužiteljica je navela da je vlasnica nekretnine na adresi u [adresa], te da je to jedina nekretnina koju ima u vlasništvu i u kojoj živi, tako da se ne radi o kući za odmor. Istaknula je da se bavi programiranjem, te da je zaposlena kod stranog poslodavca, zbog čega je često na poslovnim putovanjima u inozemstvu. Prepričala je da je normalno da tijekom ljetnih mjeseci ima veću potrošnju električne energije jer je zbog vrućina stalno upaljen rashladni uređaj, te da u tom periodu kod nje borave članovi njene obitelji i prijatelji. Dodala je da joj je otac liječnik koji je sada u mirovini, da je radio u Omišu gdje je i ona bila pacijent. Navela je da tuženik nije dokazao da se njena nekretnina koristi kao kuća za odmor. Smatra da joj nije omogućeno izjašnjavanje u upravnom postupku, te da je povrijeđeno načelo materijalne jer se u postupku nisu utvrdile sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Tužiteljica je predložila da sud izvede dokaz njenim saslušanjem, te saslušanjem svjedoka LG i AG, da poništi rješenje tuženika i naknadi joj trošak spora sa zakonskim kamatama.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu. Naglasio je da iz svih dokaza koji se nalaze u spisu proizlazi da je riječ o kući za odmor jer se ista koristi sezonski.
4. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 23. ožujka 2026. godine tužiteljica je navela da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Popisala je trošak spora na način da je zahtijevala da joj se naknadi trošak sastava tužbe i pristupa raspravi po 25 bodova, odnosno ukupno 100,00 eura. Tuženik je naveo da u svemu ostaje kod obrazloženja svog rješenja, te odgovora na tužbu. Sud je odbio prijedloge tužitelja za izvođenjem dokaza njenim saslušanjem, te saslušanjem svjedoka LG i AG, iz razloga što je smatrao da isti nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari, te da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez njih, a ocjenom ostalih izvedenih dokaza. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.
5. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj 115/16, 101/17, 114/22 i 114/23; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
8. Člankom 2. stavkom 1. točkom 12. Zakona određeno je da je u smislu Zakona kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
9. Člankom 26. stavkom 1. Zakona propisano je da se porez na kuće za odmor plaća od od 0,60 do 5,00 eura/m[2] korisne površine kuće za odmor.
10. Uvidom u spis javnopravnog tijela utvrđeno je da su pribavljeni računi HEP-a za potrošenu električnu energiju, računi Vodovoda Brač d.o.o. za potrošenu vodu i Kartica utroška potrošnog mjesta za vodu, Potvrda društva „Michieli-Tomić“ d.o.o. o korištenju nekretnine i Potvrda liječnika. S obzirom na ove dokaze prvostupanjsko tijelo je zaključilo da tužiteljica predmetnu kuću koristila povremeno, odnosno sezonski, u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona, te je 17. srpnja 2024. godine donijelo rješenje o obvezi tužiteljice na plaćanje poreza na kuću za odmor za 2024. godinu, u iznosu od 220,00 eura. Povodom žalbe tužiteljice podnesene protiv tog rješenja, tuženik je istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela su zakonita i pravilna.
11. Ovaj sud prihvaća obrazloženja javnopravnih tijela u ovoj upravnoj stvari kako je u konkretnom slučaju iz pribavljenih dokaza utvrđeno da je tužiteljica u 2024. godini predmetnu kuću koristila povremeno, odnosno sezonski, u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona, tako da je tužiteljica pravilno obvezana na plaćanje poreza na kuću za odmor za tu godinu sukladno članku 25. stavku 1. Zakona.
12. Iz računa HEP-a za potrošenu električnu energiju je vidljivo da je u periodu od 01. rujna 2023. do 29. veljače 2024. godine plaćeno 65,42 eura, dok je u periodu od 01. ožujka do 04. kolovoza 2024. godine plaćeno 143,01 eura. Ova mala potrošnja upućuje na povremeno korištenje predmetne nekretnine.
13. Iz Kartice utroška potrošnog mjesta za vodu je vidljivo da od 22. srpnja 2023. godine do 20. travnja 2024. godine nije bilo nikakve potrošnje vode u predmetnoj kući. U svibnju 2024. godine je potrošeno 15 m[2] vode, te u lipnju 6 m . Potrošnja vode u svibnju i lipnju 2024. godine je vidljiva i iz računa Vodovoda Brač d.o.o. Prema tome, iz ovoga se jasno može zaključiti da dinamika potrošnje vode upućuje na povremeno korištenje predmetne nekretnine.
14. Potvrda društva „Michieli-Tomić“ d.o.o. ukazuje na to da tužiteljica njegovu uslugu koristi samo u ljetnom periodu, što upućuje na povremeno korištenje predmetne nekretnine.
15. Tužiteljica nije ponudila ni dostavila nikakve dokaze (npr. putne karte za dolazak na odredište u inozemstvo i povratak sa odredišta, razne račune sa putovanja i sl.) koji bi upućivali na to da je često i dugo na poslovnim putovanjima u inozemstvu, pa da tada ne koristi predmetnu kuću.
16. S obzirom na to da iz dokaza koji se nalaze u sudskom spisu i spisu javnopravnog tijela ne proizlazi drugačije činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari, ovaj sud smatra utvrđenom činjenicu da je tužiteljica predmetnu kuću u 2024. godini koristila povremeno, odnosno sezonski.
17. Navodi tužiteljice u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
18. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu javnopravnog tijela, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.
19. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu ZUP), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.
20. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
21. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužiteljica nije niti djelomično uspjela u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužiteljici naknadi troškove upravnog spora koje je popisala na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 23. ožujka 2026. godine. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke.
U Splitu, 20. travnja 2026. godine
S U T K I NJ A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA: - opunomoćenici tužiteljice
- tuženiku
- u spis
NACRT ODLUKE IZRADIO
VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ
