REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-209/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UO zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23- dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj putem branitelja Damira Glavaša, odvjetnika iz Sv. Ivana Zeline, protiv presude Općinskog suda u Sisku, broj K-323/2024 od 4. veljače 2026., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12

– odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika UO kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 4. veljače 2026., broj K-323/2024 Općinski sud u Sisku proglasio je okrivljenika UO krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – djelo opisano i kažnjivo po čl. 326. st. 1. KZ/11, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

1.1. Na temelju čl. 57. KZ/11 okrivljenom UO izrečena je djelomična uvjetna osuda, tako da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 7 (sedam) mjeseci, a preostali dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da rok provjeravanja počinje teći od izdržanog neuvjetovanog dijela izrečene kazne zatvora.

1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom UO se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja od 1. rujna 2023. u 10.00 sati do 1. rujna 2023. u 16.20 sati.

1.3. Na temelju čl. 189. st. 1. u svezi čl. 270. st. 1. ZKP708, okrivljenom UO vraćaju se mobiteli marke Samsung i Huawei oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Petrinja broj 01302470 od 1. rujna 2023.

1.4. Na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11 i čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrđuje se da je novčani iznos od 775,00 eura (sedamsto sedamdeset i pet eura) predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik ostvario kaznenim djelom iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

1.5. Utvrđuje se da je novčani iznos od 775,00 eura (sedamsto sedamdeset i pet eura) imovina Republike Hrvatske.

1.6. Oduzeta imovinska korist u iznosu od 775,00 eura (sedamsto sedamdeset i pet eura) uplatit će se u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske iz sredstava odnosno novčanog iznosa koji je od okrivljenika privremeno oduzet potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Petrinja broj: 01302471 i 01302472 od 1. rujna 2023.

1.7. Sukladno čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP, okrivljeni UO dužan je u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude platiti paušalni trošak postupka u iznosu od 200,00 eura (dvjesto eura).

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Damira Glavaša, odvjetnika iz Sv. Ivana Zeline, iz svih žalbenih razloga, te predlaže da drugostupanjski sud prihvati podnesenu žalbu kao osnovanu te da preinači pobijanu presudu na način da se okrivljeniku izrekne blaža sankcija od one koju je izrekao prvostupanjski sud, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje pred prvostupanjski sud.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba nije osnovana.

6. Okrivljenik se žali zbog odluke o kazni, navodeći da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti, a posebno priznanje učina djela, izraženo kajanje te ponašanje okrivljenika nakon počinjenja djela, pa da je izrečena kazna prestroga, kako u smislu generalne, tako i u smislu specijalne prevencije.

7. Međutim, suprotno navodima žalbe okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud dao pravilan značaj svim utvrđenim okolnostima koje su bitne za odmjeravanje kazne, a kako je to detaljno obrazloženo pod toč. 17. obrazloženja pobijane presude, koje razloge prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja.

7.1. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, prvostupanjski sud je kao olakotnu okolnost na strani okrivljenika cijenio činjenicu dosadašnje neosuđivanosti okrivljenika, dok mu je otegotno cijenio društvenu opasnost navedenog kaznenog djela.

7.2. Iako je okrivljenik u očitovanju o krivnji naveo da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret te je u obrani djelomično priznao učin kaznenog djela, negirajući da je znao da je riječ o ilegalnim migrantima, navedene činjenice nisu takvog značaja da bi dovele do blažeg kažnjavanja.

7.3. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir značaj i težinu predmetnog kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim, motiv počinjenja djela, te sve prethodno navede olakotne i otegotne okolnosti, te je pravilno zaključio da će se upravo izrečenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, uz izricanje djelomične uvjetne osude na način da će se dio kazne u trajanju od sedam mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od četiri godine na počini novo kazneno djelo, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kako je to obrazloženo i u prvostupanjskoj presudi na stranici 5. i 6. obrazloženja, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i upućuje žalitelja na iste. Stoga nije osnovana žalba okrivljenika da bi se istome trebala izreći blaža kazna.

7.4. Ovome treba dodati i činjenicu da državna tijela Republike Hrvatske posljednjih godina ulažu znatne napore i resurse zbog učestalih ilegalnih prelazaka granice velikog broja osoba za koje se ne može utvrditi s kojim razlogom zapravo pokušavaju doći na područje EU, da se za svaki ilegalni ulazak u zemlje članice EU osobama koje organiziraju taj put plaćaju veliki novčani iznosi od nekoliko tisuća eura po osobi i da je broj ovih kaznenih djela u znatnom porastu, to se u ovim slučajevima jedino strožom kaznenom politikom može postići svrha kažnjavanja predviđena zakonom. Stoga se neosnovanim ukazuju navodi branitelja okrivljenika da se isti učinak može postići i primjenom blaže kazne budući da težina i društvena opasnost kaznenog djela kao i okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na potrebu izricanja djelomične uvjetne osude kako je to i učinio prvostupanjski sud u svojoj odluci.

8. Budući da žalba okrivljenika zbog odluke o kazni nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, dana 20. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Grancarić