REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-185/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj]., zastupanog po punomoćniku Tadiši Miloševiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Grada Trilja, Poljičke republike 15 Trilj, OIB: 91648398574, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Krka&Krka d.o.o. Split, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-1053/2024 od 13. prosinca 2024, u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P-1053/2024 od 13. prosinca 2024., u cijelosti.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Utvrđuje se da je tužitelj temeljem dosjelosti i nasljeđivanja vlasnik nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koja po staroj numeraciji predstavlja 3086/49199 dijela č. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to baš onog dijela koji je na geodetskom situacijskom nacrtu Razmjera d.o.o. za geodetsku djelatnost i usluge označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A i omeđen crvenom linijom, a koji nacrt je sastavni dio ove presude, pa se ovlašćuje tužitelj da neposredno temeljem ove presude izvrši upis svog prava vlasništva uz istovremeno brisanje tog prava s imena Porezne općine Vojnić.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnične troškove u visini od 3.687,97 eura.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobijaja tuženik zbog bitne povrede odredbi Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava , sa prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da tužbeni zahtjev tužitelja bude odbijen kao neosnovan, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. U sadržaju žalbe tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio pasivnu legitimaciju tuženika, jer iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je sporna nekretnina upisana kao pašnjak, da bi prema stanju upisa u zemljišnim knjigama Republika Hrvatska bila pasivno legitimirana, a ne tuženik. Smatra da tužitelj nije dokazao pravni slijed stjecanja dosjelošću niti pošteni posjed svojih prednika, da je očevidom na licu mjesta utvrđeno kako je sporno zemljište djelomično kamenjar, a djelomično pašnjak, da je sud pogrešno protumačio iskaze svjedoka, odnosno da iz iskaza svjedoka nije utvrđeno koji bi točno dio z.č. 71/1 K. O [katastarska općina] se nazivao „Vucina strana“ i pripadao obitelji tužitelja, odnosno prednicima tužitelja. Slijedom iznesenog tuženik smatra da je pogrešna i odluka o parničnom trošku, budući je tužbeni zahtjev trebalo odbiti.
3. Odgovor na žalbu nije dostavljen .
4. Žalba nje osnovana.
5. Kako tuženik u žalbi izričito ne navodi koju bitnu povredu postupka je donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud počinio, ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 dalje ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.
6. U razlozima presude prvostupanjski sud navodi kako je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno da je na nekretnini označenoj kao č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], od koje je nastala č. zem. [katastarska čestica] kao vlasnik upisana Porezna općina Vojnić, da iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Boška Jurišića broj O-4392/15 UPP/OS-69/15 od 2. lipnja 2015. proizlazi da je tužitelj proglašen nasljednikom iza smrti oca ĆJO rođenog **.**.1925. a umrlog 30. ožuja 2015. i u odnosu na nekretninu označenu kao č. zem. [katastarska čestica], upisanu u PL 140 K. O. [katastarska općina] kao izvanknižnu imovinu ostavitelja, da uvidom u prijepis posjedovnog lista broj 140 proizlazi da je kao posjednik nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisan MJdjed tužitelja, da je uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka Dušana Biuka utvrđeno da je predmetna nekretnina locirana u mjestu Vojnić Sinjski i da u naravi predstavlja dijelom kamenjar, dijelom pašnjak, te da je djelomično ograđena suhozidom, da je mjernički vještak Dušan Biuk identificirao spornu nekretninu kao dio č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] naveo da su lomne točke novoformirane č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na terenu stabilizirane (obilježene) trajnim vidljivim oznakama u vidu željezne bolcne i crvene boje, te je prema važećoj prostorno planskoj dokumentaciji utvrdio da se novoformirana nekretnina označena kao č. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nalazi u građevinskom području naselja, da je svjedok UJ naveo kako se radi o zemlji koju je koristio tužiteljev otac MJ na način da je na njoj držao tor za ovce i koristio ju za ispašu stoke i da je takvo stanje unatrag više od 60 godina, odnosno otkad on pamti za sebe, dok je svjedok PJ naveo da se radi o zemlji koja se zove "Vucina strana" i nalazi se iznad njihovih kuća, te je potvrdio da ju je koristio tužiteljev otac za ispašu stoke, dodajući da se radi o posjedu od preko 100 godina, koji posjed datira od njihovih djedova i da oni Ć imaju dio u toj strani, kao i da tužitelj i njegovi prednici nisu bili ometani u posjedu i korištenju zemlje, da je svjedok TJ potvrdio navode svjedoka HJ i RJ u smislu postojanja torova za ovce i načina korištenja zemlje od strane tužiteljevog oca, dok je svjedok IJ naveo da je komunalni redar u Gradu Trilju i da mu je poznato gdje se nalazi "Vucina strana", ali da na istoj nikada nije bio u svojstvu službene osobe, niti ima saznanja da bi tuženik polagao vlasnička prava na istu.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da prema odredbi članka 28. stavak 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91, 9/92, 77/92 dalje ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, da prema odredbi članka 30. istog Zakona vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici, da je člankom 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06 ,146/08, 38/09,153/09, 143/12 , 152/14 , 81/15 -pročišćeni tekst, dalje ZV) propisan da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari, da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe nepokretnu stvar dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina, da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, stječe dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. navedenog članka, što znači da prema članku 159. stavak 4. ZV-a, ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županije i jedinice lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, tada je za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle, za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošteni posjed 40 godina, da prema navodima svjedoka i materijalnim dokazima prijepisa posjedovnog lista i rješenja o nasljeđivanju iza smrti tužiteljeva oca, koji upućuju na dugogodišnji i pošteni posjed tužitelja, odnosno njegovog oca i djeda, da proizlazi kako je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine, računajući i vrijeme prednika, duže od 40 godina, obzirom na godine posjedovanja od strane njegova oca i djeda.
8. Prema rješenju o nasljeđivanju tužitelj je 2015. proglašen nasljednikom iza smrti svog oca ĆJO rođenog **.**.1925. a umrlog 30. ožuja 2015 . i na nekretninama u izvanknjižnom vlasništvu gdje je između ostalih naznačena i č. zem. [katastarska čestica] iz posjedovnog lista 140 .
8.1.Prema iskazima svjedoka proizlazi da je sporni dio zemljišta u posjedu tužitelja i njegovih prednika ( oca i djeda ) više od 60 godina odnosno čak i 100 godina, a koji svjedioci su opisali položaj navedenog zemljišta i i na fotografijama pokazali gdje se to zemljište nalazi, te naveli da se radi o površini zemlje od oko 3.000,00 m2.
9. Suprotno navodima žalbe na temelju izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj preko svojih prednika u posjedu zemljišta duže od 40 godina i da se radi o građevinskom zemljištu, slijedom čega je osnovano usvojen tužbeni upravo u odnosu na tuženika.
10. Kako je tužitelj uspio u sporu, pravilno je odlučeno i o parničnom trošku temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a.
11. Radi iznesenog je žalbu kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U Požegi, 20. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
