Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj Gž-1969/2024-3
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od Tajane Polić, predsjednice vijeća, Brankice Malnar, sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vanja Jakšić, odvjetnik iz Siska, protiv tuženice mlt. RV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa z.z. i majka MV i punomoćnica Josipa Milković, odvjetnica iz [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-205/2024-12 od 29. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-205/2024-12 od 29. studenog 2024. u dijelu točke I izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate pred FINOM preko iznosa od 172,54 eur te kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom preko iznosa od 172,54 eur sa zateznom kamatom od 11. travnja 2023. te u dijelu točke II izreke za iznos od 330,00 eur.
2. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-205/2024- 12 od 29. studenog 2024. u dijelu točke I izreke radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate pred FINOM za iznos od 172,54 eur te za isplatom iznosa od 172,54 eur sa zateznom kamatom od 11. travnja 2023. do isplate te u dijelu točke II izreke za isplatom iznosa od 170,00 eur sa zateznom kamatom i sudi:
Proglašava se nedopuštenom izravna naplata pred FINOM povodom zahtjeva tuženice na temelju ovršne isprave presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, posl. br. P Ob-75/2019 od 5. studenog 2021. za isplatom iznosa od 172,54 eur.
Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 172,54 eur sa zateznom kamatom od 11. travnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka u iznosu od 170,00 eur.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate pred FINOM povodom zahtjeva tuženice na temelju na temelju ovršne isprave presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, posl. br. P Ob-75/2019 od 5. studenog 2021. godine. rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Sisku Zagrebu, poslovni broj: Ovrvd-10123/03 od 25. kolovoza 2003. Odbijen je i zahtjev za isplatom iznosa od 1.035,24 eur sa zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 11. travnja 2023. godine pa do isplate te zahtjev za naknadom troškova postupka tužitelja.Točkom II izreke naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 500,00 eura.
2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 165/23-dalje: ZPP).
3. U žalbi tvrdi da je sud pogrešno utvrđivao bitne činjenice te da je pogrešno ograničio utvrđenje samo na sadržaj zaključka kojim je tužitelj upućen na pokretanje parnice. Tvrdi da u ovršnoj ispravi nije naveden datum od kojega tužitelj treba plaćati uzdržavanje i da navedena ovršna isprava nije podobna za ovrhu. Nastavno tvrdi da je tuženica u određenom razdoblju živjela kod njega (od studenog 2021. do travnja 2022.) i on se o njoj skrbio zbog čega da ne može snositi štetne posljedice postupanja po presudi. Tvrdi da je platio sve rate uzdržavanja iz presude suda prvog stupnja Pob-75/2019 za razdoblje kada je tuženica živjela kod majke. U odnosu na manji broj rata da je kasnio sa uplatom par dana, ali je podmirio sve tražbine. Tvrdi da želi i da je spreman sve rate uzdržavanja platiti dobrovoljno.
4. Predlaže uvaženje žalbe.
5. Odgovorom na žalbu osporavaju se žalbeni navodi.
6. Žalba je djelomično osnovana.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je tužitelj upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona (“Narodne novine”, br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20 I 114/22: dalje-OZ) te da je pravovremeno podnio predmetnu tužbu, radi tvrdnji da tuženica nije ovlaštena podnijeti ovršni prijedlog temeljem ovršene isprave pravomoćne presude poslovni broj Pob-75/819 suda prvog stupnja te tvrdnje da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupu iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili pravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.
-da je za predmetnu isplatu neodlučno je li tuženica u razdoblju od studenog 2021. do travnja 2022. živjela kod oca jer da je pravomoćnom i ovršnom ispravom, zakonitost koje sud nije ovlašten preispitivati, naložena tužitelju obveza uzdržavanja tuženice. Ovršna isprava da glasi na tuženicu kao ovrhovoditeljicu i da tužitelj navedenu novčanu tražbinu koja se odnosi na razdoblje od 5. studenog 2021. do kraja ožujka 2022. nije dobrovoljno podmirio pa da nisu ispunjene pretpostavke za proglašenjem ovrhe nedopuštenom iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a,
-da je u postupku izravne naplate po osnovi za plaćanje, presudi suda prvog stupnja Pob-75/19-52 od 05. studenog 2021., iznos duga od 1.035,24 eur (za razdoblje od studenog 2021. do ožujka 2022 i za prosinac 2022.) naplaćen u cijelosti 11. travnja 2023. te da je tužitelj dobrovoljno podmirio dugovanje u iznosu od po 1.300,00 kn razdoblje od travnja 2022. do ožujka 2023. Uplate za travanj, svibanj i lipanj i srpanj 1922 da je izvršio sa zakašnjenjem dok je za mjesec prosinac 2022. uplata izvršena 5. siječnja 2023.,
-da su za mjesec prosinac 2021. naplaćena dva iznosa od po 172,54 eur. Prva uplata da je izvršena 5. siječnja 2023., a druga u postupku izravne naplate 14. veljače 2023. i da je tuženica tek po izvršenju te druge uplate, nakon podnošenja prijedloga za izravnu naplatu znala da je plaćen dvostruki iznos, što da čine prijedlog tuženice za izravnom naplatom dopušten u cijelosti od 10. veljače 2023.,
-da je osnovan zahtjev za izravnu naplatu za razdoblje po mjesecima od studenog 2021. do ožujka 2022. jer da tužitelj nije dokazao da bi podmirio tu tražbinu dok je po osnovi ovršne isprave tuženica ovlaštena zahtijevati isplatu potraživanog iznosa.
8. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da je u postupku izravne naplate po osnovi za plaćanje, presudi suda prvog stupnja Pob-75/19-52 od 05. studenog 2021., izravnom naplatom podmiren navodni dug tužitelja po osnovi uzdržavanja za razdoblje od 01. studenog 2021. do 31. ožujka 2022. i za prosinac 2022. u iznosu od po 172,54 eur mjesečno odnosno ukupnom iznosu od 1.035,24 eur dana 11. travnja 2023. Nije sporno ni da je tuženik dobrovoljno podmirio tražbinu po osnovi uzdržavanja za mjesec prosinac 2022., 05. siječnju 2023. te da je ta tražbina još jednom namirena u postupku izravne naplate. Sporno je i jeli mlljt. dijete u razdoblju od 1. studenog 2021. do 31. ožujka 2022. živjelo kod oca, odnosno je li otac dužan plaćati uzdržavanje za navedeno razdoblje, neovisno o toj činjenici.
9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. u vezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje navedenih bitnih procesnih povreda. Pobijana presuda je razumljiva i neproturječna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
10. Pravilno je sud prvog stupnja u predmetnoj parnici ograničio raspravljanje na okolnosti zbog kojih je tužitelj i upućen u ovu parnicu iz ovrhe jer u smislu odredbe čl. 55. st. 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen i takvo postupanje suda prvog stupnja nije formalno nego je zakonito.
11. Pravilno je utvrdio da prvostupanjski sud u predmetnoj parnici nije ovlašten odlučivati o pravovaljanosti ovršne isprave, u smislu sadrži li ovršna isprava dospijeće tražbine jer je to izvanparnični prigovor o kojemu je ovlašten odlučivati ovršni sud i zbog tog prigovora tužitelj nije upućen na pokretanje parnice.
12. Protivno žalbenim navodima, u ovoj konkretnoj situaciji kada se zahtjev za namirenje izravnom naplatom odnosi na razdoblje odmah nakon donošenja ovršne isprave, presude suda prvog stupnja Pob-75/19-52 od 05. studenog 2021., pravilno je sud prvog stupnja bez utvrđivanja faktičnog stanja izravnom naplatom namirio tražbinu tuženice po osnovi uzdržavanja za razdoblje od studenog 2021. do 31. travnja 2023 i svi žalbeni navodi kojima žalitelj osporava utvrđenje suda prvog stupnja u tom dijelu su neosnovani.
12. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja iz utvrđenih činjenica izveo zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate u iznosu od 172,54 eur i isplate tog iznosa sa zateznom kamatom. Budući da je tužitelj dobrovoljno isplatio na ime uzdržavanja za prosinac 2023. iznos od 172,54 eur, utvrđen navedenom pravomoćnom presudom dana 05. siječnja 2023., prije pokretanja postupka izravne naplate, nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za ponovnim namirenjem tog iznosa u postupku izravne naplate (a ne bi bile ni da je uplata izvršena sa zakašnjenjem jer bi u toj situaciji tuženica imala tek pravo na isplatu zateznih kamata od dospijeća do podmirenja tražbine). Iz navedenih razloga tuženica je taj drugi prisilno naplaćeni iznos za tražbinu iz prosinca primila bez pravne osnove pa je valjalo utvrditi izravnu naplatu za namirenje tog iznosa nedopuštenom.
13. Sukladno tome, ovdje tužitelj ostvaruje i pravo na povrat tog iznosa koji je tuženica stekla bez pravne osnove, u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. dalje-ZOO) u vezi sa čl. 56. st. 1. OZ-a.
14. Tužitelj ostvaruje i pravo na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 172,54 eur, u smislu odredbe čl. 29. ZOO-a i to od dana stjecaja, prisilne naplate 11. travnja 2023. jer je tuženica bila nepoštena stjecateljica, u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a budući da je znala, odnosno morala znati, prije podnošenja prijedloga za izravnu naplatu, podnesenog 09. veljače 2023., da je tužitelj dobrovoljno podmirio taj iznos.
15. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ukupne troškove postupka u iznosu od 500,00 eur u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a. Kako je tužitelj u ovoj žalbenoj fazi postupka djelomično uspio sa žalbom u omjeru od 16 % (uspjeh tužitelja iznosi 17 % dok uspjeh tuženice iznosi 83%) tuženica u smislu odredbe čl.154. st. 2. ZPP-a ostvaruje pravo na naknadu troškova postupka razmjerno uspjehu u omjeru od 66 % što iznosi 330,00 eur.
16. Sukladno tome valjalo je potvrditi pobijanu presudu u dijelu troškova postupka iz točke II izreke za iznos od 330,00 eur sa zateznim kamatama odnosno preinačiti ju za iznos od 170,00 eur sa zateznim kamatama i odbiti taj dio zahtjeva za naknadu troškova postupka te odlučiti kao u točki II izreke.
U Rijeci, 20. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Tajana Polić
