Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-620/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Staniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-135/2024-14 od 25. ožujka 2025., 20. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja te se djelomično potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama poslovni broj P-135/2024-14 od 25. ožujka 2025. u točkama I i II izreke u dijelu u kojem je odbijen prigovor tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-135/2024-12 od 3. ožujka 2025., kojim je naloženo tužitelju platiti sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 66,36 eur.

II Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba tužitelja te se citirano rješenje suda prvog stupnja djelomično preinačuje u točkama I i II izreke i rješava:

Prihvaća se kao djelomično osnovan prigovor tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj P-135/2024-12 od 3. ožujka 2025. i to rješenje u dijelu kojim je tužitelju naloženo platiti sudsku pristojbu na presudu u preostalom iznosu od 25,30 eur, ukida.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I izreke odbijen je kao neosnovan prigovor tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog suda o pristojbi poslovni broj P-135/2024-12 od 3. ožujka 2024. (pravilno treba pisati 3. ožujka 2025.) kao neosnovan, dok je točkom II izreke istoga rješenja odlučeno da citirano prvostupanjsko rješenja od 3. ožujka 2025. ostaje na snazi.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenog razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači i prvostupanjsko rješenje o pristojbi poslovni broj P-135/2024-12 od 3. ožujka 2025. ukine u cijelosti.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odlučio o prigovoru tužitelja podnesenom protiv prvostupanjskog rješenja o pristojbi poslovni broj P-135/2024-12 od 3. ožujka 2025. kojim je naloženo tužitelju platiti sudsku pristojbu na presudu poslovni broj P-723/2019-22 od 17. rujna 2021. koja je donesena u ovoj pravnoj stvari, u iznosu od 78,39 eur, uvećano za pristojbu na to rješenje u iznosu od 13,27 eur, odnosno u sveukupnom iznosu od 91,96 eur.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u prigovoru protiv rješenja o pristojbi naveo da je Zakonom o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/2023) koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023. izmijenjena odredba čl. 11. ZSP-a ("Narodne novine" broj 118/18) na način da je u točki 20. propisano da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, zbog čega da tužitelj nije u obvezi platiti sudsku pristojbu na presudu.

6. Prvostupanjski sud je opisane navode tužitelja iz prigovora o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na rješenje o pristojbi ocijenio kao neosnovane, uz obrazloženje da je pristojbena obveza za plaćanje sudske pristojbe na presudu prvostupanjskog suda poslovni broj P-723/2019 od 17. rujna 2021. nastala prije stupanja na snagu ZID ZSP ("Narodne novine" broj 51/23), pa da je s obzirom na to tužitelj u obvezi platiti sudsku pristojbu na presudu.

7. Zbog tih razloga je prvostupanjski sud prigovor tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja o pristojbi odbio kao neosnovan te odlučio kao u točkama I i II izreke pobijanog rješenja.

8. Tužitelj u žalbi, osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, te obrazlažući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ustraje kod navoda iznesenih u prigovoru protiv rješenja o pristojbi, te navodi da je stupanjem na snagu ZID ZSP ("Narodne novine" broj 51/2023) kojim je izmijenjena odredba čl. 11. ZSP-a u točki 20. propisano da su potrošači, kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, kao što je to predmetni parnični postupak, oslobođeni od plaćanja pristojbi slijedom čega tužitelj smatra da je prvostupanjski sud njegov prigovor protiv rješenja o pristojbi trebao prihvatiti kao osnovan i rješenje o pristojbi, ukinuti.

9. Opisani žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani, jer je tužiteljeva obveza za plaćanje sudske pristojbe na presudu u konkretnom slučaju nastala donošenjem i objavom presude poslovni broj P-723/2019-22 od 17. rujna 2021. ZID ZSP ("Narodne novine" broj 51/2023) kojim je izmijenjena odredba čl. 11. ZSP-a na način da je u točki 20. te zakonske odredbe propisano da su potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudske pristojbe, stupio je na snagu 20. svibnja 2023., pa u takvim okolnostima kada tužitelj kao pristojbeni obveznik pristojbu na presudu nije platio u roku od osam dana od dana donošenja i objave citirane prvostupanjske presude, a koja je objavljena 17. rujna 2021., tužitelj je u obvezi platiti sudsku pristojbu na presudu.

10. Žalbeni navodi tužitelja u kojima ističe da je ovaj parnični postupak pravomoćno završen sklapanjem sudske nagodbe na zapisniku prvostupanjskog suda poslovni broj P-135/2024 od 19. studenog 2024., s obzirom da je prethodno tome prvostupanjska presuda poslovni broj P-723/19-22 od 17. rujna 2021., kao i presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2378/2021 od 15. prosinca 2022., povodom revizije tuženika, rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-1132/2023 od 14. veljače 2024. ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, nisu od utjecaja na obvezu tužitelja za plaćanje sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu od 17. rujna 2021., jer je tužiteljeva obveza na plaćanje sudske pristojbe na presudu već ranije nastala, pri čemu treba reći da u slučaju da je sud u ovoj pravnoj stvari donio novu presudu i meritorno (ponovno) odlučio o tužbenom zahtjevu, ili kada je između stranaka u vezi predmeta spora sklopljena sudska nagodba, tada se na novo donesenu presudu ili na sudsku nagodbu, sukladno Uredi, sudska pristojba ne plaća.

11. Stoga je prvostupanjski sud rješenjem o pristojbi broj P-135/2024-12 od 3. ožujka 2025. pravilno pozvao tužitelja na plaćanje sudske pristojbe za presudu.

11. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost u primjeni materijalnog prava, tužitelj je sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19, 92/21 – dalje Uredba) bio u obvezi, prema vrijednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari koja iznosi 10.001,00 kn/13.272,28 eur platiti sudsku pristojbu u iznosu od 53,09 eur, a ne u iznosu od 78,39 eur, te pristojbu na rješenje o pristojbi u iznosu od 13,27 eur što ukupno iznosi 66,36 eur, a ne 91,66 eur kako je to prvostupanjski sud pogrešno naveo u rješenju o pristojbi.

12. Zbog tih razloga je djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja pobijano rješenje djelomično potvrđeno i djelomično ukinuto kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbi čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a.

U Rijeci 20. travnja 2026.

Sudac

Duško Abramović