Poslovni broj: P-399/2023-16

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicama odvjetnicama iz Odvjetničkog društva KRANJČEC I KAMBER j.t.d. iz Zadra, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 21. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ankice Kamber, odvjetnice u Zadru i zz tuženice LAŽ, zamjenice u ODO GUO Zadar, presude objavljene 20. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljeđivanjem svoga oca RA te diobom s bratom BA, stekao pravni naslov potreban za stjecanje prava vlasništva nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi livada površine 5493 m2, za preostalih 5193/5493 dijela - ukupno za cijelo, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine za 5193/5493 dijela na svoje ime i u svoju korist u zemljišnim knjigama nadležnog suda, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od ukupno 931,95 EUR, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zajedno za zateznim kamatama sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi.

Obrazloženje

1. Tužitelj LA u tužbi podnesenoj 21. veljače 2023. navodi da je izvanknjižni vlasnik i faktični posjednik nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 5493 m2, u naravi livada, za cijelo. U zemljišnim knjigama i to u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] na predmetnoj nekretnini upisana je Republika Hrvatska za 5193/5493 dijela, dok je tužitelj upisan za 300/5493 dijela. Tužitelj je predmetnu nekretninu stekao temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti svoga oca IA donesenom po javnom bilježniku Emilu Brkiću, posl. broj: O- 1156/08, UPP-OS-74/08 od 3. prosinca 2008. te diobom sa bratom BA. Predmetnu nekretninu IA, otac tužitelja stekao je temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti svoga oca RA pok. L donesenom od strane Općinskog suda u Zadru, posl. broj: O.462/93 od 28. ožujka 1995. Iz povijesti posjedovanja je razvidno kako predmetna čestica oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelovima starih čest. zem. i to 541/42, 541/43 i 546 sve k. o. [katastarska općina], a koji su podaci bili važeći do prihvaćanja podatka nove izmjere i revizije k.o. [adresa]. godine. Potom je 1927. godine izvršena je dioba čest. zem. [katastarska čestica] i formiranje čest. zem. [katastarska čestica], a revizijom k.o. [adresa].godine jednim od posjednika evidentiran je RA pok. L (djed tužitelja) i to na kč. br. [katastarska čestica] u površini od 279 m2, a na kč. br. [katastarska čestica] u površini od 5046 m2 i na kč. br. [katastarska čestica] u površini od 227 m2. Novom izmjerom 2013.godine formirana je nova čestica oznake 560 k. o. [katastarska općina] koja je revizijom po izmjeri upisana posjednikom (vlasnikom) i to LA, IA za 300/5493 dijela i Republika Hrvatska za 5193/5493 dijela. Tužitelj je na navedeno rješenje uložio prigovor, a koji prigovor je rješenjem OS u Zadru, Stalne službe u Pagu, posl. broj: MR-Z-2357/14 od 25. svibnja 2017. odbijen kao neosnovan. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja livadu koju tužitelj i njegovi pravni prednici drže u posjedu preko 70 godina. U postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini upisana je Republika Hrvatska za 5193/5493 dijela, te je shodno tomu tužitelj, pozivom na odredbu čl. 186 a ZPP-a Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko- upravnom odjelu podnio zahtjev za mirno rješenje spora dana 30. rujna 2021.

2. Tuženica Republika Hrvatska se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da predmetnom tužbom tužitelj navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 5493 m2, a koja nekretnina da odgovara dijelu stare kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj u tužbi navodi kako je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti svoga oca IA posl.br. O-1156/08 od 3. prosinca 2008. dok je njegov otac IA istu stekao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca RA pok. L na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru posl.br. O-462/93 od 28. ožujka 1995. Uvidom u dokumentaciju priloženu uz tužbu razvidno je da je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te da se isti u tom postupku upisao za 300/5493 dijela na predmetnoj nekretnini. Također je razvidno da je tužitelj uložio prigovor na navedeni upis te da je isti rješenjem Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu posl.br. Z-2357/14 od 25. svibnja 2017. odbijen kao neosnovan. Imajući u vidu navode tužitelja da je isti sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] ističe se da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku broj: Su-IV-246/2015 usvojen zaključak da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. Dakle, ukoliko je sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], prema naprijed navedenom pravnom shvaćanju jasno je da tužitelj ne može podnijeti ovu tužbu na utvrđenje te tužbeni zahtjev treba odbiti.

3. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom zaprimljenim 20. ožujka 2023. (l.s. 59), sadržaja naznačenog kao u izreci ove presude.

4. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: zk. izvadak (l.s. 5), rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1156/08 od 3. prosinca 2008. (l.s. 6-8), identifikaciju čestica Područnog ureda za katastar Zadar od 26. rujna 2022. (l.s. 9-10), uvjerenje od 21. listopada 2022. (l.s. 11), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-2357/14 od 25. svibnja 2017. (l.s. 12), povijest promjena na katastarskim česticama od 9. lipnja 2021. (l.s. 13-37), zahtjev za mirno rješenje spora od 30. rujna 2021. (l.s. 38-40), zapisnik povodom preoblikovanja zemljišne knjige poslovni broj Z- 11239/2007/633 od 9. travnja 2010. (l.s. 82-84), te su saslušani svjedoci VA (l.s. 91) i OA (l.s. 91-92).

5. Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužitelja LA za utvrđenjem da je nasljeđivanjem svoga oca RA te diobom s bratom BA, stekao pravni naslov potreban za stjecanje prava vlasništva nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi livada površine 5493 m2, za preostalih 5193/5493 dijela - ukupno za cijelo.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Iz zk. izvatka (l.s. 5) proizlazi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], livada površine 5.493 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tužitelja LA za 300/5493 dijela i tuženika Republike Hrvatske za 5193/5493 dijela.

7.1. Uvidom u identifikaciju čestica Područnog ureda za katastar Zadar od 26. rujna 2022. (l.s. 9-10) proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere odgovara dijelovima starih čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7.2. Prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-1156/08 od 3. prosinca 2008. (l.s. 6-8) proizlazi da su iza pok. IA pok. R (RA) nasljednici njegovi sinovi LA i BA za ½ dijela svaki, te da je predmetna čest. zem. ušla u ostavinsku masu kao izvanknjižno vlasništvo po starim oznakama čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7.3. Uvidom u uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadarske županije od 21. listopada 2022. (l.s. 11) proizlazi da se potvrđuje da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere na dane 18. listopada 1990., 24. srpnja 1991. i 1. siječnja 1993. nalazila izvan granica građevinskog područja.

7.4. Iz zapisnika povodom preoblikovanja zemljišne knjige poslovni broj Z- 11239/2007/633 od 9. travnja 2010. (l.s. 82-84) proizlazi da su pristupili BA i LA, te da je LA naveo da je vlasnik predmetne čestice za cijelo, nasljeđivanjem i diobom s bratom BA, a da je otac pok IA stekao istu nasljeđivanjem svoga oca R, pa da je ta nekretnina u posjedu njegove obitelji više od 120 godina. BA je u cijelosti potvrdio navode svoga brata LA. Nazočni povjerenik TA je potvrdio da je predmetna nekretnina u suposjedu nazočnih, a ranije njihovih prednika od prije II. Svjetskog rata, te da oko toga nema spora.

7.5. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-2357/14 od 25. svibnja 2017. (l.s. 12) utvrđeno je da je odbijen kao neosnovan prigovor predlagatelja LA i BA u odnosu na uknjižbu prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7.6. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Zadar od 9. lipnja 2021. (l.s. 13-37) je utvrđeno da je RA pok. L bio upisan posjednikom od 1955. godine na nekretninama stare izmjere k. o. [katastarska općina], i to: na čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 279 m2, na čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 5064 m2 i na čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 227 m2.

7.7. Svjedok VA pok. B, rođ. 1948. u [adresa], je u svom iskazu (l.s. 91) naveo da je predmetni predio zv. Krajine i tu tužitelj ima oko 5.500 m2. Svjedokova livada je odmah do predmetne. Obitelj tužitelja je ovu svoju livadu orala, tu su sadili i sijali uvijek, ta nekretnina se zelenila unazad 40 godina, ne zna što je točno bilo posađeno, možda pšenica ili žito. Zna da su konji obitelji svjedoka bježali na tu tužiteljevu livadu, koja je oranica, radi toga zelenila. Ovu nekretninu je nekada posjedovao djed tužitelja RA kojega je naslijedio na ovoj nekretnini sin IA, otac tužitelja, brat od tužiteljevog oca, koji se zvao I, je dobio nekretnine na drugom mjestu, a njih dvojica su imali i sestre koje nisu ništa uzele od nekretnina. Na ovoj lokaciji je IA naslijedio tužitelj LA dok je njegov brat BA dobio nekretnina u Bojani, a njihova sestra nije ništa uzela od nekretnina. Ova nekretnina je sa svih strana ograđena redinom, a to je kombinacija drače i kamenja, a mjestimično u redini ima i suhozida, pa tako u njihovoj redini ima suhozida sjeverozapadno. Nikada nitko nije smetao tužitelja i njegove prednike u posjedovanju ove nekretnine ili im osporavao vlasništvo, tu nema državne zemlje, sve okolo je privatno.

7.8. Svjedok OA pok. V, rođ. 1948. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], je naveo u svom iskazu (l.s. 91-92) da se predmetna nekretnina nalazi na predjelu Krajine, što zna jer je živio cijeli život u [adresa], a on ima svoju zemlju na drugom kraju koji se zove O. Navodi da su na cijelom ovom predjelu Krajine i Bojane postojala dva bunara, jedan Bojanin, a drugi u Trsteniku, pa su sve nekretnine okolo tih bunara kao i predmetna bile u privatnom vlasništvu. Ovaj predio su obrađivali i koristili još njihovi djedovi i pradjedovi. Ova nekretnina koja pripada tužitelju ima pola hektara i on se sjeća kada je bio mlad da je otac tužitelja IA obrađivao tu nekretninu i iskopao bazen na njoj 1970. tih jer je na toj parceli sadio čentrune i cate, a inače na tom predjelu Krajine ima 20 iskopanih bazena koje su iskopali privatni vlasnici jer se tamo sade čentruni i cate. U to vrijeme je još bio živ i djed tužitelja RA, kojega se dobro sjeća, a on je tada bio stari čovjek pa je IA radio ovu nekretninu, a inače je RA bio dobro poznat kao trgovac u selu. Ova nekretnina LA je ograđena sa svih strana osim s istočne strane, gdje su drugi T koji su njihovi djeljenici, a sa zapadne strane je nekretnina tužitelja ograđena suhozidom širokim pola metra, a visok i metar, a tu su T preko stavili i draču da ne bi životinje prolazile. Ova nekretnina je još djeda RA pripada IA, dok je njegovom bratu P pripala nekretnina na drugom mjestu. Nakon Č je njega naslijedio LA na ovoj nekretnini, a brat BA je dobio nekretnine na drugom mjestu. IA je imao sestre koje nisu uzele nekretnine, a LA ima sestru K koja ima zemlju na Vrani, a to je zemlja od njihove majke. U njihovoj obitelji nema spora oko ove nekretnine da bi pripala LA. Na ovoj lokaciji nema državne zemlje, zemlja Hrvatskih šuma koja pripada tuženoj se nalazi 2-3 km južno prema selu.

8. Analizirajući iskaze svjedoka proizlazi da su saslušani svjedoci VA i OA suglasno naveli da je predmetna nekretnina livada na predjelu Krajine od oko 5.500 m2 i da je ista bila vlasništvo tužiteljevog oca. Obitelj tužitelja je ovu svoju livadu orala, tu su sadili i sijali uvijek. Otac tužitelja IA je obrađivao tu nekretninu i iskopao bazen na njoj 1970-ih jer je na toj parceli sadio čentrune i cate, a u to vrijeme da je još bio živ i djed tužitelja RA. Na ovoj lokaciji nema državne zemlje, zemlja Hrvatskih šuma koja pripada tuženoj se nalazi 2-3 km južno prema selu. Ovu nekretninu je nekada posjedovao djed tužitelja RA kojega je naslijedio na ovoj nekretnini sin IA, otac tužitelja, brat od tužiteljevog oca koji se zvao I je dobio nekretnine na drugo mjesto, a njih dvojica su imali i sestre koje nisu ništa uzele od nekretnina. Na ovoj lokaciji je IA naslijedio tužitelj LA dok je njegov brat BA dobio nekretninu u Bojani, a njihova sestra nije ništa uzela od nekretnina. Ova nekretnina je sa svih strana ograđena kombinacija drače i kamenja, odnosno redinom, i u toj ima i suhozida sjeverozapadno. Nikada nitko nije smetao tužitelja i njegove prednike u posjedovanju ove nekretnine ili im osporavao vlasništvo.

8.1. Radi se o svjedocima starije dobi koji nisu u srodničkoj ili bliskoj relaciji s tužiteljima, pretežito su starije životne dobi i od rođenja žive u blizini ove lokacije, te im je činjenica posjeda i vlasništva prijepora dobro poznata i nije dovedena u pitanje drugim dokazima. Stoga sud vjeruje iskazima svih saslušanih svjedoka koji navode da je otac tužitelja IA u posjedu predmetne nekretnine računajući posjed svojih prednika svakako više od 40 godina, obzirom da je još 1970-ih iskopao bazen radi zalijevanja na toj nekretnini i sadio čentrune i cate, te da je tužitelj stekao predmetnu nekretninu nasljeđivanjem svog oca i u diobi sa svojim bratom BA, a što je tužitelj dokazao rješenjem o nasljeđivanju iz 2008. godine.

8.2. Takvo utvrđenje temeljem iskaza svjedoka je sukladno materijalnim dokazima i činjenici da je prema povijesti promjena Područnog ureda za katastar Zadar djed tužitelja RA bio upisan posjednikom na površini većoj od utužene još od 1955. godine, dok iz materijalnih i personalni dokaza nedvojbeno valjani pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine koji je kontinuiran i neosporavan.

9. Neosnovan je prigovor tuženice da tužitelj ne bi mogao podnijeti tužbu na utvrđenje, već da je prethodno trebao podnijeti tužbu za ispravak, a da tužitelj nije podnio nakon što je na štetu tužitelja riješen prigovor na uknjižbu, pa da u odnosu na ovu nekretninu treba biti odbijen tužbeni zahtjev iz ovog razloga.

9.1. Tuženica se kod svog prigovora poziva na zaključak sa zajedničkog sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova pod brojem Su-IV-246/2015 od dana 17. rujna 2015. godine, održanom u Šibeniku. Prema citiranom zaključku, rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu članka 197. ZZK, te da u situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan, a u situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju, da će uspjeh tužitelja ovisiti prvenstveno o tome je li ili nije dokazao tužbenu osnovu.

9.2. Ponajprije, mišljenje je ovoga suda da tužitelja ne veže rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige jer tužitelj ovu tužbu ne temelji na istim činjeničnim i pravnim osnovama koje je istaknuo u preoblikovanju zemljišne knjige, budući se tužitelj u tom postupku pozivao na to da je sam stekao vlasništvo dosjelošću, dok se u ovom postupku poziva na to da je njegov otac IA stekao vlasništvo dosjelošću, da da je potom on sam stekao vlasništvo nasljeđivanjem i u diobi s bratom. Stoga, tužitelja, po mišljenju ovoga suda, rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige ne veže, kako to proizlazi iz shvaćanja izraženog u odluci broj Su-IV-246/2015.

9.3. Nadalje je tužitelj, prema stajalištu ovog suda, uvijek ovlašten podnijeti vlasničku tužbu, čak i u situaciji kada prethodno nije podnio tužbu za ispravak. Naime, stranke mogu svoja prava štititi u postupku povodom tužbe za ispravak sukladno odredbama ZZK ili posebnom tužbom kao što je tužba radi utvrđenja prava vlasništva, a u konkretnom je slučaju tužitelj ustao tužbom radi utvrđenja prava vlasništva. Jednak pravni stav o dopuštenosti vlasničke tužbe zauzela je i sudska praksa, kao u presudi Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1269/22 od 12. siječnja 2023. i Županijski sud u Puli- Pola Gž-1012/2024-2 od 15. srpnja 2024.

10. Dakle, obzirom da je vrijeme potrebno za dosjelost započelo teći najkasnije 1950-ih, dakle za vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika, valja navesti da prema pravilima o dosjelosti (originarnom načinu stjecanja vlasništva na tuđoj stvari), kojima je svrha uklanjanje trajnog nesklada između posjeda i vlasništva, uspostavljanje pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, među kojima su i pravila o izvanrednoj dospjelosti (pravno pravilo iz § 1472. Općeg građanskog zakona /Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch/, članak 28. stavak 4. i 5. u vezi s člankom 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima /Narodne novine, broj: 53/1991./, članak 159. stavak 4. u vezi s člankom 129. stavkom 1. i članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /Narodne novine, broj: 81/2015. – pročišćeni tekst, 94/2017. – ispravak, u daljnjem tekstu: ZV), u kontinuitetu (uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna za predmetni spor), samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave i s njom izjednačene pravne osobe, stječe dosjelošću vlasništvo pošto njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalan posjed neprekidno traje četrdeset godina.

10.1. Kako je vrijeme za stjecanje vlasništva dosjelošću teklo i kroz vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91, 9/92 i 77/92 dalje: ZOVO koji je bio u primjeni do 1. siječnja 1997.), valja navesti da je u primjeni odredbe članka 28. stavak 4. ZOVO, jednako kao i sada važećom odredbom članka 159. ZV, jedna od pretpostavki sjecanja prava vlasništva je pošten posjed. Prema odredbi članka 72. stavak 2. ZOVO, (kao i odredbi članka 18. stavak 5. ZV), na koju se poziva pobijana presuda, posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se poštenje odnosno savjesnost pretpostavlja.

10.2. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO potreban je savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst- dalje ZV) određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe pravo vlasništva, kada se radi o nekretninama u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, protekom 40 godina, što znači dvostruko vrijeme u odnosu na vrijeme iz čl. 159. st. 2. ZV-a.

10.3. Predmnijeva poštenja posjeda nije oborena niti jednim provedenim dokazom.

10.4. Ovdje valja navesti da su sudovi zauzeli stajalište o tome da se kod dosjelosti u obzir uzima i vrijeme do 8. listopada 1991. kao u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

10.5. Gore navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: „U tim okolnostima, sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

10.6. Budući ne postoji treća osoba stekla vlasnička prava po drugim zakonskim osnovama stjecanja, primjenjujući pravna shvaćanja ELJSP u ovom predmetu, u rok dosjelosti se računa i vrijeme koje je teklo u razdoblju u kojem je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

11. Odredbom čl. 114. st. 1. ZV-a je propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

11. Dakle, sud je nedvojbeno utvrdio da se otac tužitelja IA pok. RA računajući posjed svojih prednika nalazio u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina od najmanje 1955. godine, te da mu u razdoblju dosjedanja kroz koje su nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, a niti nakon toga, posjed nije osporavan po predniku tuženika, a ni po tuženiku. Potom je tužitelj nasljeđivanjem oca i u diobi s bratom S stekao valjani pravni temelj za stjecanje i uknjižbu prava suvlasništva za ¼ dijela, sve kako to propisuje odredba čl. 114. ZV-a. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao u točki I. izreke ove presude.

12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), odredbama važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine br. 138/23 i 107/25) i s obzirom na VPS od 1.300,00 EUR, dosuđen trošak: sastava tužbe 75 bodova (Tbr. 7.1.), sastav podneska od 20. ožujka 2023. 75 bodova (Tbr. 8.1.), za sastav podneska od 23. svibnja 2023. 25 bodova (Tbr. 8.4.), za pristup na ročište od 6. travnja 2023. i 21. siječnja 2025. po 75 bodova za svako ročište (Tbr. 9.1.), ukupno 325 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % iznosi 812,50 EUR čemu treba pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu od 66,36 EUR i na presudu od 53,09 EUR, tako da ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 931,95 EUR, sve sa zatraženim zateznim kamatama sukladno čl. 29. ZOO, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, sve kako je to navedeno u točki II. izreke presude.

12.1. Na kraju je navesti da je tužitelj neosnovano zatražio oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi ističući da ima status Hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata- dragovoljca, a čemu je u prilog dostavio potvrdu od 24. studenog 2025. (l.s. 95). Naime, branitelji iz Domovinskog rata nisu oslobođeni plaćanja sudske pristojbe prema odredbi čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18 i 51/23), osim ako se radi o osobama s invaliditetom. Tako da je takav zahtjev tužitelja odbijen, kao u izreci ovog rješenja.

U Zadru, 20. travnja 2026.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku

- Tuženici po zakonskom zastupniku

Nakon pravomoćnosti:

-Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured Zadar