REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-475/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja TT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Adžić i Vinko Adžić, odvjetnici iz Zagreba, Držićeva 6b, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, nakon glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja osobno i u odsutnosti uredno pozvane tužene, s danom objave 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: 078-50-4249999, sklopljenog dana 10. srpnja 2007. između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora i tužitelja TT kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle točka 3. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da se Korisnik kredita obvezuje Kreditoru platiti naknadu 2.00% od iznosa kredita, jednokratno, prilikom prvog korištenja kredita;

II. Nalaže se tuženoj Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da tužitelju TT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime plaćene naknade za obradu kredita, isplati iznos od 185,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

III. Nalaže se tuženoj u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 731,18 EUR sa zateznom kamatom od 17. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako je tužitelj u svojstvu korisnika kredita sa tuženom kao kreditorom dana 10. srpnja 2007. sklopio potrošački Ugovor o kreditu broj 078-50-4249999 – dalje u tekstu: Ugovor, kojim je tuženik tužitelju na rapolaganje stavio iznos od 70.000,00 kn. Točkom 3. Ugovora, određeno je:„3.

/treće/ NAKNADA 2.00 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ Ističe, kako je tužena tužitelju 12. srpnja 2007., prilikom isplate kredita, naplatila naknadu za obradu kredita u iznosu od 1.400,00 kn, dakle upravo 2,00% od iznosa odobrenog kredita. Gore navedeni ugovor o kreditu parnične stranke su sklopile u okolnostima u kojima je tužena koristila nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivala ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita, na koji način je dovela tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora. Tužena je na opisani način postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (dalje u tekstu: ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 87. ZZP/03 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr., dalje: ZOO/05). Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka ZZP/03 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Tužena prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovarala o odredbi točke 3. Ugovora, već je isti bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, tužena tužitelju nije prezentirala koje to točno tužena ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste tužitelj morao naknaditi niti mu je objasnio strukturu tih troškova i zašto iznos te naknade izravno ovisi o visini iznosa kredita koji se traži. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da su odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu zahtjeva bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tužene, o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i potpuno neopravdana obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku- trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Tužitelj zaključno ukazuje kako on nesporno ima pravni interes da sud utvrdi ništetnost ugovornih odredaba predmetnog kredita koji se odnose na obvezu plaćanja naknade za obradu zahtjeva te su ispunjeni uvjeti iz čl. 187. Zakona o parničnom psotupku za tužbu za utvrđenje (toč. I. tužbenog zahtjeva), posebno imajući u vidu da je pravo tužitelja da ističe ništetnost neograničeno (čl. 328. ZOO/05). Također, iz svega gore navedenog jasno je da su te ugovorne odredbe nepoštene, jer su protivne prisilnim propisima, konkretno relevantnim odredbama ZZP/03 i ZOO/05. Time su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi ugovora propisani čl. 87. ZZP/07 te čl. 322. ZOO/05. Posljedica tako utvrđene ništetnosti je dužnost tužene da vrati tužitelju sve što je primila temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO/05) sa zateznim kamatama od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO/05) jer je tuženik nepoštetni stjecatelj.

2. Tuženoj je uz rješenje naslovnog suda poslovni broj P-475/2025-6 od 29. travnja 2025. dostavljena predmetna tužba na odgovor. Tužena iako je uredno zaprimila poziv na davanje odgovora na tužbu nije podnijela odgovor na tužbu niti se očitovala tijekom postupka.

3. S obzirom da se radi o parnici radi utvrđenja ništetnim ugovorne odredbe predmetnog Ugovora, ovaj sud je ocijenio kako je potrebno provesti dokazni postupak po predmetnoj tužbi, odnosno ocijenio je kako nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pregledao Ugovor o kreditu od 10. srpnja 2007. (str. 4 – 6 spisa), otplatni plan (str. 7 – 9 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja TT (str. 18 spisa).

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25, dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Iz dostavljenog Ugovora o kreditu (str. 4 – 6 spisa) proizlazi da je tužitelj sa tuženom 10. srpnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu, kojim mu je odobren kredit u iznosu od 70.000,00 kuna i to bez određene namjene. Dakle, radi se o nenamjenskom kreditu.

7. Iz Ugovora razvidno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili ugovor o nenamjenskom kreditu, sa rokom otplate od 84 mjeseca i kamatnom stopom od 8,75% godišnje te se korisnik kredita obvezao kreditoru platiti jednokratnu naknadu u visini 2,00 % od iznosa kredita, koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita.

8. Dakle, iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da je tužitelju naplaćena naknada u iznosu od 1.400,00 kuna, odnosno 185,81 EUR, a što tužena ničime nije osporila.

9. Radi utvrđivanja relevantnih okolnosti je li tužitelju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu išta objašnjeno glede same ulazne naknade koja mu se naplaćuje na ročištu za glavnu raspravu 5. ožujka 2026. izveden je dokaz saslušanjem tužitelja ŠT. Tužitelj je iskazao kako je predmetni Ugovor o kreditu sklopio jer mu je kredit bio potreban radi uređenja kuže, a radi se o nenamjenskom kreditu. Naveo je kako mu je samo prilikom sklapanja ugovora rečeno da će mu se naplatiti naknada u visini od 2% iznosa kredita, međutim, ništa mu glede toga nije objašnjeno. Istaknuo je kako se radilo o unaprijed pripremljenom ugovoru od strane banke i da nije bilo mogućnosti pregovaranja o bilo kojoj ugovornoj odredbi. Kredit je podigao isključivo za osobne potrebe, a nije imao nikada niti firmu niti obrt.

10. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan i životno logičan iskaz tužitelja TT.

11. Iz iskaza proizlazi kako se o osporenoj odredbi o tzv. ulaznoj naknadi nije moglo pregovarati, budući da je ista bila sadržana u unaprijed pripremljenom tipskom ugovoru kojeg su banke sklapale sa potrošačima pa tako i sa tužiteljem.

12. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03; dalje: ZZP/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. Predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05; dalje. ZOO), jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.

15. Tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Stoga je banka nezakonito i nepošteno primjenjivala i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, a na koji način je dovela tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a tužena suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a tijekom postupka niti nije dokazala, odnosno nije niti pokušala dokazati da je imala bilo kakve troškove za obradu zahtjeva za kredit i zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita, kao niti na što se naplaćeni troškovi uopće odnose.

16. Pravno shvaćanje je ovog suda da su odredbe o ulaznoj naknadi prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja), te je stoga ova odredba neodređena ili neodrediva, te posljedično ništetna sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.

17. Slijedom navedenog sud je predmetnu ugovornu odredbu točke 3. Ugovora o kreditu, kojom se korisnik kredita (ovdje tužitelj) obvezao kreditoru (ovdje tuženoj) platiti naknadu od 2 % od iznosa kredita, utvrdio ništetnom (točka I. izreke presude).

18. Posljedično, po pravnom shvaćanju ovoga suda tužena je dužna vratiti tužitelju sve što je stekla temeljem ništetne ugovorne odredbe i to sukladno pravilima obveznog prava o stjecanju bez osnove.

19. S obzirom na to da nije niti sporno da je tužena naplatila tužitelju po predmetnom Ugovoru o kreditu tzv. ulaznu naknadu u iznosu od 185,81 EUR dužna je tužitelju istu vratiti i to sa zateznim kamatama od dana nakon dana kada je istu naplatila, po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke presude).

20. S obzirom na činjenicu da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, u skladu sa odredbom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka. U skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23; dalje: Tarifa) trebalo je priznati tužitelju zatraženi trošak sastava tužbe od 11. ožujka 2025. (Tbr.7.1.) u iznosu od 200,00 EUR, zastupanja na ročištu 5. ožujka 2026. (Tbr.9.1.) u iznosu od 200,00 EUR i pristupa na ročište za objavu presude 17. travnja 2026. (Tbr. 9.5.) u iznosu od 100,00 EUR, dakle ukupno 500,00 EUR, uvećano za PDV 25%, dakle ukupno 625,00 EUR, uvećano za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 EUR i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 EUR, dakle sveukupno 731,18 EUR. Sve uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude, pa do isplate u skladu sa čl. 151.st. 3. ZPP-a (točka III. izreke presude).

U Sesvetama 17. travnja 2026.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvjetniku Ivanu Adžiću uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 EUR

- tuženoj