REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1512/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Bešliću u pravnoj stvari tužitelja ĐR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Savić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.087,13 eura sa zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1 . srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužitelju zatezne kamate na isplaćeni iznos od 398,17 eura za razdoblje od 22. ožujka 2022. do 27. rujna 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kojim tužitelj potražuje iznos od 372,82 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj na ročištu održanom 22. veljače 2023. djelomično povukao tužbu u odnosu na zahtjev za isplatu iznosa od 398,17 eura.

II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.282,20 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 5. svibnja 2019. stradao kao putnik u prometnoj nesreći koju je prouzročio vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika. U navedenoj prometnoj nesreći tužitelj je pretrpio tjelesne ozljede zbog kojih mu je odmah pružena hitna liječnička pomoć u nadležnoj bolničkoj ustanovi te je daljnje liječenje nastavio sukladno uputama liječnika. Tužitelj potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje i to duševnih boli zbog smanjena životne aktivnosti, pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, tuđe pomoći i njege tijekom liječenja, i to u daljnjem novčanom iznosu (pored iznosa od 862,70 eura/6.500,00 kn koji je plaćen tužitelju od strane tuženika prije podnošenja predmetne tužbe) od 1.459,95 eura, uvećano za pripadajuće zatezne kamate od dana primitka odštetnog zahtjeva kod tuženika te uz naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju niti odgovornost za nastanak štetnog događaja, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva jer smatra da bi za pravilno utvrđenje činjeničnog stanja trebalo izvršiti uvid u cjelokupni zdravstveni karton tužitelja, a sve kako bi se razgraničio utjecaj ranijih ozljeda/zdravstvenih stanja u odnosu na one proizašle iz predmetne prometne nezgode.

3.1. Tužitelj je na ročištu održanom 22. veljače 2023. smanjio tužbeni zahtjev(nakon što je tuženik nakon podnošenja tužbe uplatio iznos od 398,17 eura), što se smatra djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su-IV-16/2021-8). Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Tuženik se na navedenom ročištu nije protivio djelomičnom povlačenju, slijedom čega se smatra da je pristao na povlačenje u smislu odredbe čl. 193. st. 2 ZPP. Slijedom navedenog sud je pod točkom I. izreke rješenja utvrdio da je tužba povučena u dijelu kojim je tužitel j potraživao iznos od 398,17 eura.

3.2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 25. veljače 2026. uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka te odredio da potražuje s osnova neimovinske i imovinske štete iznos od 1.459,95 eura sa zateznim kamatama od 22. ožujka 2022. do isplate, kao i isplatu zateznih kamata na isplaćeni nesporni iznos od 398,17 eura za razdoblje od 22. ožujka 2022. do 27. rujna 2022. Tužitelj je time preinačio tužbu s obzirom na to da je povećao tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi i to u pogledu visine štete. Sud je preinaku dopustio u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. ZPP jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, budući je konačna visina tužbenog zahtjeva (kako neimovinske štete tako i potrebnih sata tuđe pomoći i njege) utvrđena tek nakon provedenog medicinskog vještačenja. Slijedom navedenog, takva preinaka je dopuštena te je odlučeno kao u rješenju s ročišta održanog 10. ožujka 2026.

4.1. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (listovi 11-20 spisa), odštetni zahtjev od 22. ožujka 2022. (listovi 21-23 spisa), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 24 spisa) te je provedeno je medicinsko vještačenje (listovi 42-43 spisa).

4.2. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja s obzirom na to da isti nije bio potreban radi donošenja ove odluke jer su stranke učinile nespornim da su mu ukućani pružali pomoć i njegu te s obzirom na to da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

4.3. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca , sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. ožujka 2026., uz suglasnost stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora u ovom predmetu jest zahtjev tužitelja na naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći te neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, koja šteta je nastala u prometnoj nesreći 5. svibnja 2019.

7. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija stranaka, uzročna veza i odgovornost. Nije sporno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani te da je tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev 22. ožujka 2022.

8. Među strankama je sporna visina imovinske i neimovinske štete koju tužitelj potražuje.

9. Radi utvrđivanja visine imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem te je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu.

10.1. Vještak prof. dr. Žarko Rašić (dalje: vještak) u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj stradao u štetnom događaju kada je zadobio istegnuće mišića vratne i slabinske kralješnice te je nakon odgovarajuće inicijalne dijagnostičke obrade provedena fizikalna terapija. Tužiteljica je trpila bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 42 dana. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i to strah jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 6 dana kumulativno i manjeg intenziteta u trajanju 15 dana kumulativno. Zadobivena ozljeda istegnuća mišića vratne i slabinske kralježnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3%, a što se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog i slabinskog dijela kralježnice te povremenim bolovima kod dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama i kod većih fizičkih naprezanja. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna tužitelju 2 sata dnevno kroz 15 dana i 1 sat dnevno kroz 7 dana, a naruženje nije nastalo. Liječenje je završeno, tj. stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije 24. lipnja 2019.

10.2. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka . Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući da je sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sa sobom ili s izviđenim okolnostima te je u skladu s ostalim izvedenim dokazima.

11.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.2. Imajući na umu okolnosti koje utječu na visinu dosuđene naknade (pretrpljene fizičke bolove i strah) kao i druge okolnosti slučaja, posebno ocijenivši da je kod tužitelja došlo do smanjenja životnih aktivnosti koje će se očitovati u daljnjem tijeku života te da će trpjeti povremene bolove kod uobičajenih dnevnih aktivnosti, ovaj sud smatra da tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 2.200,00 eura.

11.3. Ovdje valja napomenuti da se sud odlučujući o visini pravične novčane naknade za neimovinsku štetu vodio noveliranim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja se prema pravnom shvaćanju broj Su -IV- 47/2020-5 zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05 te na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

12. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege valja reći da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju 2 sata dnevno kroz 15 dana i 1 sat dnevno kroz 7 dana. Ujedno su stranke na ročištu učinile nespornim da su tužiteljici pomoć i njegu pružali ukućani. Stoga sud smatra osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 148,00 eura, čija je visina naknade određena sukladno odredbi čl. 223. st. 1. ZPP-a pri čemu je naknada za jedan sat tuđe pomoći i njege određena u iznosu od 4,00 eura za cijelo utuženo razdoblje.

13. Slijedom navedenog, tužitelju s osnova neimovinske i imovinske štete pripada iznos od 2.348,00 eura. Navedeni iznos valjalo je umanjiti za nesporno isplaćeni iznos na ime naknade štete u visini od 1.260,87 eura (862,70 eura prije, a 398,17 eura za vrijeme trajanja parnice), stoga je tužitelju dosuđen iznos od 1.087,13 eura te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude. Tužbeni zahtjev je odbijen u preostalom zatraženom iznosu od 372,82 eura s pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno kao u toč. III. izreke presude. S obzirom na to da je tuženik tijekom trajanja ove parnice, a nakon podnošenja odštetnog zahtjeva(22. ožujka 2022.) isplatio tužitelju 28. rujna 2022. nesporni iznos štete od 398,17 eura, osnovan je i tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata na navedeni isplaćeni iznos od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

14.1. U odnosu na istaknuti prigovor zastare na preinačeni dio tužbe valja reći da je navedeni prigovor tuženika neosnovan. Sukladno pravnom shvaćanju druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) broj: Su- IV-123/2024-5 27. svibnja 2024. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Slijedom navedenog, kako je tužitelj povećao tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja, sukladno odredbama čl. 190. i 191, ZPP - a, u konkretnom je slučaju podnošenjem odštetnog zahtjeva 22. ožujka 2022. došlo do prekida zastare i u odnosu na preinačeni dio u kojem zahtjevu je tužitelj potraživao i zatezne kamate na neimovinsku štetu od dana njegova podnošenja. Prema tome, kako se zdravstveno stabiliziralo, tj. liječenje završilo 24. lipnja 2019., a kako je odštetni zahtjev podnesen 22. ožujka 2022., to nije protekao trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 230. st. 1. ZOO.

14.2. Prema shvaćanju ovog suda na primjenu odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP -a ne utječe ni preinaka tužbe. Naime, u ovom predmetu je tužitelj već u odštetnom zahtjevu koji je tuženiku dostavljen 23. ožujka 2022. zatražio zatezne kamate na neimovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

15. Na gore dosuđeni iznos naknade imovinske i neimovinske štete tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (22. ožujka 2022.) do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a u vezi čl. 12. st. 4. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23). Visina stope određena je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. U odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja reći da se i u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 12. st. 4. ZOOP-a, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Naime, tužitelju kod primjene odredbi čl. 12. ZOOP-a pripada zatezna kamata na neimovinsku i imovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravatelju, a pritom nije od značaja što je dio naknade štete isplaćen nakon podnošenja zahtjeva tuženiku, jer tužitelju pripada na preostali iznos neisplaćene naknade štete zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to i zatraženo. (Tako i VSRH u odluci broj Rev- 660/21 od 14. rujna 2021.).

16. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan na temelju odredbe čl. 1072. st. 1. ZOO i 1100. ZOO.

17.1. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

17.2. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska od 25. veljače 2026. uspio u pogledu visine s 74,46%, dok je u pogledu osnove uspio s 100%, pa je tužitelj ukupno uspio s 87.23%, slijedom čega je tuženik u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 12,77%. Razlika njihovih uspjeha iznosi 74,46% u korist tužitelja.

17.3. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i 155. ZPP u skladu s vrijednosti predmeta spora (1.459,95 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova, trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 25.2.2026. u iznosu od 100 bodova (x2) (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima održanim 22.2.2023. i 10.3.2026. u iznosu od po 100 bodova(x2) (Tbr. 9/1) te trošak pristupa na ročište za objavu presude (17.4.2026.) u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/5). Navedeno sveukupno iznosi 550 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.375,00 eura. Priznat mu je i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura. Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.454,63 eura te kada se navedeni iznos podijeli s omjerom uspjeha tužitelja u parnici od 74,46%, proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 1.083,12 eura.

17.4. Kada se gore navedenom iznosu od 1.083,12 eura doda kao nužan trošak medicinskog vještačenja od 199,08 eura, dobije se iznos od 1.282,20 eura .

18. Slijedom navedenog, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici ukupan trošak postupka u iznosu od 1.282,20 eura zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke rješenja.

19. Iznosi u kunama pretvoreni su u eure prema službenom tečaju konverzije 7,5345 kn/1 euro.

U Zagrebu 17. travnja 2026.

Sudac:

Ivan Bešlić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.