Pr-237/2024-12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Lee Pihler, u pravnoj stvari tužitelja ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Vinkovačka 63c, OIB: 35506269186, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. iz Osijeka, radi isplate razlike plaće, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, Marka Pleša, odvjetnika iz Osijeka i punomoćnika tuženika, AD, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. iz Osijeka, a objave 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da tužitelju ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Vinkovačka 63c, OIB: 35506269186, tužitelju ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti dodatak na plaću u ukupnom bruto iznosu od 1.645,64 eur (slovima: tisućušestočetrdesetpeteurašezdesetčetiri centa) sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, a koja kamata teče od dana dospijeća svakomjesečnog iznosa dodatka na plaću i to na iznose kako slijedi;

- iznos od 86,49 eur od 16. rujna 2020. do isplate

- iznos od 83,99 eur od 16. listopada 2020. do isplate

- iznos od 83,99 eur od 16. studenog 2020. do isplate

- iznos od 83,99 eur od 16. prosinca 2020. do isplate

- iznos od 84,05 eur od 16. siječnja 2021. do isplate

- iznos od 87,60 eur od 16. veljače 2021. do isplate

- iznos od 8,78 eur od 16. ožujka 2021. do isplate

- iznos od 91,31 eur od 16. lipnja 2022. do isplate

- iznos od 91,40 eur od 16. srpnja 2022. do isplate

- iznos od 91,73 eur od 16. kolovoza 2022. do isplate

- iznos od 91,73 eur od 16. rujna 2022. do isplate

- iznos od 62,54 eur od 16. listopada 2022. do isplate

- iznos od 97,23 eur od 16. studenog 2022. do isplate

- iznos od 97,23 eur od 16. prosinca 2022. do isplate

- iznos od 97,20 eur od 16. siječnja 2023. do isplate

- iznos od 97,21 eur od 16. veljače 2023. do isplate

- iznos od 97,24 eur od 16. ožujka 2023. do isplate

- iznos od 4,23 eur od 16. travnja 2023. do isplate

- iznos od 48,13 eur od 16. listopada 2023. do isplate

- iznos od 112,02 eur od 16. studenog 2023. do isplate

- iznos od 47,55 eur od 16. prosinca 2023. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eur (slovima: tisućueura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja 17. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao radnik podnio tužbu protiv tuženika kao poslodavca, u kojoj navodi da je dugogodišnji zaposlenik tuženika na radnom mjestu tehnički suradnik. Navedeno radno mjesto je mjesto s posebnim uvjetima rada temeljem odredbe čl. 3. t. 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84), koji se primjenjuje u skladu s odredbom čl. 103. Zakona o zaštiti na radu. Za vrijeme obavljanja rada tužitelj je bio izložen štetnim kemijskim utjecajima, a zbog prirode djelatnosti koja je u djelokrugu rada samog poslodavca. Tužitelj kao zaposlenik svoje poslove izvršava neposredno, te je u svakodnevnom obavljanju rada izložen raznim štetnim utjecajima. Navedenu činjenicu i pravo potvrdio je i tuženik donošenjem Odluke od 1. lipnja 2018., prema kojoj se tužitelju plaća uvećava za 10%, a s obzirom da radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada (t. 3. izreke Odluke). Temeljem odredbe čl. 5. Ugovora o radu - na obračun dodataka na plaću tužitelja primjenjuje se Temeljeni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama koji je u primjeni od 1. prosinca 2017. Navedeni TKU u čl. 54. propisuje da zaposleniku u javnim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću. Isto pravo zajamčeno je i odredbom čl. 2. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. Za utuženo razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenoga 2023. tužitelj je bio u kontinuiranom radnom odnosu, a dodatak na plaću u visini od 10% plaće nije mu bio isplaćivan. Tuženik kao poslodavac samoinicijativno je uskratio isplatu predmetnog dodatka iz tužitelju nepoznatog razloga. Da je tome tako, govori i činjenica da je sve do mjeseca srpnja 2020. (datum isplate plaće 7. kolovoza 2020.) tužitelju isplaćivan navedeni posebni dodatak na plaću u visini od 10% plaće, a potom od mjeseca kolovoza 2020. do 15. studenoga 2023. tužitelju je uskraćena isplata navedenog posebnog dodatka za posebne uvjete rada. Tužitelj je stajališta da u konkretnom slučaju Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, kojim se u čl. 54. utvrđuje pravo zaposlenika koji rade u javnim službama na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, kao i pravo na poseban dodatak na plaću - predstavlja povoljnije pravo za tužitelja sukladno odredbi čl. 9. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR), te da se isto treba primijeniti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako u osnovi, tako i u visini. Nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu tehnički suradnik temeljem ugovora o radu od 1. kolovoza 2020. Također, nije sporno da tužitelj radi na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, međutim sporno je pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada za period koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom. Tuženik je zaključio ugovor o radu u kojem je odredbom čl. 5. određeno kako je poslodavac dužan plaću i druge naknade isplaćivati djelatniku mjesečno, sukladno propisima o radu, te odredbama akata poslodavca koji reguliraju prava i obveze iz rada i po osnovi rada i kolektivnog ugovora. U trenutku zaključivanja ugovora o radu na snazi je bio Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima tuženika donesen 23. lipnja 2020. Stupanjem na snagu navedenog Pravilnika prestao se primjenjivati raniji Pravilnik o plaćama i naknadama iz 2010. koji je u čl. 5. st. 2. propisivao isplatu dodatka na plaću u visini od 10% za rad u posebnim uvjetima. Odredbom čl. 27. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., određeno je kako njegovim stupanjem na snagu prestaju važiti svi prethodni Pravilnici o plaćama (što podrazumijeva i Pravilnik o plaćama i naknadama iz 2010.). Zaključivanjem navedenog ugovora o radu tužitelj je prihvatio da mu se plaća obračunava na temelju naprijed navedenih zakonskih, podzakonskih i internih akata kao i Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu od 23. lipnja 2020. Odredbom čl. 3. navedenog Pravilnika navedeno je da će se naknada za odvojen život, te pravo na dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada, urediti u skladu s općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu sa sklopljenim kolektivnim ugovorom (Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama NN 24/2017). Odredbom čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora propisano je pravo radnika na isplatu dodatka na plaću za posebne uvjete rada, ali nije određeno u kojoj visini im taj dodatak pripada, već je propisano da će se visina tih posebnih dodataka utvrditi granskim kolektivnim ugovorima. Naglašava kako u periodu na koji se tužbeni zahtjev odnosi granski kolektivni ugovor nije bio zaključen, pa posljedično nije utvrđena niti visina u kojoj bi se trebao isplaćivati dodatak za poslove s posebnim uvjetima rada. Tuženik nije imao pravnu osnovu za isplatu dodatka na plaću u visini od 10% za rad u posebnim uvjetima za navedeni period. Novi Pravilnik o plaćama iz 2020. nije donesen da bi se smanjivala prava radnika, već iz razloga što je Temeljni kolektivni ugovor, kao i granski kolektivni ugovor temeljem kojeg je postojala osnova za isplatu 10% prestao važiti, a tuženik do trenutka zaključenja novog granskog kolektivnog ugovora nije imao pravni temelj za isplatu navedenog dodatka na plaću. Da bi se taj dodatak mogao isplaćivati tužitelju, visina tog dodatka mora se utvrditi granskim kolektivnim ugovorom kako je propisano čl. 53. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, jer tuženik ne može samoinicijativno određivati kolika bi visina tog dodatka trebala biti. Čak štoviše, kada bi tuženik taj dodatak samoinicijativno odredio i isplatio tužiteljima, takvo postupanje bi se okarakteriziralo kao kazneno djelo zlouporabe u gospodarskom poslovanju, s obzirom da bi isplatom tog dodatka tužiteljima pribavio protupravnu imovinsku korist na štetu Državnog proračuna (čl. 246. KZ-a). Tuženik je državna agencija i visina plaće njegovih zaposlenika određuje se temeljem Zakona o plaćama u javnim službama, pa tuženik ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana tim zakonom, a niti može isplaćivati dodatke na plaću ukoliko isti nisu određeni zakonom, podzakonskim aktom ili kolektivnim ugovorom. Tek je 15. studenog 2023. sklopljen granski kolektivni ugovor za zaposlenike koji rade kod tuženika, kojim kolektivnim ugovorom je ugovorena isplata od 5% za dodatke na plaći za posebne uvjete rada, bez mogućnosti retroaktivne primjene tog kolektivnog ugovora za period prije njegovog donošenja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno s kamatama.

3. Podneskom od 14. travnja 2026. tužitelj je sukladno izračunu tuženika uredio tužbeni zahtjev na način da se tužitelju priznaje pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane, te nalaže tuženiku isplatiti tužitelju dodatak na plaću u iznosu od ukupno 1.645,64 eur bruto, sa zateznom kamatom, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Iako je tuženik dostavio izračun kojim se tužitelju priznaje pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i u visini od 5% plaće, tužitelj se protivi takvom izračunu, jer tuženik ne navodi niti objašnjava zašto smatra da bi radniku pripadala razlika plaće u iznosu od 5% za utuženo razdoblje, kada i sam u odgovoru na tužbu navodi da je tek 15. studenog 2023. sklopljen granski kolektivni ugovor kojim je ugovorena isplata od 5% za dodatke na plaći za posebne uvjete rada bez mogućnosti retroaktivne primjene tog kolektivnog ugovora za period prije njegova donošenja.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva uređenog podneskom od 14. travnja 2026.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, naglašavajući da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu svoga potraživanja, budući da za utuženi period nije bio zaključen granski kolektivni ugovor kojim bi bila određena visina dodatka na plaću za otežane uvjete rada.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku od 15. veljače 2020. (list 8 spisa), Ugovor o radu od 15. veljače 2020. (list 9-10 spisa), Odluku od 15. siječnja 2020. (list 11-12 spisa), Ugovor o radu od 15. srpnja 2020. (list 13-14 spisa), Pravilnik o plaćama i naknadama i njegove izmjene i dopune (list 23-42 spisa), Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima (list 43-46 spisa), Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (list 47- 51 spisa) i obračun dodataka na plaću za posebne uvjete rada od 20. ožujka 2025. (list 61-62 spisa).

7. Sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanje tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, jer isto nije potrebno, te prijedlog tužitelja za provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja, jer je tuženik u spis dostavio obračun dodataka na plaću za posebne uvjete rada u visini od 5% i 10% od ukupne bruto plaće tužitelja, a tužitelj je prihvatio taj izračun i uredio tužbeni zahtjev sukladno izračunu od 10%.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u međusobnoj vezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da mu pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće za razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023.

10. Nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika, na radnom mjestu tehnički suradnik, što je vidljivo i iz Odluke od 15. siječnja 2020., te da se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, sukladno čl. 3. t. 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84).

11. Sporno je pripada li tužitelju pravo na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada, za razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023.

12. Iz Ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika 15. srpnja 2020. proizlazi da je odredbom čl. 5. propisano da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, visinu osnovne plaće, dodataka na plaću primjenjuju odredbe TKU-a, Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, Pravilnika o radu tuženika i Pravilnika o plaćama i naknadama tuženika.

13. Odredbom čl. 2. st. 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. propisano je da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća, dok je odredbom čl. 27. st. 1. Pravilnika propisano da stupanjem na snagu tog Pravilnika (1. kolovoza 2020.) prestaju važiti Pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu ovog Pravilnika, te se stavljaju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih Pravilnika o plaćama i naknadama. I raniji Pravilnici priznavali su radniku kao dodatak na osnovnu plaću dodatak za posebne uvjete rada, koji je prema Pravilniku iz 2010. iznosio 10% od osnovne plaće (čl. 5. Pravilnika).

14. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/20 - u nastavku teksta TKU/17) koji je bio na snazi do 1. svibnja 2022. u čl. 54. st. 1. propisuje da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću, dok je u st. 2. istog članka propisano da se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuje granskim kolektivnim ugovorom. Isto je propisano i u čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/22, 127/22, 58/23 - u nastavku teksta TKU/22).

15. Iz Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (NN 141/23) sklopljenog 15. studenog 2023. proizlazi da dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% od osnovne plaće (čl. 13.).

16. Odredbom čl. 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - u nastavku teksta ZR) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Nadalje, odredbom čl. 9. st. 3. ZR-a propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

17. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je tužitelju priznato pravo na dodatak za posebne uvjete rada, kako Ugovorom o radu, Pravilnikom o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima, odredbama TKU/17 i TKU/22, tako i odredbama ZR-a.

18. Imajući u vidu da je u danoj situaciji prema Ugovoru o radu i Pravilniku od 23. ožujka 2010. radnik imao pravo na dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada, koji je iznosio 10% od osnovne plaće (čl. 5. Pravilnika), da visina toga dodatka nije bila definirana ni jednim drugim aktom, sud nalazi da u tom slučaju dolazi u obzir primjena čl. 9. st. 3. ZR-a, na način da se za utuženo razdoblje tužitelju predmetni dodatak trebao obračunavati u istoj visini sve do stupanja na snagu odluke, odnosno propisa koji utvrđuje drugačiju visinu istog, a to je Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (NN 141/23) sklopljen 15. studenog 2023. koji propisuje dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima od 5% od osnovne plaće. Stoga, nije prihvatljiv ni obračun dodataka na plaću za posebne uvjete rada u visini od 5% tužiteljeve bruto plaće, koji je dostavio tuženik, jer je samim Kolektivnim ugovorom od 15. studenog 2023. propisano da stupa na snagu danom potpisivanja, bez mogućnosti retroaktivne primjene za period prije njegovog donošenja, što navodi i sam tuženik u odgovoru na tužbu.

19. U odnosu na prigovor tuženika, da je državna agencija i da se plaće njegovih zaposlenika određuju temeljem Zakona o plaćama u javnim službama, odnosno da ne može isplaćivati plaću veću od one koja je propisana tim zakonom, sud nalazi da je tuženik i u vrijeme donošenja Pravilnika iz 2010. bio državna agencija i da je i tada svojim internim Pravilnikom odredio visinu dodatka za posebne uvjete rada.

20. U odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja, sud nalazi da isti nije osnovan, budući da je sam tuženik dostavio u spis obračun dodataka na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10%, koji je tužitelj prihvatio, te sukladno tome uredio tužbeni zahtjev.

21. S obzirom na navedeno, sud smatra da tužitelju pripada ukupan iznos od 1.645,64 eur bruto (čl. 433. a st. 1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, 146/25 - u nastavku teksta ZPP) za razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23 - u nastavku teksta ZOO) tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, a koji dospijevaju tek s isplatom, sukladno čl. 24. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19, 151/22, 114/23 i 152/24).

22. Odluku o trošku sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, a odnosi se na trošak zastupanja putem odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - NN 138/23 - u nastavku teksta Tarifa), trošak sastava obrazloženog podneska od 14. travnja 2026. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 11. ožujka 2025. i 14. travnja 2026. u visini od po 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), što je ukupno 400 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 54. Tarife) iznosi 800,00 eur, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 200,00 eur, sveukupno iznosi 1.000,00 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 17. travnja 2026. do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

23. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude odlučiti će se posebnim rješenjem, nakon održanog ročišta, budući da je sukladno čl. 335. st. 8. ZPP-a do ročišta za objavu presude potrebno izraditi i samu presudu i uručiti ovjereni prijepis stranci koja je pristupila.

Osijek, 17. travnja 2026.

Sudac

Saša Rešetar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi pisanim putem, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. tužitelju putem punomoćnika

2. tuženiku putem punomoćnika

nakon pravomoćnosti:

3. Poreznoj upravi