Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1379/2021-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja, Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica Nataša Owens, odvjetnica u OD OWENS, HOUŠKA i PARTNERI d.o.o., Dalmatinska 5, Zagreb protiv tuženika MD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Tolj, odvjetnici u Zagrebu, Jurjevska 20, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika osobno i zamjenika punomoćnika tuženika, 17. travnja 2026.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj, Grad Zagreb, OIB: 61817894937, vlasnik 3/12 dijela nekretnina označenih kao zk.č.br. 7063/1, [adresa], površine 453 m², upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zk.č.br. 7063/3, [adresa], površine 208 m², upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva na predmetnim suvlasničkim udjelima tuženika u zemljišnoj knjizi u korist tužitelja, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Grad Zagreb, OIB: 61817894937 trošak parničnog postupka u iznosu od 2.055,50 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika, MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi od 28. veljače 2021. navodi kako su u zemljišnoj knjizi ovog suda u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisane nekretnine označene kao z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta [adresa], dvorište, površine 200 m², z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], dvorište, kuća, [adresa], ukupne površine 453 m² (dvorište površine 346 m² i kuća površine 107 m²) te z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], dvorište, površine 8 m² te je tužitelj upisan kao vlasnik 9/12 dijelova navedenih nekretnina, a tuženik kao vlasnik 3/12 dijela navedenih nekretnina. Tužitelj osporava istinitost upisa tuženikovog prava vlasništva na 3/12 dijela nekretnine budući je tužitelj vlasnik navedenog dijela nekretnine koji je stekao od BD i ĐD, pravnih prednika osoba s kojima je tuženik kao kupac sklopio Ugovor o kupoprodaji, i to temeljem rješenja o eksproprijaciji Općine Dubrava, Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove broj: UP/I-05/3-3206/3-1979 od 26. studenog 1979. za koju je istima isplaćena naknada i dodijeljen na korištenje stan. Naime, tuženik je predmetnu nekretninu stekao od ČD i UD, nasljednika iza pok. ĐD i BD, a kojima je u ostavinskom postupku njihov otac BD ustupio svoj nasljedni dio. S obzirom da su prodavatelji, kao i kupac, znali kako prodavateljima ne pripada pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, a niti su se isti nalazili u posjedu predmetne nekretnine niti predali posjed iste tuženiku, tužitelj smatra kako se na stjecanje od strane tuženika ne može primijeniti načelo zaštite u istinitost i potpunost zemljišne knjige. S obzirom je tuženik sklopio Ugovor o kupoprodaji protivno načelu savjesnosti i poštenja, kao i da se na tuženikov upis ne može primijeniti načelo zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj Grad Zagreb vlasnik 3/12 dijela nekretnina označenih kao z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta [adresa], dvorište, površine 200 m², z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], dvorište, kuća, [adresa], ukupne površine 453 m² (dvorište površine 346 m² i kuća površine 107 m²) te z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], dvorište, površine 8 m², sve upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva na predmetnim suvlasničkim udjelima tuženika u zemljišnoj knjizi u korist tužitelja, kao i tužitelju nadoknaditi parnični trošak.

1.2. Podneskom od 10. ožujka 2026. tužitelj je obzirom na provedeni postupak obnove zemljišne knjige poslovni broj Z-14107/24 u kojem su predmetne nekretnine dobile nove oznake uredio tužbeni zahtjev na način da predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj Grad Zagreb vlasnik 3/12 dijela nekretnina označenih kao zk.č.br. 7063/1, [adresa], površine 453 m², upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zk.č.br. 7063/3, [adresa], površine 208 m², upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva na predmetnim suvlasničkim udjelima tuženika u zemljišnoj knjizi u korist tužitelja, sve u roku od 15 dana, kao i da nadoknadi trošak parničnog postupka tužitelju.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na čl. 120. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da se pravo vlasništva na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnim knjigama. Tuženik ne osporava da je **.**.2019. sa ČD i UD sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina ovjeren kod javnog bilježnika Bože Miletića, Zagreb, Ulica Grge Tuškana 39 pod brojem OV-8270/2019, a radi stjecanja prava vlasništva nekretnina upisanih u zemljišne knjige kod ovog suda, zemljišno-knjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], ko [katastarska općina] i to: kčbr. [katastarska čestica] što u naravi predstavlja [adresa] ukupne površine 200 m² od čega dvorište površine 200 m², kčbr [katastarska čestica] što u naravi predstavlja [adresa] ukupne površine 453 m² od čega dvorište površine 346 m² i kuća, Zagreb, Legradskaulica 4, ukupne površine 8 m² od čega dvorište 8 m² sve u ¼ dijela. Tuženik ističe da su UD i ČD u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kupoprodaji bili upisani kao suvlasnici navedenih nekretnina u ¼ dijela, dok je tužitelj i dalje upisan kao suvlasnik u ¾ dijela navedenih nekretnina. UD i ČD su pravo vlasništva navedenih nekretnina stekli temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O- 6127/05 iza pokojnog BD te pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-5825/03 iza pokojne ĐD. Tuženik ne osporava da je tužitelj ¾ dijela nekretnine stekao temeljem pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P-6767/03 od 30. lipnja 2011. Nadalje navodi da je tužitelj na temelju rješenja Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove poslovni broj UP/I- 05/3-3206/3-1979 od 26. studenog 1979. podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na ¼ dijela nekretnine u vlasništvu tuženika, a koji prijedlog je odbijen iz čega proizlazi da tužitelj temeljem navedenog rješenja ne polaže pravo vlasništva na ¼ dijela nekretnine u vlasništvu tuženika. Nadalje, tuženik se poziva na čl. 122 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima smatrajući da iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da čak i u slučaju da UD i ČD nije pripadalo pravo vlasništva ¼ dijela nekretnine, odnosno da je njihov upis u zemljišnim knjigama neistinit tuženik uživa zaštitu svog upisom u zemljišne knjige stečenog prava vlasništva. Prilikom stjecanja prava vlasništva tuženik je postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga odnosno u trenutku stjecanja prava vlasništva nije postojala ni jedna okolnost na temelju koje je tuženik mogao posumnjati da pravnim prednicima od kojih je stekao pravo vlasništva isto ne pripada. Tome u prilog govori i činjenica da su pravni prednici tuženika bili upisani u zemljišne knjiga kao vlasnici ¼ dijela nekretnine preko 50 godina, a tijekom kojeg vremena tužitelj ni u jednom trenutku nije osporavao njihovo pravo vlasništva dok je osporavao pravo vlasništva drugih suvlasnika. Navodi kako je u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva uknjižbom u zemljišne knjige na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 19. prosinca 2020. te pozivajući se na čl. 127 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima smatra da tužitelj svoje pravo ne može suprotstaviti tuženikovom pravu. S obzirom na navedeno predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je pročitao dokumentaciju dostavljenu u spis i to: izvadak iz zemljišne knjige ovog suda zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 5—6 spisa), povijesni izvadak zk. uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 7-13 spisa), rješenje Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove od 26. studenog 1979. (list 14-16 spisa), rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-4574/80 od 8. kolovoza 1981. (list 17-20 spisa), odluku o davanju stana na korištenje Odbora za pripremnu građevinskog zemljišta na području općine [adresa] od 26. listopada 1988. (list 21- spisa), izvještaj o isplati gotovine i popis isplata (list 22-23 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 29. prosinca 2019. (list 24-27 spisa), uvjerenje o prebivalištu za ŠD i UD (list 28-29 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj Z-29907/15 od 7. studenog 2017. (list 39-41 spisa), tužbu ovdje tužitelja protiv PD od 5. lipnja 2003. (list 42-45 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz ovog suda, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, broj ZK uloška [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 47-49 spisa), priklopljeni su i pročitani ovosudni spisi poslovni broj Z- 29907/15, Z-61910/19 i P-6767/2003, saslušani su svjedoci UD i ČD, ŽD te tuženik.

4. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, kao ni identitet predmetnih nekretnina. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi njegovo pravo vlasništva na 3/12 dijela nekretnina označenih kao zk.č.br. 7063/1, [adresa], površine 453 m², upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zk.č.br. 7063/3, [adresa], površine 208 m², upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], , a koje vlasništvo je tužitelj stekao temeljem odluke nadležnog tijeka u postupku eksproprijacije i to prije nego je tuženik sklopio Ugovor o kupoprodaji istih tih nekretnina, kao i zahtjev za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist tužitelja.

6. Iz prethodno navedene dokumentacije koja prileži spisu kao relevantno je utvrđeno:

- da je tužitelj upisan kao suvlasnik 9/12, a tuženik kao suvlasnik 3/12 nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zemljišnoknjižnog odjela ovog suda označenih kao z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta [adresa], dvorište, površine 200 m², z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], dvorište, kuća, [adresa], ukupne površine 453 m² (dvorište površine 346 m² i kuća površine 107 m²) te z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], dvorište, površine 8 m²;

- da su BD i ĐD bili upisani kao suvlasnici 3/12 nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zemljišnoknjižnog odjela ovog suda označenih kao z. k. č. br. [katastarska čestica] i zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi obiteljska kuća u [adresa] dvorište, ukupne površine 183 hvati

- da se na temelju prijavnog lista R.N. br. 292/2019 k. o. [katastarska općina] od 26. srpnja 2018. upisuje:

a) promjena izgrađenosti i površine kod kčbr. [katastarska čestica] [adresa], dvorište sa 200 čm

b) promjena oznake, oblika, izgrađenosti i površine kod kč. br. [katastarska čestica], na sada kčbr. [katastarska čestica] Legardska ulica kuća br.4 sa 107 čm i dvorište sa 346 čm ukupno površine 453 čm kčbr. [katastarska čestica], [adresa] sa 8čl. (list 47 spisa).

- da iz povijesnog zk izvatka za spornu nekretninu proizlazi da su prednici tuženika, ŠD i UD upisani kao suvlasnici iza pok. BD UD temeljem rješenja o nasljeđivanju O-6127/05 od 25. listopada 2005., te iza pok. ĐD temeljem rješenja o nasljeđivanju O-5825/03 od 18. studenog 2003. (27. i 28. suvlasnički dio), kasnije 31., 32., 33. i 34. suvlasnički dio (zajedno 3/12 dijela),

- da je rješenjem Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove UP/I-05/3-3206/3-1979 od 26. studenog 1979. eksproprirana u potpunosti sporna nekretnina i to: obiteljska kuća u [adresa] s pratećim objektima / šupa 3x, ograda, brajda i betonski pločnik/ sve izgrađeno na kat. čest. broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisano kao suvlasništvo ND u 5/12 dijela, JD u 4/12 dijela, ID i ĐD u 3/12 dijela, a u svrhu pripreme i uređenja zemljišta za izgradnju stambenog objekta u korist društvenog vlasništva, a za potrebe Zavoda za izgradnju garda – Zagreb, s time da je opći interes utvrđen provedbenim urbanističkim planom "Južna Dubrava - Zapad",

- da je navedenim rješenjem o eksproprijaciji odrađeno da će prije rušenja odnosno uklanjanja predmetnih nekretnina korisnik izvlaštenja sa suvlasnike koji stanuju u predmetnom objektu osigurati korištenje drugog odgovarajućeg stana kojim im neće pogoršati uvjete stanovanja, te da će se naknada za eksproprirane nekretnine odrediti u posebnom postupku,

- da rješenje o eksproprijaciji od 26. studenog 1979. nije provedeno u zemljišnim knjigama;

- da je rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-4574/80 od **.**.1981. BD i ĐD određena ukupna naknada od 411.528,12 dinara (za zemljište, kulture, stambeni objekt, brajdu, betonski pločnik, ogradu, vrata i šupu), uz obvezu korisnika eksproprijacije da tu naknadu isplati u roku od 15 dana, dok iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi kako je vrijednost stambenog objekta utvrđenu po vještaku umanjena za 20% iz razloga jer su osigurani zamjenski stanovi,

- da je temeljem Odluke o davanju stana na korištenje Odbora za pripremnu građevinskog zemljišta na području općine Dubrava od **.**.1988. BD ĐD kao nosiocu stanarskog prava dan na korištenje dvosobni stan u [adresa], a koji stan mu je dan obzirom je stambeni objekt u [adresa]. potrebno srušiti radi izgradnje naselja Južna Dubrava – zapad;

- da je BD i ĐD isplaćena naknada za ekspropriranu imovinu u iznosu od 460.642,60 dinara;

- da je tuženik Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 19. prosinca 2019. od ŠD i SD kao prodavatelja kupio 3/12 dijela predmetne nekretnine te je temeljem navedenog ugovora tuženik upisao pravo vlasništva povodom prijedloga podnesenog 23. prosinca 2019.,

- da je ČD ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] do 12. travnja 1983., a UD na navedenoj adresi nije ima prijavljeno prebivalište;

- da je rješenjem ovog suda Z-29907/15 od 7. studenog 2017. odbijen prijedlog tužitelja radi uknjižbe prava vlasništva na cijelu zk. čbr. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina] obzirom da iz dostavljenih isprava ne proizlazi utemeljenost prijedloga jer u tom trenutku upisani suvlasnici ŠD i OD nisu obuhvaćeni dostavljenim ispravama.

7. Slijedom navedenog, u postupku je utvrđeno da su suvlasnici predmetnih nekretnina u 3/12 dijela prije donošenja rješenja o eksproprijaciji bili BD i AD te su predmetne nekretnine u potpunosti eksproprirane rješenjem od 26. studenog 1979. izdanom od strane Grada Zagreba, Općina Dubrava, Sekretarijat za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove poslovni broj UP/I-05/3-3206/3-1979 (u svrhu pripreme i uređenja zemljišta za izgradnju stambenog objekta) i da je postignut sporazum o naknadi za istu, koji je u cijelosti isplaćen u odnosu na novčani iznos naknade u vrijednosti od 80% eksproprirane nekretnine, te je BD i ĐD osiguran zamjenski stan.

8. Člankom 2. stavak 2. Zakona o eksproprijaciji (Narodne novine broj 10/1978., 5/1980., 30/1982., 28/1987., 39/1988., 71/1991., 73/1991., 26/1993. dalje: Zakon o eksproprijaciji) propisano je da potpunom eksproprijacijom prestaje pravo vlasništva i druga stvarna prava, dok je čl. 67. stavak 2. istog zakona propisano da danom pravomoćnosti rješenja o potpunoj eksproprijaciji na ekspropriranim nekretninama prestaju hipoteka, služnost i druga stvarna prava. Vezano za rješenje o eksproprijaciji od 26. studenog 1979. valja naglasiti kako istome ne prileži jasna klauzula pravomoćnosti obzirom je naznaka koja se odnosi na godinu nastupanja pravomoćnosti nije vidljiva (list 14 spisa). Međutim, iako navedena klauzula pravomoćnosti nije potpuna po ocjeni ovoga suda rješenje o eksproprijaciji od 26. studenog 1979. steklo je svojstvo pravomoćnosti, obzirom se bez klauzule pravomoćnosti ne bi mogao biti pokrenut postupak za određivanje naknade za eksproprirane objekte i za kulture u odnosu na spornu nekretninu. Naime, čl. 59. stavak 1. Zakona o eksproprijaciji propisano je da je nakon pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji nadležni organ dužan bez odlaganja zakazati i održati usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu. Temeljem rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-4574/80 od 8. kolovoza 1981. utvrđeno je da je BD i ĐD određena ukupna naknada od 411.528,12 dinara (za zemljište, kulture, stambeni objekt, brajdu, betonski pločnik, ogradu, vrata i šupu), koja je isplaćena u iznosu od 80% iz čega proizlazi da je prije no je odlučivao o naknadi rješenje o eksproprijaciji moralo biti pravomoćno, jer je to zakonska pretpostavka da bi se odlučivalo o naknadi eksproprirane nekretnine.

9. Slijedom navedenog, pravomoćnošću rješenja o potpunoj eksproprijaciji od 26. studenog 1979. pravo vlasništva BD i ĐD na predmetnoj nekretnini je prestalo. Kako su ĐD i BD preminuli nakon što je doneseno pravomoćno rešenje o eksproprijaciji od 26. studenog 1979. te nakon što im je isplaćena novčana naknada za ekspropriranu nekretninu i osiguran zamjenski stan, predmetna nekretnina nije po mišljenju ovoga suda niti mogla biti predmetom nasljeđivanja iza njih odnosno njihovi nasljednici ŠD i UD nisu mogli steći vlasništvo predmetnih nekretnina temeljem rješenja o nasljeđivanju budući da ostavitelji na nasljednike nisu mogli prenijeti više prava nego što su sami imali. Posljedično, UD i ČD nisu mogli pravnim poslom odnosno Ugovorom o kupoprodaji prenijeti na treću osobu, ovdje tuženika pravo koje nisu imali.

10. Naime, pravnim poslom se može na drugu osobu prenijeti samo onoliko prava koliko ima osoba koja ga prenosi što proizlazi iz odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 52/25. dalje ZVDSP.) pa kako prodavatelji UD i ČD trenutku zaključenja ugovora o kupoprodaji (19. prosinca 2019.) sa tuženikom nisu ima pravo vlasništva na nekretninama koje tim ugovorom prodaju ovdje tuženiku to naravno niti tuženik nije mogao steći pravo vlasništva.

11. Slijedom navedenog, tužitelj je pravo vlasništva na spornoj nekretnini stekao odlukom državnog organa - rješenjem Grada Zagreba, Općina Dubrava, Sekretarijat za građevinske, komunalne i stambene poslove, a tuženik odnosno njegovi prednici su ga istom odlukom izgubili, pri čemu nije od značaja što navedena eksproprijacija nije provedena u zemljišnim knjigama, jer u ovom slučaju zemljišnoknjižni upis nema konstitutivni značaj zato što se ne radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla. Kako je provedena eksproprijacija još 1979. to je prestalo pravo vlasništva prednika tuženika, pa sve dok se pravomoćno rješenje o eksproprijaciji ne poništi tuženik ni po kojoj pravnoj osnovi ne može steći pravo vlasništva izvodeći ga iz prava vlasništva prednika.

12. U odnosu na navode tuženika kako uživa zaštitu svog upisom u zemljišne knjige stečenog prava vlasništva, te da je prilikom stjecanja prava vlasništva postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga odnosno u trenutku stjecanja prava vlasništva nije postojala ni jedna okolnost na temelju koje je tuženik mogao posumnjati da pravnim prednicima od kojih je stekao pravo vlasništva isto ne pripada, sud je na navedene okolnosti saslušao svjedoke i tuženika.

13. Svjedok UD je u bitnome iskazao kako su predmetnu nekretninu on i njegov brat naslijedili od roditelja gdje su živjeli do 1970-80 godina. Nekretnina na toj adresi se trebala rušiti što nikada nije učinjeno, a njegovi roditelji su dobili stanarsko pravo na nekretnini u [adresa]. Svjedok je naveo kako je sa adrese na [adresa] odselio 1975., te se predmetnom nekretninom nakon toga nije koristio niti je imao ključeve od te nekretnine. Prije kupoprodaje njega je kontaktirao gosp. MD vezano za kupnju te je nakon konzultacije s bratom pristao na prodaju. Sa tuženikom prije kupoprodaje nije obilazio nekretninu. Svjedok je nadalje iskazao kako su u predmetnoj nekretnini nakon iseljenja njegovih roditelja do 2019. god. bili skvoteri. U odnosu na zamjenski stan, svjedok je naveo kako su njegovi roditelji stan u [adresa] dobili u zamjenu za [adresa], s tim da je njegov otac mislio da su dobili vlasništvo, a ne stanarsko pravo, te je mislio da su trebali dobiti vlasništvo na [adresa], na kojoj adresi se trebala izgraditi zgrada. Nadalje je pojasnio kako je njegov otac mislio da je dobio stanarsko pravo dok se ne izgradi nekretnina u [adresa], na kojoj bi imao vlasništvo. Svjedok je iskazao kako je kupoprodajna cijena najvjerojatnije formirana po prijedlogu agenta za nekretnine ŽD koji je vjerojatno znao kako se kreću cijene nekretnine, te mu je bilo u interesu da se predmetna nekretnina proda obzirom je bila godinama prazna. Svjedok je naveo kako ga tuženik prilikom zaključenja ugovora nije pitao ništa vezano za vlasništvo Grada Zagreba, već su isključivo pregovarali vezano za vlasništvo njega i njegovog brata.

14. Svjedok ČD je u bitnome iskazao kako ga je brat kontaktirao vezano za prodaju nekretnine na što je pristao, te su se našli sa tuženikom i zaključili ugovor koji su ovjerili kod javnog bilježnika. Nadalje je naveo da se ne sjeća do kada su roditelji živjeli na [adresa], ali su se odselili jer su dobili na korištenje stan u [adresa], te se i on odselio. Nakon što su se roditelji odselili, u nekretnini nitko nije živio, niti je on imao ključeve od predmetne nekretnine. Nadalje naveo da sa tuženikom nije razgledavao nekretninu, odnosno u istu nisu ulazili, već su bili samo u dvorištu. Svjedok je iskazao kako zna što je eksproprijacija, te da su njegovi roditelji dobili stanarsko pravo uz uvjet da će po izgradnji nove zgrade na [adresa] dobiti vlasništvo što se nikada nije dogodilo jer nova zgrada nikada nije izgrađena. Svjedok je iskazao da se ne sjeća da li su njegovi roditelji 80-ih godina dobili ikakvu naknadu za predmetnu nekretninu. Prodaju predmetne nekretnine nikada nije oglašavao, a njegov otac je govorio da je to nekretnina za unuke. Kupoprodajnu cijenu je predložio agent.

15. Svjedok ŽD je iskazao kako ga je vezano za kupoprodaju predmetne nekretnine kontaktirao UD i rekao da ima kupca za predmetnu nekretninu koji ih je kontaktirao. Svjedok je iskazao da su provjerili zk stanje pri čemu je utvrđeno da su UD i ČD upisani u 3/12 te je ugovor zaključen. Ugovor je sastavio odvjetnik, a on osobno nikada nije tuženika vodio na razgledavanje nekretnine, niti je imao ključeve od nekretnine, niti ga je kupac išta pitao vezano za vlasništvo 9/12 u korist Grada Zagreba. Svjedok je naveo kako je prilikom kupoprodaje samo davao savjete vezano za kupoprodaju i cijenu. U odnosu na kupoprodajnu cijenu svjedok je naveo kako je ista bila između stranaka usuglašena, te se ne sjeća da li je bilo više prijedloga, te da se cijene nekretnina formiraju na osnovi analize tržišta, lokacije baze podataka te podataka iz e- nekretnina, a što je učinjeno i u ovom slučaju.

16. Cijeneći iskaze gore navedenih svjedoka sud je iste prihvatio u pretežnom dijelu budući su svjedoci iskazivali jasno, na temelju svojih neposrednih saznanja, a njihovi iskazi su u međusobno suglasni, te suglasni navodima stranaka.

17. Iskaz svjedoka UD i ČD sud nije prihvatio u dijelu u kojem su svjedoci naveli da je njihov otac dobio stanarsko pravo privremeno, dok se ne izgradi nekretnina u [adresa], na kojoj bi imao vlasništvo. Takvi navodi svjedoka su protivni dokumentaciji koja prileži spisu osobito Odluci o davanju stana na korištenje Odbora za pripremnu građevinskog zemljišta na području općine Dubrava od 26. listopada 1988. iz koje Odluke jasno proizlazi da se predmetni stan koji je društveno vlasništvo daje na korištenje nosiocu stanarskog prava DD. Također, iz rješenja o eksproprijaciji od 26. listopada 1988. razvidno je da je riječ o potpunoj eksproprijaciji te ne proizlazi da bi se eksproprirana nekretnina po izgradnji naselja Južna Dubrava – zapad vratila DD odnosno da je smisao eksproprijacije i dodjele stanarskog prava samo privremen, do izgradnje nekretnine na [adresa]. Također, u rješenju od 26. listopada 1979. jasno je navedeno da se eksproprijacija vrši u korist društvenog vlasništva.

18. U svom iskazu tuženik je naveo kako preko puta predmetne nekretnine ima auto salon u kojem stalno boravi te je kontaktirao svoga rođaka koji se bavi nekretninama, a on mu je pribavio podatke o vlasnicima nekretnine nakon čega je tuženik kontaktirao RD te su se sastali zajedno sa ŠD i ŽD. Vrlo brzo su se dogovorili oko kupoprodaje te je ugovor potpisan. Tuženik je naveo kako prije kupoprodaje u samu nekretninu nije ulazio, već je bio samo u dvorištu. Prije kupoprodaje znao je da je predmetna nekretnina u suvlasništvu prodavatelja i Grada Zagreba, te je istu kupio sa ciljem da jednog dana od Grada Zagreba kupi i njihov dio. Sada je u posjedu nekretnine, ima ključeve, iako ključeve od predmetne nekretnine nikada nije dobio, niti zna da li je nekretnina uopće imala bravu. Tuženik je iskazao kako nikada nije istraživao stanje nekretnine vezano za vlasništvo 9/12 upisano u korist Grada Zagreba u odnosu na prodavatelje. Nekoliko puta je kontaktirao grad jer je želio na toj lokaciji napraviti nešto korisno za zajednicu, ali se grad uvijek tome protivio. Nadalje je iskazao kako njegovo društvo Fly by fly ima prodajno mjesto adresi [adresa], točno preko puta predmetne nekretnine. Tuženik je iskazao kako je u posjed predmetne nekretnine stupio prije nekoliko mjeseci kada je i stavio bravu na nekretninu. Do tada to nije učinio jer su tamo boravili radnici i migranti, a brave zapravo nije niti bilo. Vezano za promjenu brave tuženik je naveo kako je stavio bravu na glavna ulazna vrata, nakon policijske racije, jer ga je policija zvala kao vlasnika. Navodi kako je nakon kupoprodaje kontaktirao tužitelja vezano za eventualno otvaranje doma na toj adresi.

19. Iskaz tuženika sud je prihvatio kao vjerodostojan i istinit budući je iskazivao dosljedno i životno uvjerljivo, te je njegov iskaz u suglasju s iskazima svjedoka.

20. Vezano za navode tuženika kako su pravni prednici tuženika bili upisani u zemljišne knjiga kao vlasnici ¼ dijela nekretnine preko 50 godina, a tijekom kojeg vremena tužitelj ni u jednom trenutku nije osporavao njihovo pravo vlasništva valja reći kako su takvi navodi suprotni dokumentaciji koja prileži spisu. Naime, iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka ovog suda (list 47-49 spisa) zk. ul broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] razvidno je da je 31. srpnja 2015. zaprimljen prijedlog Z-29907/2015 povodom koje je odbijen prijedlog Grada Zagreba radi uknjižbe prava vlasništva na cijelu zk. čbr. [katastarska čestica], a koji izvadak zajedno sa rješenjem ovog suda poslovni broj Z-39907/15 dostavio sam tuženik.

21. Vezano za navode tuženika da tužitelj svoje pravo ne može suprotstaviti tuženikovom pravu koji je postupao sukladno načelu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga valja istaknuti kako čl. 122. ZVDSP-a propisuje da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s provjerenijem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

22. Odredbom čl. 123. st. 1. ZVDSP-a, propisano je da stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika, ako je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekne od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila, i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti.

23. Prema odredbi čl. 124. st. 1. ZVDSP-a, stjecatelj koji je postupajući sa povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao vlasništvo neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo daje zatražen njihov upis.

24. Prema odredbi čl. 8. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19 - dalje: ZZK), a koji je bio na snazi trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu tuženika, stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

25. Dakle, da bi u smislu odredbi čl. 122. st. 2. i čl. 8. st. 3. ZZK-a nastupili pravni učinci zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige između ostalih pretpostavki potrebno je i da stjecatelj koji je svoje pravo izveo iz nepotpunog ili neistinitog prednikova upisa mora biti pošten, u dobroj vjeri. On mora u dobroj vjeri postupati s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnoknjižnog stanja ne znajući da ono što je upisano nije potpuno odnosno da je različito od izvanknjižnog stanja.

26. Osim toga, treba imati u vidu i čl. 127. stavak 2. ZVDSP-a prema kojoj se vlasništvo nekretnine stečene odlukom suda ili drugog tijela ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugog tijela nije bilo upisano.

27. Načelo povjerenja u zemljišne knjige jedno je od temeljnih načela vezanih uz zemljišne knjige, koje načelo nositeljima stvarnih prava vezanih uz nekretnine implicitno postavlja dužnost odgovornijeg odnosa prema svojim pravima, a savjesnim trećim osobama pruža zaštitu.

28. Dobra vjera je neskrivljeno neznanje da se izvanknjižno stanje razlikuje od zemljišnoknjižnog, pri čemu valja reći da je stjecatelj postupao u dobroj vjeri ako ni u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kada je stavio prijedlog za upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Međutim, stjecatelj kada nije postupao u dobroj vjeri njegovo povjerenje u zemljišne knjige ne uživa zaštitu, ako je isti makar i u jednom od ta dva trenutka znao da je izvanknjižno stanje drugačije od zemljišnoknjižnog, ili ako je isti, da nije postupao nemarno, s obzirom na okolnost morao posumnjati da postoji ta razlika.

29. U slučaju spora je li stjecatelj bio u dobroj vjeri ne djeluje predmnijeva da je stjecatelj u dobroj vjeri, već je to činjenica koja se treba dokazivati i u slučaju konkretnog spora valja je prosuđivati prema načelu pažnje dobrog gospodarstvenika (čl. 10. st. 1. ZOO-a). Imajući u idu naprijed navedeno, shvaćanje je ovog suda da činjenica kada u zemljišnoj knjizi u vrijeme sklapanja pravnog posla i u trenutku kada je zahtijevan upis, nije bilo nikakvih upisa ni zabilježbi od strane tužitelja koja bi eventualno ukazivala da sporni dio nekretnine možda ne pripada otuđivatelju, samo po sebi ne znači da tuženik nije trebao znati što je predmet stjecanja prava vlasništva odnosno da nije trebao znati kakvu nekretninu kupuje.

30. U ovoj pravnoj stvari, sud ocjenjuje da u trenutku stjecanja prava vlasništva, tuženik nije postupao pažnjom koja se od njega očekuje u pravnom prometu. Pri tome je sud osobito imao u vidu činjenicu, kako je i sam tuženik iskazao, da je prije kupnje znao da je nekretnina u suvlasništvu tužitelja. Upravo stoga je za očekivati da bi tuženik, uzimajući u obzir poznatu okolnost da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja 9/12 dijela, primjenjujući pažnju dobrog gospodarstvenika, izvršio provjeru nekretnine koju kupuje. U tom smislu, jednostavni pregled povijesnog zemljišnoknjižnog stanja nekretnine ne predstavlja prekomjeran teret koji se time nameće tuženiku kao prosječnom poduzetniku, a upravo takvom provjerom tuženik bi saznao sve relevantne okolnosti vezane za predmetnu nekretninu pa tako i za činjenicu odbijenog prijedloga tužitelja za uknjižbom vlasništva na cijelu predmetnu nekretninu (list 48 spisa). Odbijeni prijedlog za upis vlasništva tužitelja nad cijelom nekretninom sasvim jasno upućuje na okolnost da tužitelj smatra da ima određena prava upravo na onaj dio nekretnine koje je tuženik kupio. Zbog svega navedenog, sud je mišljenja kako tuženik prilikom kupnje nije postupao s pažnjom koja se od njega u pravnom prometu očekuje te da je kupnji nekretnine pristupio nemarno, zbog čega su mu ostale nepoznate relevantne okolnosti vezane za nekretninu. Osim toga, nesporna okolnost da je predmetna nekretnina u suvlasništvu tužitelja u 9/12 dijela, a koja okolnost je tuženiku u trenutku kupnje bila poznata, sama po sebi upućuje na specifični pravni status nekretnina koje kupuje, a zbog koje okolnosti se od prosječnog poduzetnika očekuje povećana pažnja.

31. Slijedom navedenog, s temeljem provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelj pravo vlasništva na 3/12 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zemljišnoknjižnog odjela ovog suda označenih kao z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta [adresa], dvorište, površine 200 m², z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], dvorište, kuća, [adresa], ukupne površine 453 m² (dvorište površine 346 m² i kuća površine 107 m²) te z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], dvorište, površine 8 m²) stekao temeljem odluke nadležnog tijela u postupku eksproprijacije i to prije nego li je tuženik sklopio Ugovor o kupoprodaji istih tih nekretnina. Napominje se kako je proveden postupak obnove zemljišne knjige broj Z-14107/2024 te su navedene čestice dobile nove zemljišnoknjižne oznake zk.č.br. 7063/1, [adresa], površine 453 m², upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zk.č.br. 7063/3, [adresa], površine 208 m², upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što među strankama nije sporno a isto je sud utvrdio uvidom u Zajednički informacijski sustav zemljišnih knjiga i katastra.

32. Obzirom je nedvojbeno postojanje tužiteljevog prava vlasništva na spornim nekretninama, a da je tuženik osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj tog prava, iako mu ono ne pripada, dužan je dopustiti upis tužiteljeva prava, te je stoga temeljem čl. 126. stavak 1. i 2. ZVDSP-a u vezi s čl. 127. st. 2. ZVDSP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude

33. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a sastoji se od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, te je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje: Tarifa), vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku.

34. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak za: sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1), za zastupanje na ročištima 14. srpnja 2022. i 11. ožujka 2026. svako po 250 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno iznosi 750 bodova te uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) i 25%PDV-a (Tbr. 46. Tarife), iznosi ukupno 1.875,00 eura. Tužitelju je također priznat i trošak plaćane sudske pristojbe za tužbu u iznosu 90,25 eura te sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 90,25 eura, odnosno sveukupno 2.055,50 eura.

35. S obzirom da tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova temeljem čl.154. st.1. ZPP-a te slijedom svega iznesenog odlučeno kao u točki II. i III. izreke.

Zagreb, 17. travnja 2026.

Sudac

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. punom. tužitelja

2. punom. tuženika

3. spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte