Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Poslovni broj: Pp-2990/2025-7
Varaždin, Kapucinski trg 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedincu toga Suda TJ, uz sudjelovanje zapisničarke Elizabete Golec, u prekršajnom postupku pokrenutom protiv okrivljene OJ iz [adresa], zastupane po branitelju Goranu Gložinić, odvjetniku iz [adresa] i ĆJ iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/2017, 126/19, 84/21 i 36/24) povodom optužnog prijedloga Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Varaždinske, Policijske postaje Ludbreg klasa: 211-07/05-5/33387 urbroj: 511-14-07-25-1 od 18. prosinca 2025., nakon održane glavne rasprave dana 14. travnja 2026., u nazočnosti suokrivljenica i branitelja, temeljem članka 179. stavak 1., 2. i 3. i članka 183. stavak 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) i objave presude dana 17. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
1. okrivljena OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1989. u [adresa], kći KJ i ĆJ djev. JJ, s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, sa završenom SSS, po zanimanju krojač, zaposlena u Sigecu Ludbreškom kao osobni aistent, s mjesečnim primanjima u iznosu od 530,00 eura, živi u izvanbračnoj zajednici, majka jednog djeteta kojeg uzdržava, prekršajno nekažnjavana
2. okrivljena ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.1965. u [adresa], kći JJ i T, s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, sa završenom OŠ, nezaposlena, bez primanja, udata, majka troje djece, prekršajno nekažnjavana
k r i v e s u
I. što su se dana 15. kolovoza 2025. u 14,00 sati u obiteljskoj kući na adresi [adresa], nasilno ponašale u obitelji i to:
1. okrivljena OJ na način da je vikala, galamila i vrijeđala pogrdnim riječima oca KJ koji je osoba starije životne dobi: "Pijanduro stara, ništ koristi, kaj si ti u životu privredel, kaj buš i meni govoril i dr." iz razloga jer joj je rekao neka se naruči na kontrolu kod doktora s obzirom da ima dijabetes i često joj je loše, da bi potom ista sa rukama pogurnula svog oca KJ tako da se jedva zadržao na nogama da ne padne na pod, a što je kod istog izazvalo uznemirenost i povredu dostojanstva, nakon čega je 2. okrivljena ĆJ prigovorila kćerki 1. okr. OJ kako se to ponaša prema svom ocu, nakon čega se 1. okr. OJ nasilno ponašala prema majci na način da je na istu počela vikati i galamiti te je vrijeđati i nazivati pogrdnim riječima: "Pijanka, bogomoljka, bog mater i dr.", a sve u prisutnosti djeteta NJ rođ. **.**.2023., što je kod istih izazvalo uznemirenost i povredu dostojanstva
- čime je 1. okrivljena OJ počinila prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, radi čega se temeljem citiranog propisa i članka primjenom članka 38. Prekršajnog zakona
o s l o b a đ a o d k a z n e
II. 2. okrivljena ĆJ činila je fizičko nasilje u obitelji prema kćerki 1. okr. OJ na način da je revoltirana ponašanjem 1. okrivljene OJ istu jednom ošamarila po licu a što je kod iste izazvalo uznemirenost i povredu dostojanstva, a sve u prisutnosti djeteta NJ rođ. **.**.2023.,
- čime je 2. okrivljena ĆJ počinila prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, radi čega se temeljem citiranog propisa i članka, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) dana te joj se temeljem članka 1. i stavka 3. Prekršajnog zakona primjenjuje
u v j e t n a o s u d a
i istodobno određuje da se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljena u roku od 3 (tri) mjeseca ne počini jedan ili više prekršaja za koji je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.
III. Trošak prekršajnog postupka za svaku okrivljenu utvrđen je u ukupnom iznosu od 26,00 (dvadeset šest) eura, a temelji se na odredbi članka 139. stavka 3. u vezi sa člankom 152. ZKP-a i točke I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka i dužna ga je uplatiti svaka okrivljena u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude putem priložene uplatnice.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom je Sudu podnio optužni prijedlog protiv suokrivljenih zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.
2. Na okolnosti podnijetog optužnog prijedloga, ispitana je 1. okrivljena OJ u nazočnosti branitelja te je ista iskazala kako se ne smatra krivom za terećeni prekršaj. U potpunosti osporava navode koji joj se stavljaju na teret, budući da ne odgovara istini da bi dana 15.08.2025. oko 14,00 sati u obiteljskoj kući [adresa], činila psihičko i fizičko nasilje i to na način na koji se tereti, a u nazočnosti djeteta NJ. Naime, nije bila u dobrim obiteljskim odnosima sa svojim roditeljima unazad godinu dana, radi obiteljskih nesuglasica koje su između ostalog rezultirale time da se sa malodobnim djetetom ZJ odselila kod izvanbračnog supruga. Napominje da je u samom kritičnom događaju bila napadnuta od strane majke ĆJ i to na način da ju je ista fizički napala, na način da ju je ošamarila po licu, čime se uznemirila jer je kod nje izazvala povredu dostojanstva, a u nazočnosti malodobnog djeteta ZJ, a sve iz razloga što je ista bila nezadovoljna njezinom skrbi o maloljetnom djetetu. Izgovarala joj je da nije dobra majka, ne odgaja dobro dijete, da će se ona brinuti o malodobnom djetetu i sl. Nakon što je počinjeno prema njoj fizičko nasilje od strane majke, bila je silno uznemirena, šokirana te joj je u tom momentu bilo i narušeno zdravstveno stanje, značajno joj je pao šećer, samim time što ima dijagnozu dijabetes. S obzirom da je bila silno uznemirena i bilo je povrijeđeno njezino dostojanstvo, u vezi toga dala je svoj iskaz naknadno i u Centru za socijalnu skrb. O samom događaju i ponašanju njezine majke, neposredno saznanje imao je i njezin izvanbračni suprug GJ. Tvrdi da te zgode otac uopće nije ni na koji način reagirao, između njih uopće nije bilo nikakvog ni verbalnog a ni fizičkog kontakta, a u samo kritično vrijeme imala je u naručju malodobno dijete, tako da pod tim okolnostima nije moglo doći do fizičkog nasrtaja prema ocu. Napominje da iza kritičnog događaja i nakon što se odselila, sa roditeljima nije bila u verbalnom kontaktu. Zbog čega su roditelji iskazivali nadležnim osobama PP Ludbreg, odnosno službenicima Centra za socijalnu skrb u vezi nje i terećenog ponašanja nije joj jasno, s obzirom da nije bilo s njezine strane nasilnog ponašanja u obitelji. Smatra da joj nije potrebno izricati predloženu zaštitnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva, budući da je ista nepotrebna, samim time što se sa malodobnim djetetom odselila trajno prije Božića 2025. sa adrese [adresa] te iza toga nije više dolazila na adresu [adresa].
3. Ispitana 2. okrivljena ĆJ iskazala je kako se smatra krivom za terećeni prekršaj. Priznaje da je kritične zgode počinila fizičko nasilje u obitelji prema kćeri Mireli 1. okrivljenoj i to na način da ju je ošamarila po licu, čime je kod iste izazvala uznemirenost i povredu dostojanstva, a sve u nazočnosti malodobnog djeteta NJ. Naime, isto je učinila iz razloga silnog revolta, budući da je bila uznemirena kad je vidjela da njezina kćer 1. okrivljena sa rukama je pogurnula svog oca u vitrinu, a kako je isti osoba starije životne dobi, isti se jedva zadržao na nogama da ne padne na pod te je vidjela da je njezin suprug, a otac 1. okrivljene takvim ponašanjem svoje kćeri uznemiren, a cijeli događaj se odvijao u nazočnosti malodobnog djeteta. Tvrdi da je njezina kćer u narušenom zdravstvenom stanju, boluje od dijabetesa, u samo kritično vrijeme pao joj je šećer te se pod tim okolnostima počela nasilno ponašati u obitelji prvo prema ocu BJ na način da ga je vrijeđala pogrdnim riječima: "zašuti, makni se, prestani, pijanduro stara, niškoristi, kaj si ti u životu privredil, kaj buš ti meni govoril" a sve iz razloga što ju je isti opomenuo da se prestane tako ponašati prema njemu. Napominje da se 1. okrivljena u više navrata nasilno ponašala u obitelji, na način da je činila psihičko nasilje u obitelji na način da je vikala prema ocu i njoj, samim time što je ista agresivna u vrijeme kad joj padne šećer, odnosno u vrijeme kad se nalazi u narušenom zdravstvenom stanju. Tvrdi također da je prema njoj ista izgovarala pogrdne riječi uz viku i galamu: "pijanka, bogomoljka, bog mater" kao i druge pogrdne riječi koje nema hrabrosti izgovarati. Zbog silnog ogorčenja na samo ponašanje 1. okrivljene postupila je na terećeni način te joj je silno žao za protupravno ponašanje i sam kritični događaj. U samo kritično vrijeme 1. okrivljena nije imala u naručju maloljetno dijete, već je isti stajao kraj nje, dok se njezin suprug nalazio u kuhinji, sjedio je na fotelji. Također napominje da je dijabetički napadaj kod 1. okrivljene trajao oko sat vremena, istoj je zajedno sa suprugom pokušala 1. okrivljenoj pomoći, nakon čega po prestanku napadaja ista nije više bila u agresivnom stanju. Krajem prosinca 2025. 1. okrivljena se trajno iselila sa adrese [adresa]. Smatra da joj nije potrebno izricati predloženu zaštitnu mjeru psihosocijalnog tretmana, budući da je prvi puta počinila prekršaj nasilja u obitelji te također napominje da je narušenog zdravstvenog stanja, a osim toga sa 1. okrivljenom svojom kćeri OJ od početka 2026. nije više u nikakvom kontaktu. Sud je konstatirao da je tijekom davanja obrane 2. okrivljena silno uznemirena i da plače.
4. U tijeku dokaznog postupka ispitan je svjedok KJ te je isti iskazao kako je u obitelji živo sa 1. okrivljenom do kraja 2025. kad se ista sa malodobnim djetetom odselila kod izvanbračnog supruga. Obiteljski odnosi unazad 4-5 mjeseci prije kritičnog događaja bili su narušeni zbog narušenog zdravstvenog stanja 1. okrivljene, budući da ista boluje od dijabetesa te u trenucima dijabetičkog napadaja te je agresivna. Kritične zgode kad je istoj iskazao da je zanemarila svoje zdravstveno stanje, da mora jesti, da se mora naručiti kod doktora jer joj je loše, počela se agresivno prema njoj ponašati na način da je prema njemu vikala i vrijeđala ga pogrdnim riječima navodeći: "pijanec, alkoholičar, pas mater, niškoristi, kaj si si u životu privredil, kaj buš ti meni govori i sl." čime se uznemirio, samim time jer se sa suprugom dugi niz godina brinuo o 1. okrivljenoj zbog njezinog narušenog zdravstvenog stanja. Pod tim okolnostima u trenutku napadaja ista je postala agresivna te ga je pogurnula, a kako je osoba starije životne dobi i teže pokretan s obzirom na operaciju kuka, jedva se zadržao na nogama da ne padne, čime se uznemirio. Događaj se odvijao u nazočnosti malodobnog djeteta NJ. Događaj je također neposredno vidjela njegova supruga 2. okrivljena, primijetio je da je ista tada prigovorila kćeri 1. okrivljenoj kako se to ponaša prema njemu, na što je 1. okrivljena počela vikati i vrijeđati svoju majku: "ti si za psihijatriju, pijanka, bogomoljka, bog mater i sl." čime se njegova supruga uznemirila. Događaj se također odvijao u nazočnosti malodobnog djeteta te je vidio da je pod tim okolnostima došlo do protupravnog ponašanja od njegove supruge prema kćerki 1. okr. na način na koji je naprijed naveo, odnosno ista ju je ošamarila po licu. Tvrdi da dijabetički napad kod 1. okrivljene OJ trajao je oko pola sata do momenta dok joj supruga i on nisu dali šećer, nakon čega je od strane 1. okrivljene dalje bilo sve u redu. Preko odvjetnika 1. okrivljenoj svojoj kćeri OJ poslao je opomenu za iseljenje iz obiteljske kuće te se ista nakon mjesec dana od određenog roka odselila iz adrese [adresa].
5. Nakon što je 1. okrivljena OJ u nazočnosti branitelja slušala obranu 2. okrivljene i iskaz ispitanog svjedoka, ista je iskazala da na iskaze istih nema ništa za iskazati.
U završnoj riječi branitelj 1. okrivljene naveo je da obzirom na iskaz 2. okrivljene i saslušanog svjedoka, a iz kojih jasno proizlazi da se inkriminirano postupanje 1. okrivljene događalo samo isključivo u fazama bolesti, odnosno fazama dijabetičkog šoka evidentno je da ista u vrijeme takvih svojih radnji nije bila ubrojiva, pa samim time niti ne može biti odgovorna za takva svoja postupanja, slijedom čega obrana predlaže da se 1. okrivljena oslobodi od optužbe.
6. U tijeku dokaznog postupka pročitano je: izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji sastavljen od PP Ludbreg dana 17.12.2025., podnesak Centra za socijalnu skrb Ludbreg od 17.12.2025. zajedno sa zapisnikom od 17.12.2025., zapisnik o ispitivanju 1. osumnjičenika ĆJ od 17.12.2025. i svjedoka BJ i VJ sastavljeni od PP Ludbreg, zahtjev za izricanje zaštitne mjere, zahtjev za izricanje zaštitne mjere, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja u obitelji te potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije iz koje je razvidno da suokrivljene nisu bile osuđivane.
7. Temeljem provedenog postupka, u skladu s čl. 179. st. 5. Prekršajnog zakona, analizirajući i ocjenjujući obranu 1. i 2. okrivljene, iskaz svjedoka te uvidom i čitanjem u spis podnijetih materijalnih dokaza, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, nedvojbeno proizlazi zaključak da su u ponašanju 1. i 2. okrivljene ostvareni svi bitni elementi obilježja prekršaja za koji se terete jer su kao članovi obitelji počinile prekršaj nasilja u obitelji na način opisan u izreci.
8. Nesporno je da se kritični događaj desio u kritično vrijeme i na kritičnom mjestu između suokrivljenih kao kćeri i majke i između 1. okrivljene OJ i oca BJ koji je osoba starije životne dobi, u nazočnosti malodobnog djeteta NJ, da je kritičnom događaju prethodilo narušeno zdravstveno stanje 1. okrivljene OJ, koja boluje od dijabetesa, da je od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad PP Ludbreg od 17.12.2025. dostavljena prijava sumnje u vezi počinjenja nasilja u obitelji u vezi čega je dala izjavu u zapisnik OJ da su u vezi kritičnog događaja intervenirali policijski službenici PP Ludbreg, da 1. okrivljena više ne živi u obitelji u [adresa], već se odselila u [adresa], da iza kritičnog događaja od strane suokrivljenih nije bilo protupravnog ponašanja u vezi čega bi intervenirali policijski službenici.
9. Sporno je da li je 1. okrivljena OJ svojim protupravnim ponašanjem ostvarila bitna obilježja prekršaja za koji se tereti.
Nije prihvaćena kao osnovana i dovoljno uvjerljiva obrana 1. okrivljene OJ u dijelu u kojem navodi da se ne smatra krivom za terećeni prekršaj, da nije počinila terećeni prekršaj, da je u samom kritičnom događaju ona bila fizički napadnuta od majke 2. okrivljene ĆJ, da kritične zgode između nje i oca ĆJ KJ nije bilo nikakvog verbalnog ni fizičkog kontakta i to iz razloga jer obrana u tom dijelu proturječi utvrđenom činjeničnom stanju, posebice iskazu 2. okrivljene ĆJ te iskazu ispitanog svjedoka BJ te podnijetim u spis materijalnim dokazima u koje je sud izvršio uvid i pročitao na ročištu.
10. Naime, odlučne činjenice za koje se 1. i 2. okrivljena terete nalaze se dokazane temeljem okolnosnog, jasnog i izričitog priznanja 2. okrivljene ĆJ, a kojem subjektivnom iskazu Sud nije imao razloga ne povjerovati budući da je ista neposredno uvjerljivo, životno i logično iskazivala u svezi svog protupravnog ponašanja te svojim subjektivnim iskazom teretila 1. okrivljenu OJ svoju kćer za protupravno ponašanje opisano u izreci a koji iskaz se međusobno podudara i nadopunjuje i sa iskazom ispitanog svjedoka, a koji svojim iskazom tereti 1. i 2. okrivljenu za protupravno ponašanje opisano u izreci, a što se međusobno podudara i sa podnijetim u spis materijalnim dokazima, a u koje je sud izvršio uvid i pročitao ih na ročištu. Sud nije prihvatio prijedlog branitelja 1. okrivljene OJ u dijelu u kojem predlaže da se okrivljena oslobodi od optužbe, jer da se inkriminirano postupanje odvijalo isključivo u fazi dijabetičkog šoka i to iz razloga jer iako je prema utvrđenom činjeničnom stanju nesporno da je 1. okrivljena u kritično vrijeme bila narušenog zdravstvenog stanja prema iskazima ispitanih u fazi dijabetičkog šoka, navedena okolnost sama po sebi nije razlog za oslobođenje od krivnje za počinjeni prekršaj, međutim navedena okolnost uzima se u obzir kod odlučivanja o stupnju krivnje i odluci o izrečenoj sankciji.
Provođenje daljnjeg dokaznog postupka ukazuje se nepotrebnim, budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.
11. Stoga, pojedinačno iznijeti navodi u obrani ne mogu 1. i 2. okrivljenu opravdati za protupravno postupanje u mjeri da se iste ne proglase krivom za takvo činjenje, jer isti ne ukazuju na postojanje takvih okolnosti koje bi dovele do bitno drugačije ocjene provedenog postupka samim time što ne postoji opravdanje za vršenje bilo kakvog oblika nasilja nad drugim članom obitelji, stoga nisu od bitno odlučujućeg značaja za isključenje prekršajne odgovornosti okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja prekršaja, a koje su prema iskazima uzrokovale kritični događaj, jer za počinjenje nasilja u obitelji, nema nikakvog opravdanja. Navedene okolnosti, koje su prema iskazima uzrokovale kritični događaj trebalo je riješiti na primjereniji način bez prouzrokovanja osjećaja straha, osobne ugroženosti, povrede dostojanstva odnosno bez grubog uznemiravanja člana obitelji.
12. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno se utvrđuje da su 1. i 2. okrivljena postupale kritičnog dana i sata na nedozvoljen način, a kojem su prethodili loši obiteljski odnosi te narušeno zdravstveno stanje kod 1. okrivljene OJ, a koje okolnosti kao takve reflektirale su negativnošću, a što se očitovalo kao nasilno ponašanje u obitelji. Nasilno ponašanje očitovalo se u činjenici što je 1. okrivljena OJ kritične zgode na štetu osobe starije životne dobi, a u nazočnosti malodobnog djeteta počinila prekršaj psihičkog i fizičkog nasilja u obitelji, na način opisan u izreci ove presude, a 2. okrivljena ĆJ u nazočnosti malodobnog djeteta počinila je fizičko nasilje u obitelji, a što predstavlja teži oblik napada na ugled, čast, povredu osjećaja žrtve nasilja u obitelji kao i obitelji te isti postupci izazivaju značajniju psihičku i fizičku, nelagodnost i grubo uznemirenje kao i posljedice žrtve i članova obitelji u većoj mjeri. Navedeni postupci činjenja u znatnijoj mjeri odstupanju od usvojenih normi pristojnog ponašanja.
13. Temeljem čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji decidirano je propisano da je nasilje u obitelji je pod točkom 1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, pod točkom 2. tjelesno kažnjavanje ili drugi način ponižavajućeg postupanja prema djeci, pod točkom 3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenosti, pod točkom 4. spolno uznemiravanje, pod točkom 5. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenje zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanje, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci, te pod točkom 6. zanemarivanje potreba osoba sa invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njeno dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne i duševne patnje.
14. 1. okrivljena OJ svojim je nedozvoljenim ponašanjem i to što je činila psihičko i fizičko nasilje u obitelji na način opisan u izreci počinila prekršaj - nasilje u obitelji - činjenjem, aktivnim postupanjem za koji prekršaj je temeljem čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna od najmanje 1.700,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana. Protupravno ponašanje okrivljene na način opisan u izreci rezultat je njezine krivnje, a time i terećeni prekršaj.
15. 1. okrivljenoj OJ se za počinjeni prekršaj ne izriče propisana kazna budući da je Sud je prihvatio obranu 1. okrivljene u dijelu u kojem navodi okolnosti koje su prethodile kritičnom događaju – narušeno zdravstveno stanje, budući da su svi ispitani u tijeku postupka suglasno iskazivali o navedenoj okolnosti te se njihovi iskazi u tom dijelu međusobnu podudaraju i sa podnijetim u spis materijalnim dokazima, stoga se 1. okrivljena OJ za počinjeno ne kažnjava kaznama propisanim za navedeni prekršaj, posebice uzimajući u obzir navedene okolnosti, činjenicu dosadašnjeg nekažnjavanja odnosno usklađenost ponašanja okrivljene do kritične zgode sa Zakonom, što je majka jednog djeteta koje uzdržava te što nakon kritičnog događaja više ne živi u obitelji sa 2. okrivljenom ĆJ i ocem BJ te sa istima nije u kontaktu, stoga uzimajući u obzir sve navedeno, Sud je okrivljenu odlučio osloboditi od kazne temeljem članka 38. Prekršajnog zakona.
16. Temeljem takvog utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno je da je 2. okrivljena ĆJ svojim nedozvoljenim ponašanjem počinila prekršaj - nasilje u obitelji - činjenjem, aktivnim postupanjem na način decidirano opisan u izreci za koji je temeljem čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana novčana kazna od najmanje 1.100,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana.
17. Kako je nedvojbeno utvrđeno u tijeku postupka da se 2. okrivljena ĆJ kao član nasilno ponašala u obitelji u nazočnosti malodobnog djeteta na štetu 1. okrivljene svoje kćeri OJ, istoj se izriče primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona ublažena kazna zatvora te se istome u skladu s čl. . 1. i 3. Prekršajnog zakona primjenjuje mjera upozorenja i to uvjetna osuda opisana u izreci presude, imajući u vidu da izvršenje kazne zatvora nije nužno za ostvarenje svrhe kažnjavanja posebno vodeći računa o okolnostima pod kojima je djelo počinjeno kao i odnosima unutar obitelji, do sada prekršajno nekažnjavanje za bilo koju vrstu prekršaja, priznanje prekršaja, izraženo žaljenje za počinjeni prekršaj, te obećanje da se isto više neće ponoviti, što je nezaposlena, bez primanja te je Sud mišljenja da isto u svojoj ukupnosti ima takvo značenje da opravdava izricanje uvjetne osude koja je primjerena djelu i počinitelju, vjerujući da se prekršaj iste ili slične vrste neće ponavljati.
18. Temeljem navedenog u skladu s čl. . 1. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenoj se izrekla uvjetna osuda kojom se odgađa izvršenje izrečene kazne na način opisan u izreci presude.
19. Temeljem čl. . 1. Prekršajnog zakona, sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako počinitelj u vrijeme provjeravanja počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena kazna zatvora.
20. Kazna je individualizirana, primjerena je djelu i počinitelju, stoga se smatra da će se istom postići svrha kažnjavanja, te da se prekršaj iste ili slične vrste neće ponavljati.
21. 1. okrivljenoj OJ ne izriče se predložena od strane podnositelja optužnog prijedloga zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva, a 2. okrivljenoj ĆJ zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, imajući u vidu načelo razmjernosti te objektivne i subjektivne okolnosti samog konkretnog događaja i 1. i 2. okrivljene, posebice imajući u vidu činjenicu da suokrivljene do sada nisu bile pravomoćno prekršajno kažnjavane ni za jednu vrstu prekršaja te uzimajući u obzir činjenicu da se 1. okrivljena OJ odselila iz obitelji 2. okrivljene ĆJ te da iste više nisu prema iskazima u kontaktu.
22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. . 3. u vezi čl. . 1. Prekršajnog zakona, u svezi s čl. 152. ZKP-a i toč. I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka te su isti odmjereni u paušalnom iznosu srazmjerno složenosti postupka.
U Varaždinu 17. travnja 2026.
Zapisničarka:
Sutkinja:
Elizabeta Golec, v.r.
TJ, v.r.
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, pismeno u dva istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. 1. okrivljenoj: OJ iz [adresa]
2. Branitelju 1. okrivljene: MJ, odvjetnik iz [adresa]
3. 2. okrivljenoj: ĆJ iz [adresa]
4. Ovlaštenom tužitelju: PU varaždinska, Policijska postaja Ludbreg, Koprivnička 15, Ludbreg
5. Spis, ovdje
Nakon pravomoćnosti:
1. Žrtvi nasilja: KJ iz [adresa]
2. PU varaždinska, Policijska postaja Ludbreg, Koprivnička 15, Ludbreg- PE
3. Hrvatski zavod za socijalni rad Varaždin, Područni ured Ludbreg, Ulica Kardinala Franje Kuharića 12, Ludbreg