Povrv-2046/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja ŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Maja Tuhtan, odvjetnica iz Opatije, Dražica 2, protiv tuženika GIANA d.o.o., OIB 54809880189, Zagreb, Ulica Grada Chicaga 27, kojeg zastupa punomoćnica Štefanija Čukman, odvjetnica iz Zagreba, Ilica 60, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Višnje Antoš iz Zagreba, Maretićeva ulica 15, poslovni broj Ovrv-11/2020 od 7. veljače 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 11.397,57 eura i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 200,54 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. veljače 2020. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Višnje Antoš iz Zagreba, Maretićeva ulica 15, poslovni broj Ovrv-11/2020 od 7. veljače 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 4,97 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. veljače 2020. do isplate i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 4.554,05 eura od 31. listopada 2019. do isplate,

- 6.221,38 eura od 1. prosinca 2019. do isplate,

- 622,14 eura od 31. prosinca 2019. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za osam postotnih poena, i od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.035,42 eura u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi javnog bilježnika Višnje Antoš iz Zagreba, Maretićeva ulica 15, poslovni broj Ovrv-11/2020 od 7. veljače 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 85.875,00 kn koje teku prema računima:

32/001/1 od 31. listopada 2019.

33/001/1 od 1. prosinca 2019.

39/001/1 od 31. prosinca 2019.

pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 6. veljače 2020. i javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 85.875,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da su računi osporavani jer tužitelj nije izvršio uslugu niti ju je tuženik zahtijevao u spornom iznosu.

3. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da je za tuženika počeo raditi prijevoz robe do njegovih klijenata početkom svibnja 2019. godine i da je to radio do polovine studenog 2019. godine. Tuženik je platio račune za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz 2019. te djelomično za rujan 2019. u iznosu od 20.000,00 kn od ukupno 54.312,25 kn. Tuženik je naručio sve obavljene prijevoze od tužitelja i roba je uredno isporučena njegovim klijentima. Navodi da je tužitelj uvijek preuzeo robu iz skladišta u Poreču te ju prevozio prema odredištima u Crikvenici, Opatiji, Mošćeničkoj Dragi ili Krku. Cijene su izražene sukladno dogovoru između stranaka.

4. Tuženik je u tijeku postupka naveo da tužitelj nije izvršio sporne usluge, niti ih je tuženik naručio. Navodi da stranke nisu imale sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji te cjenik tužitelja nikada nije definiran između stranaka. Navodi da predmetne relacije iz utuženih računa nije vozio tužitelj, već [obrt] te da su i tužitelj i [obrt] ispostavili račune za istu rutu. Ističe prigovor zastare.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao račune (list 4-6, 38-47, 49-50, 52-53, 64-65, 72 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 7 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 8-10 spisa), popis prijevoza (list 11 – 13, 71, 76, 78 spisa), specifikaciju obračuna troškova prijevoza (list 48, 51, 54, 66, 73 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 55, 61 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 56-60 spisa), e-mail korespondenciju (list 62-63, 67-70, 74-75, 77, 79-80, 83-84, 92-100, 104-108, 118 spisa), popis dostava (list 81-82 spisa), analizu logistike i distribucije robe (list 101-103 spisa), dodatak ugovoru o poslovnoj suradnji (list 109 spisa), ugovor o poslovnoj suradnji (list 110-117 spisa), otpremnice (list 124, 126-131, 133-146, 148-153, 155-161, 163, 165-185, 187- 198, 200-208, 210-237, 239-287, 289-293, 295, 297-313, 315-326, 328-331, 333-344, 346-374, 376-414, 416-421, 423-424, 426-444, 446-451, 453-461 spisa), narudžbu (list 125, 294, 296 spisa), teretni list (list 132, 147, 154, 162, 164, 186, 199, 209, 238, 288, 314, 327, 332, 345, 375, 415, 422, 425, 445, 452 spisa), pisani iskaz TJ (list 464-466, 483-484 spisa), dopis Porezne uprave (list 469 spisa), pisani iskaz GJ (list 472-473 spisa), rješenje (list 474 spisa), pisani iskaz AJ (list 475 spisa), pisani iskaz ŠJ (list 471, 476 spisa), pisani iskaz UJ (list 477-480 spisa), pisani iskaz SJ (list 488 spisa), kaznenu prijavu (list 504-506 spisa), saslušan je tužitelj ŠJ (list 495-497 spisa), zastupnik po zakonu tuženika TJ (list 497-500 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku financijske struke Omazić d.o.o. (list 513-1021, 1042-1043, 1052-1053, 1066-1067 spisa) i vještačenje po vještaku financijske struke Ručević vještačenja d.o.o. (list 1097-1114, 1151-1152 spisa).

6. Nakon ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 70/19,

- dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Stranke nisu osporavale ovjerene pisane iskaze svjedoka pa sud nije usmeno saslušavao svjedoke, već je kao dokaz korišten njihov pisani iskaz sukladno odredbi čl. 492.c st. 3. ZPP-a.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za uslugu prijevoza.

9. Neosnovano tuženik smatra da je u tijeku postupka došlo do promjene identiteta tužitelja. Obrt nema pravnu i stranačku sposobnost. Stoga, stranka u postupku nije obrt, već fizička osoba koja je vlasnik obrta , bez obzira na naznaku vlasnik obrta uz ime fizičke osobe. Radi se samo o naznaci da je tužitelj u trenutku pokretanja postupka vlasnik obrta, a ne o tome da bi obrt bio naznačen kao stranka u prijedlogu za ovrhu. Stranka je u cijelom tijeku postupka fizička osoba ŠJ te ne postoji nikakva promjena identiteta tužitelja u tijeku ovog postupka. Do promjene identiteta tužitelja ne dolazi niti prestankom obrta jer, kako je već navedeno, obrt nema stranačku sposobnost i nije stranka u ovom postupku. Stranka je u tijeku cijelog postupka ŠJ, fizička osoba, koja je vlasnik obrta.

10. U prijedlogu za ovrhu tužitelj je određeno zahtijevao isplatu glavnice i troškova postupka. Međutim, u pogledu zateznih kamata pojedinačni iznosi kamata nisu bili određeni, već je u prijedlogu za ovrhu navedeno da tužitelj potražuje isplatu iznosa od 85.875,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos, a prema računima:

32/001/1 od 31. listopada 2019.

33/001/1 od 1. prosinca 2019.

39/001/1 od 31. prosinca 2019.

pa do isplate.

11. O neodređenom tužbenom zahtjevu ne može se odlučivati, već je tužitelj dužan ispraviti tužbu sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a. Tužitelj je u tijeku postupka to i učinio te je u konačnom tužbenom zahtjevu naveo pojedinačne iznose kamata koje potražuje, odnosno zahtijeva isplatu iznosa od 11.397,57 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 4.554,05 eura od 31. listopada 2019. do isplate,

- 6.221,38 eura od 1. prosinca 2019. do isplate,

- 622,14 eura od 31. prosinca 2019. do isplate.

12. Kako u prijedlogu za ovrhu zahtjev nije bio određen u pogledu pojedinačnih iznosa zateznih kamata, to su u pogledu odlučivanja o zateznim kamatama postojale smetnje za daljnji tijek postupka pa je sud u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate rješenjem ukinuo platni nalog, raspravio o glavnoj stvari i odlučio o tužbenom zahtjevu sukladno odredbi čl. 452. st. 1. ZPP-a. U preostalom dijelu u kojem nije bilo smetnji za daljnji tijek postupka sud je odlučio o održavanju na snazi platnog naloga sukladno odredbi 451. st. 3. ZPP-a.

13. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio sljedeće račune kojima je tuženika pozvao platiti naknadu:

- račun broj 32/001/1 od 30. rujna 2019. kojim ga je pozvao platiti iznos od 54.312,50 kn po osnovi usluge prijevoza za 09/19 na relaciji Rabac – Opatija – Krk - Crikvenica,

- račun broj 33/001/1 od 31. listopada 2019. kojim ga je pozvao platiti iznos od 46.875,00 kn po osnovi usluge prijevoza za 10/19 na relaciji Rabac – Opatija – Krk - Crikvenica,

- račun broj 39/001/1 od 30. studenog 2019. kojim ga je pozvao platiti iznos od 4.687,50 kn po osnovi usluge prijevoza za 11/19 na relaciji Opatija - Crikvenica.

14. Iz dopisa Porezne uprave od 6. listopada 2021. (list 469 spisa) proizlazi da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza za tražbinu koja je navedena u računima broj 32/001/1 od 30. rujna 2019., broj 33/001/1 od 31. listopada 2019. i 39/001/1 od 30. studenog 2019. Dakle, tuženik je koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbinu koja je predmet ovog postupka.

15. Odredbom čl. 221.b ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

16. Kako iz podataka Porezne uprave proizlazi da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza za utuženu tražbinu, a tužitelj je tu tražbinu utužio na temelju vjerodostojne isprave, to se smatra da tužiteljeva tražbina postoji. Stoga, na tuženiku je teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da tražbina ne postoji.

17. Tuženik na temelju izvedenih dokaza nije dokazao suprotno presumpciji iz čl. 221.b ZPP-a, odnosno nije dokazao da tužiteljeva tražbina ne postoji.

18. Tuženik je u tijeku postupka tvrdio kako tužitelj nije izvršio predmetne prijevoze te da ih je izvrši VJ s kojim je tuženik imao sklopljen ugovor o prijevozu.

19. Iz pisanog iskaza svjedoka UJ te iskaza tužitelja ŠJ i zastupnika po zakonu tuženika TJ proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o prijevozu u usmenom obliku. Iz iskaza svjedoka UJ proizlazi da je tuženik imao sklopljen ugovor o prijevozu i s [obrt] i s tužiteljem u usmenom obliku, pri čemu se ugovor s AP Lijiović odnosio na distribuciju robe na području [adresa] i Slovenije, a ugovor s tužiteljem na distribuciju robe na području Kvarnera i Opatije. Tužitelj je iskazao da je UJ, kao glavni komercijalist kod tuženika, naručio prijevoz od tužitelja, a zastupnik po zakonu tuženika TJ iskazao je da je UJ bio radnik tuženika zaposlen na mjestu vodećeg komercijalista te da je u opseg njegovog posla po ugovoru o radu ulazilo i dogovaranje prijevoza robe s prijevoznicima. Iskazao je da je UJ bio odgovoran za dogovaranje poslova vezane za distribucije robe na području [adresa] i [adresa]. Iskazao je i da je bio upoznat da postoji dogovor o uslugama prijevoza s tužiteljem koji je bio zadužen za Kvarner, Krk i Rijeku. Iskazi svjedoka i stranaka su suglasni u dijelu koji se odnosi na postojanje ugovora o prijevozu. Sam zastupnik po zakonu tuženika iskazao je da je radnik UJ u okviru svog radnog mjesta bio zadužen za sklapanje ugovora o prijevozu robe s prijevoznicima. Prema tome, UJ je bio punomoćnik po zaposlenju u smislu odredbe čl. 43. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19). Stoga je usmeni ugovor o prijevozu kojeg je za tuženika s tužiteljem sklopio UJ valjan, odnosno sklopljen je po ovlaštenoj osobi.

20. Iz pisanog iskaza svjedoka UJ i iskaza tužitelja proizlazi da su stranke dogovorile i cijene prijevoza te je tužitelj ispostavljao račune sukladno dogovorenim cijenama. UJ iskazao je da je on kontrolirao izvršeni posao tužitelja, da je tužitelj uredno izvršavao sve dogovorene prijevoze na području Kvarnera i Opatije sukladno dogovorenom cjeniku, te da je on korigirao prvotno ispostavljene račune tužitelja sukladno dogovorenom cjeniku, a potom ih je tužitelj ispostavio sukladno korekcijama za posao koji je izvršio u kolovozu, rujnu i listopadu 2019. godine. Tužitelj je iskazao da je cijena prijevoza dogovorena s NJ. U sklapanju ugovora sudjelovali su UJ za tuženika i tužitelj te su oboje iskazali da je tužitelj izvršio sve prijevoze i obračunao cijenu u ispostavljenim računima nakon korekcije, u skladu s dogovorenim cjenikom.

21. Iz pisanog iskaza svjedoka GJ, vlasnika obrta [obrt], proizlazi da je on s tuženikom ugovorio obavljanje poslova prijevoza na području [adresa] te sve logističke usluge na skladištu u Poreču, dok je tužitelj ugovorio s tuženikom obavljanje prijevoza na području Kvarnera. Prema tome, i vlasnik obrta [obrt] također potvrđuje da on nije obavljao prijevoze na području Kvarnera, već ih je obavljao tužitelj.

22. Svi utuženi računi odnose se na prijevoz na području Kvarnera, Krka i Opatije. Zastupnik po zakonu tuženika TJ u svom iskazu je potvrdio da je tužitelj bio isključivo zadužen za prijevoze na tom području. Dakle, i iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da VJ nije bio zadužen za područje Kvarnera, Krka i Opatije, već je to bio tužitelj. Kako je već navedeno, iz iskaza svjedoka UJ proizlazi da je tužitelj obavljao prijevoze na području Kvarnera, Opatije i krka, a AP VJ je obavljao prijevoze na području [adresa] i Slovenije.

23. Nadalje, zastupnik po zakonu tuženika TJ je u svom iskazu potvrdio da je u utuženom razdoblju rujan, listopad i studeni 2019. roba dostavljena tuženikovim klijentima na području Krka, Kvarnera i Opatije, da nikada nije dobio obavijest od klijenata da im roba ne bi bila dostavljena te da je roba uvijek bila dostavljena. Dakle, sam zastupnik po zakonu tuženika potvrđuje da je prijevoz u utuženom razdoblju obavljen i da je sva roba dostavljena tuženikovom klijentima, a prijevoz za područje Kvarnera, Krka i Opatije obavljao je isključivo tužitelj, a ne VJ.

24. Iz pisanog iskaza svjedoka SJ proizlazi da je on zaposlenik hotela Ambasador u Opatiji te je iskazao da je tužitelj obavlja prijevoz i dostavu robe u predmetni hotel.

25. Iz svih navedenih iskaza proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o prijevozu u usmenom obliku koji se odnosio na uslugu prijevoza robe od tuženika do tuženikovih klijenata na području Kvarnera, Krka i Opatije, dok su AP Liković i tuženik sklopili ugovor o prijevozu koji se odnosio na uslugu prijevoza robe od tuženika do tuženikovih klijenata na području [adresa] i Slovenije, kao i da je tužitelj izvršavao prijevoz na području Kvarnera, Krka i Opatije, dok je AP LIjović izvršavao prijevoz na području [adresa] i Slovenije. Dakle, ne radi se o tome da bi tužitelj obračunavao prijevoze koje je obavljao [obrt] jer se svi utuženi računi odnose na lokacije u Kvarneru, Opatiji i Krku, a na tom području AP VJ nije obavljao prijevoze, već ih je obavljao isključivo tužitelj. Nadalje, kako je već navedeno, i sam zastupnik po zakonu tuženika je potvrdio da su prijevozi obavljani i da je i u utuženom razdoblju sva roba dostavljena njegovim klijentima na području Kvarnera, Krka i Opatije, te mu niti jedan klijent nije nikada rekao da mu roba ne bi bila dostavljena. Dakle, prijevozi za tuženika su stvarno izvršeni na području Kvarnera, Opatije i Krka, a na tom području niti jedan prijevoz nije obavio [obrt], već ih je sve obavio tužitelj.

26. Stoga, iz iskaza svjedoka i stranaka ne proizlazi suprotno presumpciji postojanja tužiteljeve tražbine iz čl. 221.b ZPP-a.

27. Tuženik nije niti na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke dokazao da tužiteljeva tražbina ne postoji. U ovom postupku izvedeno je vještačenje po vještaku Omazić d.o.o., međutim, vještak je prije nego što je odgovorio na sva pitanja stranaka obavijestio sud kako se prestao baviti vještačenjem. Stoga je izvedeno novo vještačenje po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Nalaz i mišljenje oba vještaka su u bitnim dijelovima sadržajno isti.

28. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ručević vještačenja d.o.o. proizlazi da [obrt] nije izvršio niti jedan prijevoz koji se odnosi na utužene račune tužitelja. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako uz račune [obrt] koje je ispostavio tuženiku, a koje je vještaku dostavio tuženik, nisu dostavljene otpremnice koje su specificirane u primljenim računima. Nadalje, na tim računima se evidentirane rute prijevoza Poreč – Portorož, Hoteli Metropol Poreč, a koji se ni na koji način ne mogu povezati s tužiteljevim utuženim računima koji se odnose na relacije Rabac – Opatija

– Krk – Crikvenica. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se u računima koje je ispostavio [obrt] i utuženim računima koje je ispostavio tužitelj ne radi o istim rutama. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se računi koje je tuženik platio [obrt] ne odnose na usluge iz tužiteljevih utuženih računa, već na rute prijevoza u Sloveniji i Poreču.

29. Dakle, i iz nalaza i mišljenja vještaka, jednako kao i iz iskaza svjedoka, proizlazi da je VJ za tuženika obavljao usluge prijevoza na području [adresa] i Slovenije, a tužitelj na području Kvarnera, Krka i Opatije. Stoga, plaćanjem računa [obrt] tuženik nije podmirio naknadu za prijevoz kojeg je obavljao tužitelj, već naknadu za prijevoz kojeg je obavljao [obrt] na području [adresa] i Slovenije. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj obavio predmetne prijevoze iz utuženih računa. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo u tablici sve prijevoze na koje se ti računi odnose. Prema tome, tuženik, na kojem je teret dokazivanja da utužena tražbina ne postoji, to nije dokazao na temelju nalaza i mišljenja vještaka. Upravo suprotno, iz izvedenog vještačenja proizlazi da je tužitelj obavio prijevoz iz utuženih računa, dok je [obrt] obavljao druge prijevoze, one na području [adresa] i Slovenije. Stoga se tuženikovo plaćanje računa [obrt] ne odnosi na usluge koje je obavio tužitelj.

30. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ručević vještačenja jer ne postoje nikakve okolnosti koje bi ga dovele u sumnju. Vještak je izradio nalaz i mišljenje stručno i argumentirano te odgovorio na sva pitanja stranaka i otklonio sve primjedbe na nalaz i mišljenje. Također, njegov nalaz i mišljenje je u potpunosti u skladu i s pisanim nalazom i mišljenjem Omazić d.o.o. Pogrešno tuženik smatra da je tužitelj dostavio isprave nakon zaključenja prethodnog postupka protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a. U ovom predmetu tuženik je predložio izvođenje dokaza vještačenjem. Prema odredbi čl. 259. st. 2. ZPP-a na zahtjev vještaka mogu se izvoditi novi dokazi kako bi se utvrdile okolnosti važne za stvaranje mišljenja vještaka. Vještaci su za potrebe izrade nalaza i mišljenja zatražili od obje stranke dostavu određenih isprava. Dostavljanje isprava koje je vještak zatražio od stranke ne predstavlja predlaganje dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka u smislu čl. 299. st. 2. ZPP-a, već je to izvođenje dokaza sukladno čl. 259. st. 2. ZPP-a, odnosno izvođenje dokaza koje je vještak zatražio za potrebe stvaranja nalaza i mišljenja. Vještak Ručević vještačenja d.o.o. je na ročištu obrazložio kako je na svim teretnim listovima upisan tužitelja kao prijevoznik, te je vidljiv registarski broj vozila. Iz teretnih listova u spisu proizlazi da je na svakom teretnom listu kao prijevoznik naveden tužitelj te se na njima nalazi i potpis tužitelja, dok je kao pošiljatelj naveden tuženik. U teretnim listovima su navedeni i primatelji robe i vidljivo je da se primatelji nalaze na Krku, Kvarneru i Opatiji. U teretnim listovima je navedena i roba koja se prevozi. Teretni listovi nemaju potpis primatelja. Međutim, nedvojbeno je da je roba predana primateljima, dakle, da je prijevoz izvršen, jer je i sam zastupnik po zakonu tuženika iskazao kako su u utuženom razdoblju svi tuženikovi klijenti na području Kvarnera, Opatije i Krka dobili robu i da mu nikada niti jedan klijent nije prigovorio da mu neka roba ne bi bila isporučena. Dakle, iz teretnih listova proizlazi da je tužitelj obavljao prijevoz, a ne [obrt]. Stoga, okolnost što na specifikaciji obračuna troškova prijevoza (list 73 spisa) kao prilog računu broj 33/001/1 na vrhu specifikacije piše „Autoprijevoz Lijović“ te što to isto piše i na specifikaciji obračuna troškova kao prilog računa broj 32/001/1 (list 48 spisa) i specifikaciji obračuna troškova kao prilog računa broj 39/001/1 (list 54 spisa) ne znači da je Autoprijevoz Lijović obavljao taj prijevoz. Nadalje, na specifikaciji kao prilog računu broj 33/001/0 je ispod navoda „specifikacija obračuna troškova prijevoza“ navedeno „Autoprijevoznik: Bernetić Damir“. Dakle, na istoj toj specifikaciji je tužitelj naveden kao prijevoznik. Ponovno se ukazuje kako je i GJ, vlasnik obrta [obrt] iskazao da on nije obavljao prijevoz na području Krka, Opatije i Kvarnera te da i iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da [obrt] nije ispostavio tuženiku niti jedan račun koji bi se odnosio na prijevoz na području Krka, Opatije ili Kvarnera, već isključivo račune koji se odnose na prijevoz na području [adresa] i Slovenije.

31. U spisu ne postoji niti jedan dokaz na temelju kojeg bi tuženik dokazao protivno presumpciji iz čl. 221.b ZPP-a, odnosno dokazao na razini izvjesnosti da tužiteljevo potraživanje ne postoji. Valja istaknuti da se činjenice u parničnom postupku dokazuju na razini izvjesnosti, što znači da ne bi bilo dovoljno niti da tuženik samo učini vjerojatnim da ne postoji tužiteljevo potraživanje, već bi morao izvjesno dokazati da to potraživanje ne postoje. U ovom predmetu tuženik, ne samo da nije dokazao na razin i izvjesnost da ne postoji potraživanje, već nije to učinio niti vjerojatnim jer iz iskaza svjedoka i stranaka te teretnih listova i nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su stranke sklopile ugovor o prijevozu u usmenom obliku, da je tužitelj obavljao prijevoze na području Krka, Kvarnera i Opatije, dok su tuženik i [obrt] sklopili ugovor o prijevozu za drugo područje – [adresa] i [adresa] i [obrt] je obavljao prijevoze na tom području. Dakle, tuženik je imao sklopljena dva zasebna ugovora o prijevozu, jedan s tužiteljem i drugi s [obrt]. Tužitelj je obavljao prijevoze na području Krka, Kvarnera i Opatije, a AP GJ na području [adresa] i Slovenije. Tužitelj je ispostavio utužene račune za prijevoze koje je obavio na području Krka, Kvarnera i Opatije. AP GJ je tuženiku ispostavljao račune za prijevoze koje je obavio na području [adresa] i Slovenije. Ne radi se o istim prijevozima pa pogrešno tuženik smatra da je plaćanjem računa [obrt] platio naknadu za prijevoze koje je obračunao tužitelj u utuženim računima.

32. Tuženik je dužan platiti naknadu za prijevoz sukladno odredbi čl. 661. st. 1. ZOO-a.

33. Tuženik je dužan platiti i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO- a koje teku od prvog dana nakon dospijeća tražbine. Datumi dospijeća navedeni su u računima u spisu, a tuženik nije dokazao da bi tražbina dospjela nekog drugog dana od onog navedenog u računima. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora.

34. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Tražbina iz trgovačkog ugovora o prijevozu zastarijeva u roku od tri godine sukladno odredbi čl. 228. ZOO-a. Najstariji prijevoz odnosi se na rujan 2019. godine, a prijedlog za ovrhu podnesen je 6. veljače 2020., dakle, prije isteka zastarnog roka. Pogrešno tuženik smatra da je tužitelj preinačio tužbu pa da bi zastara tekla do dana kada je tužba preinačena. U prijedlogu za ovrhu tužitelj je potraživao iznos glavnice od 85.875,00 kn, a u končanom tužbenom zahtjevu 11.397,57 eura. Radi se o istom iznosi. U odnosu na zatezne kamate, iz prijedloga za ovrhu je vidljivo da je potraživao kamate na cjelokupan iznos od 85.875,00 kn jer je u prijedlogu izričito navedeno „sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos“, ali pojedinačni iznosi kamata nisu bili određeni, već je u prijedlogu za ovrhu navedeno da potražuje isplatu iznosa od 85.875,00 kn sa zateznim kamatama koja teče na taj iznos, a prema računima:

32/001/1 od 31. listopada 2019.

33/001/1 od 1. prosinca 2019.

39/001/1 od 31. prosinca 2019.

pa do isplate.

35. U konačnom tužbenom zahtjevu tužitelj je naveo pojedinačne iznose kamata koje potražuje, odnosno zahtijeva isplatu iznosa od 11.397,57 eura sa zateznim kamatama koja teče na iznos od:

- 4.554,05 eura od 31. listopada 2019. do isplate,

- 6.221,38 eura od 1. prosinca 2019. do isplate,

- 622,14 eura od 31. prosinca 2019. do isplate.

36. Ne radi se o preinaci tužbe kako to smatra tuženik. Pojedinačni iznosi zateznih kamata nisu bili određeni u prijedlogu za ovrhu jer pojedinačni iznosi nisu bili navedeni. Postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u pogledu zateznih kamata nije preinaka tužbe, već ispravak tužbe u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a. O neodređenom tužbenom zahtjevu u pogledu zateznih kamata se ne može odlučivati, već je tužitelj dužan ispraviti tužbu sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a. Pri tome, tužitelj može ispraviti tužbu i prije nego što ga sud u smislu čl. 109. st. 1. ZPP -a pozove da to učini. Prema odredbi čl. 109. st. 3. ZPP-a ispravljena tužba smatra se podnesenom onog dana kada je prvi puta podnesena. To znači da u situaciji kada u prijedlogu za ovrhu nije bio određeno naveden pojedinačni iznos kamata, a tužitelj tijekom postupka ispravi tužbu na način da navede svaki pojedinačni iznos, tužba je podnesena onog dana kada je prvi puta podnesena, dakle, 6. veljače 2020., kada je podnesen prijedlog za ovrhu. Stoga, pogrešno tuženik smatra da zastara teče do dana kada je tužitelj postavio određeni tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamatama. Zastara je prekinuta podnošenjem prijedloga za ovrhu 6. veljače 2020.

37. Tuženik je izgubio parnicu pa je dužan nadoknaditi troškove ovršnog postupka i parnične troškove tužitelju sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP -a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa).

38. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

39. Prema Tbr. 52. st. 3. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

40. Tužitelju su priznati troškovi ovršnog postupka koji se odnose na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 160,43 eura (tadašnjih 1.208,75 kn) i trošak PDV- a (25%) u iznosu od 40,11 eura, ukupno 200,54 eura.

41. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate na troškove ovršnog postupka koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi sukladno odredbi čl. 30. st. 2. OZ-a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

42. Tužitelju nije priznat javnobilježnički trošak u iznosu od 4,98 eura (tadašnjih 37,50 kn) jer nije dokazao da mu je taj trošak nastao, a niti je određeno naveo na što se konkretno taj trošak odnosi.

43. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja na ročištima od 16. rujna 2021. i 17. veljače 2022. u iznosu od 100,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za ročišta od 23. svibnja 2022., 8. travnja 2025. i 9. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za sastava podnesaka od 15. prosinca 2020., 8. rujna 2021. i 24. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za podneske od 15. listopada 2021., 10. veljače 2022., 20. siječnja 2023., 25. veljače 2025. i 20. veljače 2026. u iznosu od 50,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, što ukupno iznosi 1.650,00 eura. Tužitelj potražuje PDV za radnje poduzete nakon 1. srpnja 2023. To su radnje zastupanja na ročištima od 8. travnja 2025. i 9. ožujka 2026. te sastav podnesaka od 24. prosinca 2025., 25. veljače 2025. i 20. veljače 2026. Za te radnje tužitelju je ukupno priznata nagrada u iznosu od 700,00 eura pa PDV (25%) sukladno Tbr. 46. Tarife koji pripada tužitelju iznosi 175,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 160,42 eura.

Ukupni priznati troškovi iznose 1.035,42 eura.

44. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 14. veljače 2022. jer nije bio potreban radi vođenja parnice. Njime tužitelj dostavlja pisani iskaz SJ. Međutim, tužitelj je već ranije u podnesku od 15. listopada 2021. dostavio pisane iskaze drugih svjedoke te nije bilo potrebno za vođenje parnice da tužitelj dostavlja pisane iskaze svjedoka u dva odvojena podneska, umjesto da sve pisane iskaze dostavi istim podneskom.

45. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 2. kolovoza 2023. i 15. svibnja 2024. jer nisu bili potrebni radi vođenja parnice budući da njima samo ponavlja ranije navode i ne iznosi nikakve nove odlučne okolnosti.

46. Tužitelju nije priznat trošak skeniranja dokumentacije u iznosu od 89,45 eura jer nije dokazao da mu je taj trošak nastao. Iz niti jedne isprave ne proizlazi da je tužitelj platio skeniranje dokumentacije 89,45 eura, odnosno da mu je takav trošak nastao.

47. Tužitelju nije priznat putni trošak dolaska punomoćnika odvjetnika iz Opatije u Zagreb na ročišta od 16. rujna 2021., 17. veljače 2022., 23. svibnja 2022., 8. travnja 2025. i 9. ožujka 2026. jer nije bio potreban za vođenje parnice. Na području sudu u Zagrebu ima dovoljan broj odvjetnika koji su mogli zastupati tužitelja na ročištima koja su održana pred sudom u Zagrebu. Stoga nije bilo potrebno da tužitelja na navedenim ročištima zastupa punomoćnik iz Opatije, odnosno punomoćnik koji nema sjedište na području suda pred kojim se vodi postupak.

48. Tužitelju nije priznat trošak izvođenja vještačenja jer mu taj trošak nije nastao. Predujam za izvođenje financijskog vještačenja po vještacima Omazić d.o.o. i Ručević vještačenja d.o.o. položio je tuženik, a ne tužitelj jer je tuženik predložio izvođenje dokaza vještačenjem.

Zagreb, 17. travnja 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku