REPUBLIKA HRVATSKA

P-2532/2024

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja RAŠELJKE d.o.o., OIB 36971387052, Novska, Trg dr. Franje Tuđmana 5, kojeg zastupa punomoćnik Šime Savić, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 191c, protiv tuženika PHARMAHEMP d.o.o., OIB 53171064602, Republika Slovenija, Ljubljana, Koprska ulica 106 c, kojeg zastupa punomoćnica Irena Mesiček, odvjetnica iz Zagreba, Margaretska 3/IV, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.305.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. kolovoza 2021. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 1.305.000,00 eura za razdoblje od 21. listopada 2019. do 10. kolovoza 2021., kao i u dijelu kojim zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 1.305.000,00 eura za razdoblje od 11. kolovoza 2021. do isplate preko stope zatezne kamate koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 302.689,72 eura u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 131.485,00 eura, kao neosnovan.

V. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 307.862,76 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. kolovoza 2021. podnio tužbu u kojoj je naveo da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o poslovnoj suradnji kojim se tuženik obvezao od tužitelja okupiti industrijsku konoplju koju je tužitelj trebao proizvesti. Navodi da je tužitelj proizveo traženu robu prema specifikaciji tuženika, ali tuženik nije otkupio 80 -120 tona separiranog cvijeta industrijske konoplje. Tuženik je otkupio 15 tona separiranog cvijeta industrijske konoplje, a ostalo je uskladišteno 105 tona. Tužitelju je nastala šteta u vidu neplaćanja i nepreuzimanja 105 tona uskladištene robe u iznosu od 1.365.000,00 eura umanjeno za plaćeni avans od 60.000,00 eura, ukupno 1.305.000,00 eura.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da nije sporno kako su stranke sklopile ugovor o poslovno suradnji i aneks tog ugovora. Navodi da je ugovor o poslovnoj suradnji bio sklopljen kao okvirni dogovor kojim su stranke ugovorile poslovnu suradnju na način da će tuženik od tužitelja otkupljivati separirani cvijet industrijske konoplje. Ugovor sadrži samo opće i načelne odredbe za buduću poslovnu suradnju, no ne i količinu i cijenu robe. Navodi da je ugovor sklopljen za 2019. godinu i nije produžen. Navodi da je obveza tuženika bila uvjetovana prethodnim ispunjenjem tužiteljeve obveze za isporuku cvijeta u 2019. godini. Tuženik je isporučio sjeme tužitelju te su stranke ugovorile da se avans umanjuje za isporučeno sjeme u iznosu od 61.444,00 eura, a preostali iznos avansa od 38.556,00 eura tuženik je platio tužitelju 11. veljače 2019. Navodi da je pored toga tuženika platio tužitelju i dodatne iznose avansa od 15.000,00 eura 18. veljače 2019. kao predujam za nabavu cvijeta konoplje prema ponudi 1/2013/1 te 100.000,00 eura 8. studenog 2019. kao predujam za nabavu 15 tona cvijeta konoplje koje je tuženik preuzeo. Navodi da je tužitelj ispunio obveze samo u odnosu na 25 tona separiranog cvijeta konoplje, koju količinu je tuženik i preuzeo te platio. Osporava da bi tužitelj proizveo i pripremio za tuženika dodatnih 105 tona robe. Navodi da je isporučenih 15 tona tuženik platio koristeći uplate avansa, i to predujam od 100.000,00 eura uplaćen nakon sklapanja ugovora, predujam od 15.000,00 eura uplaćen 18. veljače 2019. i predujam od 100.000,00 eura uplaćen 8. studenog 2019., što ukupno iznosi 215.000,00 eura pa je tuženik platio tužitelju 5.000,00 eura više od ugovorene cijene. Navodi da je tuženik tijekom prve polovice 2019. godine dva puta otkupio po 5 tona separiranog cvijeta industrijske konoplje s time da je otkup proveden na način da se kao prodavatelj pojavljivalo povezano društvo Braniteljska zadruga Agro-invest d.o.o. Novska čija osoba ovlaštena za zastupanje je direktor tužitelja.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz registra (list 5-8 spisa), ugovor o poslovnoj suradnji (list 9, 160, 293, 568, 640, 643 spisa), aneks 1 (list 10, 161, 294, 569, 641, 644 spisa), račune (list 11, 12, 98, 104, 105, 107 spisa), e-mail korespondenciju (list 13-15, 146-157, 162-170, 176-178, 296-301, 572-577, 579-583, 638-639, 642, 647, 655-657, 684-689, 691-694, 730-732, 831, 835-836, 838-840, 853, 867 spisa), dopise (list 16-19, 101, 122, 171, 222-226, 274-276, 697- 701, 745 spisa), pregled prometa (list 99, 100, 108, 109, 158, 159, 227-233, 270-273 spisa), međunarodni tovarni list (list 102-103 spisa), ponudu (list 106, 143-145 spisa), analiza konoplje (list 119-120, 172-175, 295, spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 121 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 179-181, 186-188, 277-282 spisa), financijske izvještaje (list 190-192, 286-287 spisa), ispis novinskih članaka (list 193-197, 283-285 spisa), potvrde o provedenom ispitivanju (list 198-221, 238-269, 570-571, 695-696 spisa), poruku (list 360, 578, 690 spisa), certifikat (list 733-734, 829-830, 832-834, 841-843, 854 spisa), računovodstvene izvještaje (list 735-736 spisa), račune-otpremnice (list 771-786 spisa), potvrdu (list 837 spisa), upis u evidenciju proizvođača industrijske konoplje (list 844-849 spisa), saslušani su zastupnik po zakonu tužitelja ZA (list 303-309 spisa), zastupnik po zakonu tuženika ČA (list 309-312 spisa), svjedoci EA (list 323- 330 spisa), RA (list 330-331 spisa), AA (list 362-368 spisa), LA (list 368-372 spisa), OA (list 792-795 spisa), PA (list 796-799 spisa), BA (list 799-802 spisa), CA (list 820-826 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 1.305.000,00 eura sa zateznim kamatama od 21. listopada 2019. do isplate po osnovi naknade štete.

6. Sud na ročištu od 6. veljače 2025. rješenjem nije dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 1.365.000,00 eura jer je tužitelj preinačio tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, a sukladno odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a tužba se može preinačiti samo do zaključenja prethodnog postupka. Ne radi se o situaciji iz čl. 190. st. 2. ZPP-a da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Preinaka tužbe se ne temelji na niti jednoj novoj činjenici koja tužitelju nije bila poznata već prilikom podnošenja tužbe s obzirom na to da već u tužbi navodi kako je tuženik platio avans od 60.000,00 eura za koji umanjuje tužbeni zahtjev.

7. Tuženik je u podnesku od 18. ožujka 2025. zatražio naknadu troškova postupka navodeći da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 60.000,00 eura. Međutim, ne radi se o djelomičnom povlačenju tužbe jer sud nije dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 60.000,00 eura pa taj iznos nikada nije bio predmet ovog postupka. Radi se o tome da je tužitelj odustao od preinake tužbe, što ne predstavlja povlačenje tužbe.

8. Sud je uzeo u obzir dokaze koje je tužitelj predložio – poruku putem mobitela od 3. prosinca 2019. i e-mail od 27. studenog 2019., a koje je dostavio u ponovljenom postupku nakon odluke Visokog trgovačkog suda Pž-1060/23 od 13. studenog 2024. s obzirom na to da je iz te odluke bilo vidljivo kako je potrebno utvrđivati namjeru stranaka u pogledu roka isporuke i analize konoplje pa su postojali opravdani razlozi za dostavom navedenih isprava.

9. U postupku nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o poslovnoj suradnji 2. siječnja 2019. i aneks 1 ugovoru.

10. Čl. 3. ugovora o poslovnoj suradnji ugovoreno je da se tuženik obvezuje da će od prodavatelja otkupiti industrijsku konoplju, a tužitelj se obvezuje da će za tuženika proizvesti industrijsku konoplju.

11. Čl. 4. ugovora o poslovnoj suradnji određeno je da su stranke suglasne kako će sadržaj obveza iz čl. 3. ugovora pobliže opisati i nabrojati u budućim aneksima tog ugovora.

12. Čl. 6. ugovora o poslovnoj suradnji određeno je da su stranke suglasne kako će se naplata izvršenih usluga koje jedna stranka izvrši drugoj obračunavati na temelju važećih cijena u aneksu tog ugovora.

13. Čl. 7. ugovora o poslovnoj suradnji ugovoreno je da se taj ugovor sklapa za 2019. godinu s mogućnošću produljenja.

14. Aneksom 1. ugovoreno je da tuženik preuzima obvezu osigurati certificirano sjeme industrijske konoplje za sadnju, te prije sjetve isplatiti 100.000,00 eura predujma za 80-120 tona separiranog cvijeta industrijske konoplje proizvedene u 2019. godini, a predujam se umanjuje za isporučeno sjeme u iznosu od 61.444,00 eura. Aneksom 1. je ugovoreno i da će nakon izvršenih obveza tužitelja iz aneksa 1 tuženik otkupiti 80-120 tona separiranog cvijeta industrijske konoplje po cijeni od 13- 15 eura/kg ovisno o cijeni na tržištu u 2019. godini. U toj cijeni su uključeni svi troškovi i usluge koje je prodavatelj imao kod uzgoja industrijske konoplje.

15. Aneksom 1. ugovoreno je da tužitelj preuzima sljedeće obveze:

1. posijati certificirano sjeme industrijske konoplje za tuženika

2. uzgajati industrijsku konoplju po načelima organskog uzgoja i GACP standarda, 3. uzgoj industrijske konoplje vršit bez uporabe kemijskih sredstava, herbicida i pesticida,

4. jednom godišnje posijati industrijsku konoplju,

5. jednom godišnje krenut u berbu konoplje i direktno s polja ju otpremit na sušenje, 6. nakon sušenja krenut s preradom konoplje,

7. separirani cvijet industrijske konoplje zapakirat u odgovarajuću ambalažu temeljem naloga tuženika,

8. dostaviti potrebnu količinu konoplje u nadležnu ustanovu za ispitivanje, 9. prosjek CBD-a u cvijetu neće biti manji od 2%,

10. 80-120 tona proizvedenog cvijeta industrijske konoplje u 2019. godini isporučit će tuženiku,

11. označiti svaki paket odgovarajućom deklaracijom po nalogu tuženika, 12. omogućiti tuženiku pregled svakog paketa.

16. Ugovor o poslovnoj suradnji i aneks 1 sadrže određenu i odredivu činidbu sukladno odredbi čl. 269. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) te čl. 272. st. 1. ZOO-a.

17. Ugovor o poslovnoj suradnji sadrži okvir za odnos stranaka, ali su njime stranke u čl. 4. ugovorile da će aneksima pobliže odrediti sadržaj obveza stranaka, što su u konkretnom slučaju i učinile aneksom 1 koji sadrži određene i odredive činidbe obje stranke.

18. Osnovne određene obveze stranaka su obveza tuženika isporučiti tužitelju certificirano sjeme industrijske konoplje za sadnju, obveza tužitelja to sjeme posijati, uzgajati industrijsku konoplju te proizvesti 80-120 tona cvijeta industrijske konoplje i isporučiti ih tuženiku, te obveza tuženika otkupiti 80-120 tona proizvedenog cvijeta industrijske konoplje nakon što tužitelj izvrši svoje obveze iz aneksa. Prema tome, stranke su ugovorile da će tužitelj proizvesti cvijet industrijske konoplje u količini od 80-120 tona na temelju sjemena koje mu tuženik isporuči, a tuženik će potom otkupiti 80-120 tona sjemena. Kako su stranke ugovorile da će tužitelj za tuženika proizvesti industrijsku konoplju (čl. 3. ugovora o poslovnoj suradnji), a tuženik je obvezan isporučiti sjeme za sadnju tužitelju, to je tužitelj obvezan uzgojiti industrijsku konoplju i proizvesti cvijet industrijske konoplje isključivo od sjemena koje mu tuženik isporuči i od tog sjemena proizvesti 80-120 tona cvijeta, a tuženik otkupiti 80-120 tona cvijeta, dakle, istu količinu koju se tužitelj obvezao proizvesti. Iz toga proizlazi da je obveza tuženika otkupiti onu količinu koju tužitelj proizvede od sjemena koju mu je isporučio tuženik u rasponu od 80 do 120 tona. To također znači da cvijet industrijske konoplje koji tužitelj proizvede od sjemena koje mu je isporučio tuženik, tužitelj nije ovlašten prodati trećim osobama, već je tu robu tuženik dužan otkupiti od tužitelja i tužitelj ju predati tuženiku.

19. Stranke su aneksom 1 ugovorile i cijenu koja je odrediva jer je ugovorena u iznosu od 13-15 eura/kg ovisno o cijeni na tržištu u 2019. godini. Dakle, ugovor sadrži podatke za određivanje cijene, a to je tržišna cijena u 2019. godini pri čemu cijena u svakom slučaju ne može biti niža od 13,00 eura niti viša od 15,00 eura.

20. U postupku nije sporno da je tuženik isporučio tužitelju certificirano sjeme industrijske konoplje sorte Futura 75 za sadnju za 2019. godinu. Iz e-maila od 7. veljače 2019. proizlazi da je isporučena količina 9.600 kg sjemena.

21. Nije sporno da je tuženik otkupio od tužitelja 15 tona cvijeta industrijske konoplje koju mu je tužitelj isporučio u studenom 2019. godine.

22. Sporno je je li tužitelj proizveo i preostalu ugovorenu količinu cvijeta industrijske konoplje u 2019. godini i je li tuženik povrijedio svoju ugovornu obvezu otkupa proizvedenog cvijeta industrijske konoplje.

23. Iz e-mail korespondencije proizlazi da je tužitelj e-mailom od 21. listopada 2019. obavijestio tuženika kako je roba spremna za otpremu te da mu javi kada će doći kamioni. Međutim, iz druge e-mail korespondencije između stranaka proizlazi da se ovaj e-mail odnosi na isporuku robe u količini od 15 tona, koja je tuženiku nesporno predana, a to nije obavijest da je i preostala količina od 105 tona spremna za isporuku. Iz e-maila od 26. rujna 2019. koji je EA poslao zastupniku po zakonu tuženika proizlazi kako je njime obavijestio tuženika da sljedeći tjedan mogu isporučiti prvih 5 tona separirane konoplje, da se svaka sljedeća tura od 5 tona može isporučiti svakih desetak dana te da je dogovoreno prvih 15 tona do kraja listopada. Tuženik je u e-mailu od 10. listopada 2019. zatražio podatak kada može očekivati uzorke robe i naveo da mu je što prije potrebno 15 tona. EA je u e -mailu od 21. listopada 2019. poslanom tuženiku naveo kako paket s uzorkom stoji 5 dana u dostavi, vjerojatno na kontroli, da je roba spremna za preuzimanje i da je svih 15 tona u jumbo vrećama po 250 kg. U e-mailu od 28. listopada 2019. poslanog tuženiku EA je naveo da su čekali drugu analizu koju su poslali u Austriju , da su dimenzije vreća 120x120x150 cm, da je svaka vreća 250 kg i da je za tuženika spremno 15 tona. Tuženik je u e-mailu poslanom EA **.**.2019. naveo kako će prijevoznik preuzeti vreće vjerojatno 21. ili 22. studenog. Prema tome, sva komunikacija stranaka u rujnu, listopadu i studenom 2019. odnosi se na dogovaranje detalja za isporuku i preuzimanje 15 tona cvijeta industrijske konoplje koju je tuženik nesporno otkupio pa je očito i da se e-mail od 21. listopada 2019. kojim tužitelj navodi da je roba spremna za otpremu i da mu tuženik javi kada će doći kamioni odnosi na robu u količini od 15 tona.

24. Nesporno je da je tih 15 tona robe tuženik otkupio od tužitelja i da je ta roba predana tuženiku u studenom 2019. godine.

25. Iz e-maila od 22. siječnja 2020. kojeg je tužitelj poslao tuženiku proizlazi da je njime tužitelj naveo kako mu je EA prenio njihov razgovor, da razumije tuženikove probleme, ali moli da se razumiju i tužiteljevi problemi jer su dogovorili da će dio robe odvesti početkom siječnja, do čega nije došlo, a da je tužitelj to ukalkulirao u svoje poslovanje te je zatražio uplatu avansa od 80.000,00 eura. Tuženik je u e-mailu od 22. siječnja 2020. odgovorio da u ovom trenutku ne može učiniti ništa jer još uvijek čeka ekstrakt, da novaca nema i da je molio EA da mu da najnižu cijenu da ponudi tužiteljev materijal. Tužitelj je u e-mailu poslanom tuženiku 21. travnja 2020. naveo kako ga obavještava da je davno završio s preradom te su mu skladišta puna robe. Tuženik je na taj e-mail odgovorio svojim e- mailom od 21. travnja 2020. u kojem je naveo je naveo „U ovim momentima mogu samo da ti kažem da ne možemo uraditi baš ništa. Mi smo u lockdownu, radimo na 15%, a i to se zaustavlja. Ne možete od Pharmahempa očekivati bilo kakve narudžbe uskoro.“

26. Iz komunikacije putem mobitela (list 578 spisa) proizlazi da je tužitelj 3. prosinca 2019. poslao poruku direktoru tuženika SA u kojoj pita „jel znaš otprilike kada bi mogli ili neće biti prije januara kada ide nova tura?“ Na tu poruku direktor tuženika odgovora porukom „2020“. Svjedok EA iskazao je da je krajem 2019. godine poslao WhatsApp poruku ČA i pitao ga kada ide sljedeća tura, a da mu je on odgovorio da ide 2020. godine. Ovaj iskaz EA je u skladu s predmetnom porukom koja se nalazi u spisu pa ga je sud u tom dijelu prihvatio kao istinit.

27. U e-mailu od 27. studenog 2019. (list 689 spisa) tužitelj se obraća direktoru tuženika ČA i navodi „Poštovani ČA, otpremili smo vam prvu pošiljku od 15 t i u doradi je još cca 80 t robe koju vam moramo otpremiti…pa te zamoljavam da nam pošalješ plan otpreme kako bismo se mogli pripremiti .“ 28. Iz ovih e-mailova i poruka proizlazi da su stranke imale komunikaciju i u pogledu preostale robe, nakon isporuke prvih 15 tona. Tužitelj je obavijestio tuženika i da je preostala roba proizvedena i prerađena te spremna za isporuku, dakle, i preostala roba od 105 tona. U e-mailu od 22. siječnja 2020. se jasno navodi kako je bio dogovor da će tuženik preuzeti dio robe početkom siječnja 2020. Tuženik u svom odgovoru na taj e-mail to ne osporava, već navodi da novaca nema i da je molio EA da mu da najnižu cijenu da ponudi tužiteljev materijal. Navodi iz ovog e-maila su potvrđeni i porukom putem mobitela od 3. prosinca 2019. kada tužitelj pita direktora tuženika kada će ići sljedeća isporuka, a direktor tuženika odgovora da 2020. godine.

29. Iz dopisa od 23. rujna 2020. kojeg je tužitelj poslao tuženiku proizlazi da tužitelj njime poziva tuženika platiti 1.365.000,00 eura i preuzeti 105 tona robe. Tuženik je na to odgovorio dopisom od 1. listopada 2020. u kojem je naveo da tužitelj nije ispunio obveze jer u 2019. godini nije isporučio robu kupcu , odnosno nije zatražio preuzimanje robe u svom skladištu. Međutim, tuženik tek u ovom dopisu, nakon što ga je tužitelj po prvi puta pozvao da plati iznos od 1.365.000,00 eura, po prvi puta navodi da je tužitelj trebao pozvati tuženika u 2019. godini preuzeti robu. U niti jednoj drugoj komunikaciji prije toga tuženik nije navodio da neće preuzeti robu zato što mu je tužitelj nije isporučio u 2019. godini. Suprotno tome, u već navedenoj poruci putem mobitela od 3. prosinca 2020. proizlazi da je tuženik upoznat kako je roba spremna za isporuku i navodi da će isporuke ići 2020. godine. Iz već navedenog e-maila od 22. siječnja 2020. i tuženikovog odgovora na taj e-mail proizlazi da je dogovor bio kako će tuženik preuzeti robu u siječnju 2020. Dakle, stranke su imale komunikaciju iz koje proizlazi da je roba bila spremna za isporuku 2019. godine, a da je sam tuženik produžio isporuku na 2020 godinu. Ponovno se ističe i da iz tuženikovog e-maila od 21. travnja 2020. proizlazi da robu nije naručivao jer zbog „lockdowna“ u vrijeme pandemije covid radi s 15% kapaciteta. Prema tome, tuženik je znao da je roba spremna za isporuku, te je to znao već i 2019. godine , kako to proizlazi iz navedenih e-mailova i poruka putem mobitela od 3. prosinca 2019.

30. Iz niti jednog dokaza u spisu ne proizlazi da je tuženik u bilo kojem trenutku zatražio od tužitelja ispunjenje obveze, tj. isporuku i preostalih 105 tona robe. Također, iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je tuženik pokazao bilo kakav interes za naručivanje i preuzimanje preostalih 105 tona roba, unatoč tome što je već na temelju poruke od 3. prosinca 2019. godine znao da je roba spremna za isporuku. Sam tuženik navodi da će sljedeće isporuke ići 2020. godine te potom u e -mailu od 21. travnja 2020. navodi da tužitelj ne može uskoro očekivati bilo kakve narudžbe od tuženika jer zbog situacije s pandemijom covid radi na 15% kapaciteta.

31. Dakle, tužitelj je obavijestio tuženika da je roba spremna za isporuku, i to ne samo 2020. godine, već ga je obavijestio i prije kraja 2019. godine.

32. Zastupnik po zakonu tuženika iskazao je da osim isporuke 15 tona robe tužitelj niti njega niti bilo koga u društvu tuženika nije obavijestio da je daljnja roba spremna za isporuku niti ga pozvao da ju preuzme, niti su slali analize, a onda je došao kraj 2019. godine dok je ugovor bio za 2019. godinu. Svjedokinja AA iskazala je da u 2019. godini nije bilo drugih isporuka osim predmetnih 15 tona jer tuženik nije primio nikakvu informaciju da je roba pripremljena te bilo kakve certifikate, a da tuženik ne može preuzeti robu ako ne zna je li spremna. Sud u ovom dijelu nije prihvatio iskaze zastupnika po zakonu tuženika i svjedoka MA jer nisu uvjerljivi niti životni s obzirom na to da u spisu postoji e-mail korespondencija i poruke putem mobitela iz 2019. godine iz kojih proizlazi da je tužitelj do kraja 2019. godine obavijestio tužitelja da je i preostala roba spremna za isporuku. Nadalje, u spisu postoji i komunikacija putem e-maila (e-mailovi od 22. siječnja 2020. i 21. travnja 2020.), kao i poruka putem mobitela od 3. prosinca 2019., iz kojih proizlazi da je dogovor bio da će tuženik 2020. naručiti daljnje isporuke robe, kako je obrazloženo u prethodnim točkama ovog obrazloženja. Nadalje, iskazi zastupnika po zakonu tuženika i svjedoka MA nisu životni niti uvjerljivi i iz razloga što u slučaju da je htio naručiti daljnju robu u 2019. godinu tada bi bilo logično da tuženik pozove tužitelja na ispunjenje obveze, što tuženik nije učinio u niti jednoj komunikaciji između stranaka. Nije logično da se tuženik uopće ne informira kod tužitelja što se događa s preostalih 105 tona robe. Ovo treba povezati i s e-mailom direktora tuženika ČA od 21. travnja 2020. u kojem je odgovorio na tužiteljev e-mail od istog dana da su tužiteljeva skladišta puna robe te navodi: „U ovim momentima mogu samo da ti kažem da ne možemo uraditi baš ništa. Mi smo u lockdownu, radimo na 15%, a i to se zaustavlja. Ne možete od Pharmahempa očekivati bilo kakve narudžbe uskoro.“ Očigledno je da je razlog nenaručivanja i nepreuzimanja preostalih 105 tona robe u tome što je tuženik imao smanjeni kapacitete rada, a ne zbog toga što nije znao da je roba spremna za isporuku.

33. Sud je na temelju iskaza tužitelja, svjedoka EA, RA i ŠA utvrdio da je tužitelj proizveo ne samo 15 tona cvijeta industrijske konoplje koji je isporučen tuženiku, već i daljnjih 105 tona do kraja 2019. godine. Kako je već navedeno e-mailom od 21. travnja 2020. tužitelj je naveo da je davno završio s preradom i da su mu skladišta puna robe, a bilo bi nelogično da to navede ako ta roba stvarno ne postoji jer ju onda ne bi mogao isporučiti tuženiku. Stoga je sud povjerovao iskazu svjedoka EA i zastupnika po zakonu tužitelja ZA da je tužitelj do kraja 2019. proizveo i preradio svih 120 tona cvijeta industrijske konoplje, da se preostalih 105 tona nalazilo na skladištu tužitelja u vrećama od 250 kg i da je tužitelj 2021. taj cvijet industrijske konoplje uništio na način da ju je zaorao na njivi jer ga tuženik nije otkupio. Iz iskaza svjedoka EA proizlazi da je on osobno vidio količinu od oko 120 tona na skladištu tužitelja u Novskoj prije kraja 2019. godine u vrećama od 250 kg. Svjedok RA iskazao je da je kao radnik tužitelja radio na polju i sijao konoplju te sudjelovao u berbi, a konoplja se držala na skladišti u Novskoj i proizvedeno je oko 100 tona konoplje za tuženika. Iskazao je da su u travnju ili svibnju 2021. godine iskoristili konoplju kao gnojivo, da je on osobno razbacao konoplju po polju sa razbacivačem, te da je ta konoplja dovezena na polje u velikim vrećama. I svjedok PA iskazao je da je tužitelj zaorao konoplju 2021. godine te da je bio prisutan pa je to neposredno vidio. Sud je povjerovao iskazu svjedoka RA jer on u trenutku davanja iskaza više nije bio radnik tužitelja niti je s njim u bilo kakvom odnosu pa stoga ne postoje okolnosti koje bi utjecale na njegovu objektivnost, a njegov iskaz je logičan i uvjerljiv. Sud je povjerovao i iskazu svjedoka ŠA da je predmetna konoplja zaorana jer je taj iskaz u skladu s iskazima svjedoka RA, EA i tužitelja. Svjedok RA iskazao je da ne zna je li konkretna konoplja bila upravo konoplja za tuženika. Međutim, uzimajući u obzir da je tuženik isporučio tužitelju sjeme u količini od 9.600 kg, koja količina je dovoljna za proizvodnju 120 tona cvijeta industrijske konoplje, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka LA, tuženikovog radnika, da je logično i uvjerljivo da je tužitelj posijao svoj to sjeme, tim više što je tuženik došao kod tužitelja pregledati polja u Novskoj na kojima je rasla konoplja, kako to proizlazi iz iskaza stranka i svih svjedoka, te da je tužitelj u e-mailu od 21. travnja 2020. obavijestio tužitelja da je sva konoplja proizvedena i prerađena, to je logično i uvjerljivo da je upravo cvijet industr ijske konoplje koji je proizveden za tuženika razbacan po poljima kao gnojivo. Stoga je uvjerljivo da je taj cvijet industrijske konoplje proizveden.

34. U spisu ne postoje isprave o samoj proizvodnji i preradi industrijske konoplje, kako to navodi tuženik. Međutim, te isprave ne postoje niti za onih 15 tona cvijeta industrijske konoplje koji je tužitelj nesporno isporučio tuženiku i koji je tuženik nesporno otkupio od tužitelja. Dakle, nesporno je da je količina od 15 tona proizvedena i prerađena i da ju je tuženik preuzeo neovisno o nepostojanju isprava o proizvodnji i preradi. Stoga, okolnost što ne postoje isprave o proizvodnji i preradi daljnjih 105 tona, odnosno što tužitelj ne posjeduje te isprave, ne dovodi do zaključka da tužitelj tu količinu nije proizveo i pripremio. Kako je već obrazloženo, nesporno je da je tuženik isporučio tužitelju sjeme za sadnju industrijske konoplje, a isporučena količina sjemena od 9.600 kg je bila dovoljna za proizvodnju 120 tona cvijeta industrijske konoplje te je logično i uvjerljivo da je tužitelj posijao svo sjeme koje mu je tuženik isporučio, kako je obrazloženo u prethodnoj točki.

35. Sud je na temelju iskaza svjedoka EA i zastupnika po zakonu tužitelja utvrdio da je tužitelj prije uništenja robe pokušao cvijet industrijske konoplje prodati trećim osobama u čemu nije uspio jer u Hrvatskoj nije našao kupce koji bi kupili količinu od 105 tona cvijeta industrijske konoplje. Iskaz je u tom dijelu uvjerljiv i logičan, tim više što niti jedna stranka u postupku ne navodi određeno da postoji bilo koji veliki kupac u Republici Hrvatskoj koji bi za svoje poslovanje kupovao količine od preko 100 tona cvijeta industrijske konoplje.

36. Tuženikova obveza iz ugovora o poslovnoj suradnji i aneksa 1 je otkupiti proizvedenu količinu cvijeta industrijske konoplje od 80-120 tona nakon što tužitelj izvrši sve svoje obveze iz aneksa 1, kako je to izričito ugovoreno u aneksu 1. U aneksu 1 je taksativno navedeno ukupno 12 obveza tužitelja, između ostalog, obveza dostaviti potrebnu količinu konoplje u nadležnu ustanovu na ispitivanje zdravstvene ispravnosti i analizu kanabinoida kao što su THC i CBD (točka 8. aneksa 1) te da prosjek CBD-a u cvijetu neće biti manji od 2% (točka 9. aneksa 1) , kao i da 80-120 tona proizvedenog cvijeta industrijske konoplje u 2019. godini isporučit će tuženiku (točka 10. aneksa 1).

37. U odnosu na isporuku robe, kako je već obrazloženo, tuženik je bio upoznat da je roba proizvedena i spremna za isporuku već prije kraja 2019. godini. Neovisno o tome, iz ugovora o poslovnoj suradnji i aneksa 1, kao i ostalih izvedenih dokaza, ne proizlazi da je namjera stranaka bila da roba mora biti ne samo proizvedena, već i isporučena do kraja 2019. godine. Točkom 10. aneksa 1. određeno je da tužitelj preuzima obvezu da 80-120 tona proizvedenog cvijeta industrijske konoplje u 2019. godini isporučit će tuženiku. Prvenstveno, stranke nisu ugovorile rok isporuke robe kao bitan sastojak ugovora u smislu čl. 361. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) jer niti jednom odredbom nisu ugovorile da je ugovor raskinut po samom zakonu ako roba nije isporučena prije kraja 2019. godine. Zatim, iz komunikacije stranaka proizlazi kako tuženik u niti jednoj komunikaciji nije zatražio bilo kakve informacije u pogledu isporuke preostalih 105 tona roba u 2019. godini, a bilo bi logično da tuženik pozove tužitelja ispuniti obvezu da je stvarno bio zainteresiran za isporuku robe u 2019. godini. Kako je već obrazloženo, u spisu postoji komunikacija (poruka putem mobitela od 3. prosinca 2019.) iz koje proizlazi da je sam tuženik na tužiteljev upit kada će ići sljedeća isporuke robe naveo da u 2020. godini. To proizlazi i iz e -mailova od 22. siječnja 2020. u kojima prvo tužitelj navodi da je dogovor bio da će tuženik dio robe preuzeti u siječnju 2020., a tuženik u odgovoru na taj e -mail to ne osporava, već navodi da u ovom trenutku ne može učiniti ništa jer još uvijek čeka ekstrakt, da novaca nema i da je molio EA da mu da najnižu cijenu da ponudi tužiteljev materijal. U slučaju da je stvarna namjera stranaka bila isporuka robe isključivo do kraja 2019. godine, tada navedena komunikacija stranaka ne bi imala smisla, već bi tada bilo logično da tuženik na tužiteljeve e -mailove i poruke odgovara tvrdnjom kako roba nije bila spremna za isporuku do kraja 2019. godine. Tuženik, međutim, to ne navodi u niti jednoj od tih poruka, već po prvi puta tek u dopisu od 1. listopada 2020., nakon što ga je tužitelj dopisom od 23. rujna 2020. po prvi puta pozvao da plati cijenu od 1.365.000,00 eura.

38. U odnosu na tuženikove tvrdnje da mu tužitelj nije dostavio ekološki certifikat valja istaknuti da tuženik tu činjenicu nije iznio prije zaključenja prethodnog postupka, a ne radi se o situaciji da tu činjenicu nije mogao iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe čl. 299.a st. 2. ZPP -a. Tuženik je prije zaključenja prethodnog postupka iznio činjenice da tužitelj nije ispunio svoje obveze time što nije proizveo i pripremio 105 tona konoplje u 2019. godini (točka 10. aneksa 1), niti pozvao tuženika da ju preuzme i time što nije izvršio analizu konoplje u smislu točke 8. i 9. aneksa 1. Nisu postojali opravdani razlozi zbog kojih bi tuženik nakon zaključenja prethodnog postupka mogao iznijeti činjenicu da mu tužitelj nije dostavio ekološki certifikat jer je tu činjenicu morao znati prije zaključenja prethodnog postupka pa se stoga ta činjenica ne može uzeti u obzir.

39. Točkom 8. aneksa 1 određeno je da će tužitelj dostaviti potrebnu količinu konoplje u nadležnu ustanovu za ispitivanje, a točkom 9. aneksa 1 određeno je da prosjek CBD-a u cvijetu neće biti manji od 2%,

40. Nesporno je da je tužitelj poslao na analizu uzorke za 15 tona cvijeta industrijske konoplje, tj. za onaj cvijet industrijske konoplje koji je stvarno isporučio tuženiku, te da je analiza tih uzoraka dala rezultate iznad 2% CBD-a.

41. Iz niti jednog dokaza u spisu ne proizlazi da je tužitelj i za preostalih 105 tona cvijeta industrijske konoplje poslao uzorke na analizu u nadležnu ustanovu . Iz potvrda o provedenim ispitivanjima proizlazi da je provedena analiza pojedinih uzoraka u laboratoriju tuženika u kolovozu, rujnu i listopadu 2019. godine, te 22. siječnja 2020. i 12. svibnja 2020. Iz toga ne proizlazi da je tužitelj poslao na analizu uzorke iz 105 tona proizvedenog cvijeta industrijske konoplje koji se nalazi na njegovom skladištu i koji nije isporučen tuženiku.

42. Između stranaka je sporno je li tužitelj bio dužan i za preostalih 105 tona robe poslati uzroke na analizu, odnosno što znači „potrebna količina“ koja je navedena u točki 8. aneksa 1. i koja je bila prava volja stranaka u pogledu slanja uzoraka na analizu.

43. Nesporno je da je u vrijeme sklapanja ugovora o poslovnoj suradnji i aneksa 1 direktor tužitelja bio ZA, a direktor tuženika ČA te da su oni potpisali ugovor. Nesporno je i da je EA, premda nije bio radnik tužitelja, nastupao u ime tužitelja.

44. Zastupnik po zakonu tužitelja ZA iskazao je da je EA bio glavni za dogovaranje s tuženikom . Iskazao je da je tekst ugovora pripremao EA u suradnji s SA. Iskazao je da su u prvoj otpremi od 15 tona poslali uzorak na analizu u Austriju i i kod tuženika i roba je imala preko 2% CBD-a.

45. Svjedok EA iskazao je da je on bio na sastanku s SA i Z te je nakon toga on sastavio prijedlog ugovora i poslao ga tuženiku, a oni su ga prihvatili, malo su ga izmijenili. Iskazao je da je tuženik otkupio mali dio konoplje, a preostali proizvedeni dio nije otkupljen jer tuženik nije naručivao robu. Iskazao je i da je za isporuku od 15 tona uzet uzorak za analizu na način da je bilo telefonski dogovoreno da se uzme uzorak iz svake druge vreće i to je poslano na analizu.

46. Zastupnik po zakonu tuženika ČA iskazao je da je sklopio ugovor kojeg je dobio e-mailom od tužitelja te da je vidio da postotak CBD-a u ugovoru nije bio pravilan pa je to rekao i to su popravili. Iskazao je i da je tekst ugovora kojeg su usmeno dogovarali pisao ZA ili njegovi radnici ili EA. Iskazao je i da je svaka isporuka trebala biti analizirana od strane tužitelja, onda se šalju uzorci u tuženikov laboratorij i ako se potvrdi kvaliteta, tuženik šalje kamion za preuzimanje robe.

47. Svjedok AA, radnica tuženika, iskazala je da kada je ugovor bio potpisan, ona ga je skenirala i poslala strankama. Iskazala je da prije preuzimanja robe tuženik mora dobiti uzorke robe i analizirati robu. Ti uzorci moraju imati vrijednosti CBD-a iznad 2% i ne smiju prelaziti dozvoljene vrijednosti THC-a. Iskazala je da je roba od 15 tona bila odgovarajuće kvalitete, ali i da za svaku sljedeću pošiljku moraju imati analizu.

48. Svjedok LA iskazao je da nije bio prisutan prilikom dogovora oko sklapanja ugovora te da nije vidio ugovor koji je sklopljen između stranaka. Iskazao je i da kada tuženik kupuje konoplju uzorkovanje se provodi na način da se obično iz svake vreće sa sredine uzme dio mase i od toga se napravi uzorak koji ide na analizu. Iskazao je da ako je riječ o sukcesivnim isporukama potreban je uzorak za analizu za svaku isporuku jer konoplja varira od polja do polja i onda se baš za svaku isporuku radi analiza.

49. Svjedok OA, tuženikov radnik, iskazao da je on nije sudjelovao u dogovaranju oko predmetnog posla. Iskazao je da je on nadzornik analitičkog laboratorija, da je tuženik dobio pošiljku od 15 tona te su napravili analizu na kanabinoide. Iskazao je i da je potrebna analiza svake pojedine pošiljke . Svaka pošiljka se mora uzorkovati. U jednoj pošiljci može biti više vreća i iz svake vreće se uzme uzorak, te na taj način može utvrditi da je cijela pošiljka u redu.

50. Svjedok CA iskazao je da nije sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora o poslovnoj suradnji i aneksa 1. Iskazao je i da je po njegovom iskustvu praksa kod tuženika bila da se za svaku pojedinačnu isporuku robe zahtijevala analiza prisutnosti kanabinoida i THC.

51. Iz iskaza svjedoka EA, zastupnika po zakonu tužitelja ZA i zastupnika po zakonu tuženika ČA proizlazi da je ugovor za tužitelja dogovarao EA, a ne zastupnik po zakonu tužitelja. Prije sklapanja ugovora održan sastanak u Sloveniji na kojem su bili EA i zastupnik po zakonu tuženika ČA. Nakon toga EA je sastavio tekst ugovora i poslao ga tuženiku putem e-maila. Zastupnik po zakonu tuženika je potom vratio ugovor EA uz prijedlog izmjene teksta ugovora na način da se u ugovoru navede kako postotak CBD-a mora biti iznad 2%. EA je učinio navedenu izmjenu i ponovno poslao ugovor tuženiku te je taj ugovor potom sklopljen. U ovom dijelu iskazi su međusobni suglasni. Prema tome, stranke su prije sklapanja ugovora održale sastanak na kojem su pregovarale o ugovoru, a nakon što je EA sastavio tekst ugovora, zastupnik po zakonu tuženika je predložio izmjenu prijedloga ugovora, koja izmjena je potom i stavljena u tekst ugovora. S obzirom na takav način sklapanja ugovora ne može se smatrati da je ugovor pripremio i predložio isključivo tužitelj pa da se u smislu odredbe čl. 320. st. 1. ZOO-a nejasne odredbe ugovora moraju tumačiti u korist tuženika.

52. Prema odredbi čl. 319. st. 1. ZOO-a odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase.

53. Prema odredbi čl. 319. st. 2. ZOO-a pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

54. U konkretnom slučaju sporna je odredba točke 8. aneksa 1 kojom je određeno da će tužitelj dostaviti potrebnu količinu konoplje u nadležnu ustanovu za ispitivanje. Stranke u ugovoru nisu definirale što znači potrebna količina. Svjedoci AA, LA, CA i OA nisu sudjelovali u samom sklapanju ugovoru, već su općenito iskazali da kada tuženik kupuje konoplju svaka pošiljka ide na analizu postotka CBD-a na način da se iz svake vreće iz svake pošiljke uzme uzorak koji ide na analizu i na taj način se utvrđuje da je cijela pošiljka u redu. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika ČA proizlazi da je tuženikova namjera prilikom sklapanja ugovora da svaka pošiljka mora ići na analizu. Zastupnik po zakonu tužitelja ZA nije vodio pregovore oko sklapanja ugovora niti sastavljalo tekst ugovora, već je to za tužitelja radio EA. Iz iskaza svjedoka EA proizlazi da je u odnosu na isporuku 15 tona konoplje koja je nesporno predana tuženiku analiza vršena na način da je uzet uzorak iz svake druge vreće i da je takav način uzorkovanja dogovoren telefonom. U postupku nije sporno da je svaka vreća imala 250 kg pa prema tome isporuka od 15 tona čini 60 vreća. Uzorak za analizu uzet je iz svake druge vreće od cijele pošiljke. Iz toga je vidljiva namjera stranaka da se analizira cijela pošiljka jer uzorak nije uzet samo iz jedne vreće od pošiljke, odnosno samo iz dijela pošiljke, već iz svake druge vreće čitave pošiljke. To ujedno onda znači da bi i za čitavu isporuku od 120 tona također trebalo uzeti uzorak iz svake druge vreće, dakle, za isporuku čitave ugovorene količine od 120 tona namjera stranaka je da se uzorak za analizu uzme iz svake druge vreće, pri čemu svaka vreća ima 250 kg. Bilo bi nelogično da se za prvu isporuku uzima uzorak za analizu iz svake druge vreće od ukupno 60 vreća od 250 kg, dakle, da se čitava pošiljka od 15 tona obuhvaća analizom, a da potom za preostalu količinu od 105 tona se ne uzima uzorak iz više niti jedne vreće. Ako je dogovoreno da se za isporuku od 15 tona uzme uzorak za analizu iz svake druge vreće iz čitave pošiljke tako da se čitava pošiljka provjeri, onda je logično da je namjera stranaka da se bez obzira na količinu isporuke, bila ona 15 tona ili 120 tona, uvijek uzima uzorak iz svake druge vreće čitave isporuke, tj. da se uvijek provjeri čitava pošiljka. Odnosno, da je isporučena cijela ugovorena količina od 120 tona, također bi se analiza radila na način da se uzme uzorak iz svake druge vreće čitave pošiljke. Prema tome, potrebna količina za analizu iz točke 8. aneksa 1. obuhvaća uzimanje uzorka za analizu iz svake druge vreće cjelokupne ugovorene količine, odnosno cjelokupna ugovorena količina od 120 tona mora biti obuhvaćena analizom na način da se uzme uzorak uz svake druge vreće svake pošiljke i na taj način se provjeri cjelokupna pošiljka. Dakle, namjera stranaka je da se kod sukcesivnih isporuka uzima uzorak za analizu kod svake isporuke na način da se uzorak uzme iz svake druge vreće.

55. Nesporno je da je izvršena analiza za isporuku od 15 tona konoplje, dok preostalih 105 tona proizvedene konoplje nije analizirano.

56. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika ČA, svjedoka MA i OA proizlazi da tuženik ima svoj laboratorij za analizu te je za isporuku od 15 tona izvršio analizu na kanabinoide u svom laboratoriju. Odnosno, tužitelj nije analizirao konoplju samo u laboratoriju u Austriji, već je tuženik tražio uzorke da izvrši analizu i u svojem laboratoriju. Iz e-mail korespondencije u spisu proizlazi način na koji su stranke komunicirale u pogledu isporuke i analize za isporučenih 15 tona konoplje. U e-mailu od 26. rujna 2019. (list 146 spisa) kojeg je EA poslao ČA naveo je „Sljedeći tjedan možemo isporučiti prvih 5t bio separirane konoplje za vas pa te molim da mi pošalješ kontakt s kim mogu dogovoriti sve oko dokumenata i transporta. Koliko se sjećam dogovorili smo prvih 15t do kraja oktobra.“ U e-mailu od 10. listopada 2019. (list 147 spisa) kojeg je ČA poslao EA naveo je „Kada možemo očekivati uzorke od robe. Trebamo 15 tona ASAP! Roba mora da je iznad 2% CBD.“ U e-mailu od 10. listopada 2020. (list 147 spisa) kojeg je EA poslao ČA naveo je „Početkom sljedećeg tjedan sam kod vas sa uzorcima.“ U e-mailu od 21. listopada 2019. (list 149 spisa) kojeg je AA poslala EA navela je „ EA pozdrav, kako čujem moramo preuzeti 15t konoplje. Kako ste već pričali s LA prije toga ćemo uzeti uzorke.“

57. Iz navedene korespondencije proizlazi da u pogledu nesporno isporučenih 15 tona konoplje, nakon što je tužitelj obavijestio tuženika da je roba spremna za isporuku, tuženik je u e-mailovima zatražio uzorke konoplje za analizu, i to prvo direktor tuženika u e-mailu od 10. listopada 2019., a potom je i AA u e -mailu od 21. listopada 2019. navela da će prije preuzimanja robe tuženik uzeti uzorke. Dakle, tuženik je radio analizu u svom laboratoriju i za potrebe analize tužitelj je trebao tuženiku predati uzorke. Iz e-mail korespondencije proizlazi da su stranke istovremeno dogovarale i preuzimanje robe i slanje uzorka na analizu, pri čemu tuženik u e-mailovima traži dostavu uzoraka. Dakle, uzorkovanje se može napraviti nakon što je roba spremna za isporuku i nakon što stranke već dogovaraju isporuku, a analizu uzoraka radio je tuženik u svom laboratoriju kada je preuzeo uzorke od tužitelja. U odnosu na preostalu količinu robe od 105 tona tuženik, nakon što je znao da je roba spremna za isporuku, nije pokazao nikakav interes za preuzimanjem uzoraka kako bi u svom laboratoriju izvršio analizu, a niti za naručivanjem robe. Kako je već obrazloženo, iz poruka putem mobitela od 3. prosinca 2019. proizlazi da je EA pitao direktora tuženika ČA kada će ići sljedeća isporuka, a ČA je odgovorio 2020. godine. Nakon toga, tuženik u niti jednom trenutku nije zatražio nikakve uzorke za analizu, a znao je da je roba spremna za isporuku. U korespondenciji između stranaka tuženik u niti jednoj komunikaciji nije naveo da neće naručiti robu zato što tužitelj nije napravio analizu uzoraka. Uzimanje uzoraka je jednostavna procedura (uzimanje određene količine iz svake druge vreće), dok analizu može napraviti tuženik u svom laboratoriju prije samog preuzimanja robe, kako je to učinio i za nesporno isporučenih 15 tona konoplje. Kako je sam tuženik u poruci putem mobitela od 3. prosinca 2019. naveo da će sljedeće isporuke biti 2020. godine, to je tužitelj opravdano mogao čekati da mu se tuženik javi s konkretnim terminom kada želi isporuku i kada želi da mu tužitelj preda uzorke koje će analizirati u svom laboratoriju. Međutim, tuženik, premda zna da je roba spremna za isporuku i da ga tužitelj poziva preuzeti robu, nije zatražio nikakve uzorke, analizu ili isporuku robe, niti je u bilo kojoj komunikaciji naveo da robu neće preuzeti zato što analiza nije bila napravljena. Suprotno tome, tuženik je u e-mailu od 22. siječnja 2020. odgovorio tužitelju koji mu navodi da je dogovor bio da će tuženik u siječnju preuzeti dio robe, da u ovom trenutku ne može učiniti ništa jer još uvijek čeka ekstrakt, da novaca nema i da je molio EA da mu da najnižu cijenu da ponudi tužiteljev materijal. Na tužiteljev e-mail poslan tuženiku 21. travnja 2020. kojim ga obavještava da je davno završio s preradom te da su mu skladišta puna robe, tuženik je odgovorio kako „u ovim momentima mogu samo da ti kažem da ne možemo uraditi baš ništa. Mi smo u lockdownu, radimo na 15%, a i to se zaustavlja. Ne možete od Pharmahempa očekivati bilo kakve narudžbe uskoro.“ Dakle, tuženik ne pokazuje nikakav interes za naručivanje proizvedene robe pri čemu razlog za to nije obavljanje analize uzoraka, već su razlozi oni koji su navedeni u ovim e - mailovima ČA. Da je tuženik nakon što je upoznat da je roba spremna za isporuku i da ga tužitelj poziva da ju preuzme htio naručiti robu mogao je vrlo jednostavno navesti tužitelju da mu preda uzroke na analizu koju će tuženik obaviti u svojem laboratoriju prije same isporuke, kako je to uostalom i učinio u vezi prethodno nesporno isporučenih 15 tona konoplje. Kako je za prvih 15 tona konoplje tuženik napravio analizu u svom laboratoriju, to je tužitelj opravdano smatra da će tuženik prije isporuke daljnje robe također raditi analizu u svom laboratoriju. Za predaju uzoraka tuženiku radi analize potreban je dogovor stranaka. Tužitelj ne može predati tuženiku uzorke na analizu ako tuženik prvo odgađa isporuku za 2020. godinu (poruka od 3. prosinca 2019.), a potom u e-mailovima navodi „u ovim momentima mogu samo da ti kažem da ne možemo uraditi baš ništa. Mi smo u lockdownu, radimo na 15%, a i to se zaustavlja. Ne možete od Pharmahempa očekivati bilo kakve narudžbe uskoro.“ Dakle, tuženik je jasno izrazio da neće naručiti robu, pa tužitelj nije niti mogao predati uzorke tuženiku da ih analizira u svom laboratoriju. Zbog toga, ne radi se o tome da tužitelj nije ispunio svoju obvezu iz točke 8. aneksa 1 pa da tuženik ne bi bio dužan naručiti preostalu proizvedenu količinu konoplje od tužitelja. Odnosno, neotkupom proizvedenih 105 tona konoplje tuženik je povrijedio svoju ugovornu obvezu pa postoji njegova odgovornost za štetu sukladno odredbi čl. 342. st. 2. ZOO-a.

58. Prema odredbi čl. 346. st. 1. ZOO-a vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

59. Prema odredbi čl. 349. ZOO-a na naknadu ugovorne štete na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o naknadi izvanugovorne štete.

60. Prema odredbi čl. 1089. st. 1. ZOO-a oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i naknadu izmakle koristi. Prema odredbi čl. 1089. st. 3. ZOO-a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

61. U ovom postupku tužitelj potražuje naknadu štete u visini ugovorene cijene za 105 tona cvijeta industrijske konoplje (13,00 eura po kilogramu x 105 tona). Aneksom 1 ugovorena je cijena u iznosu od 13-15 eura/kg ovisno o cijeni na tržištu u 2019. godini. Dakle, u svakom slučaju cijena minimalno iznosi 13 ,00 eura po kilogramu. Dobitak koji bi se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari u smislu odredbe čl. 1089. st. 1. ZOO-a predstavlja neto dobit, odnosno prihod umanjen za troškove potrebne za nabavu, proizvodnju i isporuku predmetne konoplje. Međutim, u ovom konkretnom slučaju svi troškovi potrebni za proizvodnju su tužitelju već stvarno nastali i već ih je stvarno snosio s obzirom na to da je tužitelj stvarno kupio sjeme za sadnju konoplje, konoplju posadio, uzgojio, ubrao, preradio, zapakirao u jumbo vreće od 250 kg i skladištio na svom skladištu te potom uništio (zaorao na zemljištu). Stoga, ne postoje nikakvi troškovi koji mu nisu nastali zbog tuženikovog neotkupa robe, a za koje troškove bi onda trebalo umanjivati štetu. Umanjivanje štete za troškove koji su stvarno nastali i koje je tužitelj već stvarno snosio bi značilo dvostruko obračunavanje tih troškova. Neto dobit je iznos koji se dobije kada se prihod koji bi tužitelj ostvario da nije bilo povrede ugovorne obveze umanji za sve troškove koje je tužitelj imao. U slučaju da je tuženik otkupio 105 tona konoplje tužitelj bi ostvario prihod u vidu cijene od 13 eura po kilogramu , dok bi njegova neto dobit iz tog posla predstavljala taj iznos umanjen za troškove nabave sjemena, te troškove proizvodnje konoplje. Kako je već navedeno svi ti troškovi su tužitelju već stvarno nastali, odnosno stvarno ih je snosio jer je kupio sjeme za sadnju, konoplju posadio, uzgojio, ubrao, preradio, zapakirao i skladištio te potom zaorao na zemljištu kada tuženik nije otkupio robu. Zbog toga, tužitelju je nastala šteta u iznosu od 13,00 eura po kilogramu jer je to iznos koji bi ostvario da je tuženik otkupio robu i time se ostvaruje potpuna naknada. Ukupno, to iznosi 1.365.000,00 eura, pri čemu tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 1.305.000,00 eura.

62. Izvođenja financijskog vještačenja nije bilo potrebno sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer je cijena vidljiva iz ugovora o poslovnoj suradnji i aneksa 1, a svi troškovi potrebni za proizvodnju su tužitelju već stvarno nastali s obzirom na to da je kupio sjeme za sadnju, konoplju uzgojio, ubrao, preradio, zapakirao i skladištio pa ne postoje nikakvi troškovi koji mu nisu nastali zbog neotkupa robe, a za koje troškove bi onda trebalo umanjivati štetu.

63. Prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Tužitelj potražuje zatezne kamate od 21. listopada 2019. i navodi da je tada pozvao tuženika preuzeti robu. Međutim, e -mail od 21. listopada 2019. odnosi se na pozivanje tuženika da preuzme nesporno isporučenih 15 tona robe, a ne preostalih 105 tona. Iz daljnje komunikacije stranaka vidljivo je da je tužitelj pozivao tužitelja u prosincu 2019. (poruka od 3. prosinca 2019.) preuzeti robu, kao i potom e-mailovima od 22. siječnja 2020. i 21. travnja 2020. Stranke u ugovoru nisu odredile datum preuzimanja cjelokupne robe kao bitan sastojak ugovora, a tužitelj nije raskinuo ugovor pa je stoga preuzimanje robe, odnosno ispunjenje tuženikove obveze bilo moguće sve dok tužitelj nije morao uništiti konoplju tako što ju je zaorao na zemljištu. Zbog toga, po ocjeni ovog suda obveza naknade šteta dospjela je onda kada je tužitelj uništio predmetnu konoplju. Tužitelj ne navodi kojeg je točno datuma uništio konoplju , a iz iskaza svjedoka ŠA, EA i zastupnika po zakonu tužitelja ZA proizlazi da je konoplja uništena 2021. godine. U svojim iskazima ne navode točan datum kada je uništena, već samo da je to bilo 2021. godine. Kako je konoplja uništena 2021. godine, a tužitelj ne iznosi točan datum kada je uništena, međutim, već u tužbi navodi da je konoplja uništena, a tužba je podnesena 11. kolovoza 2021. To znači da je u svakom slučaju konoplja uništena prije podnošenja tužbe pa tužitelju sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja tužbe 11. kolovoza 2021. Stopa zateznih kamata određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o potraživanju naknade štete, a ne o ispunjenju obveze iz trgovačkog ugovora.

64. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za dopunskim saslušanjem svjedoka EA i zastupnika po zakonu tužitelja ZA sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili potrebni za odluku s obzirom na to da su oni u ovom postupku već saslušani u pogledu svih činjenica koje su iznesene u ovom postupku te nije bilo potrebno njihovo ponovno saslušanje.

65. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa).

66. Prema Tbr. 52. st. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

67. O troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

68. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 14.824,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 22. veljače 2022., 6. travnja 2022., 3. svibnja 2022. i 28. studenog 2022. u iznosu od 14.824,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 25. listopada 2022. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu od 18.530,00 eura prema Tbr. 10. t. 1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 24. prosinca 2024. i 29. siječnja 2025. u iznosu od 14.824,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 1. Tarife u vezi s Tbr. 8. t. 6. Tarife, trošak podnesaka od 20. veljače 2025., 27. svibnja 2025. i 26. lipnja 2025. u iznosu od 50,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 7. ožujka 2022. i 28. travnja 2022. u iznosu od 7.412,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 2. Tarife jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, trošak ročišta od 1. srpnja 2022., 11. listopada 2022., 2. prosinca 2022., 6. veljače 2025., 4. travnja 2025., 23. svibnja 2025. i 6. ožujka 2026. u iznosu od 14.824,00 eura za svako ročište prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 241.090,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 60.272,50 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura pa ukupni priznati troškove iznose 302.689,72 eura.

69. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 3. veljače 2023. Njime se tužitelj očituje o tuženikovom odgovoru na tužiteljevu žalbu protiv presude, a koje očitovanje nije bila potrebno za vođenje parnice.

70. Tužitelju nije priznat trošak podnesaka od 24. ožujka 2025. i 30. listopada 2025. jer nisu bili potrebni za vođenje parnice s obzirom na to da u njima samo ponavlja navode iznesene u ranijem tijeku postupka, trošak podneska od 1. prosinca 2025. koji nije bio potreban za vođenje parnice jer njime samo predlaže zakazivanje ročišta te trošak podneska od 5. veljače 2026. koji nije bio potreban jer njime ne iznosi nikakve odlučne okolnosti.

Zagreb, 17. travnja 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku