Poslovni broj: XLII Povrv-118/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U RIJECI
Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužiteljice SGŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Saši Drobnjaku, odvjetniku u Puli, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB 52634238587, zastupane po punomoćnicima iz Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 24. ožujka 2026. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenice zastupnika na temelju zakona tuženice, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 17. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. U k i d a s e platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Nansi Kopić iz Pule posl. br. Ovrv-1471/2021 od 25. kolovoza 2021. godine, kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 2.075,03 EUR / 15.634,30 kn, sa zakonskom kamatom koja teče:
- na iznos od 821,82 EUR / 6.192,00 kn od 28. studenog 2020. pa do isplate,
- na iznos od 84,94 EUR / 640,00 kn od 4. travnja 2021. pa do isplate,
- na iznos od 1.068,15 EUR / 8.048,00 kn od 6. ožujka 2021. pa do isplate,
- na iznos od 38,91 EUR / 293,15 kn od 26. prosinca 2014. pa do isplate,
- na iznos od 61,21 EUR / 461,15 kn od 11. srpnja 2015. pa do isplate,
pa stopi koja se do 31. prosinca 2022. godine određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te kojim je naloženu tuženici platiti trošak ovršnog postupka od ukupno 199,08 EUR / 1.500,00 kn
Poslovni broj: XLII Povrv-118/2022
sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 25. kolovoza 2021. godine pa do isplate, te se tužbeni zahtjev o d b i j a kao neosnovan.
II. Zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 20. srpnja 2021., tužiteljica tada kao ovrhovoditeljica, predložila je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženici, tada ovršenici, naložiti isplata iznosa glavnice od 2.075,03 EUR / 15.634,30 kn sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u prijedlogu, a predlaže i obvezivanje tuženice na naknadu troškova ovrhe.
2. Nakon što je javni bilježnik prihvatio prijedlog za ovrhu, a rješenje o ovrsi dostavljeno tuženici koja je protiv istog podnijela prigovor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je povodom zahtjeva za svrsishodnu delegaciju Općinskog suda u Pazinu donio rješenje posl. br. Gr1 42/2022 od 17. veljače 2022. kojim je odredio ovaj sud kao nadležan za provođenje postupka. Rješenjem pak ovoga suda posl. br. Povrv- 118/2022 od 21. rujna 2022. godine rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je stavljeno izvan snage, provedene ovršne radnje su ukinute te je nastavljeno voditi ovaj postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U prilog tužbenom zahtjevu tužiteljica je navela kako se njezin zahtjev za isplatu iznosa od 2.075,03 EUR glavnice temelji na činjenici što je kao stalni sudski vještak sudjelovala u više sudskih postupaka, no gdje joj sud nije isplatio nagradu za izvršeno vještačenje. Tako opisuje da je usluge psihološkog vještačenja u cijelosti izvršila, a navodi da je po računima tuženica vršila i djelomična plaćanja kako je to vidljivo i iz izvoda iz otvorenih stavki.
4. Navodi da potražuje isplatu po računu broj 74-1-2 od 27. studenog 2020. u iznosu od 821,82 EUR / 6.192,00 kn za izradu nalaza i mišljenja u predmetu Općinskog suda u Puli – Stalne službe u Poreču, kao i daljnjih 84,94 EUR / 640,00 kn prema računu broj 19-01-02 od 27. ožujka 2021. za radnje poduzete u tom predmetu. Za izradu nalaza i mišljenja u predmetu Općinskog suda u Puli – Stalne službe u Bujama pod posl. br. P Ob-74/2020 temeljem računa broj 11-1-2 od 26. veljače 2021. traži isplatu 1.068,15 EUR / 8.048,00 kn, dok za radnje poduzete u predmetu Općinskog suda u Puli – Stalne službe u Labinu posl. br. P-143/2013 temeljem računa broj 88/01/02 od 18. prosinca 2014. zahtijeva 38,91 EUR / 293,15 kn jer je račun ostao neplaćen u tom iznosu i temeljem računa broj 61/01/02 od 3. srpnja 2015. daljnjih 61,21 EUR / 461,15 kn koji je neplaćen ostao u tom iznosu. U spis dostavlja citirane račune, a protivi se i tvrdnjama tuženice da račune nije dužna platiti. Opravdava ovaj stav činjenicom što je tuženica plaćala njezine usluge vještačenja u drugim sudskim predmetima. Poziva se na članak 4. i 9. Zakona o obveznim odnosima, članak 3. stavak 4. Zakona o rokovima ispunjenja novčanih obveza i članak 3. Pravilnika o popisu obveznika primjene zakona o javnoj nabavi, smatrajući da je tuženica obvezna platiti račune u roku od 30 dana od dana primitka. Nadalje, navodi da tuženica nije osporila primljene račune, a neke je i djelomično platila. U tijeku parnice ističe i da je
Poslovni broj: XLII Povrv-118/2022
riječ o vještačenjima koja su već prema rješenjima suda trebala biti podmirena iz proračunskih sredstava pravosudnog tijela, zaključno predlažući održavanje na snazi platnog naloga u cijelosti, uz obvezivanje tuženice na naknadu troškova postupka.
5. Tuženica je odbijajući tvrdnje tužitelja, u prigovoru protiv rješenja o ovrsi istaknula kako je tužiteljica prije podnošenja prijedloga za ovrhu trebala podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu što nije učinila, zaključujući da je stoga prijedlog za ovrhu potrebno odbaciti. Osporava postojanje tražbina tužiteljice i ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je zahtjev tužiteljice za isplatu trebao biti usmjeren prema fizičkoj osobi što da je vidljivo i iz zahtjeva tužiteljice za isplatom zatezne kamate koja je istaknuta kao da je riječ o fizičkoj osobi, dok je tuženica osoba javnog prava. Podredno ističe i prigovor zastare, predlažući ukidanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, uz odbacivanje, a podredno odbijanje tužbenog zahtjeva.
6. U daljnjem tijeku postupka tuženica navodi kako u cijelosti ustraje kod navoda iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, izuzev dijela što se odnosi na dužnost mirnog rješenja spora, a ustraje i kod prigovora zastare. Osporava da bi se radilo o neplaćenim naknadama za provedena vještačenja koja su se trebala predujmiti iz proračunskih sredstava suda. Ističe da se prema Pravilniku o stalnim sudskim vještacima kao i zakonskim odredbama, naknada za rad vještaka određuje u formi sudskog rješenja koja predstavljaju osnov za naplatu, a u konkretnom slučaju ta su rješenja izostala. Stoga, tuženica u cijelosti osporava zahtjev tužiteljice jer tužiteljica isplatu potražuje temeljem izdanih računa, a ne temeljem donesenih sudskih rješenja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i ukidanje platnog naloga uz obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova postupka.
7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, uvidom u predmet što se pred Općinskim sudom u Labinu vodio pod posl. br. P-143/2013 (sada Općinski sud u Pazinu – Stalna služba Labin posl. br. Pu P-153/2019), potom Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Bujama posl. br. P Ob-74/2020 i predmet Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Poreču posl. br. R1 Ob-381/2019, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), obzirom da je po ocjeni ovoga suda utvrđeno da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka.
8. Sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenjem dokaza njezinim saslušanjem ocijenivši da je riječ o suvišnom dokaznom prijedlogu. Ovo iz razloga što tužiteljica traži isplatu temeljem ispostavljenih računa za provedene usluge vještačenja u više sudskih predmeta, što se dokazuje uvidom u konkretne sudske predmete i zbog čega je provođenje dokaza saslušanjem tužiteljice nepotrebno i dovelo bi samo do odugovlačenja ovog postupka. Međutim, strankama se ističe da su nakon provedenog uvida u gore navedene predmete, i same istaknule kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i predlažu zaključenje glavne rasprave, držeći da je stanje dovoljno razjašnjeno za presuđenje, a što je u konačnici, bio i stav ovoga suda.
9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.
Poslovni broj: XLII Povrv-118/2022
10. Naime, u ovom postupku sud je iz očitovanja stranaka, provedenih dokaza i dostavljenih isprava, napose uvida u predmete Općinskog suda u Labinu posl. br. P-143/2013 (sada Općinski sud u Pazinu – Stalna služba Labin posl. br. Pu P- 153/2019), Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Bujama posl. br. P Ob-74/2020 i Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Poreču posl. br. R1 Ob-381/2019, utvrdio slijedeće:
a) predmet Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Poreču posl. br. R1 Ob- 381/2019
- iz predmeta Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Poreču posl. br. R1 Ob-381/2019 što se vodio povodom prijedloga predlagateljice JGŽ protiv protustranke SG, radi odluke o zastupanju u vezi promjene djetetovog osobnog imena, proizlazi da je u tom predmetu sud raspravnim rješenjem od 13. siječnja 2020. odredio provođenje kombiniranog psihološko-psihijatrijskog vještačenja te je pozvao predlagateljicu i protustranku na uplatu iznosa od po 663,61 EUR / 5.000,00 kn svaki za potrebe provedbe vještačenja, u roku od 30 dana,
- predlagateljica JGŽ je podneskom od 24. veljače 2020. dostavila sudu rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinskopravne poslove, Odsjeka za imovinskopravne poslove i pravnu pomoć klasa: UP/I-701-03/20-01/72, urbroj: 2163/1-24/02/25-20-8 od 21. veljače 2020., kojim je oslobođena obveze plaćanja troškova sudskog postupka i sudskih pristojbi u tom predmetu u opsegu od 90 %, te je uplatila iznos od 66,36 EUR / 500,00 kn koji je otpadao na njezino sudjelovanje u provedbi vještačenja,
- protustranka SG je podneskom od 14. svibnja 2020. izvijestio sud da je platio traženi predujam od 663,61 EUR / 5.000,00 kn,
- potom, sud je donio rješenje posl. br. R1 Ob-381/2019 od 18. svibnja 2020. kojim je određeno provođenje kombiniranog psihološko-psihijatrijskog vještačenja po vještacima dr. JG i psihologu SGŽ, dakle i ovdje tužiteljici,
- za vještačenje provedeno u tom predmetu tužiteljica je izdala račun br. 74-1- 2 na iznos od 821,82 EUR / 6.192,00 kn,
- dopisom od 1. prosinca 2020. sud je pozvao stranke i to predlagateljicu na uplatu daljnjeg iznosa od 15,08 EUR / 113,60 kn, a protustranku na plaćanje iznosa od 150,77 EUR / 1.136,00 kn, u roku od 15 dana, kako bi se vještacima
– tužiteljici i dr. JG mogla isplatiti nagrada za provedeno vještačenje iz uplaćenog predujma, dok je sud napomenuo da će se za preostali iznos od 732,95 EUR / 5.522,40 kn donijeti posebno rješenje kojim će se isplata naložiti Ministarstvu pravosuđa i uprave,
- dopisom od 23. prosinca 2020. sud je ponovno zatražio od protustranke SG da izvrši doplatu predujma, što je protustranka i učinila dostavljajući uplatnicu uz podnesak od 3. veljače 2021.
- tužiteljica je radi očitovanja na primjedbe stranaka pristupila ročištu održanom 24. ožujka 2021. godine za što je izdala račun broj 19-01-02 na iznos od 84,94 EUR / 640,00 kn,
- nakon toga, Općinski sud u Pazinu – Stalne služba u Poreču u predmetu posl. br. R1 Ob-381/2019 nije donijela rješenje kojim bi odlučila o trošku tužiteljice kao vještaka, niti o osnovanosti računa br. 74-1-2 na iznos od 821,82 EUR / 6.192,00 kn, niti računa broj 19-01-02 izdanog na iznos od 84,94 EUR /
Poslovni broj: XLII Povrv-118/2022
640,00 kn, dakle nije određeno je li zahtjev vještaka osnovan i u kojoj mjeri, kao i tko je dužan isplatiti konačno troškove vještačenja, odnosno u kojoj mjeri oni padaju na stranke, a u kojem iznosu će se isplatiti iz troškova državnog proračuna, sve imajući u vidu da sukladno odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći upravno tijelo nakon pravomoćnosti odluke o odmjeravanju troškova postupka vrši isplatu (čl. 38. st. 2. ZBPP-a) kada vještak pravomoćnu odluku, račun i obračun troškova za obavljene radnje dostavi upravnom tijelu (čl. 39. st. 3. ZBPP-a), obzirom da upravno tijelo ima ingerenciju nad provođenjem isplate vještaku naknade za vještačenje iz sredstava osiguranih u državnom proračunu,
- pritom, nagrada za rad vještaka u tim se slučajevima odmjerava sukladno važećim uredbama o vrijednosti iznosa za utvrđivanje naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći koje se donose za svaku godinu posebno,
- u predmetu Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Poreču posl. br. R1 Ob-381/2019 odluka o zahtjevu predlagateljice donesena je 30. lipnja 2021. te je potvrđena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob- 953/2021 od 30. rujna 2021., nakon čega je predmet arhiviran,
- u spisu Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Poreču posl. br. R1 Ob- 381/2019 nema podataka da bi tužiteljica nakon dostave citiranih računa iznova zahtijevala odluku o zahtjevu za isplatu, odnosno požurivala odluku suda o tom pitanju,
b) predmet Općinskog suda u Labinu posl. br. P-143/2013 (sada Općinski sud u Pazinu – Stalna služba Labin posl. br. Pu P-153/2019)
- iz predmeta započetog pred Općinskim sudom u Labinu pod posl. br. P- 143/2013 proizlazi da se taj predmet vodio povodom tužbe tužiteljice ČG protiv tuženika ZG, radi razvoda braka i odluke o roditeljskoj skrbi nad maloljetnom djecom,
- rješenjem tog suda posl. br. P-143/2013 od 31. siječnja 2014. godine određeno je provođenje kombiniranog psihološko – psihijatrijskog vještačenja radi utvrđivanja podobnosti roditelja za obnašanje roditeljskih dužnosti, te susreta i druženja djece s roditeljima, koje je povjereno tužiteljici kao vještaku psihološke struke i dr. JG kao vještaku psihijatru, s time što je određeno da troškovi vještačenja padaju na teret proračunskih sredstava suda,
- nesporno je da su vještaci dr. JG i tužiteljica, izradili svoj nalaz i mišljenje koji je Općinski sud u Labinu zaprimio 8. travnja 2014. godine,
- za provedeno vještačenje tužiteljica je izdala račun broj 23-01-02 na iznos od 7.888,00 kn, a rješenjem Općinskog suda u Labinu posl. br. P-143/2013 od 22. travnja 2014. određeno je da tužiteljici kao vještaku za izvršeno vještačenje pripada odmjerena nagrada od 7.888,00 kn, s time što je računovodstvu suda naloženo iznos isplatiti iz proračunskih sredstava suda,
- međutim, neprijeporno je da predmetni račun i tražbina sadržana u njemu nisu predmet ovog postupka jer su tužiteljici isplaćeni,
- ne bi trebalo biti prijeporno niti da nakon što je odluka prvostupanjskog suda ukinuta te je predmet vraćen na ponovni postupak vođen sada pod posl. br. P-232/2014, u tom ponovnom postupku tužiteljica kao vještak pristupila na ročište održano 17. prosinca 2014., radi dodatnog očitovanja na istaknute primjedbe stranaka,
- za pristup na ročište tužiteljica je izdala račun br. 88/01/02 od 18. prosinca 2014. na iznos od 93,44 EUR / 704,00 kn,
Poslovni broj: XLII Povrv-118/2022
- rješenjem Ureda državne uprave u Istarskoj županiji – Službe za zajedničke poslove klasa: UP/I-701-03/14-01/241, urbroj: 2163-02-02/2-14-2 od 19. svibnja 2014. godine, ispravljenim rješenjem od 11. lipnja 2014., protustranci ZG odobreno je korištenje besplatne pravne pomoći – sekundarne pravne pomoći u tom postupku u visini od 50 % od iznosa troškova pravne pomoći koja za odobrenu pravnu pomoć iznosi 750,00 kn, no odnosi se na zastupanje odvjetnika,
- konačno, nesporno je da je tužiteljica radi saslušanja, u svojstvu vještaka pristupila i na ročište održano 3. srpnja 2015. godine te je za svoj pristup tom ročištu izdala račun broj 61/01/02 od 3. srpnja 2015. na iznos od 115,73 EUR / 872,00 kn,
- rješenjem sada već Općinskog suda u Puli – Stalne službe u Labinu posl. br. P Ob-61/2015 od 16. srpnja 2015. godine, tužiteljici je za obavljeno vještačenje i davanje usmenog nalaza i mišljenja na raspravi od dana 17. prosinca 2014. i 3. srpnja 2015. godine, određena nagrada u ukupnom iznosu od 209,17 EUR / 1.576,00 kn, dakle, iznosima kako je to tužiteljica i tražila računima broj 88/01/02 od 18. prosinca 2014. na iznos od 93,44 EUR / 704,00 kn i računom broj 61/01/02 od 3. srpnja 2015. na iznos od 115,73 EUR / 872,00 kn (rješenje na listovima 295-296 tog predmeta), s time što je računovodstvu suda naloženo isplatiti taj iznos na račun tužiteljice iz proračunskih sredstava suda,
- iz dostavnica priloženog rješenju vidljivo je da je rješenje dostavljeno punomoćnicima stranaka i tužiteljici, kao i računovodstvu suda, pa je prema tome, postalo pravomoćno,
- u samom predmetu Općinski sud u Puli – Stalna služba u Labinu je pod posl. br. P Ob-61/15 od 21. kolovoza 2015. donio presudu o zahtjevu stranaka, koja je preinačena presudom Županijskog suda u Puli posl. br. Gž Ob-101/15 od 18. siječnja 2016.,
- što se pak tiče samog rješenja posl. br. P Ob-61/2015 od 16. srpnja 2015. godine kojim je određena isplata iznosa od 209,17 EUR / 1.576,00 kn na teret proračunskih sredstava suda, na listu 340 spisa ponovno je uloženo citirano rješenje s potvrdom pravomoćnosti, na kojem u donjem dijelu stoji rukom pisana napomena "ne odobrava se – troškove plaćaju stranke", sa čini se potpisom predsjednice suda, a potom i crveni pečat "isplaćeno dana 12-10- 2016", a uz naznaku "potpis" iznos od "821,70 kn", kao i "da je rješenje vidjela i odobrila predsjednica suda",
- u spisu je nadalje razvidno da je očito prije pečata o isplati od 12. listopada 2016. godine, a nakon što je Ured predsjednika zaustavio isplatu rješenja, Općinski sud u Puli – Stalna služba u Labinu pod posl. br. P Ob-61/2015 dana 6. svibnja 2016. godine donio rješenje kojim je pozvao predlagateljicu i protustranku da za podmirenje troškova izvršenog vještačenja po stalnim sudskim vještacima dr. JG i tužiteljici, koji su prvotno bili određni kao troškovi koji će se platiti iz sredstava proračuna suda, sada uplate iznos od po 218,12 EUR / 1.643,40 kn svaki, očito smatrajući da stranke moraju platiti preostali trošak vještaka koji je računovodstvo suda odbilo isplatiti (list 344-345 spisa),
- nije prijeporno niti da je protustranka ZG postupila po tom nalogu suda i uplatila traženi iznos od 218,12 EUR / 1.643,40 kn, dok predlagateljica
ČG nije dostavila uplatnicu,
- nakon što je sudac 1. ožujka 2023. izdao naredbu kojim traži od parnične pisarnice provjeru izvršenih isplata u tom predmetu vještacima dr. JG Poslovni broj: XLII Povrv-118/2022
JG i tužiteljici, računovodstvo Općinskog suda u Puli je sastavilo službenu bilješku (list 365-366 spisa) iz koje proizlazi da je djelomično neplaćen ostao račun tužiteljice broj 88/01/02 od 93,44 / 704,00 kn i račun broj 61/01/02 od 115,73 EUR / 872,00 kn za koja je doneseno rješenje o isplati posl. br. P Ob-61/2015 od 16. srpnja 2015. u iznosu od 209,17 EUR / 1.576.00 kn, no koji je storniran po nalogu predsjednice Općinskog suda u Puli te je odobrena isplata jedino iznosa od 109,06 EUR / 821,70 kn, koliko se tada očito nalazilo na predujmu jer je protustranka ZG uplatila traženi iznos od 218,12 EUR / 1.643,40 kn, a što je iskorišteno za plaćanje tužiteljice u iznosu od 109,06 / 821,70 kn i dr. JG u iznosu od također 109,06 EUR / 821,70 kn,
- nadalje, iz kartice predmeta (list 368-371 spisa), vidljivo je i da je predlagateljica ČG uplatila iznos od 1.643,20 kn / 218,12 EUR koji se i dalje nalazi na predujmu suda i o kojem nije donesena odluka o isplati,
c) predmet Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Bujama posl. br. P Ob- 74/2020
- iz predmeta Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Bujama posl. br. P Ob-74/2020 što se vodio povodom tužbe tužitelja TG protiv tuženice ŠG, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, proizlazi da je raspravnim rješenjem od 11. rujna 2020. tužitelj pozvan uplatiti predujam od 1.327,23 EUR / 10.000,00 kn za potrebe vještačenja po tada određenoj Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba,
- nije prijeporno da je tužitelj traženi predujam i uplatio pa je sud 17. rujna 2020. donio rješenje kojim je odredio izvođenje dokaza kombiniranim psihijatrijsko
– psihološkim vještačenjem pri čemu je kao vještaka psihologa odredio tužiteljicu, a dr. JG kao vještaka psihijatra, napomenuvši vještacima da je predujam za troškove vještačenja uplaćen,
- nesporno je i da je tužiteljica za provedeno vještačenje izdala račun br. 11-1- 2 od 26. veljače 2021. na iznos od 1.068,15 EUR / 8.048,00 kn,
- nije sporno niti da je sud nalaz i mišljenje vještaka dostavio strankama na očitovanje, ne odredivši rješenjem isplatu vještaka, s time što u času dostave nije bilo dostatno sredstava za isplatu u cijelosti i računa tužiteljice i računa vještaka dr. JG,
- nadalje, nije sporno niti da su u ovom predmetu provođena daljnja vještačenja, između ostalog i po Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba, čiji predujam su stranke platile,
- među strankama ne bi trebalo biti prijeporno niti da u predmetu nikada nije doneseno rješenje kojim bi bilo odlučeno o zahtjevu za isplatu tužiteljice prema računu br. 11-1-2 od 26. veljače 2021. izdanom na iznos od 1.068,15 EUR / 8.048,00 kn.
11. Prema tome, izneseni sadržaj sudskih predmeta jasno upućuje na neosnovanost tužbenog zahtjeva.
12. Naime, u predmetu Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Poreču posl. br. R1 Ob-381/2019 sud nije donio rješenje kojim bi odlučio o trošku tužiteljice kao vještaka, niti o osnovanosti računa br. 74-1-2 na iznos od 6.192,00 kn / 821,82 EUR, niti računa broj 19-01-02 izdanog na iznos od 640,00 kn / 84,94 EUR, dakle nije određeno je li zahtjev vještaka osnovan i u kojoj mjeri, kao i tko je dužan isplatiti konačno troškove vještačenja, odnosno u kojoj mjeri oni padaju na stranke, a u kojem
Poslovni broj: XLII Povrv-118/2022
iznosu će se isplatiti iz troškova državnog proračuna, sve imajući u vidu da je predlagateljica oslobođena plaćanja troškova postupka u iznosu od 90 %, dok protustranka toga nije oslobođena.
13. Za isplatu naknade vještaku nije dovoljno da je vještak samo izradio nalaz i mišljenje i dostavio račun sudu, već sud svojom konstitutivnom odlukom odlučuje o tome je li zahtjev vještaka za isplatu osnovan.
14. Naime, sud ispituje osnovanost računa vještaka cijeneći je li zahtjev vještaka sastavljen u skladu s Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima ("Narodne novine" br. 38/14, 123/15, 29/16, 61/19 i 21/22) koji određuje iznose i radnje za koje vještak ima pravo na nagradu. Ukoliko je riječ o postupku gdje stranka ostvaruje pravo na besplatnu pravnu pomoć, takva odluka donosi se sukladno Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine" br. 143/13 i 98/19) i uredbama o vrijednosti iznosa za utvrđivanje naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći koje se donose za svaku godinu posebno.
15. Dakle, pogrešan je stav tužiteljice da time što je izdala račun već nastaje njezino pravo na isplatu u iznosu izdanog računa. Pravo tražiti isplatu tužiteljica ostvaruje tek nakon što je sud donio rješenje kojim je odlučio o njezinom zahtjevu, što je ovlašten učiniti jedino sud pred kojim se vodi postupak u kojem je vještačenje i provedeno. Račun vještaka je dakle samo osnova, temelj za donošenje rješenja suda koji posebnom odlukom odlučuje o osnovanosti pojedinog zahtjeva i visini nagrade i naknadi troškova vještaka te ga može u cijelosti usvojiti, ili pak odbiti u potpunosti ili djelomično.
16. To proizlazi iz članka 256. ZPP prema kojem vještak ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, na naknadu izmakle zarade i troškova vještačenja te pravo na nagradu za obavljeno vještačenje, s time što se u pogledu naknade troškova i nagrade vještaka na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 249. stavka 2. i 3. ZPP. Tim je naime člankom određeno da sud o troškovima vještaka odlučuje rješenjem kojim će se odrediti da se određena svota isplati iz položenog predujma; a ako predujam nije položen, naredit će stranci da određenu svotu plati svjedoku u roku od osam dana. Protiv rješenja o odmjeravanju nagrade i naknade troškova vještaku dopuštena je i žalba koja ne zadržava ovrhu rješenja (članak 249. stavak 3. ZPP).
17. Kako dakle, o osnovanosti zahtjeva tužiteljice za isplatom iznosa od 6.192,00 kn / 821,82 EUR prema računu broj 74-1-2 od 27. studenog 2020. i iznosa od 640,00 kn / 84,94 EUR prema računu broj 19-01-02 od 19. siječnja 2022. godine Općinski sud u Pazinu – Stalna služba u Poreču nije donijela odluku u predmetu posl. br. R1 Ob-381/2019, to tužiteljica neosnovano traži isplatu prema ovim računima u predmetnom postupku.
18. Što se pak tiče zahtjeva za isplatom iznosa od 38,91 EUR / 293,15 kn prema računu broj 88/01/02 od 18. prosinca 2014. i iznosa od 61,21 EUR / 461,15 kn prema računu broj 61/01/02 od 3. srpnja 2015. iz predmeta započetog pred Općinskim sudom u Labinu posl. br. P-143/2013, a koji su nesporno ostali djelomično neplaćeni upravo u utuženim iznosima, ističe se slijedeće. Među strankama nije prijeporno da je sud u tijeku postupka prvotno odredio da će se troškovi vještačenja isplatiti iz proračunskih sredstava suda, a o zahtjevu za isplatu tužiteljice prema citiranim
Poslovni broj: XLII Povrv-118/2022
računima odlučeno je pravomoćnim rješenjem tada Općinskog suda u Puli – Stalne službe u Labinu posl. br. P Ob-61/2015 od 16. srpnja 2015. godine, kojim je tužiteljici odmjerena nagrada od 209,17 EUR / 1.576,00 kn, dakle, citirani računi u cijelosti su prihvaćeni kao temelj za obračun nagrade vještaka te je određena isplata na račun tužiteljice iz proračunskih sredstava suda.
19. Tužiteljica dakle, u ovom slučaju već raspolaže ovršnom ispravom – rješenjem Općinskog suda u Puli – Stalne službe u Labinu posl. br. P Ob-61/2015 od 16. srpnja 2015. godine koje je postalo pravomoćno, na temelju kojeg može pokrenuti postupak ovrhe protiv tuženice radi isplate iznosa koji joj je tuženica preostala platiti, pa u ovoj parnici ne može ostvariti nikakav pravni interes koji nije već zaštićen pravomoćnom odlukom. Predsjednik suda ne može odrediti da se rješenje neće isplatiti, jer je odluka o isplati i tome tko će troškove vještaka isplatiti, samostalna odluka suca koji upravlja postupkom. Tužiteljici se napominje da je sudac zadužen za predmet ipak, povinuvši se naredbi tadašnje predsjednice suda, zatražio od stranaka uplatu predujma što su stranke i učinile, te je nesporno da na depozitnom računu suda postoje sredstva namijenjena upravo isplati tužiteljice kao vještaka. U tom smislu, tužiteljica se upućuje da ukoliko ne želi pokrenuti postupak ovrhe, što je i nepotrebno, podneskom od suda zatraži donošenje odluke o prijenosu tih uplaćenih sredstava i isplati preostalog neuplaćenog iznosa.
20. Što se pak tiče zahtjeva tužiteljice za isplatom iznosa od 8.048,00 kn / 1.068,15 EUR prema računu br. 11-1-2 od 26. veljače 2021. za nagradu za vještačenje izvršeno u predmetu Općinskog suda u Pazinu – Stalne službe u Bujama posl. br. P Ob-74/2020, ističe se da je u ovom predmetu određeno da se vještačenje ima provesti na teret stranaka, pa je nejasno kako tužiteljica drži da bi joj tuženica bila dužna isplatiti nagradu i naknadu troškova. U konkretnom slučaju stranke su tijekom postupka plaćale određene iznose predujma za troškove vještačenja, pa tako i vještačenja tužiteljice, no i ovdje sud nije donio odluku o zahtjevu tužiteljice za isplatu. Kako dakle, izostaje konstitutivna odluka suda o iznosu vještačenja koji je primjeren i u skladu s Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima kao i o tome tko je ovaj trošak u konačnici dužan snositi, to se tužiteljica upućuje takav zahtjev požurnicom postaviti Općinskom sudu u Pazinu – Stalnoj službi u Bujama.
21. Pritom, treba istaknuti kako tužiteljici u slučaju da sudovi odbiju u razumnom roku odgovoriti na njezin zahtjev za isplatu, uvijek postoji mogućnost obratiti se uredu predsjednika, odnosno poduzeti i druge mjere kako bi ishodila odluku o zahtjevu za isplatu. Jednom ishođeno pravomoćno rješenje o isplati, pritom tužiteljicu svakako ovlašćuje na pokretanje postupka ovrhe protiv tuženice radi isplate iznosa ukoliko je određeno da će trošak vještačenja biti plaćen iz proračunskih sredstava suda ili primjenom odredbi o besplatnoj pravnoj pomoći, te vođenje parničnog postupka nije potrebno. Ukoliko je pak sud rješenjem o isplati stranke obvezao na plaćanje troškova vještaka, a one u roku za dobrovoljno ispunjenje ne podmire iznos vještaku, tada vještak stječe pravo na temelju pravomoćnog rješenja o isplati troškova kao ovršnoj ispravi pokrenuti protiv te stranke ovršni postupak, pa vođenje parničnog postupka ponovno nije potrebno.
22. Dakle, pravni put koji je izabrala tužiteljica pokretanjem postupka ovrhe na temelju računa kao vjerodostojne isprave i kasnijim vođenjem ove parnice, u potpunosti je pogrešan.
Poslovni broj: XLII Povrv-118/2022
23. Iz iznesenih je razloga, primjenom članka 9. ZOO-a, kao i članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24), a u svezi s člankom 451. stavkom 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci te je rješenje o ovrsi javne bilježnice Nansi Kopić iz Pule posl. br. Ovrv-1471/2021 od 25. kolovoza 2021. godine ukinuto u cijelosti, a tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
24. Tuženik traži naknadu troškova postupka od 200,00 EUR temeljeći zahtjev na Tbr. 7/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa). Međutim, citirana odredba Tarife predviđa nagradu od 50 % nagrade za sastav tužbe, a najviše 100 bodova, za sastav tužbe na izdavanje platnog naloga na osnovi računa ili izvoda iz poslovnih knjiga odvjetniku. Kako u konkretnom slučaju tuženik nije sastavljao takvu tužbu, to je sud zaključio da zahtjev tuženika za naknadu troška nije sastavljen u skladu s odredbama Tarife i člankom 164. stavkom 1. ZPP te je zahtjev tuženika za naknadom troškova odbio kao neosnovan i presudio kao u točki II izreke.
U Rijeci, 17. travnja 2026.
S u t k i n j a:
Martina Maršić Lukić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Poslovni broj: XLII Povrv-118/2022