REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-277/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. OIB: 57500462912 Zagreb, Širolina 4 protiv tuženika MOTEL PLITVICE d.o.o. u stečaju OIB: 53861479363, Zagreb, Lučko zastupan po stečajnoj upraviteljici Marijani Sabljić, OIB: [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Ulica grada Chicaga 18, nakon glavne rasprave zaključene 23. veljače 2026. u punomoćnika prisutnosti stranaka s danom objave 17. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Tužba se smatra povučena.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 253.125,00 € u roku od 15 dana.

o b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da tuženik koristi cestovno zemljište radi obavljanja pratećih djelatnosti na autocesti Bregana – Zagreb - Lipovac (A3) te je korisnik pratećeg uslužnog objekta (dalje u tekstu: PUO) Motel Plitvice na odmorištu PUO Lučko -sjever (trgovina, caffe i parkiralište) i PUO Lučko-jug (trgovina, restoran, motel, caffe, autokamp s parkiralištem), ali odbija plaćati tužitelju naknadu za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti na PUO Lučko-sjever i PUO Lučko-jug, a koju je dužan plaćati tužitelju temeljem članka 86. stavak 1. točka 7. i točka 8. te članka 93. stavak 7. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13 i 148/13), odnosno do njegovog stupanja na snagu bio dužan plaćati po članku 62. stavak 1. točka 6. i točka 7. te članka 66. stavak 6. Zakona o javnim cestama (NN 180/04, 13 8/06, 146/08 i 15 3/09), a koja naknada sukladno navedenim propisima predstavlja izvor sredstava za financiranje javnih cesta kao javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu RH odnosno kao općeg dobra po prijašnjem Zakonu o javnim cestama.

Tužitelj je naveo kako tuženik do podnošenja tužbe nije sklopio s tužiteljem ugovor o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti na lokaciji PUO Lučko - sjever i PUO Lučko-jug te odbija sklopiti takav ugovor u skladu s odredbama Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti (NN 119/07 i 39/11) i Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti (NN 119/07, 91/08 i 39/11), a kako je to predviđeno člankom 73. stavak 2. i člankom 87. stavak 7. Zakona o cestama, odnosno člankom 46, i člankom 63. stavak 4. Zakona o javnim cestama.

Tuženik na PUO Lučko-sjever koristi cestovno zemljište u površini od 2.465 m2 te obavlja djelatnosti: cafte i trgovina, a na PUO Lučko-jug koristi cestovno zemljište u površini od 34.902 m2 (u što je uključena i površina autokampa) i obavlja djelatnosti caffe, trgovina, motel, restoran i autokamp.

Tužitelj smatra kako je tuženik odbijanjem plaćanja naknade neosnovano zadržao za sebe, u razdoblju od 15. lipnja 2009. do 15. svibnja 2014. iznos od 9.797.478,00 kn, a koji je u skladu s člankom 93. stavak 7. Zakona o cestama, odnosno s člankom 66. stavak 6. Zakona o javnim cestama, bio dužan uplaćivati na račun tužitelja u mjesečnim iznosima od 16.593,50 kn za korištenje cestovnog zemljišta i obavljanje pratećih djelatnosti na lokaciji PUO Lučko-sjever, odnosno u mjesečnim iznosima od 146.697,80 kn po istoj osnovi na lokaciji PUO Lučko-jug, a koja je visina i način plaćanja određen prema članku 3. i članku 6. Pravilnika o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti (NN 119/07, 91/08 i 39/11), a odbijanjem sklapanja ugovora i plaćanja naknade tuženik je neosnovano, u razdoblju od 15. lipnja 2009. do 15. svibnja 2014. uvećao svoju imovinu za iznos od 9.797.478,00 kn, a koju je s obzirom da je koristio cestovno zemljište na PUO Lučko-sjever i PUO Lučko-jug te obavljao prateće djelatnosti, bio dužan uplatili na račun tužitelja kao naknadu iz koje se financiraju javne ceste pa predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i pasivne legitimacije tuženika, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a posebno ističe kako iz tužbe nije vidljivo o kojoj se zemljišnoknjižnoj čestici radi pa je tužba nerazumljiva i nepodobna za raspravljanje.

Tuženik osporava da na PUO Lučko sjever koristi cestovno zemljište radi obavljanja pratećih djelatnosti u površini od 2.465 m2 na PUO Lučko sjever, odnosno u površini 34.902 m2 na PUO Lučko jug.

Nadalje tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Naime, sve kada bi se i dokazali navodi tužitelja radilo bi se o povremenim potraživanjima u kojem slučaju se primjenjuje zastarni rok od 3 godine.

Tužitelj se u tužbi poziva na odredbe čl. 86 st. 1. točke 7, i 8. Zakona o cestama, a koje odredbe se ne odnose na koncesiju. Napominjem da se i u odredbama Pravilnika o korištenju cestovnog zemljišta i obavljanju pratećih djelatnosti ne govori o koncesiji , nego mogućnosti zaključenja ugovora o korištenju zemljišta, a koji ugovor u konkretnom slučaju nije zaključen, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik je podneskom od 29. travnja 2015 podnio protutužbu tražeći da sud utvrdi stvarnu površinu cestovnog zemljišta koje koristi tuženik radi obavljanja pratećih djelatnosti na autucesti A3, kao i da utvrdi iznos mjesečne naknade prema Pravilniku o mjerilima za izračun naknade za korištenje cestovnog zemljišta i naknade za obavljanje pratećih djelatnosti koje je obvezan plaćati tuženik.

4. Sud je rješenjem poslovni broj P-1234/2014 od 18. studenog 2019. odredio razdvajanje postupka i to na način da će se tužba tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o. protiv tuženika Motel Plitvice d.o.o. radi isplate kao i do sada nastaviti voditi pod poslovnim brojem P-1234/2014 dok će se protutužba Motela Plitvice d.o.o. protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. voditi pod novim poslovnim brojem P-2486/2019.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj St-1348/2021 od 23. travnja 2021. otvoren je predstečajni postupak nad dužnikom Motel Plitvice d.o.o. pa je sud rješenjem poslovni broj P-1234/204 utvrdio prekid postupka 24. svibnja 2021.

6. Rješenjem ovog suda broj St-1348/21 od 15. rujna 2021. u točki II. pod toč. 28 osporena je tražbina tužitelja u ukupnom iznosu od 43.686.942,47 tadašnjih kuna pa je tužitelj podneskom od 13. siječnja 2022. predložio nastavak postupka.

7. Rješenjem poslovni broj P-1234/2024 od 25. siječnja 2022. nastavljen je postupak prekinut rješenjem poslovni broj P-1234/204 od 24. svibnja 2021. pod novim poslovnim brojem P-379/2022.

8. Rješenjem ovog suda poslovni broj St-1720/2022 od 18. srpnja 2024. otvoren je stečajni postupak nad dužnikom Motel Plitvice d.o.o. pa je sud rješenjem poslovni broj St-379/2022 od 11. rujna 2024. utvrdio prekid postupka od 11. rujna 2024.

9. Tužitelj je 19. studenog 2024. predložio nastavak prekinutog postupka jer mu je rješenjem poslovni broj St-1720/2022 od 8. studenog 2024. o utvrđenim i osporenim tražbinama osporena tražbina u iznosu od 5.513.372,22 € i upućen je pokrenuti parnicu radi utvrđenja osporene tražbine kao vjerovnik II višeg isplatnog reda

10. Rješenjem poslovni broj P-379/2022 od 12. prosinca 2024. nastavljen je postupak prekinut rješenjem poslovni broj P-379/2024 od 11. rujna 2024. pod novim poslovnim brojem P-277/2025.

11. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) izvršio uvid u rješavanje odnosa između Hrvatske autoceste d.o.o. i Motala Plitvice d.o.o. (list 7 spisa), u presudu P-759/2009 (list 9 do 16 spisa), u izvješće o vještačenju (list 17 do 24 spisa), u skice izmjere (list 40 do 45 spisa), u rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo (list 46 do 48 spisa), u ugovor o prijenosu sredstava za sufinanciranje izgradnje pratećeg objekta Lučko (list 50 i 51, 110 spisa), u Aneks ugovoru (list 52 do 55, 111 spisa), u suglasnost (list 65 spisa), u prijedlog promjene urbanističkih uvjeta (list 66 do 76 spisa), u građevinske dozvole (list 77 do 91, 437 do 460, 5523535 spisa), spisa), u rješenja Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove (list 92 do 102, 403 do 420 spisa), u izvadak (list 103 spisa), u presudu VTS RH poslovni broj Pž-6603/09 (list 107 do 109 spisa), u procjenu vrijednost objekata i opreme (list 112 do 115 spisa), u rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (list 116 spisa), u rješenje Ministarstva turizma (list 126 do 128 spisa), u rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo (list 129 do 132 spisa), u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovni broj St-1348/2021 od 15. rujna 2021.(list 250 do 267 spisa), u rješenje VTS RH poslovni broj Pž-4923/2021 od 18. listopada 2021 (list 269 do 271, 373 do 375 spisa), u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovni broj St - 1720/2024 od 5. studenog 2024. (list 338 do 345 spisa), u žalbu Hrvatskih autocesta (list 372 spisa), u zapisnik o primopredaji posjeda pratećih objekata na odmorištima Zagreb-sjever i jug autoceste A3 Bregana-Zagreb-Lipovac (list 380 do 382 spisa), u izvansudsku nagodbu (list 383 do 387 spisa), u zahtjev za provođenja postupka izvlaštenja (list 398 spisa), u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj. U-zpz-

12/14 od 26. svibnja 2015 (list 399 i 402 spisa), u ugovor (list 421 do 427 spisa), u ugovor o zajedničkom ulaganju u benzinsko-motelsku stanicu Lučko (list 428 do 437 spisa), Odluku Vlade Republike Hrvatske (list 461 spisa), u ugovor o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću Motel Plitvice d.o.o. Zagreb-Lučko (list 462 do 470, 489 do 508 do spisa), u rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove (list 470 do 473 spisa), u Odluku o smanjenju temeljnog kapitala… (list 509 do 511 spisa),u suglasnost Vlade Republike Hrvatske (list 488 spisa), do saslušao svjedoke ĐV, ŠV, proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Mladena Beber, proveo financijsko vještačenje po vještaku Ljupku Omazić dipl. oec iz tvrtke Omazić d.o.o.

12. Predmet spora je utvrđenje osnovanosti tužiteljeve tražbine u iznosu od 5.513.372,22 € kao tražbine vjerovnika II višeg isplatnog reda prijavljene u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj St -1720/2024 pod rednim brojem 12.

13. Ovaj sud je uvidom u podatke u spisu utvrdio da je tužitelj uz tužbu priložio rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj St-1348/21-13 od 15. rujna 2021. donesenog nakon ročišta za ispitivanje tražbina u predstečajnom postupku nad dužnikom MOTEL PLITVICE d.o.o. održanog 31. kolovoza 2021. kojim su pod I. utvrđene tražbine navedenih vjerovnika, pod II. osporene tražbine navedenih vjerovnika, između kojih je pod rednim brojem 28 tražbina tužitelja osporena u iznosu od 43.686.942,47 kn od strane dužnika, odnosno u iznosu od 43.679.141,09 kn od strane povjerenika, s obrazloženjem da je za osporeni dio tražbine u tijeku parnični postupak te su vjerovnici osporenih tražbina upućeni na parnicu protiv dužnika radi utvrđenja osporene tražbine u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu, odnosno primitka drugostupanjske odluke.

14. Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da su tražbine pod točkom II.a izreke osporili dužnik i povjerenik zbog čega su vjerovnici tih osporenih tražbina upućeni na parnicu protiv dužnika radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine sukladno odredbi članka 48. stavka 1. i 2. Stečajnog zakona.

15. Spisu prileži rješenje VTS RH poslovni broj Pž4923/2021 kojim je odbijena kao neosnovana žalba vjerovnika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1348/2021od 15. rujna 2021. u pobijanom dijelu točke II. a) redni broj 28. kojim je osporen dio tražbine tog vjerovnika u iznosu od 7.801,38 kn te u dijelu kojim je taj vjerovnik upućen pokrenuti parnicu protiv dužnika radi utvrđivanja te osporene tražbine.

16. Dakle, iz tog rješenja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kao vjerovnik podnio žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj St-1348/2021 od 15. rujna 2021. i to samo protiv dijela tog rješenja u točki II.a redni broj 28. kojim je osporen dio tražbine tužitelja kao vjerovnika samo u iznosu od 7.801,38 kn te u dijelu u kojem je on upućen u parnicu protiv dužnika radi utvrđenja osnovanosti upravo tog dijela njegove osporene tražbine.

17. Odredbom članka 48. stavka 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15, 104/17; dalje: SZ), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju , obzirom na trenutak otvaranja predstečajnog postupka 23. travnja 2021., je propisano da ako je dužnik osporio tražbinu sud će vjerovnika osporene tražbine uputiti na parnicu protiv dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine.

18. Odredbom stavka 2. istog članka je propisano da ako povjerenik ospori tražbinu koju je priznao dužnik sud će vjerovnika osporene tražbine uputiti na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine. Osporavatelj u takvoj parnici nastupa u ime i za račun dužnika, ali na svoj trošak.

19. Prema odredbi članka 48. stavka 5. SZ-a postupak radi utvrđivanja osporenih tražbina u predstečajnom postupku provodi se odgovarajućom primjenom pravila o postupku radi utvrđivanja osporenih tražbina u stečajnom postupku.

20. Valja navesti da u parnici pokrenutoj tužbom radi utvrđenja osporene tražbine kao i u parnici radi utvrđenja osnovanosti osporavanja, sud mora utvrditi: 1. tužiteljevu aktivnu procesnu legitimaciju, 2. pravovremenost podnošenja tužbe, kao i 3. podobnost tužbenog zahtjeva za raspravljanje.

21. Na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održane 20. prosinca 2022. zauzeto je ovo pravno shvaćanje: „Ako se na predstečajni postupak primjenjuju odredbe Stečajnog zakona prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona iz 2022. godine, sud će vjerovnika osporene tražbine u predstečajnom postupku, koji nema ovršnu ispravu, uputiti na pokretanje ili nastavljanje parnice radi utvrđenja osnovanom osporene tražbine u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma ili od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka.“

22. Dakle, prema navedenom pravnom shvaćanju vjerovniku osporene tražbine prijavljene u predstečajnom postupku koji nema ovršnu ispravu, rok za podnošenje tužbe radi utvrđenja osnovanosti njegove tražbine počinje teći od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma ili od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka, a ne od pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu, odnosno od pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj St -1348/21- 13 od 15. rujna 2021.

23. Naime, odredba članka 68. stavka 3. SZ-a, koja je vrijedila do stupanja Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 36/22; dalje: ZIDSZ/2022), određivala je rokove za nastavak parnica koje su prekinute otvaranjem predstečajnoga postupka. Vjerovnik osporene tražbine mogao je nastaviti parnicu nakon sklopljenog predstečajnoga sporazuma ili obustave predstečajnoga postupka. Zakon ništa nije propisivao za pokretanje novih parnica niti parnica radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja koje pokreću osporavatelji.

24. ZIDSZ/22 je izmijenio odredbu članka 68. SZ-a i odredio da se parnice za osporeni dio tražbine mogu nastaviti ili pokrenuti nakon potvrđenoga plana restrukturiranja ili pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnoga postupka.

25. Sud treba donijeti rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama u kojemu će odlučiti o upućivanju u parnicu radi utvrđivanja osnovanosti tražbine ili utvrđivanja osnovanosti osporavanja tražbine.

26. Utvrđivanja osnovanosti tražbine može se zahtijevati samo na temelju osnove i u iznosu kako je naznačeno u prijavi tražbine ili na ispitnom ročištu.

27. Rok za nastavak ili pokretanje parnice nastale iz stečajnoga postupka ne može se primjenjivati za parnice nastale iz predstečajnoga postupka. U stečajnom postupku sud rješenjem o otvaranju stečajnoga postupka određuje ispitno ročište, koje se održava nakon tri mjeseca od donošenja rješenja o otvaranju stečajnoga postupka. Nakon otvaranja stečajnoga postupka u pravilu više nema „povratka dužnika“ u uvjete poslovanje prije stečaja i tužbeni zahtjev u parnicama nastalim iz stečajnoga postupka u pravilu neće ovisiti o tijeku stečajnoga postupka, ali to nije slučaj u predstečajnom postupku.

28. Nakon što je predstečajni postupak otvoren i sud rješenjem utvrdio ili osporio tražbine, predstečajni postupak može biti obustavljen i dužnik može nastaviti poslovanje. Pored toga, vjerovnik čija je tražbina osporena i koji je upućen u parnicu, tražbinu može ostvarivati samo u skladu s prihvaćenim planom restrukturiranja što ima za posljedicu da tužitelj (vjerovnik osporene tražbine) tužbeni zahtjev mora odrediti u skladu s potvrđenim planom restrukturiranja. Do trenutka donošenja rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama dužnik nije bio ni dužan podnijeti prijedlog plana restrukturiranja (dužan je podnijeti prijedlog plana restrukturiranja najkasnije u roku od 21 dana od dana pravomoćnosti rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama) , pa vjerovnik osporene tražbine ni ne može odrediti tužbeni zahtjev u parnici radi utvrđivanja osporene tražbine ako bi parnicu morao pokrenuti u roku od osam dana od dana pravomoćnosti rješenja o utvrđenim/osporenim tražbinama.

29. S tim u vezi valja napomenuti da tužbeni zahtjev u tom slučaju uz deklaratorni tužbeni zahtjev radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine treba sadržavati i kondemnatorni zahtjev u vidu namirenja te tražbine, ali samo na način kako je to određeno potvrđenim predstečajnim sporazumom. Stoga tužba mora sadržavati i tako postavljeni kondemnatorni tužbeni zahtjev, a ne samo deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje osporene tražbine.

30. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj je pouzdajući se u pravilnost pravomoćnog rješenja prvostupanjskog suda o upućivanju u parnicu, podnio tužbu uzimajući u obzir rok za podnošenje tužbe kako mu je to odredio sud u rješenju poslovni broj St - 1348/2021 od 15. rujna 2021.

31. U takvoj pravnoj situaciji, kada je stranka postupila po pravomoćnom rješenju suda kojim mu je dana uputa u kojem postupku i kojim pravnim sredstvom može ostvarivati svoja prava, i u kojem roku, makar je takva uputa pogrešna i nema uporišta glede postojanja procesnih uvjeta u zakonu, stranka zbog takvog postupanja ne smije snositi štetne posljedice i sud ne smije zbog postupka stranke koji nije propisan zakonom, ali je dopušten odlukom suda trpjeti štetne posljedice glede pitanja dopuštenosti i postojanja pravnog interesa za tako poduzetu pravnu radnju.

32. Imajući u vidu da tužitelj u parnici radi utvrđivanja osnovanosti svoje tražbine u predstečajnom postupku štiti svoja imovinska prava te je tužitelj postupao onako kako mu je to naložio prvostupanjski sud u navedenom rješenju o upućivanju u parnicu, tužitelj zbog takvog postupanja, makar je postupao po pravomoćnom rješenju koje je protivno zakonu ne smije zbog toga trpjeti štetu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-674/23 od 25. listopada 2023.).

33. Tuženik je izričito istaknuo prigovor prekluzije navodeći da je tužitelj podnio tužbu nakon proteka roka određenog rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovni broj St-1348/2021, kojim je tužitelj upućen u parnicu radi utvrđenja osporene tražbine u iznosu od 43.686.942,47 kn u roku od osam dana računajući od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu, odnosno primitka drugostupanjske odluke.

34. Ovaj sud je utvrdio da je tužitelj podnio žalbu protiv tog rješenja, ali samo za iznos od 7.801,38 kn, koja žalba je odbijena rješenjem VTS RH poslovni broj Pž-4923/2021 od 18. listopada 2021. u tom dijelu, dok je u odnosu na preostali dio tražbine nastupila pravomoćnost rješenja 1. listopada 2021., posljedično čemu parnica u tom dijelu nije pokrenuta u zakonskom roku zbog čega se smatra da je tužitelj kao vjerovnik te tražbine odustao od prava na vođenje parnice.

35. Ovaj sud smatra da je tužitelj prekludiran pravom na nastavak predmetne parnice budući njegov prijedlog za nastavak parnice od 13. siječnja 2022. nije podnesen u roku određenim rješenjem St-1348/2021 od 15. rujna 2021. te se smatra da je tužitelj kao vjerovnik osporene tražbine u predstečajnom postupku odustao od prava na vođenje ove parnice.

36. Naime, iz spisa proizlazi da je nad tuženikom pred ovim sudom proveden predstečajni postupak pod poslovnim brojem St-1348/2021 u kojem je rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama od 15. rujna 2021. tužitelj upućen u parnicu protiv dužnika, ovdje tuženika, radi utvrđivanja osporene tražbine u iznosu od sveukupno 43.686.942,47 kn u roku od osam dana računajući od dana pravomoćnosti rješenja o upućivanju u parnicu, odnosno od primitka drugostupanjske odluke.

37. Tužitelj je podnio žalbu protiv rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama, ali samo za iznos od 7.801.38 kn. koja žalba je odbijena rješenjem VTS RH poslovni broj Pž-4923/2021 od 18. listopada 2021. te je za dio osporene tražbine podnesena tužba koja se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-85/2022.

38. Ovaj sud smatra kako je u odnosu na dio tražbine koji premašuje iznos od 7.801.38 kn nastupila pravomoćnost 1. listopada 2021. prijedlog za nastavak ove parnice koji je podnesen 13. siječnja 2022. nije podnesen u roku određenim rješenjem St-1348/2021 od 15. rujna 2021. te se smatra da je tužitelj kao vjerovnik osporene tražbine odustao od prava na vođenje parnice.

39. Treba navesti i da je rješenje St-1348/2021 objavljeno na e-oglasnoj ploči 15. rujna 2021. godine u 15:19 h, a sukladno čl. 12. st. 3. Stečajnog zakona dostava se smatra obavljenom istekom osmog dana od dana objave na mrežnoj stranici e -oglasna ploča.

40. Rok za žalbu protiv rješenja St-1348/2021 je iznosio osam dana pa je za nepobijani dio rješenja St-1348/2021 pravomoćnost nastupila 1. listopada 2021. a uvidom u žalbu utvrđeno je da je tužitelj pobijao rješenje St-1348/2021 od 15. rujna 2021. samo za iznos od 7.801.38 kn, iz čega proizlazi da je djelomična pravomoćnost rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama za preostali iznos tražbine tužitelja nastupila 1. listopada 2021. pa je prijedlog za nastavak postupka nepravodoban, odnosno smatra se da je tužitelj kao vjerovnik odustao od prava na vođenje parnice slijedom čega je odlučeno kao u toč. I rješenja.

41. O troškovima postupka je odlučeno na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023 - dalje u tekstu: Tarife), a sukladno vrijednosti predmeta spora tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 11. kolovoza 2014., sastav podneska od 6. ožujka 2018., 16. siječnja 2019. i 20. veljače 2023. u iznosu od po 20.250,00 € (Tbr. 8.1) za pristup na ročište 22. svibnja 2015., 15. studenog 2018., 18. siječnja 2019. 14. veljače 2019., 24. travnja 2019. i 22. rujna 2020. u iznosu od po 20.250,00 € (Tbr. 9.1) ukupno: 202.500,00 € uvećano za PDV u iznosu od 50.625,00 €, dakle sveukupno 253.125,00 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke.

U Zagrebu, 17. travnja 2026.

SUDAC:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana dostave ovog rješenja.

DNA

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po stečajnoj upraviteljici

- kal 30 dana