REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-809/2022-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U DA  Z B O G  O G L U H E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužiteljice SC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli, protiv tuženika 1. ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. OC, 3. ŠC i 4. DC, 2. do 4. tuženici zastupani po privremenoj zastupnici SCA, odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 3. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice i zamjenika punomoćnika tužiteljice Ivana Orovića, odvjetnika u Puli te zamjenice privremene zastupnice tuženika HC, **.**.2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica SC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnina i to 15/24 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisanih na ime ČC te se ista ovlašćuje da na temelju ove presude, po pravomoćnosti iste, ishodi upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime, što je tuženica ČC dužna trpjeti.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica SC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to 3/24 dijela svakog od tuženika OC, ŠC i DC te se ista ovlašćuje da na temelju ove presude, po pravomoćnosti iste, ishodi upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime na suvlasničkim udjelima tih tuženika, što su tuženici dužni trpjeti.

III. Nalaže se tuženicima OC, ŠC i DC da tužiteljici SC, OIB [osobni identifikacijski broj] naknade parnični trošak isplatom iznosa od 3.031,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu, povrh dosuđenog, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u odnosu na tuženike OC, ŠC i DC.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u odnosu na tuženicu ČC.

VI. Privremenoj zastupnici Nives Grbić Bažon, odvjetnici u Puli, OIB [osobni identifikacijski broj] priznaje se nagrada u iznosu od 1.003,35 eura te se nalaže računovodstvu ovoga suda da predmetni iznos isplati odvjetnici Nives Grbić Bažon, odvjetnici u Puli, OIB [osobni identifikacijski broj] iz predujma tužiteljice, po pravomoćnosti ovog rješenja.

VII. Odbija se u preostalom dijelu za iznos od 150,00 eura zahtjev privremene zastupnice Nives Grbić Bažon za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su tuženici samo formalno upisani kao vlasnici nekretnina kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], sve upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to 1. tuženik u 15/24 dijela, a ostali tuženici u 3/24 dijela svaki. Navedene nekretnine nalaze se u posjedu tužiteljice i bile su u posjedu iste putem njenih prednika unazad skoro stotinu godina te joj nitko nikad nije osporavao njena prava vezano za predmetne nekretnine. Stoga predlaže da sud donese presudu kojem će utvrditi da je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina.

1.1. Tužiteljica dodatno tijekom postupka navodi da je ona nasljednica iza svog pokojnog supruga, a on je naslijedio svoje roditelje te da je djed njenog pokojnog supruga odbio predmetne nekretnine u miraz kad se ženio od obitelji svoje žene.

2. Tuženici ČC je tužba s prilozima zajedno s pozivom na podnošenje odgovora na tužbu uredno dostavljena. Međutim, tuženica nije u određenom roku podnijela odgovor na tužbu. Pritom ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženicu neki opravdani razlozi spriječili u podnošenju odgovora na tužbu.

2.1. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a te činjenice nisu u suprotnosti s dostavljenim dokazima i činjenicama koje su općepoznate. Time su ispunjene sve procesnopravne i materijalnopravne pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe pa je na temelju članka 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) odlučeno kao u točki I izreke.

3. Za preostale tuženike utvrđeno je da su iste osoba nepoznatog boravišta te da su nepoznatog boravišta bili i u trenutku uknjižbe njihovog prava (su)vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju ovosudnog rješenja o nasljeđivanju posl.br.O- 449/75-10 od 30. lipnja 1976. Navedeno je utvrđeno uvidom u dokumentaciju iz zbirke isprava koju je sud, u svrhu pribave eventualnih podataka o tuženicima, službenim putem pribavio. Obzirom da je sud utvrdio da nije poznato boravište tuženika OC, ŠC i DC, a isti nemaju punomoćnika, radi zaštite njihovih prava i interesa, na temelju članka 84. stavaka 1. i 2. ZPP-a, postavljen im je privremeni zastupnik u osobi Nives Grbić Bažon, odvjetnice u [adresa].

4. Privremena zastupnica je u odgovoru na tužbu osporila tužbeni zahtjev tužiteljice te je navela da se istom protivi jer iz tužbe nije vidljiv temelj na osnovu kojeg tužiteljica smatra da joj pripada pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da snosi troškove postupka.

5. Stoga je u nastavku proveden prvostupanjski postupak radi odlučivanja o tužbi u odnosu na preostala tri tuženika OC, ŠC i DC,

6. U dokaznom postupku pročitani su izvadak iz zemljišne knjige, rješenje o nasljeđivanju O-449/75 od 30. lipnja 1976., povijesno stanje zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zapisnik s uviđaja, nalaz i mišljenje vještaka mjernične struke JC, iskazi svjedoka TC, NC, GC, ĐC, PC te tužiteljice kao parnične stranke, kao i sva druga dokumentacija priležeća spisu.

6.1. Svjedoci CC, ĆC i KC nisu saslušani jer je tužiteljice odustala od prijedloga za njihovim saslušanjem. Sud je prihvatio prijedlog tužiteljice te naknadno, u fazi glavne rasprave, odredio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka NC s obzirom da je tužiteljica od saslušanja prethodno navedenih svjedoka odustala uzimajući u obzir njihovo iznimno narušeno zdravstveno stanje i starost, o čemu su i svjedoci neposredno obavijestili sud.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan je u cijelosti.

8. Među strankama nije sporno, a utvrđeno je i uvidom u zemljišnoknjižni izvadak, da su tuženici OC, ŠC i DC upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnine svaki u 3/24 dijela kao i da su upisani kao suvlasnici na temelju rješenja o nasljeđivanju posl.br.O-449/75-10 od 30. lipnja 1976. kada su već bili osobe nepoznatog boravišta.

9. Spornim se ukazuje jesu li na strani tužiteljice ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđenje da je tužiteljica vlasnica predmetnih nekretnina.

10. Nakon što je tužiteljica sama na uviđaju pokazala nekretnine za koje smatra da joj pripadaju, vještak mjernične struke JC je, po nalogu suda, iste identificirao i utvrdio da se zaista radi o nekretninama koje su predmet tužbenog zahtjeva. Zapisnički je na uviđaju konstatirano da je kč. br. [katastarska čestica] u naravi livada i smještena je uzdužno pored asfaltirane prometnice koja povezuje [adresa] s [adresa] i sa sjeverne strane uz put koji vodi prema Štokovcima; da je kč. br. [katastarska čestica] identificirana s puta, s obzirom da je bila uočljiva s udaljenosti na temelju toga što je bilo svježe pokošena u odnosu na livadu u vlasništvu trećih osoba koja je priječila put do iste; da se do kč. br. [katastarska čestica] dolazi s asfaltirane ceste putem u smjeru jugozapada (selo Štokovci) nakon kojeg se skretanjem lijevo preko kč. br. [katastarska čestica] uz sjevernu ivicu vale odnosno dolca dolazi na južnu među s kč. br. [katastarska čestica] jasno omeđenu suhozidom prema kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]; da se kč. br. [katastarska čestica] s južne i istočne strane pruža oko vale odnosno dolaca i u naravi pretežito predstavlja šumu, a sa svoje sjeveroistočne strane graniči s prethodnom identificiranom kč. br. [katastarska čestica] te da je kč. br. [katastarska čestica] smještena unutar vale i ima polukružni oblik, u naravi je pretežito šikara i predstavlja jugoistočnu polovicu vale.

10.1. Dodatno je vještak u nalazu i mišljenju opisao predmetne nekretnine te naveo da se nalaze u istočnom dijelu naselja Štokovci, uz samu granicu sa [adresa], jedna drugoj u blizini, da su smještene približno 450 metara istočno od naseljenog dijela naselja Štokovci, južno uz asfaltiranu cestu koja povezuje [adresa] sa [adresa]. Sve opisane nekretnine prikazane su na skici lica mjesta spisa te na fotografijama iz nalaza koje su sačinjene na uviđaju. Na nalaz i mišljenje sudskog vještaka stranke nisu imale primjedbi, a istog i sud prihvaća kao stručnog i objektivnog.

11. Na okolnost osnova stjecanja prava vlasništva i posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužiteljice i njenih predaka, sud je saslušao svjedoke TC, NC, GC, ĐC, PC te tužiteljicu.

12. Svjedok TC u svom iskazu naveo je da poznaje SC i njezinu obitelj, a da mu tuženici nisu poznati niti su u rodu unatoč istom prezimenu, ali po pričama starijih zna da su ti ljudi negdje vani već dulje vrijeme, drugo ništa ne zna. Naveo je da u selu [adresa] živi cijeli svoj život, isprva je živio na adresi [adresa], a poslije su 2006. sagradili kuću na adresi [adresa] i ta se kuća nalazi pored ovih parcela. Poznato mu je da su parcele čije su međe označene crvenom bojom na digitalnoj orto foto s lista 65 spisa od SC i njene obitelji. Od malena pamti da je te parcele obrađivao i održavao pok. AC, on je bio Ljubičin svekar. Nakon Mihine smrti to je nastavio koristiti i obrađivati pok. LC, Ljubičin suprug, a nakon njegove smrti viđao je ĐC (Ljubičinu kćer) i njezinog ujaka (Ljubičinog brata) da te parcele održavaju. Sjeća se da je pok. AC orao ovu parcelu uz cestu, kao što su na selu svi radili. Uvijek je znao da je to njihovo, nije gledao šta piše u papirima, jer ga to nije zanimalo, ali svi su znali da je to njihovo. Nije mu poznato kako je te nekretnine pok. AC stekao. Nije mu poznato da bi itko drugi te parcele koristio ili na njih polagao ikakva prava.

13. U svom iskazu svjedok NC naveo je da tuženike ne poznaje, o njima ništa ne zna. SC poznaje jer je bila oženjena s pokojnim S koji je iz [adresa], a s kojim je u daljnjem srodstvu, jer je Božina baka (Mihina mama) bila sestra od njegovog djeda. Kada mu se predočava digitalna orto foto s lista 65 spisa (strana 1 n/m mjerničnog vještaka, navodi da su parcele omeđene crvenom bojom njihove, a ova 2772/2 je njegova kao i sve ove druge bijelom bojom označene, tako da su LC i on bili i susjedi. Misli da je imao 25 godina kada je AC umro i nakon toga svake godine su LC i njegov šogor dolazili i održavali te parcele. Pamti još iz Mihinih vremena da je na ovoj uz cestu 2772/1 zemlja bila škrta, ali su po svim tim parcelama pasle krave je su svi u selu imali goveda i tu su ih puštali na pašu. Ne zna kako je pok. AC te parcele stekao. Nakon što je LC umro te parcele kosi i čisti GC, Ljubičin brat, kojemu je čak mu pomogao popraviti kosilicu koja mu se tamo pokvarila.

14. Svjedok GC u svom iskazu naveo je da je brat tužiteljice i da je po prvi puta bio na nekretninama koje su predmet postupka nakon što se njegova sestra udala za pok. LC prije 50 godina. Tada su mu LC i AC rekli i pokazali da je to njihova zemlja, rekli su da je djed od LC to dobio prije puno godina. Od tada pa prvo do Mihine smrti, a onda i do Božine smrti pomagao im je obrađivati tu zemlju, kosili su, sadili krumpir, pšenicu, orali. Sjeća se da je pok. AC imao i krava koje su tamo pasle. On i dan danas te parcele čisti, održava, kosi travu za koze, brine o tome da ne postane šikara. Nikada mu nitko nije prišao i rekao da to ne smije niti zna da bi itko ikada smatrao da je to njegovo. Nije znao da AC i LC pa i SC nisu upisani kao vlasnici, dok nije čuo da ona to spominje.

15. Svjedokinja ĐC u svom iskazu navela je da je kćer tužiteljica i da u to selo dolazi od malih nogu, redovito i često, od kada pamti za sebe. Uvijek su tu zemlju obrađivali njena pok. baba Č i djed AC. Pamti da su govorili da je to njihovo, nisu joj rekli kako su to stekli, ali je dobila dojam da je to jako dugo njihovo. Sjeća se da su te parcele obrađivali, sijali su, želi, kosili, sjekli drva i oni su kao djeca znali biti uz njih i pomagati im. Pomagao im je i njen otac dok su baba i djed bili živi. Nakon djedove smrti njih je naslijedio njen otac pa je brigu o tim parcelama preuzeo on, a njen ujak GC često mu je pomagao. Od kako je njen otac preminuo te parcele uglavnom održava GC, a ona i brat PC tu i tamo uskoče. Nikada nitko koliko joj je poznato nije nikome od njenih branio da te parcele obrađuju, niti je itko govorio da mu te parcele pripadaju, pamtim da se za njih govorilo da su oduvijek njihove. Kada je baba umrla 2002. saznali su da to nije upisano kao njihove.

16. U svom iskazu svjedok PC navodi da je sin tužiteljica i da je u tom selu kao dijete čak i kratko živio, a potom je nastavio dolaziti cijeli život do danas, redovito i često, tako da od kada pamti za sebe zna da su uvijek tu zemlju obrađivali njegova pok. baba Č i pok. djed AC. Pamti da su oni govorili da je to njihovo od prije više od 100 godina. Dok je bio mali nije ga interesiralo to pitanje kako je to postalo njihovo, a poslije se sjeća da su stari govorili da je još djed njegovog djeda, znači djed od pok. AC to dobio nakon što se oženio za svoju ženu. Pamti da su i njegov djed AC i njegov otac na toj zemlji čuvali krave, sadili pšenicu, obrađivali se, sjekli šumu za ogrjev, a om im je u tome pomagao. Tati je pomagao i njegov ujak GC. Nitko nikad nije radio problem oko toga, zato su ostali začuđeni na tatinoj ostavinskoj rastavi u svibnju 2020. da te nekretnine nisu upisane na njegovo ime. Od kako je njegov otac preminuo te parcele uglavnom održavaju GC i on. Nikada nitko nije nikome od njegovih branio da te parcele obrađuju, niti je itko govorio da mu te parcele pripadaju. Svi stari u selu znaju da je to AC obrađivao i da je to njegovo, nažalost najstariji su već umrli, a problem je što se nekada u papirima nije sve rješavalo, tamo je u selu 50% ljudi bilo nepismeno.

17. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je tuženike ne poznaje, niti ih je njen pokojni suprug poznavao. Navodi da je ona naslijedila svoga pokojnog supruga nakon što je on preminuo 2020. Udala se za njega 1971. i od tada je tamo dolazila jer su u selu [adresa] živjeli njen svekar i svekrva, čak su i oni tamo živjeli godinu dana. Oduvijek su govorili da je to njihovo, svekar i svekrva su te parcele obrađivali, sadili krumpir i pšenicu, sjekli drva i njen suprug im je pomagao. Prvo je umro svekar AC, njega je naslijedila svekrva Č, a nakon toga tu je zemlju naslijedio njen muž jer se tako podijelio sa svojim bratom i sestrom. O tome su mu oni potpisali i izjavu. Nakon što je svekar AC preminuo, te je parcele nastavio obrađivati njen suprug LC, a pomogao mu je njen brat GC. Nikada brat i sestra njenog muža te parcele nisu obrađivali. Nakon što je moj suprug LC umro, parcele održavaju njen brat GC i djeca. Nije joj poznato da bi itko ikada polagao ikakva prava na moje parcele. Njen muž je nakon smrti njegove majke 2002. shvatio da te parcele nisu upisane na njeno ime, ali on je ubrzo dobio dva moždana, nije mogao hodati niti razgovarati, tako da su prolazili godine i to su odlučili riješiti nakon njegove smrti.

18. Sud je iskaze svjedoka i tužiteljice ocijenio vjerodostojnima jer su svi iskazivali međusobno suglasno, objektivno i uvjerljivo. Saslušani svjedoci TC i NC nisu u bliskom srodstvu s tužiteljicom i nisu osobno motivirani za uspjeh tužiteljice u ovom postupku, iskazivali su objektivno i uvjerljivo, osim toga oni su i sumještani koji raspolažu neposrednim saznanjima o činjenicama koje su odlučne za predmetni spor.

18.1. Tako je iz iskaza svjedoka GC i PC te tužiteljice utvrđeno da su nekretnine koje su predmet postupka bile davno predmet miraza koji je djed pokojnog muža tužiteljice (pokojnog LC) dobio od obitelji svoje supruge i od tada se prenose nasljeđivanjem u obitelji tužiteljice. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka utvrđeno je da su pok. AC (svekar tužiteljice) i njegova supruga pok. O (svekrva tužiteljice) predmetne nekretnine obrađivali i njima gospodarili kao vlasnici te da im navedeno nitko nikada nije branio. Neposredna saznanja o tome imaju svjedoci TC i NC, kao vlasnici susjednih parcela odnosno susjedi. Iz suglasnih iskaza svih svjedoka utvrđeno je da je nakon smrti svekra i svekrve tužiteljice predmetne nekretnine nastavio obrađivati tužiteljičin pokojni suprug LC, a potom nakon njegove smrti na temelju njene dozvole to čine njen brat i njena djeca. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je njen suprug saznao da predmetne nekretnine nisu upisane na njihovo ime u zemljišnoj knjizi tek nakon smrti njegove majke 2002. (svekrve tužiteljice), ali zbog lošeg zdravstvenog stanja nije bio u mogućnosti poduzimati odgovarajuće pravne radnje, a sama tužiteljica se na podnošenje tužbe odlučila nakon što je 2022. naslijedila svoga supruga. Dakle, iz iskaza svjedoka i tužiteljice utvrđeno da je predmetna nekretnina bila u posjedu prednika tužiteljice od kad pamte, a uzimajući u obzir da najstariji svjedok ima 65 godina (NC), razvidno je da predmetno posjedovno stanje traje najkasnije od 1960.-ih godina.

19. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva na osnovi zakona predstavlja pravni institut dosjelosti na kojem tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu čim se ispune sve potrebne zakonske pretpostavke.

19.1. Prema čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., u nastavku: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1.). Za stjecanje vlasništva nekretnine potrebno je vrijeme od 10 godina godine ako posjed ima kvalitete zakonitosti, istinitosti i poštenja, a vrijeme od 20 godina ako je posjed samo pošten (st. 2. i 3.).

19.2. U skladu s odredbom članka 160. ZVDSP-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Prema stavku 2. toga članka u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

20. Sud je utvrdio da su pravni prednici tužiteljice i to prvo djed njenog pokojnog supruga, a potom njen svekar pok. AC i svekrva pok. O te njen suprug, zasigurno od 1960.-ih bili u samostalnom, neprekinutom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina, koju je nastavno od 2022. nadalje nastavila posjedovati tužiteljica. Cijelo su to vrijeme pravni prednici tužiteljice, a potom i tužiteljica, predmetnu nekretninu koristili kao svoju pri čemu im nitko nije osporavao posjed niti ih sprječavao u vršenju vlasničkih ovlasti. Time je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću u korist tužiteljice.

21. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo je prihvatiti i odlučiti kao u izreci presude.

22. Radi donošenja sveobuhvatne odluke o troškovima postupka najprije je valjalo odlučiti o zahtjevu privremene zastupnice za naknadu troškova. Naime, tužiteljica je, sukladno odredbi članka 85. stavka 3. ZPP-a pozvana da predujmi sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika, što je i učinila. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, privremenoj zastupnici tuženika priznata je nagrada od po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj 138/2023., dalje: Tarifa) te za zastupanje na ročištima 20. svibnja 2025. i 3. ožujka 2026. (Tbr.9.1. Tarife). Za pribavu povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka priznaje se nagrada od 25 bodova. Time je privremenoj zastupnici priznato ukupno 325 bodova što valja uvećati za 20% za zastupanje više osoba (Tbr.40.1. Tarife) čime se istoj priznaje ukupno 390 bodova, a uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) te pripadajući PDV (Tbr.46. Tarife) privremenoj zastupnici priznaje se nagrada od 975,00 eura. Tom iznosu valja pridodati putni trošak pristupa na uviđaj osobnim automobilom u iznosu od 28,35 eura u oba smjera (Tbr.50.t.3. Tarife). Konačno je privremenoj zastupnici priznato ukupno 1.003,35 eura.

22.1. Odbijen je dio zahtjeva privremene zastupnice za priznanje nagrade u visini od 50 bodova za izbivanje iz pisarnice na dan uviđaja pozivom na Tbr.39. Tarife jer navedena odredba nije primjenjiva u ovom slučaju s obzirom na udaljenost mjesta uviđaja.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP- a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa). Tužiteljica je uspjela u ovoj parnici pa su joj tuženici OC, ŠC i DC dužni naknaditi troškove postupka u cijelosti.

23.1. Međutim, nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka uperen protiv tuženice ČC, s obzirom da ta tuženica nije podnijela odgovor na tužbu te je u odnosu na nju donesena presude zbog ogluhe, a tužiteljica nije dokazala da je ista dala povoda za tužbu, stoga je u odnosu na tu tuženicu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan u točki V izreke presude.

23.2. Tužiteljici je priznata nagrada u visini od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr.7.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 20. svibnja 2025. i 3. ožujka 2026. (Tbr.9.1. Tarife) Za sastav podnesaka od 24. srpnja 2024. i 12. prosinca 2025. tužiteljici se priznaje (kako je i zatraženo) nagrada u visini od po 25 bodova (Tbr.8.4. Tarife). Time je tužiteljici priznato ukupno 350 bodova što uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) i PDV (Tbr.46. Tarife) ukupno iznosi 875,00 eura.

23.3. Tužiteljici se dodatno priznaje trošak uplaćenih i utrošenih predujmova za trošak uviđaja, nalaza i mišljenja vještaka te postavljanja i rada privremenog zastupnika u ukupnom iznosu od 2.103,18 eura (49,48 eura trošak suda, 990,62 eura vještačenje, 59,73 eura oglas u NN, 1.003,35 eura privremeni zastupnik). Pored toga tužiteljici se priznaje trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 26,55 eura (200,00 kuna) te u istom iznosu trošak pristojbe na presudu, s obzirom da će tužiteljica moći iskoristiti privilegij plaćanja polovine iznosa pristojbe na presudu, a ista je kao stranka u postupku dužna voditi računa sukladno članku 10. ZPP-a, da se postupak provede sa što manje troškova.

23.4. Stoga je naloženo tuženicima OC, ŠC i DC da tužiteljici naknade troškove ovog postupka isplatom ukupnog iznosa od 3.031,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a.

24. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 12. lipnja 2024. jer isti predstavlja požurnicu, potom trošak sastava podneska od 29. srpnja 2024. jer se u prilog istog dostavlja samo dokaz o uplati predujma, niti trošak sastava podneska od 18. kolovoza 2025. kojim tužiteljica predlaže povrat uplaćenog predujma kao niti podnesak od 23. rujna 2025. i 29. listopada 2025. kojim tužiteljica dostavlja adresu svjedokinje od čijeg je saslušanja naknadno odustala. Predmetni podnesci po stavu ovoga suda nisu bili potrebni za vođenje ove parnice i ne mogu pasti na teret tuženika.

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Puli 17. travnja 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda zbog ogluhe iz točke I izreke presude (u odnosu na tuženicu ČC) ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku, uz R/sudsku pristojbu na presudu uz točku II

2. I. tuženica

3. II. do IV. tuženicima po privremenoj zastupnici SCA, odvjetnici u [adresa]

Po pravomoćnosti:

Računovodstvu ovoga suda (točka VI izreke)