REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-2793/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku pravnoj stvari tužitelja HK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv tuženika GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Ivanu Krokaru, odvjetniku u [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave 30. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu održanom 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužena GK u obvezi isplatiti tužitelju HK iznos od 488.423,31 kunu zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Nalaže se tuženici GK isplatiti tužitelju HK iz [adresa] iznos od 488.423,31 kunu."

II Nalaže se tužitelju da tuženici u roku od 15 dana isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj dana 3. ožujka 2020. tužitelj navodi da je sa sada pokojnim TK u obveznom odnosu temeljem Ugovora o raskidu ugovora o zajedničkom ulaganju temeljem kojeg mu je tuženik obvezan isplatiti novčani iznos od 128.000,00 DEM, a koji iznos tuženik do dana podnošenja tužbe nije isplatio.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je prije početka Domovinskog rata dogovarao zajedničko ulaganje sa tužiteljem temeljem kojeg se tužitelj obvezao na nekretnini kuće tuženika izgraditi ukupno pet apartmana sa praonicom, a dovršetak radova su dogovorili 1. svibnja 1990. godine. Tužitelj se isto tako obvezao dovršiti izgradnju i uređenje prizemnog prostora za potrebe pružanja ugostiteljskih usluga gostima koji bi bili smješteni u spomenutim apartmanima. Tužitelj nije izgradio dogovoreno već samo dvije etaže u grubim radovima bez ikakvih dodatnih dogovorenih infrastrukturnih radova. Zbog toga svega stranke su 17. veljače 1993. zaključile Ugovor o raskidu ugovora o zajedničkom ulaganju gdje je tuženik tužitelju priznao određeni iznos koji daleko premašuje vrijednost uloženog od strane tužitelja. Kako tuženik smatra da je tužitelj u međuvremenu uvidio nekorektnost onog što je ugovoreno Ugovorom od 17. veljače 1993. pa je odustao od ugovorenog. U Ugovoru o raskidu ugovora o zajedničkom ulaganju utvrđen je rok za ispunjenje obveza od strane ovdje tuženika, a to je pet godina, odnosno 17. veljače 1998. godine kada je za tužitelja počeo teći zastarni rok od pet godina, što znači da je zastara potraživanja nastupila 17. veljače 2003. zbog čega tuženik prigovara zastari potraživanja.

3. U ovom predmetu nije sporno da su tužitelj i prednik tužene 17. veljače 1993. zaključili Ugovor o raskidu ugovora o zajedničkom ulaganju već je sporno da li je nastupila zastara potraživanja temeljem tog ugovora.

4. Uvodno je za istaknuti da je tužitelj u prilogu tužbe dostavio punomoć kojom opunomoćuje odvjetnika Vibora Čulića, a potom je u spis predmeta tužitelj dostavio i punomoć za odvjetnicu Mericu Miše koja je punomoć otkazala u podnesku od 8. travnja 2022. godine. Kako tužitelj nije otkazao punomoć odvjetniku Viboru Čuliću, niti je ovaj izjavio da otkazuje punomoć to je sud, a nakon što je rješenjem od 27. kolovoza 2025. preotvorena glavna rasprava na ročište za 30. rujna 2025. u 9,00 sati pozvao odvjetnika Vibora Čulića, punomoćnika tužitelja, koji nije pristupio ročištu niti je svoj izostanak opravdao. Kako se tuženik upustio u raspravljanje to je održano određeno ročište na kojem je zaključena glavna rasprava. Nakon toga odvjetnik Vibora Čulić u spis predmeta dostavlja podnesak u kojem navodi kako više nije punomoćnik tužitelja jer da sa strankom nema nikakvog kontakta, a ujedno predlaže sudu povrat u prijašnje stanje. U tom podnesku odvjetnik neutemeljeno navodi kako je na ročištu određenom za 30. rujna 2025. u 9,00 sati trebao biti saslušan tužitelj, ali da mu dostava poziva nije uredno iskazana zbog čega mu je onemogućeno sudjelovanje u postupku. Postupajući povodom podnesenog prijedloga 16. ožujka 2026. održano je ročište za odlučivanje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje na koje je pozvan tužitelj temeljem čl. 143. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.

4.1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu od 16. ožujka 2026. odbijen je prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog nepostojanja razloga propisanih čl. 117. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakon o obveznim odnosima (1978) ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91.)

6.1. Člankom 360. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a prema članku 361. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je člankom 371. propisano da potraživanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

6.2. Tijekom postupka izvršen je dokaz čitanjem Ugovora o raskidu ugovora o zajedničkom ulaganju od 17. veljače 1993. godine.

7. Sukladno odredbi članka 7.stavka 1., članka 2019. stavka 1., članka 221. a i članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., „Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19.), prema kojima je naš pravni sustav utemeljen na raspravnom načelu u odnosu na prikupljanje činjenične i dokazne građe spora, a teret inicijative za prikupljanjem dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja.

8. Čitanjem Ugovora o raskidu ugovora o zajedničkom ulaganju od 17. veljače 1993. utvrđeno da je čl. 3. isto ugovoreno da će MK ispuniti svoju obvezu odnosno povrat ulaganja HK u iznosu od 128.000,00 DEM čim to bude mogao, a najkasnije u roku od 5 godina.

9. Uzimajući u obzir da je tražbina tužitelja iz citiranog ugovora dospjela 5 godina od dana zaključenja ugovora, odnosno 17. veljače 1998. to je tada i počeo teći petogodišnji zastarni rok koji se kao opći zastarni rok primjenjuje u ovoj pravnoj stvari. Dakle, zastara potraživanja nastupila je 17. veljače 2003., a kako je tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 3. ožujka 2020. odnosno nakon proteka više od 16 godina od dana zastare to je osnovan istaknuti prigovor zastare potraživanja te je potrebno tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan zbog čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.

10. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tuženici kao potrebni za vođenje parnice odvjetnički troškovi i prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 488.423,00 kuna/ 64.824,87 eura pa vrijednost svake radnje iznosi 500 bodova te je tuženici potrebno odmjeriti trošak postupka i to po 500 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife za sastav odgovora na tužbu od 21. kolovoza 2020., po 500 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za pristup ročištu od 19. siječnja 2021., 21. travnja 2021., 17. studenog 2025. i 16. ožujka 2026. a za ročište održano 30. rujna 2025. tuženica potražuje 125 bodova dakle ukupno 2625 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 euro iznosi 5.250,00 eura, a s obračunatim PDV-om 6.562,50 eura na koji iznos tužena nije zatražila zatezne kamate.

11. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 17. travnja 2026.

S U D A C

Branko Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužitelju na adresu prebivališta i putem e-oglasne ploče

- pun. tuženika

- u spis.