REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg. J. F. Kennedyja 11

Povrv-383/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupa punomoćnica Iva Romac Jukić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 52, Green Gold-R2, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Martin Garašić, odvjetnik iz Zagreba, Trnjanska 37/2, radi isplate iznosa od 214.337,87 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 3. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi poslovni broj: sudski predmet Ovrv-14365/2021, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv- 76/2021 kojeg je 29. prosinca 2021. donio javni bilježnik Jozo Rotim iz Zagreba, kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 214.337,87 EUR (tada 1.614.928,69 kn) sa zakonskom zateznom kamatom, i to:

- na iznos od 15.741,92 EUR od 1. prosinca 2020.

- na iznos od 1.426,11 EUR od 1. prosinca 2020.

- na iznos od 1.426,11 EUR od 31. prosinca 2020.

- na iznos od 15.916,32 EUR od 31. prosinca 2020.

- na iznos od 16.003,88 EUR od 2. veljače 2021.

- na iznos od 1.426,11 EUR od 2. veljače 2021.

- na iznos od 1.426,11 EUR od 2. ožujka 2021.

- na iznos od 16.003,88 EUR od 2. ožujka 2021.

- na iznos od 1.732,03 EUR od 30. ožujka 2021.

- na iznos od 16.003,88 EUR od 30. ožujka 2021.

- na iznos od 16.003,88 EUR od 1. svibnja 2021.

- na iznos od 1.732,03 EUR od 1. svibnja 2021.

- na iznos od 16.003,88 EUR od 1. lipnja 2021.

- na iznos od 1.732,03 EUR od 1. lipnja 2021.

- na iznos od 16.003,88 EUR od 1. srpnja 2021.

- na iznos od 1.732,03 EUR od 1. srpnja 2021.

- na iznos od 1.732,03 EUR od 31. srpnja 2021.

- na iznos od 16.003,88 EUR od 31. srpnja 2021.

- na iznos od 1.732,03 EUR od 31. kolovoza 2021.

- na iznos od 16.003,88 EUR od 31. kolovoza 2021.

- na iznos od 19.275,96 EUR od 1. listopada 2021.

- na iznos od 19.276,00 EUR od 3. studenog 2021.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena te kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.508,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 37.365,39 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 15.388,92 EUR.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik mr. sc. Jozo Rotim iz Zagreba donio je 29. prosinca 2021. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: sudski predmet Ovrv-14365/2021, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-76/2021 radi naplate novčane tražbine tužitelja u iznosu od 214.337,87 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po pojedinim računima od dospijeća do dana plaćanja te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 3.508,86 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja predmetnog rješenja o ovrsi do isplate.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv gore navedenog rješenja o ovrsi slijedom čega je, a nakon što se Općinski građanski sud u Zagrebu oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-383/2022 od 27. lipnja 2022. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, osporava u cijelosti predmetno rješenje o ovrsi ističući u bitnome kako utuženi iznosi predstavljaju iznose računa koje je tužitelj ispostavio tuženiku na ime usluga Data paket M i Carrier Ethernet, pri čemu obje usluge u bitnome predstavljaju veleprodajnu uslugu najma vodova Ethernet tehnologije, a svaki od utuženih računa tuženik je osporio u dijelu u kojem su naknade neopravdano fakturirane te su samo ti osporeni iznosi i utuženi u ovom postupku. Tuženik nadalje navodi kako je tužitelj veleprodajnu uslugu najma vodova Ethernet tehnologije od 1. listopada 2020. bio dužan pružati pod uvjetima određenim Standardnom ponudom Hrvatskog Telekoma d.d. za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa – Dodatak 14 – uvjeti korištenja HT veleprodajne usluge Data paket (dalje: Dodatak 14). Ova regulatorna obveza tužitelja utvrđena je odlukama HAKOM-a od 8. srpnja 2020. (KLASA: UP/I-344-01/20-03/02; URBROJ: 376-05-1-20- 13 i KLASA: UP/I-344-01/20-03/01; URBROJ: 376-05-1-20-8). Međutim, tužitelj tuženiku naknadu za uslugu najma Ethernet vodova od 1. listopada 2020. nadalje nije obračunavao u skladu s odredbama Dodatka 14, već u neosnovano uvećanom iznosu. Naime, iako se sve fakturirane usluge najma vodova mogu podvesti pod jedan XL paket usluga opisan pod točkom 2.7. Dodatka 14 (a koji paket je tuženik odabrao u sklopu svojih ovlaštenja određenih Dodatkom 14), tužitelj je tuženiku fakturirao čak tri odvojene naknade, i to naknadu za XL paket opravdano, dok je naknadu za M paket te zasebnu naknadu za uslugu Carrier Ethernet tuženik osporio. Zaključno, tuženik ističe da ukoliko je tužitelju sporno da se sve fakturirane usluge mogu podvesti pod jedan XL paket usluga opisan pod točkom 2.7. Dodatka 14 te da razlika u cijeni predstavlja upravo osporeni iznos računa (odnosno utuženi iznos), na navedene okolnosti predlaže provođenje kombiniranog vještačenja po vještacima telekomunikacijske i financijske struke.

4. U daljnjem tijeku postupka, nastavljenom prema pravilima parničnog postupka, podneskom od 28. srpnja 2022. (list 174. -422. spisa) tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev, očitovao se na navode iz odgovora na tužbu te je dostavio daljnju dokumentaciju na kojoj isti temelji. Navodi u bitnome kako su navodi sadržani u odgovoru na tužbu neutemeljeni i to iz razloga koji se obrazlažu u nastavku. Nesporno je da je sukladno odlukama HAKOM-a od 8. srpnja 2020., 1. rujna 2020. tužitelj objavio Standardnu ponudu za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa te Dodatak 14

– Uvjeti korištenja HT veleprodajne usluge Data paket (dalje u tekstu: Dodatak 14) i Dodatak 18 – Uvjeti korištenja veleprodajne usluge Carrier Ethernet (dalje u tekstu: Dodatak 18) kojima su utvrđeni uvjeti i cijene pružanja veleprodajne usluge Data paket i Carrier Ethernet, a koji su stupili na snagu 1. listopada 2020. Tužitelj je obavijestio tuženika o objavi navedenih dokumenata te ga pozvao da usklade postojeće ugovore. Naime, u razdoblju koje je prethodilo objavi Standardne ponude, usluga Carrier Ethernet pružana je tuženiku temeljem postavljenog zahtjeva, a po uvjetima iz Cjenika Carrier Ethernet usluge, dok je Data paket usluga tuženiku pružan temeljem Ugovora o pružanju usluge Data paket br. 01/2015_TC (dalje u tekstu: Metronet Ugovor) od 24. travnja 2015. i Ugovora o pružanju usluga Data paket br. 01/2017_TC (dalje u tekstu: HEP Ugovor) od 1. srpnja 2017. Člankom 17.1. Metronet Ugovora i člankom 17.1. HEP Ugovora određeno je da se sklapaju na neodređeno vrijeme uz minimalno obvezno trajanje, koje je člankom 1.3. Dodatka 1 Metronet Ugovora utvrđeno u trajanju od pet godina, a člankom 1.2. Dodatka 1 HEP Ugovora u trajanju od dvije godine. Temeljem predmetnih Ugovora tužitelj je tuženiku dao u najam vodove koji omogućuju prijenos podataka stalnom vezom dogovorene brzine. Iako je za oba Ugovora isteklo minimalno obvezno trajanje, predmetni Ugovori su i dalje na snazi budući da su sklopljeni na neodređeno vrijeme te isti nikada nisu raskinuti. Sukladno odlukama HAKOM-a od 8. srpnja 2020. tužitelj je objavio Standardnu ponudu temeljem koje su usluge Data paket i Carrier Ethernet ponuđene svim ovlaštenim operatorima elektroničkih komunikacijskih usluga (dalje u tekstu: Operatori korisnici) pod jednakim uvjetima. Usluga Data paket i Carrier Ethernet je komercijalni naziv veleprodajne usluge najma vodova, a koju uslugu je prije objave Standardne ponude tužitelj pružao po komercijalnim uvjetima. Člankom 2.1. Dodatka 14 određeno je da prilikom kreiranja Data paketa svaki Operator korisnik i tužitelj zajedno definiraju količinu proizvoda i kapaciteta kao i realizaciju pojedinih servisnih tehnologija inicijalno uključenih u uslugu Data paket te da kod inicijalnog kreiranja paketa ne postoji maksimalni broj proizvoda koji može ući u podatkovni paket. To bi značilo da se prilikom kreiranja Data paketa u njega može uključiti neograničen broj vodova, ali je za priključenje svakog novog voda potrebno platiti jednokratnu naknadu. Pritom cijena ovisi o ugovorenom obveznom trajanju Ugovora. Dakle, kada tužitelj i tuženik ne bi imali već ranije sklopljene Ugovore, tuženik bi mogao, kao svaki drugi Operator korisnik, podnijeti zahtjev tužitelju u skladu sa Standardnom ponudom i ugovoriti Data paket XL i u njega uključiti sve vodove i kapacitete koji su mu potrebni, zatim za uključenje svakog novog voda platiti jednokratnu naknadu te potom plaćati mjesečnu naknadu. Ako bi se tijekom trajanja Ugovora kod tuženika pojavila potreba za najmom dodatnih vodova, predviđena je mogućnost naknadne aktivacije dodatnih vodova, s time da se takvi dodatni vodovi mogu aktivirati najranije protekom 6 mjeseci od početka minimalnog obveznog trajanja ugovora te je izričito određeno da takvi dodatni kapaciteti mogu biti isključivo novi vodovi, a ne postojeći. Prije stupanja Standardne ponude na snagu tužitelj je predložio tuženiku usklađivanje postojećih ugovora s Dodatkom 14 Standardne ponude na način da se na vodove unajmljene temeljem Metronet Ugovora primijene uvjeti za Data paket XL, a na vodove unajmljene temeljem HEP Ugovora da se primijene uvjeti za Data paket M, a da se Carrier ethernet usluga nastavi pružati prema uvjetima iz Dodatka 18 Standardne ponude. Tuženik nije pristao na predloženo usklađenje već je zahtijevao da se, bez raskida važećih Ugovora, svi unajmljeni vodovi objedine u XL paket, ali bez produljenja ugovorne obveze. Čak i kada bi se radilo o inicijalnom kreiranju paketa, a što ovdje nije slučaj, tužitelj ne bi mogao udovoljiti takvom zahtjevu jer je određivanje trajanja ugovorne obveze ključan element za definiranje cijene Data paketa XL. Međutim, kako se u konkretnom slučaju ne radi o inicijalnom kreiranju paketa, tužitelj nije mogao udovoljiti zahtjevu tuženika iz sljedećih razloga:

- Metronet i HEP Ugovor i dalje bi bili na snazi jer ih tuženik nije želio raskinuti;

- tuženik bi bio stavljen u povoljniji položaj od svih ostalih operatora korisnika (što je u suprotnosti s izričitim nalogom HAKOM-a o zabrani diskriminacije) jer bi mu se omogućilo ugovaranje paketa bez definiranja obveznog trajanja te jer bi mu se omogućilo formiranje paketa bez obveze plaćanja jednokratne naknade za nove vodove;

- iako je za važeće ugovore sklopljene na neodređeno vrijeme isteklo minimalno obvezno trajanje od 2 i 5 godina, tuženik nije želio produljiti ugovornu obvezu već je želio da se na sve vodove primijene uvjeti kao da je Data paket XL sklopljen na 5 godine (što je najpovoljnija opcija), ali bez ugovaranja obveznog trajanja. Dakle, tuženik je tražio da se važeći Ugovori ne raskinu ali da se de facto ne primjenjuju te da se svi unajmljeni vodovi objedine u jedan Data paket XL sukladno uvjetima iz Dodatka 14 za inicijalno kreiranje paketa ali da se ne plaća jednokratna naknada za uključenje novih vodova te da se ugovorna obveza ne produljuje. Budući da je tuženik u cijelosti osporio rješenje o ovrsi, tužitelj predlaže na okolnost visine tužbenog zahtjeva provesti kombinirano financijsko-telekomunikacijsko vještačenje.

5. Tuženik se očitovao na gore iznesene navode podneskom od 30. kolovoza 2022 (list 423.-427. spisa) istaknuvši u bitnome kako je nesporno da tužitelj isporučuje tuženiku uslugu najma vodova koji omogućuju prijenos podataka stalnom vezom dogovorene brzine te da je prije 1. listopada 2020. ta usluga najma vodova pružana kroz uslugu Carrier Ethernet (pružala se temeljem postavljenih zahtjeva tuženika, a po uvjetima iz Cjenika Carrier Ethernet usluge), te kroz uslugu Data paket, koja se pružala temeljem dva ugovora: Ugovora o pružanju usluge Data paket T br. 01/2015_TC od 24. travnja 2015. (dalje u tekstu: Metronet ugovor) i Ugovora o pružanju usluga Data paket br. 01/2017_TC (dalje u tekstu: HEP ugovor) od 1. srpnja 2017. Nesporno je također da je i za Metronet Ugovor (obvezno trajanje ugovora 5 godina) i za HEP Ugovor (2 godine) već u travnju 2020., odnosno u srpnju 2019. isteklo obvezno trajanje te da su predmetni Ugovori ostali na snazi i nakon tih razdoblja budući da su sklopljeni na neodređeno vrijeme (te nikada nisu raskinuti). Nije sporno ni da je 1. rujna 2020. tužitelj, temeljem obveza koje mu je Odlukama od 8. srpnja 2020. nametnuo HAKOM, objavio Standardnu ponudu za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa te Dodatak 14 – Uvjeti korištenja HT veleprodajne usluge Data paket (dalje u tekstu: Dodatak 14) i Dodatak 18 – Uvjeti korištenja veleprodajne usluge Carrier Ethernet (dalje u tekstu: Dodatak 18), a koji su stupili na snagu 1. listopada 2020. Nadalje, tuženik ističe kako nije sporno da je prije stupanja na snagu Dodatka 14 tužitelj predložio tuženiku usklađivanje postojećih ugovora s Dodatkom 14 na način da se na uslugu Data paket iz Metronet Ugovora primijene uvjeti nove usluge Data paket XL, da se na Data paket uslugu iz HEP ugovora primijene uvjeti nove usluge Data paket M te da se Carrier Ethernet usluga nastavi pružati prema uvjetima iz Dodatka 18 Standardne ponude, niti je sporno da tuženik nije pristao na taj prijedlog već je zahtijevao da se, bez raskida postojećih ugovora, Dodatak 14 započne primjenjivati na postojeće najmove na način da se svi unajmljeni vodovi objedine u jedinstvenu uslugu Data paket XL, i to bez produljenja ugovorne obveze. Zaključno, nije sporno da je tužitelj, unatoč nepostojanju dogovora, jednostrano postupio prema svojem gore opisanom prijedlogu te je nakon 1. listopada 2020. tuženiku fakturirao odvojene naknade za usluge Data paket XL, Data paket M i Carrier Ethernet. Tuženik posebno ističe da je tužitelj u svojem podnesku učinio nespornim kako je sve usluge najma vodova koje tuženik koristi tehnički moguće uključiti u jedinstvenu uslugu Data paket XL opisanu Dodatkom 14, a tužitelj je to potvrdio navodom kako bi ''tuženik mogao podnijeti zahtjev tužitelju u skladu sa Standardnom ponudom i ugovoriti Data paket XL i u njega uključiti sve vodove i kapacitete koji su mu potrebni''. Tuženik napominje da, ukoliko operator-kupac stekne pretpostavke za korištenje tužiteljevih usluga iz Dodatka 14, taj operator nužno ostvaruje uvjete najma ethernet vodova po povoljnijim cijenama iz Dodatka 14, umjesto nepovoljnijih cijena samostalne usluge Carrier Ethernet prema Dodatku 18. Upravo stoga je i sam tužitelj potvrdio da sve usluge najma vodova koje koristi tuženik, uključujući i Carrier Ethernet uslugu, mogu biti podvedene pod uslugu Data paket XL iz Dodatka 14. Tuženik nadalje iznosi argumente neosnovanosti tužbenog zahtjeva ističući da je sam tužitelj u bitnome postupio upravo na način kojeg svojim podneskom osporava kao nezakonit. Naime, upravo je tužitelj na postojeći ugovorni odnos s tuženikom primijenio odredbe Standardne ponude kao da se radi o inicijalnom kreiranju Data paketa, bez raskida važećih Ugovora, bez obveze plaćanja jednokratne naknade i bez produljenja ugovorne obveze. Tako je sam tužitelj, nakon stupanja na snagu Dodatka 14, ''inicijalno kreirao'' uslugu Data paket XL za usluge najma iz Metronet ugovora, kao i uslugu Data paket M za usluge najma iz HEP ugovora (niti jedna od tih usluga, niti ''XL'' niti ''M'', prije Dodatka 14 nije postojala). Nadalje, sam tužitelj je oba paketa kreirao bez da su raniji Ugovori raskinuti, bez plaćanja jednokratne naknade za priključenje te bez produljenja ugovorne obveze. Pravna dopustivost takvog tužiteljevog postupanja nije sporna, štoviše, tužitelj je bio dužan tako postupiti. Jedino što je sporno je tužiteljevo samoinicijativno ''cijepanje'' usluga koje pruža tuženiku na tri odvojena proizvoda, iako su se sve usluge mogle podvesti pod jedan proizvod (uslugu) određenu Dodatkom 14. Naime, iz sadržaja odredbe čl. 2.1. odjeljaka 2. i 5. Dodatka 14 proizlazi sljedeće:

- tužitelj je obvezan kreirati pakete po mjeri kupca (a što nužno podrazumijeva da je tužitelju zabranjeno jednu te istu uslugu nepotrebno cijepati na više proizvoda, kako bi kupac uz proizvod koji mu jest potreban (Data paket XL) još dodatno plaćao proizvode (Data paket M, Carrier Ethernet) koji mu nisu potrebni;

- tužitelj je obvezan cijene iz Dodatka 14 primijeniti ''na postojeće kapacitete'', a ne zasebno na svaki od postojećih Ugovora. a to znači da, ukoliko se svi postojeći kapaciteti kupca mogu potpasti pod jednu uslugu, tužitelj nije ovlašten samoinicijativno cijepati te kapacitete kako bi formirao i fakturirao više usluga (iako je prije možda i postojalo više odvojenih ugovora);

- tužitelj prilikom primjene cijena iz Dodatka 14 na postojeće kapacitete nema pravo obračunavati i jednokratnu naknadu za priključenje jer se ta naknada uopće ne spominje pod odredbom čl. 2.1. Dodatka 14 (a koji govori o primjeni Dodatka 14 na postojeće najmove). Dodatno, isti takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 7.1. Dodatka 14, prema kojem se jednokratna naknada obračunava tek kod inicijalnog priključenja usluge. U konkretnom poslovnom odnosu nema inicijalnog priključenja, s obzirom da već postoji usluga najma, te se na postojeći najam tek imaju primijeniti nove cijene;

-na postojeće kapacitete se imaju primijeniti tek nove cijene, bez obveze produljenja ugovora (obvezno produljenje ugovora nije propisano kod primjene Dodatka 14 na postojeće kapacitete).

S obzirom da su se svi ''kapaciteti'' tuženika u trenutku stupanja na snagu Dodatka 14 mogli uključiti u jedan Data paket XL, tužitelj je prilikom inicijalnog kreiranja paketa (koje je i mimo toga sam odradio, samo uz cijepanje paketa) bio dužan postupiti prema odredbi čl. 2.1. Dodatka 14, te izraditi paket po mjeri kupca, odnosno kreirati uslugu na način da sve usluge najma objedini u uslugu koja odgovara kupcu (a što znači u jedinstveni Data paket XL). Pored toga, sve da je tužitelj i smatrao da prilikom inicijalnog kreiranja paketa treba nastati obveza minimalnog trajanja ugovora, opet bi bio dužan paket kreirati po mjeri kupca, odnosno suzdržati se od nepotrebnog cijepanja usluge na više nepotrebnih proizvoda. Drugim riječima, ako tužitelj i smatra da je početkom primjene Dodatka 14 automatski nastala obveza minimalnog trajanja ugovora, tu obvezu bi bio ovlašten tek zasebno utužiti (ukoliko je tuženik eventualno ne bi poštivao – primjerice, prijevremenim otkazom ugovora). Tužitelj niti jednim temeljem zbog (hipotetskog) kršenja obveze poštivanja obveznog trajanja ugovora ne bi postao ovlašten tuženiku fakturirati nepotrebne usluge (a što je sukus ovog spora). No, tužitelj je sam inicijalno kreirao Data pakete XL i M bez produljenja ugovorne obveze, tako da taj tužiteljev argument otpada i iz samog njegovog postupanja. S tim u vezi tuženik ističe kako je neistinita tužiteljeva poentirajuća tvrdnja kako je tuženik navodno ''tražio da se važeći Ugovori ne raskinu ali da se de facto ne primjenjuju''. Tuženik jest tražio da se važeći Ugovori ne raskinu (i nisu se raskinuli, s obzirom da se konkretna usluga najma vodova i dalje obavlja), i tražio je da se neki njihovi dijelovi ne primjenjuju, ali ne de facto, već de iure. Naime, tuženik je zahtijevao da se postojeći Ugovori ne primjenjuju u onom dijelu u kojem su odredbe tih Ugovora protivne odredbama Dodatka 14. Dakle, tuženik je tek zahtijevao usklađenje postojećih ugovora s Dodatkom 14., što predstavlja i regulatornu obvezu tužitelja. Zaključno, tuženik ukazuje i da je neistinita i tužiteljeva tvrdnja kako bi drugi operatori bili diskriminirani u slučaju da se tuženiku dopusti kreiranje jedinstvenog Data paketa XL bez jednokratne naknade za priključenje i bez ugovorne obveze, i to iz sljedećih razloga:

- upravo je tužitelj kreirao Data pakete XL i M za tuženika bez tih spornih jednokratnih naknada i bez novih ugovornih obv55eza pa je dakle, tužiteljevom logikom, sam tužitelj postupao diskriminatorno; Dodatak 14 niti jednom odredbom ne ovlašćuje tužitelja naplaćivati jednokratnu naknadu za priključenje za one usluge koje se faktički već pružaju. Također, Dodatak 14 niti jednom odredbom tužitelja ne ovlašćuje na postojeće ugovorne odnose nametati produljenje ugovorne obveze (baš time bi postojeći kupci bili diskriminiranu u odnosu na nove, jer bi tuženikova ugovorna obveza za Metronet Ugovor ukupno iznosila 10 godina – 5 inicijalno ugovorenih, i 5 ''novih''). Isto tako, tužiteljevim postupanjima i pravnim shvaćanjima diskriminiran je isključivo tuženik u odnosu na bilo kojeg operatora koji prije Dodatka 14 nije imao ugovor s tužiteljem. To potvrđuje i sam tužitelj u svojem podnesku sljedećim navodom: ''kada tužitelj i tuženik ne bi imali već ranije sklopljene Ugovore, tuženik bi mogao, kao svaki drugi Operator korisnik, podnijeti zahtjev tužitelju u skladu sa Standardnom ponudom i ugovoriti Data paket XL i u njega uključiti sve vodove i kapacitete koji su mu potrebni''. Dakle, po tumačenju tužitelja, tuženik, koji u trenutku stupanja na snagu Dodatka 14 već koristi uslugu najma i samo to nastavlja činiti, mora kroz 12 mjeseci platiti 1.614.000,00 kn više od bilo kojeg drugog korisnika koji bi identične kapacitete najma zatražio nakon stupanja na snagu Dodatka 16. Za razliku od navodne, hipotetske i pravno nepostojeće diskriminacije na koju se poziva tužitelj, a koja bi navodno nastala zbog izbjegavanja obveznog trajanja ugovora (iako ono za postojeće ugovore niti je propisano, niti se cijena razlikuje za vrijeme ili nakon obveznog trajanja), ili zbog navodnog izostanka naplate jednokratnih naknada za priključenje (koje tužitelj za postojeće ugovore ionako nije niti ovlašten fakturirati jer novog priključenja nema), tužiteljevo diskriminiranje tuženika u odnosu na nove korisnike je i eksplicitno i stvarno. Štoviše, mjerljivo je u konkretnim milijunima kuna. Ta milijunska diskriminacija izravno proizlazi iz tužiteljevog samovoljnog postupanja i nezakonite primjene odredaba Dodatka 14. čime tužitelj izravno krši obveze nediskriminacije propisanu točkama III. Izreka Rješenja HAKOM-a od 8. srpnja 2020.

6. U nastavku postupka stranke su brojnim podnescima dopunjavale početne tvrdnje iznesene u tužbi odnosno odgovoru na tužbu na način da su na teorijskoj razini izložile svoja pravna shvaćanja te otvorile pravna pitanja koja su se pokazala kao sporna u ovoj pravnoj stvari, s time da je tuženik podneskom od 6. ožujka 2024. (list 463. -482. spisa) dostavio Rješenje inspektora elektroničkih komunikacija HAKOM-a od 2. listopada 2023., KLASA: UP/I-344-07/23-01/46, URBROJ: 376-05-23-29 navevši kako inspektor njime dodatno potvrđuje neosnovanost tužbenog zahtjeva utvrđenjem kako je tužitelj, pružajući uslugu najma vodova (koja usluga je predmet ovog postupka), kršio svoje regulatorne obveze transparentnosti i nediskriminacije, zbog čega je tuženiku neosnovano naplaćivao znatno višu naknadu od one na koju je imao pravo, i to u iznosima koji u svakom slučaju premašuju sporne naknade utužene u ovom postupku. Inspektor predmetnim rješenjem utvrđuje da je tužitelj, čak i mimo kršenja Dodatka 14, kršio svoje regulatorne obveze vezane za Dodatak 16, čime je onemogućio tuženika da za najam spornih vodova koristi uslugu DC povezivanje, koja bi za tuženika bila još povoljnija od uključivanja svih tuženikovih vodova u samo jedan Data paket XL, zbog čega je tužitelj tuženiku u utuženom razdoblju fakturirao između 26.638,00 EUR i 69.788,00 EUR mjesečno više od onog na što je imao pravo. Iznos koji je tužitelj tuženiku svaki mjesec neosnovano obračunavao za uslugu najma vodova u svakom slučaju premašuje sporne iznose koji su predmet ovog postupka (iz diskriminatorne primjene Dodatka 14 proizlazi neosnovanost utuženih naknada u iznosima između 17.168,03 EUR i 19.275,99 EUR mjesečno, koji iznosi su predmet ovog postupka). Dakle, tužiteljeve povrede utvrđene rješenjem od 2. listopada 2023. u cijelosti ''pokrivaju'' iznose utužene u ovom postupku. Štoviše, prema Rješenju inspektora od 2. listopada 2023., tuženik tužitelju ne da je za najam spornih vodova ostao nešto dužan, već je, plaćajući ono što je smatrao nespornim, svaki mjesec plaćao previše.

7. Nadalje, podneskom od 27. rujna 2024. tuženik je u prilog svojih tvrdnji o svojevoljnom, netransparentnom i diskriminatornom postupanju tužitelja u ugovornom odnosu koji je predmet ovog spora, naveo i da je tužitelj 2. kolovoza 2024. postupio po zahtjevu tuženika i migrirao sve vodove koji su predmet ovog postupka u Okvirni Ugovor o korištenju iznajmljenih elektroničkih komunikacijskih vodova, odnosno na povoljnije uvjete iz Standardne ponude Hrvatskog Telekoma d.d. za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa (sastavni dio koje je i Dodatak 14 koji regulira sporna pitanja u ovom postupku). Tužitelj je ovu migraciju izvršio ne iznoseći nikakve prigovore ni starim ugovornim obvezama, niti novim ugovornim obvezama, niti fantomskim jednokratnim naknadama odnosno ne spominjući ništa što ga je navodno sprječavalo da 2020. godine postupi po tuženikovom zahtjevu za migraciju svih vodova u Data paket XL. Tuženik ukazuje kako i ovo postupanje tužitelja iz kolovoza 2024. dokazuje koliko je svojevoljno i netransparentno bilo njegovo postupanje u 2020. Nadalje, odmah nakon zahtjeva tuženika za migraciju njegovih vodova iz pravnog okvira Dodatka 14, tužitelj je smanjio minimalnu mjesečnu naknadu za sporni Data paket M, a tuženik je to saznao jer mu je pro rata fakturirana naknada za jedan dan u kolovozu 2024. Do srpnja 2024 tužitelj je obračunavao minimalnu mjesečnu naknadu u iznosu od 20.932,64 EUR, a za kolovoz 2024 je smanjio minimalnu mjesečnu naknadu na iznos od 10.259,01 EUR. Dakle, naknada za paket M je iz nekog razloga iznosila dvostruko više dok ju je koristio tuženik.

8. Tužitelj se podneskom od 12. svibnja 2025. (list 501. -503. spisa) očitovao na gore iznesene navode i dostavljenu dokumentaciju istaknuvši u bitnome kako je tuženikova tvrdnja da iz rješenja HAKOM-a od 2. listopada 2023. proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva neosnovana budući da je predmetno rješenje doneseno u inspekcijskom nadzoru koji je pokrenut na okolnost pružanja usluge Data Centar povezivanje (dalje: usluga DC povezivanje), dok se postupak u ovoj pravnoj stvari vodi jer tuženik odbija platiti naknadu za uslugu Data paket koja mu je nesporno pružena i koju je nesmetano koristio kroz utuženo razdoblje. Dakle, tužitelj je tijekom 2020. i 2021. tuženiku pružio uslugu Data paket, tuženik je pruženu uslugu uredno koristio ali je odbio platiti naknadu za njeno korištenje, a svoje neplaćanje opravdava utvrđenjima iz postupka u kojem se HAKOM bavio uvjetima pružanja druge usluge, usluge DC povezivanje. Nadalje, tužitelj ističe kako su tuženikovi navodi o tome što je inspektor predmetnim rješenjem navodno utvrdio potpuno neosnovani te ukazuje da je čitanjem predmetnog rješenja lako utvrditi da tvrdnja tuženika uopće ne proizlazi iz predmetnog rješenja već da predstavlja samo pogrešno i tendenciozno tuženikovo tumačenje pri čemu tužitelj napominje da iznos od 26.638 EUR i 69.788 EUR nije „utvrdio“ nitko drugi nego sam tuženik te se u cijelosti osporava takav obračun, kao i pretpostavka temeljem koje je obračun izrađen. Nadalje, nakon što su se od 1. kolovoza 2021. izmijenile cijene unutar Standardne ponude za iznajmljene elektroničke komunikacijske vodove, tuženik je podnio zahtjev za prebacivanje određenih vodova iz M i XL paketa u Okvirni ugovor o korištenju iznajmljenih elektroničkih komunikacijskih vodova, a tužitelj je udovoljio takvom zahtjevu. Također, kako su se od 1. kolovoza 2024. ponovo izmijenile cijene unutar Standardne ponude za iznajmljene elektroničke komunikacijske vodove, tuženik je podnio novi zahtjev za prebacivanje preostalih vodova iz M paketa u Okvirni Ugovor o korištenju iznajmljenih elektroničkih komunikacijskih vodova, a udovoljavanjem takvom zahtjevu tuženika prebačeni su svi vodovi iz HEP ugovora te od tada tužitelj ne naplaćuje nikakvu naknadu za M paket. Zahtjevu tuženika iz 2021. i 2024. tužitelj je udovoljio jer su za to bili ispunjeni svi uvjeti te jer za udovoljavanje takvom zahtjevu nisu postojale nikakve prepreke. Za razliku od zahtjeva za prebacivanje vodova iz M i XL paketa u Okvirni Ugovor o korištenju iznajmljenih elektroničkih komunikacijskih vodova kojem se moglo udovoljiti, zahtjevu za prebacivanje vodova iz M paketa u XL paket nije se moglo udovoljiti iz razloga koji su detaljno obrazloženi tijekom ovog postupka, a prvenstveno iz razloga jer bez definiranja jedinstvenog obveznog trajanja nije moguće utvrditi cijenu usluge. Tužitelj smatra da udovoljavanje zahtjevu tuženika nije dokaz neosnovanosti tužbenog zahtjeva i opravdanosti tuženikovog neplaćanja za nesporno pružene usluge, nego čak štoviše, da je udovoljavanje zahtjevu tuženika u 2021. i 2024. dokaz općenito zakonitog i nediskriminatornog postupanja tužitelja.

9. Tijekom postupka sud je pročitao: presliku elektroničke poruke s osporavanjem spornih iznosa faktura (list 77.-95. spisa), Standardnu ponudu Hrvatskog Telekoma d.d. za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa – Dodatak 14 – uvjeti korištenja veleprodajne usluge Data paket (list 96.-142. i 242.-289. spisa), Odluku HAKOM-a od 8. srpnja 2020. KLASA: UP/I-344-01/20-03/02; URBROJ: 376-05-1-20- 13 (list 144.-146. spisa) i KLASA: UP/I-344-01/20-03/01; URBROJ: 376-05-1-20-8 (list 147.-150. spisa), Standardnu ponudu Hrvatskog Telekoma d.d. za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa (list 179.-241. spisa), Dodatak 18 – Uvjeti korištenja veleprodajne usluge Carrier Ethernet (list 290.-304. spisa), Cjenik Carrier Ethernet usluga (list 305.-314. spisa), Ugovor o pružanju usluge Data paket br. 01/2015_TC s Dodatkom 1., Dodatkom 2. i Dodatkom 3. (list 315.-343. spisa), Ugovor o pružanju usluga Data paket br. 01/2017_TC s Dodatkom 1., Prilogom 1., Prilogom 2. i Prilogom 3. (list 344.-363. spisa), poruku elektroničke pošte ŽJ, zaposlenice tuženika, od 26.11.2020. godine (list 364.-366. spisa), preslike računa (list 367.-388. spisa), preslike specifikacija uz račune (list 389.-422. spisa), Rješenje inspektora elektroničkih komunikacija HAKOM-a od 2. listopada 2023., KLASA: UP/I- 344-07/23-01/46, URBROJ: 376-05-23-29 (list 466.-475. spisa), elektroničku prepisku tuženika i HAKOM-a (list 476.-472. spisa), elektroničku prepisku VJ (A1)

– ŠJ (HT) (list 493.-496. spisa), privremeno rješenje HAKOM-a od 21. listopada 2022. (list 515. -517. spisa), odluku HAKOM-a od 10. lipnja 2021. (list 519. - 523. spisa), Specifikaciju Data Paket M za 07.2024 i Specifikacija Data Paket M za 08.2024 (list 523.-532. spisa), odluku HAKOM-a od 20. srpnja 2023. (list 533. -549. spisa), presliku prepiske elektroničkom poštom (list 549. -550. spisa), Zahtjev za izmjenom standardne ponude Hrvatskog Telekoma d.d. za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa – izmjena cijena od 15. srpnja 2022. (list 551. -554. spisa), presudu ovog suda poslovni broj Povrv-146/2025 (list 559.-585. spisa), žalbu ovdje tužitelja u predmetu poslovni broj Povrv-146/2025 (list 587.-593. spisa) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka GJ (list 595. -599. spisa) i VJ (list 599.-603. spisa).

10. Izvedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

11. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 214.337,87 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po pojedinim iznosima glavnice od dospijeća do dana plaćanja, a koji iznos predstavlja razliku u cijeni po kojoj je tužitelj obračunao tuženiku naknadu za korištenje vodova na ime usluga Data paket M i Carrier Ethernet u razdoblju od studenog 2020. do studenog 2021. (koje usluge u bitnome predstavljaju uslugu najma vodova Ethernet tehnologije), i cijene koja bi bila fakturirana da su sve usluge obračunate prema cijenama za XL paket usluga.

12. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženikov pravni prednik, društvo Metronet telekomunikacije d.d., 24. travnja 2025. sklopili Ugovor o pružanju usluge Data paket br. 01/2015_TC (list 315. – 326. spisa; dalje: Metronet ugovor), kojim su uređena prava i obveze u pogledu pružanja usluge povezivanja različitih lokacija putem kapaciteta koji se pružaju na Ethernet i DWDM platformama u mrežu za prijenos podataka (dalje u tekstu: Data paket), pri čemu je sadržaj i opseg Data paketa definiran u Dodatku 1 tog Ugovora te budućim dodacima tom Ugovoru koji će se naknadno sklapati u slučaju potrebe za povezivanjem novih lokacija ovdje tuženika, odnosno operatora u mrežu za prijenos podataka i/ili za promjenu brzine već ugovorenih kapaciteta u okviru usluge Data paketa. Odredbom čl. 15. st. 1. i st. 2. Metronet ugovora ugovoreno je, između ostaloga, da je HT ovlašten jednostrano izmijeniti cijene i uvjete pružanja usluga Data paket u skladu s važećim propisima nakon proteka razdoblja minimalnog obveznog trajanja Ugovora navedenog u Dodatku 1, a u slučaju odluke nadležnog regulatornog tijela ili izmjena važećih propisa kojima se nameću izmjene cijena i/ili uvjeti korištenja predmetne usluge, HT će prilagoditi svoje cijene i/ili uvjete korištenja usluge Data paket sukladno odluci nadležnog regulatornog tijela odnosno izmjenama važećih propisa. Odredbom čl. 17. st. 1. Ugovora određeno je da se isti sklapa na neodređeno vrijeme uz minimalno obvezno trajanje navedeno u Dodatku 1., dok je st. 2. navedenog članka određeno da operator prihvaća i suglasan je da neće otkazati Ugovor tijekom minimalnog obveznog trajanja koje je definirano u Dodatku 1, a u svrhu izbjegavanja dvojbi, otkazivanje pojedine ugovorene lokacije/kapaciteta koje su obuhvaćene važećim Dodatkom/Dodacima Ugovora neće se smatrati otkazivanjem Ugovora.

13. Nadalje, nesporno je da je Dodatkom 1. Metronet Ugovora (list 327.-337. spisa) ugovoreno obvezno početno trajanje Ugovora od pet godina od dana sklapanja Ugovora (čl. 3.), da je ugovoreno kako usluga Data paketa uključuje 28 DWDM vodova i 39 Ethernet vodova dok smanjenje broja DWDM i Ethernet vodova ispod tog broja i/ili otkazivanje kapaciteta ispod volumena DWDM odnosno Ethernet vodova inicijalno ugovorenog Data paketa neće imati za posljedicu smanjenje iznosa ugovorene mjesečne naknade (čl. 7.). Sukladno odredbi čl. 2. st. 1., ukupan broj DWDM vodova na početku Ugovora je 28, od čega je 7 vodova s 10G sučeljem i 21 s 1G sučeljem, pri čemu ukupan ugovoreni kapacitet inicijalno ugovorenog DWDM paketa na početku Ugovora iznosi 34 Gbit/s. Ukupan broj Ethernet vodova na početku Ugovora je 39 s kapacitetom 313 Mbit/s (čl. 11. Dodatka 1).

14. Između stranaka nije sporno ni da su Dodatkom 2. Metronet Ugovora (list 338.- 340. spisa) u uslugu uključena 33 Ethernet voda koje Operator, odnosno ovdje tuženik već ima uspostavljene i koje koristi za potrebe pružanja usluge korisniku, a za navedene vodove ugovoreno je da će plaćati dodatan iznos mjesečne naknade, niti je sporno da je Dodatkom 3. Metronet Ugovoru (list 341.-343. spisa) izmijenjen, između ostalog, i čl. 12. st. 4. Dodatka 1. Metronet Ugovoru.

15. Nadalje, nesporno je i da je 1. srpnja 2017. između tužitelja i pravnog prednika tuženika sklopljen Ugovor o pružanju usluga Data paket br. 01/2017_TC (dalje: HEP Ugovor, list. 344. – 355. spisa) kojim je ugovoreno pružanje usluga povezivanja različitih lokacija putem kapaciteta koji se pružaju na Ethernet i SDH platformama u mreži za prijenos podataka (dalje: Data paket). Sadržaj i opseg Data paketa definiran je u Dodatku 1 tog Ugovora te budućim dodacima koji će se naknadno sklapati u slučaju potrebe za povezivanjem novih lokacija operatora u mrežu za prijenos podataka i/ili za promjenu brine već ugovorenih kapaciteta u okviru usluge Data paket (čl. 1. st. 1. i 2.). Odredbom čl. 15. st. 1. HEP ugovora ugovoreno je da je HT ovlašten jednostrano izmijeniti cijene i uvjete pružanja usluge Data paket u skladu s važećim propisima nakon proteka minimalnog obveznog trajanja ugovora navedenog u Dodatku 1 Ugovora, a u slučaju odluke nadležnog regulatornog tijela ili izmjena važećih propisa kojima se nameću izmjene cijena i/ili uvjeti korištenja predmetne usluge, HT će prilagoditi svoje cijene i/ili uvjete korištenja usluge Data paket sukladno odluci nadležnog regulatornog tijela odnosno izmjenama važećih propisa. Odredbom čl. 17. HEP Ugovora određeno je da se isti sklapa na neodređeno vrijeme uz minimalno trajanje navedeno u Dodatku 1., te da operator prihvaća i suglasan je da neće otkazati Ugovor tijekom minimalnog obveznog trajanja, a u svrhu izbjegavanja dvojbi, otkazivanje pojedine ugovorene lokacije/kapaciteta koje su obuhvaćene važećim Dodatkom/Dodacima neće se smatrati otkazivanjem Ugovora. Dodatkom 1. HEP Ugovoru (list 356.-363. spisa) stranke su, između ostaloga, ugovorile obvezno početno trajanje Ugovora od dvije godine te je ugovoreno da usluga DANA PAKET uključuje 37 Ethernet vodova i 6 SDH vodova, dakle ukupno 43 vodova.

16. Između stranaka nije sporno niti da je 8. srpnja 2020. Vijeće Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM) donijelo Odluku, KLASA: UP/I-344- 01/20-03/02; URBROJ: 376-05-1-20-13 (list 144.-146. spisa) kojom je utvrđeno da je mjerodavno tržište veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa koji se pruža na fiksnoj lokaciji podložno prethodnoj regulaciji (t. I. izreke), da se trgovačko društvo Hrvatski Telekom d.d. određuje operatorom sa značajnom tržišnom snagom na tržištu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa koji se pruža na fiksnoj lokaciji (t. II. izreke), da se tom trgovačkom društvu određuju sljedeće regulatorne obveze: obveza pristupa i korištenja posebnih dijelova mreže, obveza nediskriminacije, obveza transparentnosti, obveza nadzora cijena i vođenja troškovnog računovodstva i obveza računovodstvenog razdvajanja (t. III. izreke), da su način, uvjeti i rokovi provođenja regulatornih obveza iz točke III. ove odluke propisani dokumentom Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti "Tržište veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa koji se pruža na fiksnoj lokaciji" koji je u cijelosti sastavni dio ove odluke, a trgovačko društvo iz točke II. odluke je obvezno u potpunosti izvršavati sve određene mu regulatorne obveze (t. IV. izreke).

17. Nesporno je i da je tužitelj, prema gore navedenoj Odluci HAKOM-a od 8. srpnja 2020., 1. listopada 2020. objavio Standardnu ponudu za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa (list 179.-241. spisa) koja se usluga odnosi na digitalne vodove koji koriste SDH, PDH i (S)HDSL tehnologiju (tradicionalni digitalni vodovi), Ethernet tehnologiju te xWDM tehnologiju, a koje su usluge temeljem predmetne Odluke ponuđene svim ovlaštenim operatorima pod jednakim uvjetima, a ne više po komercijalnoj osnovi. Isto tako, nesporno je da je tužitelj objavio i Dodatak 14 Standardnoj ponudi – Uvjeti korištenja veleprodajne usluge Data paket (list 242.-289. spisa) s primjenom od 1. listopada 2020.

18. Između stranaka nije sporno da je 1. listopada 2020., odnosno danom stupanja na snagu Standardne ponude, bilo isteklo obvezno petogodišnje minimalno trajanje Metronet Ugovora i dvogodišnje minimalno trajanje HEP Ugovora, niti je sporno da su predmetni Ugovori ostali na snazi i nakon tih razdoblja budući da su sklopljeni na neodređeno vrijeme te nikada nisu raskinuti.

19. Nadalje je nesporno da je tužitelj nakon 1. listopada 2020., odnosno nakon stupanja na snagu Standardne ponude, uslugu ugovorenu Metronet Ugovorom uskladio s Dodatkom 14 Standarde ponude, i to na način da je za unajmljene vodove primijenio uvjete iz Data XL paketa, a na što je tuženik pristao te ista nije predmet ovoga spora.

20. Nesporno je i da je za unajmljene vodove temeljem HEP Ugovora tužitelj primijenio uvjete za Data M paket, da na to tuženik nije pristao, da je zahtijevao da se vodovi unajmljeni temeljem HEP Ugovora objedine u Data paket XL po cijeni koja je predviđena za ugovore sklopljene na neodređeno vrijeme s petogodišnjim obveznim trajanjem, i to na način da se vodovi unajmljeni temeljem HEP Ugovora prebace u Data paket XL kao dodatni vodovi, te je nesporno da tužitelj tom zahtjevu nije udovoljio.

21. Zaključno, nesporno je da je tuženik djelomično osporio te vratio tužitelju račune za unajmljene vodove temeljem HEP Ugovora istaknuvši kako vodovi trebaju biti obračunati unutar XL, a ne M paketa odnosno da trebaju biti obračunati prema cijenama za tradicionalne digitalne vodove iz Standardne ponude za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa (SDH vodovi), a navedeno je razvidno i iz dostavljenih preslike poruka elektroničkom poštom (list 77.-95. spisa).

22. Između stranaka je sporno da li je tužitelj imao pravo naplaćivati pružene usluge najma vodova temeljem postojećeg Ugovora primjenom cijena utvrđenih Dodatkom 14 Standardne ponude za Data paket M, ili je te usluge trebao naplaćivati primjenjujući cijene unutar DATA XL paketa za dodatne vodove.

23. Tijekom postupka na okolnost pregovora oko sklapanja novog ugovora između stranaka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka svjedoka GJ, u to vrijeme direktorice u Odjelu za prodaju i isporuku proizvoda i usluga u Hrvatskom telekomu. Svjedokinja je iskazala u bitnome kako je Hrvatski telekom od strane HAKOM-a dobio zahtjev da sve dotadašnje komercijalne ugovore koji se tiču DATA usluga i kapaciteta objavi kroz standardnu ponudu, a što je HT i odredio kroz Standardnu ponudu za visokokvalitetni pristup i relevantne dodatke koju su objavili 1. rujna 2020., s primjenom 1. listopada 2020. Prije objave standardne ponude, HT i A1 imaju sklopljena dva ugovora, jedan koji se u komercijalom životu zvao METRONET a drugi HEP. HT je kroz visokokvalitetni pristup pokrio oba ta ugovora, jedan kroz paket XL, a drugi kroz paket M. Rukovodili su se elementima dotadašnjih komercijalnih ugovora i nastojali dotadašnje komercijalne ugovore uklopiti u regulirane Data pakete koji su objavljeni 1. rujna 2020., s primjenom 1. listopada 2020., pri čemu im je bio bitan minimalni ugovorni period najma svakog pojedinog ugovora, tehnologija i kapaciteti. S objavom standardne ponude, kontaktirali su i obavijestili A1 koji ne prihvaća njihovu objavu na način da je dotadašnji METRONET Ugovor adekvatan ugovoru XL, a dotadašnji HEP Ugovor da je adekvatan ugovoru M. Istaknula je da se tužitelj, kao regulirani operator sa značajnom tržišnom snagom, mora pridržavati svega navedenog u standardnoj ponudi i postupati prema svim sudionicima na tržištu na isti način. S obzirom da su dotadašnji komercijalni ugovori bili i dalje na snazi i niti jedan od ta dva Ugovora nije bio raskinut, nisu bili u mogućnosti prihvatiti tadašnji zahtjev A1 za uključivanje vodova iz HEP ugovora kao dodatnih u XL paket. Znači, XL paket je posljedica ugovora koji je inicijalno bio ugovoren na minimalni period najma od 5 godina, a HEP Ugovor koji je ekvivalent M paketu je bio ugovoren na minimalni ugovoreni period najma od 2 godine. S obzirom na različite ugovorene periode i komercijalni uvjete svakog pojedinog kapaciteta iz tih Ugovora su drugačije definirani. Napomenula je i da su CARRIER NET vodovi naplaćivani prema Carrier Ethernet cjeniku i niti za njih nisu vidjeli prostora da ih naplaćuju prema XL paketu kao dodatne vodove s obzirom na objavljenu standardnu ponudu visokokvalitetnog pristupa. S obzirom da se nisu uspjeli dogovoriti, tužitelj je sukladno svemu navedenom ispostavio fakture prema A1, i to nastavno na METRONET Ugovor prema XL paketu, a nastavno na HEP Ugovor prema M paketu, i za Carrier Ethernet vodove prema Carrier Ethernet cjeniku. Svjedokinja je pojasnila da XL paket pokriva DWDM tehnologiju i ETHERNET tehnologiju, a M paket pokriva Ethernet tehnologiju. Znači, niti jedan od ta dva paketa ne pokriva tradicionalnu SDH tehnologiju, a budući u nekadašnjem HEP Ugovoru postoji nekoliko SDH vodovoda, oni su naplaćivani prema osnovnoj standardnoj ponudi što nije nikada bilo sporno među strankama. Iz svega toga je nastao spor jer je A1 te fakture djelomično osporavao i smatrao da svi vodovi Ethernet trebaju biti nadodani kao dodatni u XL paketu. Na upit može li pojasniti od kojih dijelova se sukladno standardnoj ponudi sastoji Data paket, navela je da se isti sastoji od osnovnog dijela inicijalno inkrementalnih vodova (dodatni vodovi na vodove iz osnovnog paketa koji se ugovaraju u trenutku sklapanja ugovora) i dodatnih vodova, dok je na upit može li pojasniti razliku između inkrementalnih i dodatnih vodova odgovorila da u fazi kreiranja paketa, ukoliko operator ima potrebu za ugovoriti kapacitet veći od onog koji predviđa osnovni dio paketa, to može učiniti kroz inicijalno inkrementalne vodove i na taj način osnovni dio plus inicijalno inkrementalni vodovi čine tzv. "take or pay" mjesečni iznos što je zapravo minimalni iznos mjesečne fakture na koji se operator obvezuje za vrijeme trajanja ugovora. Znači, da se operatoru omogući daljnje poslovanje po tom ugovoru, postoje dodatni vodovi koji zadovoljavaju njegove buduće potrebe poslovanja. To su neki novi vodovi i dodatne vodove je operator u mogućnosti uključivati po isteku perioda od 6 mjeseci od sklapanja ugovora. Znači, ideja je da se trenutne potrebe riješe kroz osnovni dio i inicijalno inkrementalne vodove, a da se budući zahtjevi pokriju kroz dodatne vodove. Na daljnji upit, a imajući u vidu da je izjavila da je A1 tražio da se vodovi iz HEP Ugovora prebace kao dodatni vodovi u XL paket, zbog čega mu to HT nije omogućio, svjedokinja je odgovorila prvenstveno zato što je HEP Ugovor i dalje bio na snazi i nikada nije raskinut i sam zahtjev ne prejudicira da su vodovi iz HEP ugovora koje je A1 tražio da se uključe kao dodatni, novi vodovi, dok je na upit da li ti dodatni vodovi predstavljaju samo nove ili već korištene vodove, odgovorila da to trebaju biti novi vodovi. Odgovarajući na daljnje upite svjedokinja je iskazala i da A1 nije nikada spominjao želju da se raskinu postojeći Ugovori te da nikada nije stavio zahtjev za sklapanja novog ugovora sukladno odredbama standardne ponude. Nadalje, na upit punomoćnice da li po broju HEP Ugovor odgovara M paketu, iskazala je da odgovara i da je to i obrazložila u svom iskazu prilikom tumačenja osnovanog dijela paketa i inicijalno inkrementalnih vodova. Pri tome je stavila naglasak da osnovni dio paketa nije ograničavajući faktor za sklapanje M paketa i to iz razloga što osnovni dio M paketa predviđa maksimalnu količinu od 25 vodova, a sve što je iznad tih 25 vodova ulazi u inicijalno inkrementalne vodove. Na daljnji upit da li je u vrijeme stupanja standardne ponude na snagu postojalo još drugih operatora osim tuženika sa sličnom situacijom, odgovorila je da je, da se nisu našli u problematičnoj situaciji kao s A1, dok je na upit da li je u tom slučaju primijenjena standardna ponuda onako kako je objavljena odgovorila da je. Na upit da li bi tužitelj nekom novom korisniku odnosno operatoru prilikom sklapanja novog ugovora dopustio da svi vodovi koji su predmet ovog postupku, dakle vodovi iz HEP Ugovora, iz METRONET Ugovora te Carrier Enthernet vodovi budu uključeni u samo jedan DATA XL paket, svjedokinja je naglasila da SDH vodovi tehnološki nisu pokriveni XL paketom već se naplaćuju kroz osnovni dio standardne ponude. DVDM I Ethernet vodovi se mogu ugovoriti prema pravilima u XL paketu, znači uz određen minimalni ugovoreni period najma i minimalnu mjesečnu naknadu. Na idući upit može li reći koja konkretno odredba Dodatka 14 Standardne ponude ovlašćuje tužitelja da na svaki zasebni prijašnji komercijalni ugovor primjenjuje zasebni Data paket propisan Dodatkom 14, odgovorila je da su oni imali zadatak objaviti dotadašnje komercijalne ugovore i s obzirom da su ugovori bili na snazi, rukovodili su se objavljenim Data paketima u Standardnoj ponudi odnosno Dodatku 14. Na upit da li se dakle radilo o tumačenju te odredbe od strane tužitelja ili je to bilo striktno Dodatkom 14 propisano, svjedokinja je odgovorila da se radilo o tumačenju ovisno o uvjetima koji su u relevantnim ugovorima definirani. Na upit, a imajući u vidu da je izjavila kako A1 nije nikada postavio zahtjev za sklapanjem novih ugovora nakon stupanja na snagu Dodatka 14 Standardne ponude, je li A1 ikada postavio zahtjev da se cijene i uvjeti iz Dodatka 14 primijene na postojeće ugovore, odgovorila je da, ukoliko je dobro razumjela pitanje, iz elektroničke pošte kolegice ŽJ iz A1 proizlazi da su tražili primjenu cijena međutim nisu se htjeli obavezati na potpis novog ugovora na minimalni ugovoreni period najma niti su se htjeli obavezati na minimalnu mjesečnu naknadu koja nastaje u trenutku sklapanja ugovora. Na daljnji upit da li je nesklapanje novog ugovora bila prepreka da se cijene i uvjeti iz Dodatka 14 Standardne ponude primjene na postojeće ugovore između stranaka, svjedokinja je odgovorila da su cijene iz Dodatka 14 primijenjene sukladno postojećim ugovorima. Zaključno, na upit da li je sukladno odredbama Dodatka 14 Standarde ponude koje definiraju način određivanja cijene za Data paket, moguće odrediti jedinstvenu cijenu ako se u taj paket uključuju vodovi korišteni temeljem Ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme s dvogodišnjim obveznim trajanjem i vodovi koji se koriste temeljem Ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme s petogodišnjim obveznim trajanjem, odgovorila da na to pitanje može odgovoriti jedino na način da vodovi koji su sklopljeni uz ugovor na minimalni rok od 2 godine bez obzira na protek tog roka imaju definiranu cijenu za dvogodišnji najam dok god je ugovor na snazi, odnosno dok se ne raskine, pa stoga smatra da jedinstvenu cijenu nije bilo moguće odrediti. U odnosu na navedeno pitanje tuženik je istaknuo kako u trenutku stupanja na snagu Dodatka 14 nisu više postojala nikakva obvezna trajanja ugovora, s obzirom da su u cijelosti konzumirana u prethodnom razdoblju.

24. Nadalje, iz iskaza svjedokinje VJ, koja je iskazivala o okolnostima dogovora stranaka oko konkretnog poslovnog odnosa, a koja je i u predmetnom razdoblju bila voditeljica veleprodaje u društvu A1 Hrvatska d.o.o., proizlazi kako je 1. rujna 2020. HT objavio novu Standardnu ponudu za visokokvalitetni pristup (koja se odnosi na uslugu najam vodova). Iz HT su ih obavijestili o novoj Standardnoj ponudi i najavili slanje prijedloga specifikacija, odnosno prijedloga primjene te nove Standardne ponude na njihove postojeće vodove. Standardna ponuda je stupila na snagu 1. listopada 2020., i tada su dobili od HT-a prijedloge konkretnih specifikacija na temelju kojih se inače izdaju računi po sklopljenim ugovorima, pri čemu im HT nije dao dodatna pojašnjenja u smislu primjene konkretnih cijena na konkretne vodove. Iz tih predloženih specifikacija je bilo jasno da su za METRONET Ugovor predvidjeli uvjete odnosno cijene XL paketa na 5 godina, a za dio HEP Ugovora su previdjeli cijene M paketa, dok su za Carrier Ethernet predvidjeli cijene iz dodatka 18 Standardne ponude. Za preostali dio vodova iz HEP Ugovora s obzirom da tehnološki nisu mogli biti uključeni u M paket, predviđena je cijena za tu tehnologiju prema Standardnoj ponudi. Kod slanja tih predloženih specifikacija HT je tražio njihove komentare i suglasnost i bilo je predviđeno, po postizanju dogovora o tim uvjetima, i sklapanje Ugovora ili Anexa kako bi se taj postojeći ugovorni odnos uskladio sa Standardnom ponudom. A1 se nije složio s predloženim specifikacijama i tražili su primjenu Standardne ponude, konkretno Dodatka 14 na sve kapacitete na način da se svi vodovi koji tehnološki zadovoljavaju uvjete, uključe u XL paket. Pritom je napomenula da je to poslovno bila prihvatljivija ponuda za A1. Tada su HT-u poslali ispravljene prijedloge specifikacija. HT nije prihvatio te prijedloge, nisu dobili ni prijedlog ugovora nego je HT samo fakturirao usluge u skladu sa svojim inicijalnim specifikacijama, a koje su oni onda osporavali u iznosu razlike u odnosu na njihove prijedloge. U tom razdoblju je bilo par pokušaja postizanja dogovora međutim nisu se uspjeli dogovoriti, prvenstveno bi rekla iz razloga što se radilo o velikoj razlici o cijeni odnosno znatno manjem iznosu koji bi trebali plaćati HT-u po novim uvjetima. Dalje ima saznanja da su od strane HT pokrenuti ovršni postupci. Odgovarajući na upit kada je A1 zahtijevao da se svi vodovi uključe u XL paket, je li zahtijevao da se oni uključe kao dodatni vodovi ili da se uključe kao vodovi kod inicijalnog kreiranja paketa, svjedokinja je odgovorila da A1 nije tražio od HT da se postojeći vodovi uključe u XL paket kao dodatni vodovi. HT je u svom prijedlogu specifikacija sam uključio vodove u XL paket kao inicijalno inkrementalne vodove i na isti način su i oni tražili uključivanje i preostalih vodova u XL paket. Naglasila je da je A1 zapravo samo tražio primjenu Dodatka 14 na način kako upravo taj Dodatak propisuje, po mjeri kupca na sve postojeće kapacitete. U skladu s tim, prema Dodatku 14 nema smisla obračun dva paketa od strane HT-a (većeg i manjeg) s obzirom da XL paket kao veći paket može uključiti sve postojeće kapacitete te bi stoga bilo potpuno nelogično kada bi se, na primjer, plaćalo uz paket FLAT internet dodatnu uslugu ograničenog interneta na 1GB, i to jer je taj 1 GB već uključen u FLAT internet. Smisao usluge Data paketa koji je opisan u Dodatku 14 je upravo u beneficijama, odnosno nižim cijenama za operatore koji koriste veću količinu vodova, pa je svako cjepkanje na dva ili više paketa poslovno nerazumno. Na upit da li joj je poznato od čega se prema Standardnoj ponudi sastoje pojedini paketi usluga i kako se definira cijena paketa, odgovorila je potvrdno te je na idući upit da li je prema Standardnoj ponudi obvezno trajanje ugovora jedan od faktora koji određuju visinu cijene paketa, navela da jest. Nadalje, na upit, a s obzirom da su HEP i METRONET Ugovori sklopljeni s različitim obveznim trajanjem, kako je tuženik zamislio definiranje cijene kod njihovog objedinjavanja u jedan paket, svjedokinja je odgovorila da u trenutku stupanju na snagu Standardne ponude po oba ugovora je isteklo minimalno obvezno trajanje. Kroz METRONET Ugovor A1 je odradio minimalno obvezno trajanje od 5 godina te su time zapravo zadovoljili uvjete za cijene definirane na ugovorni period od 5 godina, što je potvrđeno i HT-ovim prijedlogom specifikacija gdje su predviđene cijene za XL paket uz ugovorno trajanje od 5 godina. Dodatak 14 predviđa primjenu na ukupne postojeće kapacitete te su na taj način predvidjeli i primjenu na sve kapacitete uvjeta XL paketa. Na upit da li to znači da je tuženik htio primijeniti povoljnije cijene i na vodove koje koristi temeljem dvogodišnjeg ugovora kao da ih koristi kao temeljem petogodišnjeg ugovora, odgovorila je da je A1 tražio primjenu Dodatka 14 po mjeri kupca i na ukupne kapacitete te su u tom trenutku bile irelevantne dotadašnje cijene, već je bilo relevantno da A1 zadovoljava uvjete iz nove standardne ponude. Na upit da li DATA M paket odgovara HEP Ugovoru po količini vodova i tehnologiji, odgovorila je da ne odgovara u potpunosti te je upravo zbog toga sam HT isključio određeni dio vodova koji su bili uključeni u HEP Ugovor ali ih nije uključio u M paket jer tehnološki ne odgovaraju pri čemu je navela kako misli da ta tehnologija uopće nije predviđena u Data M paketu. Na upit da li je tuženiku bilo sporno da SDH vodovi ne mogu biti dio M paketa ili XL paketa jer tehnološki nisu predviđeni, svjedokinja je odgovorila da mu to nije bilo sporno jer A1 nije uopće tražio niti trebao M paket. Na daljnji upit, a vezano uz zahtjev A1 da se vodovi iz HEP Ugovora pridodaju XL paketu kao dodatni, da li joj je poznato da je zaposlenica tuženika ŽJ e-mailom izričito tražila da se ti vodovi prebace kao dodatni vodovi, pri čemu je svjedoku predočena preslika e-mail poruke (list 364. spisa), svjedokinja je odgovorila da je navedeni mail dio korespondencije vezan uz prijedlog pokušaja mirnog rješenja te da je isti dostavljen nakon jednog od održanih sastanka u periodu nakon što je HT već počeo vršiti obračun računa s tim svojim specifikacijama. Kao što je već ranije spomenula, glavni razlog HT-ovog odbijanja A1 prijedloga je bila financijska razlika odnosno znatno manja cijena koju bi A1 plaćao u slučaju uključivanja svih vodova u XL paket. Na jednom od sastanaka je konkretno od strane HT-a izneseno da je iznos od, misli da je bilo oko 100.000,00 kn mjesečno uštede za A1, da je taj iznos naprosto HT-u bio previsok i dogovoreno je da će A1 u tom smislu ponuditi neki alternativni prijedlog, gdje bi taj iznos uštede za A1 bio manji. Spomenuti mail je bio okvir tog prijedloga nakon tog sastanka, no pismeni odgovor na taj prijedlog od HT nisu nikada zaprimili. Stoga taj e-mail odnosno njegov sadržaj ne smatraju službenim zahtjevom prema HT ni u jednom pogledu pa niti u pogledu uključivanja vodova kao dodatnih vodova. Jedino za što se taj e-mail može smatrati validnim je to što ukazuje na činjenicu da je pravi razlog HT-ovog odbijanja primjene Dodatka 14 u skladu s A1 prijedlogom, onemogućavanje korištenja povoljnijih uvjeta odnosno cijena za vodove u Data paketu od strane A1. Na daljnji upit da li je A1 ikada tražio da se HEP i Metronet Ugovori raskinu, svjedokinja je odgovorila da nije, da su oni s objavom Dodatka 14 tražili primjenu Standardne ponude, a HT je nakon što je Standardna ponuda 1. rujna 2020. bila objavljena, bio najavio da će im nakon dogovora oko uvjeta, do 1 . listopada 2020., dostaviti prijedlog ugovora. Međutim, nisu im nikada dostavili ugovor već samo specifikaciju. Društvu A1 je bilo svejedno da li će to biti novi ugovor ili anexiranje odnosno usklađivanje postojećeg ugovora. Međutim, nisu nikada dobili prijedlog ugovora niti su se usuglasili oko uvjeta u dijelu M paketa i Carrier Enthernet usluge. Na upit je li A1 tražio sklapanja ugovora u skladu s odredbama Standardne ponude kojim bi se definirano jedinstveno obvezno trajanje, odgovorila je da nije izričito tražio sklapanje bilo kakvog ugovora pri čemu je napomenula da je praksa društva A1 da i inače kod korištenja usluge najma vodova od HT-a, a i drugih usluga, A1 traži uslugu, dok je HT onaj koji šalje prijedlog ugovora i zahtjeva sklapanje ugovora. Zaključno, na upit da li je A1 tražio pružanje usluga u skladu s odredbama Standardne ponude uz definiranje obveznog trajanja, odgovorila je da nije tražio definiranje novog obveznog trajanja jer je jedno obvezno trajanje već bilo isteklo, a Dodatak 14 Standardne ponude nigdje ne predviđa kao uvjet za primjenu uvjeta na postojeće vodove sklapanje novog minimalnog obveznog trajanja.

25. Valja naglasiti da je sud prihvatio iskaze saslušanih svjedokinja, a koje su o okolnostima o kojima su svjedočile imale neposredna saznanja, i to u dijelu koji je podudaran s ispravama koje prileže spisu, pri čemu je svjedokinja GJ u bitnome potvrdila tužiteljeve tvrdnje i tumačenja iznesena tijekom postupka oko osnovanosti tužiteljeve tražbine, dok je svjedokinja VJ uglavnom potvrdila tuženikova stajališta o njegovoj neosnovanosti.

26. Uvidom u Dodatak 14 Standardnoj ponudi Hrvatskog Telekoma d.d. za uslugu veleprodajnog visokokvalitetnog pristupa– Uvjeti korištenja veleprodajne usluge Data paket (list 242.-289. spisa), a koji se primjenjuje od 1. listopada 2020., razvidno je, između ostaloga, kako je predmet Uvjeta korištenja usluga sastavljena od više proizvoda istih ili različitih kapaciteta xWdm/Ethernet servisnih tehnologija (protokola) na ugovorni period od 2 godine, 3 godine, 5 godina po principu TOP (take or Pay) (čl. 1.1.).

27. Nadalje, odredbom čl. 1.4., a koja se odnosi na način usklađivanja ugovora proizašlih iz Uvjeta korištenja, propisano je da će stupanjem na snagu Uvjeta korištenja, HT operatorima korisnicima koji koriste uslugu Data paket temeljem dotadašnje komercijalne ponude Hrvatskog Telekoma d.d. osigurati nastavak korištenja usluge, a prije stupanja na snagu Uvjeta korištenja, HT će operatore korisnike usluge Data paket temeljem dotadašnje komercijalne ponude, obavijestiti o objavi Uvjeta korištenja te će poduzeti sve potrebne radnje kako bi se u slučaju potrebe odredbe postojećih ugovora pravovremeno uskladile s odredbama Uvjeta korištenja.

28. Sukladno odredbi čl. 2.1.2. Dodatka 14, prilikom kreiranja Data paketa na fleksibilnom principu "ponude po mjeri kupca" Operator korisnik i HT zajedno definiraju količinu proizvoda i kapaciteta kao i realizaciju pojedinih servisnih tehnologija inicijalno uključenih u Uslugu koja se sastoji od dva sastavna dijela: osnovnog dijela paketa i inkrementalnog dijela paketa. Nadalje, osnovni dio paketa je minimalni broj proizvoda i kapaciteta koji Operator korisnik treba uzeti da bi aktivirao uslugu, a inkrementalni dio paketa su dodatni vodovi/priključne točke koje Operator korisnik stavlja u podatkovni promet povrh osnovnog paketa na osnovu svojih potreba i zahtjeva. Kod inicijalnog kreiranja paketa ne postoji maksimalni broj proizvoda koji može ući u podatkovni paket kao inkrementalni dio paketa i time ne postoji ograničenje u ukupnom broju proizvoda koji tvore podatkovni paket (čl. 2.1.3.). Na postojeće kapacitete koju su operateri korisnici u razdoblju prethodnom objavi ove Standardne ponude ugovorili kroz komercijalne usluge Data paket, primjenjuju se cijene iz osnovnog i inicijalno inkrementalnog dijela paketa (čl. 2.1.5.). Definiranjem broja proizvoda uključenih u inkrementalni iznos paketa zajedno s osnovnim dijelom paketa definira se ukupna usluga za koju operator korisnik i HT potpisuju ugovor na neodređeno vrijeme s minimalnim trajanjem ugovorene obaveze između ponuđenih: 2 godine, 3 godine, 5 godina o čemu ovisi minimalna mjesečna naknada na TOP (Take or Pay) principu za definirani Data paket, ali i vrijednosti pojedinih komponenti koje čine minimalnu mjesečnu naknadu kod njezinog formiranja (čl. 2.1.6.). Nadalje, sukladno odredbi čl. 2.1.7., usluga se može koristiti isključivo uz minimalno obvezno trajanje Ugovora u dogovorenom ugovornom periodu od 2 godine, 3 godine ili 5 godina, dok prema odredbi čl. 2.1.8. dodatni kapaciteti mogu isključivo biti novi vodovi (ne postojeći vodovi). Zaključno, odredbom čl. 2.1.9. propisano je da se na postojećim ugovorima koje su Operatori korisnici sklopili s HT-om u razdoblju prethodnom objavi ovih Uvjeta korištenja, u slučaju aktivacija dodatnih kapaciteta primjenjuju se cijene iz dijela cjenika koji se odnosi na dodatne kapacitete.

29. Dakle, prema ocjeni ovog suda tužitelj je na kapacitete iz HEP Ugovora neosnovano primijenio cijene iz Data paket M. Naime, isto nije u skladu s gore citiranom odredbom čl. 2.1.2. Dodatka 14, a prema kojoj prilikom kreiranja Data paketa na fleksibilnom principu "ponude po mjeri kupca" operator korisnik i HT zajedno definiraju količinu proizvoda i kapaciteta kao i realizaciju pojedinih servisnih tehnologija inicijalno uključenih u uslugu koja se sastoji od dva sastavna dijela: osnovnog dijela paketa i inkrementalnog dijela paketa.

30. Činjenica da postojeći Ugovori nisu bili raskinuti, kao i činjenica da tuženik nije zahtijevao sklapanje novih Ugovora sukladno Standardnoj ponudi s novim obveznim minimalnim trajanjem Ugovora, ne utječe na tužiteljevu obvezu da sukladno odredbi čl. 2.1.2. Dodatka 14. Standardne ponude prilagodi postojeće Ugovore na fleksibilnom principu "ponude po mjeri kupca" te da pri tome uzme u obzir količinu proizvoda, kapaciteta i servisnih tehnologija, tako da iste migrira i uskladi s odredbama Standardne ponude.

31. Isto tako, takva obveza nije u suprotnosti s odredbom čl. 2.1.5. Dodatka 14 prema kojoj se na postojeće kapacitete koje su operateri korisnici u razdoblju prethodnom objavi Standardne ponude ugovorili kroz komercijalne usluge Data paket, primjenjuju cijene iz osnovnog i inicijalno inkrementalnog dijela paketa.

32. Dakle, prema Standardnoj ponudi i Dodatku 14 bilo je potrebno postojeće kapacitete uskladiti s cijenama utvrđenim Standardnom ponudom (Data paket XL ili Data paket M).

33. Tuženik je kao postojeći korisnik prema Metronet Ugovoru primjenjivao ukupno ugovoreni kapacitet za DWDM vodove od 34 Gbit/s (4,2 GB), a za Ethernet vodove od 313Mbit/s (0,3 GB).

34. Prema Dodatku 14 Standardne ponude Data paket XL obuhvaćao je xWDM vodove kapaciteta za ugovore na 2 ili 3 godine od 25 GB, a za ugovore na 5 godina od 50 GB.

35. Prema HEP Ugovoru, ugovoreni kapacitet za Ethernet vodove iznosio je 37 vodova, a za SDH vodove 6 vodova.

36. Gore navedeno nije dakle odgovaralo kapacitetu Data paketa M iz Dodatka 14 Standardne ponude (prema kojem broj vodova i kapaciteta iznosi maksimalno 25 - Ethernet vodovi).

37. S obzirom da je tuženik temeljem HEP Ugovora koristio više od 25 Ethernet vodova (a koliko je maksimalno moglo ući u osnovni dio paketa prema Standardnoj ponudi) te u takav paket nisu ušli SDH vodovi, prema ocjeni ovog suda tužitelj nije u pravu kada tvrdi da se na najam vodova temeljem HEP Ugovora trebalo primijeniti cijene za Data paket M iz Dodatka 14 Standardne ponude.

38. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da sadržaj osnovnog dijela Data M paketa ne odgovara ugovorenim kapacitetima iz HEP Ugovora, kao i ranije citiranu odredbu čl. 2.1.2. Dodatka 14 Standardne ponude prema kojoj je tužitelj bio dužan kreirati Data paket po mjeri kupca, kao i imajući u vidu da je nesporno kako je sve usluge najma vodova koje tuženik koristi tehnički bilo moguće uključiti u jedinstvenu uslugu Data paket XL, prema ocjeni ovog suda tužitelj je u utuženom razdoblju neosnovano naplaćivao tuženiku naknadu za vodove prema cijenama iz Data paketa M i "cijepao" postojeće ukupne kapacitete na više paketa i time je u odnosu na tuženika kao postojećeg korisnika stvorio nepovoljnije uvjete.

39. Ovdje valja naglasiti i da Standardnom ponudom nije bilo propisano tužiteljevo postupanje u situaciji kada ne postoji paket usluga koji bi u potpunosti odgovarao uslugama koje se koriste na temelju postojećih Ugovora niti je propisano da nije moguće da se vodovi iz jednog Ugovora (HEP Ugovora) migriraju kao dodatni vodovi vodovima koji se koriste temeljem drugog ugovora (Metronet Ugovora), i to neovisno o tome što je obvezno trajanje HEP Ugovora bilo ugovoreno na dvije godine te je bilo isteklo prije stupanja na snagu Standardne ponude.

40. Isto tako, ranije citiranom odredbom čl. 2.1.9. Dodatka 14 Standardne ponude izričito je određeno da na postojećim ugovorima koje su operatori korisnici sklopili s HT-om u razdoblju prethodnom objavi tih Uvjeta korištenja, u slučaju aktivacija dodatnih kapaciteta se primjenjuju cijene iz dijela cjenika koji se odnosi na dodatne kapacitete.

41. Dakle, odredba čl. 2.1.8. Dodatka 14 Standardne ponude prema kojoj dodatni kapaciteti mogu isključivo biti novi vodovi (ne postojeći vodovi) nije primjenjiva u konkretnom slučaju kada je prije stupanja na snagu Standardne ponude već postojao sklopljen ugovor na komercijalnoj osnovi, već je ista primjenjiva na nove ugovore. Navedeno proizlazi iz dijela te odredbe u kojem se navodi da kako bi operator korisnik imao i opciju naknadne aktivacije dodatnih proizvoda različitih kapaciteta povrh paketa koje u trenutku aktivacije paketa Operator korisnik nije mogao predvidjeti, usluga mu omogućuje naknadnu aktivaciju dodatnih vodova različitih kapaciteta po unaprijed definiranim cijenama prema pravilima iz čl. 2.7. ovih Uvjeta korištenja, a dodatni kapaciteti povrh paketa su oni kapaciteti koje operator korisnik naknadno ugovara i aktivira najranije protekom 6 mjeseci od početka obveznog minimalnog obveznog trajanja ugovora za inicijalno definirani paket.

42. Navedena odredba Standardne ponude nije primjenjiva na već postojeće ugovore sklopljene na komercijalnoj osnovi čije je obvezno minimalno trajanje u trenutku stupanja na snagu Standardne ponude već bilo isteklo, i to s obzirom da rok za aktivaciju dodatnih kapaciteta (novih vodova) počinje teći najranije 6 mjeseci od početka obveznog minimalnog trajanja ugovora.

43. Valja naglasiti i da kada bi se ugovoreni kapaciteti iz Metronet Ugovora promatrali kao odvojena cjelina, proizlazi da su vodovi koje je tuženik koristio temeljem HEP Ugovora jesu takvi vodovi koje tuženik nije bio koristio temeljem Metronet Ugovora i kao takve ih je bilo moguće uključiti u Data paket XL kao dodatne vodove, pri čemu se ponovno posebno ukazuje da je Metronet Ugovor bio ugovor koji je sklopljen s obveznim minimalnim trajanjem od 5 godina te da je tehnički bilo moguće uključiti vodove iz HEP ugovora u Data paket XL kao dodatne vodove.

44. Zaključno, s obzirom da usluge ugovorene HEP Ugovorom nije bilo moguće u cijelosti podvesti pod cijene koje se primjenjuju temeljem Standardne ponude za M paket, međutim bilo je tehnički moguće vodove iz jednog ugovora migrirati u paket XL, tužitelj je imao obvezu da na postojeće kapacitete koje su korisnici operatori u razdoblju prethodnom objavi Standardne ponude koristili kroz komercijalne usluge Data paketa primijeni najpovoljnije uvjete odnosno cijene, a sve iz razloga što je ranije u presudi citiranom Odlukom HAKOM-a tužitelju naloženo da svim operatorima omogući jednake uvjete.

45. Dakle, temeljem odredaba Standardne ponude i Dodatka 14 toj ponudi, prema ocjeni ovog suda tužitelj nije imao pravo naplaćivati uslugu najma vodova temeljem HEP Ugovora prema cijenama iz Standardne ponude za Data paket M pa je primjenom odredbe čl. 451. st. 3., ZPP-a u cijelosti ukinut platni nalog te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan(t. I. izreke presude).

46. Imajući u vidu gore navedeno utvrđenje ovog suda o nepostojanju osnove utuženog potraživanja, sud je temeljem odredbe čl. 292. st. 4. ZPP-a na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. ožujka 2026. odlučio da se od strane tužitelja predloženi dokaz telekomunikacijskim i financijskim vještačenjem na okolnost visine utuženog potraživanja neće izvesti jer izvođenje dokaza vještačenjem na predmetnu okolnost nije bilo potrebno (čl. 220. ZPP-a) te je navedeni dokazni prijedlog sud ocijenio protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti (čl. 10. st. 1. ZPP-a).

47. Odluka o troškovima postupka iz t. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

48. Tuženiku je priznat trošak odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25 dalje: OT) pa mu je tako priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku, i to: za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 3.225,21 EUR (Tbr. 11. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV- a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 4.031,51 EUR, za sastav podneska od 30. kolovoza 2022. u iznosu od 3.225,21 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV- a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 4.031,51 EUR, za sastav podneska od 27. siječnja 2023. u iznosu od 3.225,21 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 4.031,51 EUR, za sastav podneska od 17. ožujka 2023. u iznosu od 3.225,21 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 4.031,51 EUR, za sastav podneska od 6. ožujka 2024. u iznosu od 3.225,21 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 4.031,51 EUR, za sastav podneska od 27. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 12. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 23. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu 13. siječnja 2023. u iznosu od 3.225,21 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 4.031,51 EUR, za zastupanje na ročištu 4. travnja 2023. u iznosu od 3.225,21 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 4.031,51 EUR, za zastupanje na ročištu 13. studenog 2023. u iznosu od 1.612,60 EUR (Tbr. 9. t. 2. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 2.015,75 EUR, za zastupanje na ročištu 25. studenog 2025. u iznosu od 1.612,60 EUR (Tbr. 9. t. 2. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 2.015,75 EUR te za zastupanje na ročištu 3. ožujka 2026. u iznosu od 3.225,21 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 4.031,51 EUR.

49. Tuženiku je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 331,81 EUR (Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine broj: 37/23 dalje: Uredba) u svezi s čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine; broj: 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP).

50. Dakle, tuženiku je priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 37.365,39 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke presude.

51. Tuženiku nije priznat trošak koji je za pojedine radnje postavio u iznosu od 1613 bodova s obzirom da mu, prema vrijednosti ovog spora (214.337,87 EUR) sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-a u svezi s Tbr. 8. i 9. OT-a za radnje ne pripada trošak u tom iznosu, već mu za zatražene radnje pripada trošak u iznosu od 3.225,21 EUR, odnosno 4.031,51 EUR (s uračunatim PDV-om – Tbr. 46. OT-a). Nadalje, tuženiku nije priznat trošak za sastav podnesaka od 27. rujna 2024., 12. lipnja 2025. i 23. srpnja 2025. u iznosima postavljenim prema Tbr. 8. t. 1. Naime, sukladno navedenom tarifnom broju tuženik ima pravo samo za četiri obrazložena podneska pa mu je stoga za sastav ostalih obrazloženih podnesaka trošak odmjeren prema Tbr. 8. t. 3. OT-a. Tuženiku nije priznat ni trošak za zastupanje na ročištima 13. studenog 2023. i 25. studenog 2025. postavljen prema Tbr. 9. 1. OT-a, već mu je isti priznat prema iznosu sukladno Tbr 9.2. OT-a s obzirom da se na navedenim ročištima raspravljalo o procesnim pitanjima, odnosno sud je odlučivao o izvođenju dokaza u daljnjem tijeku postupka.

52. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke presude.

53. Odluku o parničnom trošku iz t. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

U Zagrebu, 17. travnja 2026.

SUTKINJA:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.