Pr-89/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu postupajući po sucu toga suda Jeleni Kvarantan Karuza u pravnoj stvari tužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku mr.sc. Gorani Roso , odvjetnici iz Splita, protiv tuženika Republike Hrvatske ,OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu-Građansko upravnom odjelu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 23. veljače 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja Gorane Roso, te zakonske zastupnice BK, dana 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvo obrane OIB: 52634238587 da tužitelju GK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime nepriznatih prekovremenih sati za razdoblje od 10. listopada 2017. g. do 10. listopada 2022.g. isplati iznos od 6.487,01 eur bruto sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 185,96 EUR od 15. travnja 2019. pa do isplate.

- 173,57 EUR od 15. srpnja 2019. pa do isplate.

- 342,41 EUR od 15. listopada 2019. pa do isplate.

- 156,32 EUR od 15. studenoga 2019. pa do isplate.

- 171,20 EUR od 15. prosinca 2019. pa do isplate.

- 163,42 EUR od 15. siječnja 2020. pa do isplate.

- 184,13 EUR od 15. ožujka 2020. pa do isplate.

- 334,78 EUR od 15. travnja 2020. pa do isplate.

- 175,36 EUR od 15. lipnja 2020. pa do isplate.

- 167,39 EUR od 15. srpnja 2020. pa do isplate.

- 160,11 EUR od 15. kolovoza 2020. pa do isplate.

- 175,36 EUR od 15. rujna 2020. pa do isplate.

- 167,39 EUR od 15. listopada 2020. pa do isplate.

- 167,39 EUR od 15. studenoga 2020. pa do isplate.

- 175,36 EUR od 15. prosinca 2020. pa do isplate.

- 183,21 EUR od 15. veljače 2021. pa do isplate.

- 167,28 EUR od 15. travnja 2021. pa do isplate.

- 174,88 EUR od 15. svibnja 2021. pa do isplate.

- 183,21 EUR od 15. lipnja 2021. pa do isplate.

- 174,88 EUR od 15. srpnja 2021. pa do isplate.

- 174,88 EUR od 15. rujna 2021. pa do isplate.

- 366,42 EUR od 15. studenoga 2021. pa do isplate.

- 174,88 EUR od 15. prosinca 2021. pa do isplate.

- 167,28 EUR od 15. siječnja 2022. pa do isplate.

- 183,97 EUR od 15. veljače 2022. pa do isplate.

- 193,17 EUR od 15. ožujka 2022. pa do isplate.

- 167,97 EUR od 15. travnja 2022. pa do isplate.

- 367,94 EUR od 15. svibnja 2022. pa do isplate.

- 175,61 EUR od 15. lipnja 2022. pa do isplate.

- 182,63 EUR od 15. srpnja 2022. pa do isplate.

- 191,33 EUR od 15. kolovoza 2022. pa do isplate.

- 174,69 EUR od 15. rujna 2022. pa do isplate.

- 182,63 EUR od 15. listopada 2022. pa do isplate

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate. "

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi od dana 13. veljače 2023. tužitelj navodi da se prije podnošenja tužbe na temelju čl. 186.a ZPP-a obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu nije donijelo odluku o zahtjevu tužitelja u zakonom predviđenom roku. Tužitelj da je djelatna vojna osoba, zaposlen kod Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Pristožerne postrojbe, Obavještajna pukovnija, Bojna za elektroničko izviđanje, 2. satnija za EI, Vod za prikupljanje, 1. tim ( dalje poslodavac ) s mjestom službe Divulje. Redovno radno vrijeme tužitelja da traje od 08.00 sati do 16.00 sati te da se odvija kroz pet radnih dana, u ukupnom trajanju od 40 sati tjedno. Tužitelju da je nakon sedmodnevnog operativnog rada na terenu pripadalo sedam slobodnih dana a poslodavac da mu je odobravao pet radnih dana te subotu i nedjelju koji dani su tužitelju ionako neradni. Stoga tužitelj da zahtjeva i potražuje plaćanje naknade za subotu i nedjelju nakon operativnog rada na terenu koje dane mu je poslodavac vodio kao slobodne nakon sedmodnevnog operativnog rada na terenu. Dakle tužitelj da je oštećen za dva slobodna dana po okončanju sedmodnevnog operativnog rada na terenu ( subote i nedjelje ) za što zahtijeva isplatu naknade. Pismenim podneskom od 9. veljače 2026. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da je zatražio samo plaćanje naknade za subotu i nedjelju, nakon sedmodnevnog operativnog rada na terenu, koje dane da mu je poslodavac vodio kao slobodne, za vremenski period od 10. listopada 2017. do 10. listopada 2022. u iznosu od 6.487,01 eura bruto, sve sa zakonskim zateznim kamatama od svakog pojedinog dospjelog mjesečnog iznosa pa do isplate, kako je precizirano unutar navodnih znakova točke I. izreke presude.

2. U svom odgovoru na tužbu od dana 28. veljače 2023. tuženik između ostalog navodi da se tužbi u cijelosti protivi kako u pogledu istaknute pravne osnove tako i eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva u pogledu visine istog uz prijedlog da tužitelj s tužbenim zahtjevom bude odbijen uz osudu na plaćanje parničnog troška. Tužitelj u bitnom navodi da je u razdoblju od ožujka 2017. do ožujka 2022. bio raspoređen u postrojbi tužene, te u tom razdoblju da je radio na tri načina:

-redovno radno vrijeme u zapovjedništvu u vojarni (u skladu s točkom V. Odluke o rasporedu radnog vremena NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18);

-prema posebnom rasporedu unutarnja služba u vojarni (sukladno točki XIII. Odluke) i PORT (sukladno točki XII. Odluke) na skupinama za EI, Bojne za EI,

Tužitelj da je u vojarni radio u redovnom radnom vremenu, osmosatno vrijeme od 07:00 do 15:00 sati od ponedjeljka do petka, 40 sati tjedno, gdje se provodila funkcionalna specijalistička obuka, dok je u narednim danima i u vrijeme vikenda bio slobodan. Unutarnja služba u vojarni da je podrazumijevala boravak djelatnika 24 sata u prostorijama Zapovjedništva 2. SzEI u Divuljama, nakon čega je djelatnik slobodan od rada sljedeća 24 sata te je, pored slobodnog dana, ostvario pravo na naknadu sukladno izmjenama i dopunama Zakona o službi u OS RH (NN 30/18). Suprotno tvrdnjama tužitelja, za vrijeme rada na izdvojenom objektu da je tužitelj radio u režimu rada PORT (posebni oblik rada u turnusu), a ne rada na terenu. Poseban oblik rada u turnusu – PORT, sukladno točki XII. Odluke iz 2014., je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i sl.) te na izoliranim lokacijama, te predstavlja rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada – sedam kalendarskih dana odmora (Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena NN 106/17). Za vrijeme ciklusa od 7 dana rada smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati ne može bez dopuštenja nadređenog napustiti objekt, odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima, te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu, te kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom Odluke, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati. Nakon provedenog sedmodnevnog rada i boravka na izdvojenom objektu podnositelju je omogućeno korištenje sedam slobodnih dana, dakle u omjeru 1:1, sukladno odredbama točke XII. Odluke. Da je rad na objektima za elektroničko izviđanje u cijelosti je reguliran točkom XII. Odredbe i ne smatra se radom u terenskim uvjetima (budući takav rad podrazumijeva vježbe, obuke i izobrazbu na vojnim poligonima, uređenje i pripremu vojnih i civilnih lokacija i terena, uklanjanje posljedica elementarnih nepogoda, dekontaminaciju i asanaciju terena te druge aktivnosti koje se provode izvan vojnih lokacija uobičajenog smještaja i rada) već predstavlja redovni režim i ciklus rada. Tužitelj da je tijekom mjeseca radio dva puta u obliku rada PORT i da je koristio dva puta po sedam dana odmora. Ako se subote i nedjelje ne bi uračunavale u slobodne dane tužitelj da ne bi uopće ostvario propisanu mjesečnu satnicu. Kako se dakle radi o posebnom obliku radnog vremena, odnosno obliku rada u kojem je tužitelj u kontinuitetu 7 dana radio i 7 kalendarskih dana bio na odmoru, to su mu stoga subote i nedjelje ulazile u 7 dana odmora jer odmor nakon PORT-a čini jedinstvenu cjelinu rada u turnusu. Radi navedenog da je potraživanje tužitelja neosnovano na ime naknade za subote i nedjelje, te se protivi u cijelosti preciziranom tužbenom zahtjevu za vremenski period od 10. listopada 2017. do 10. listopada 2022. u iznosu od 6.487,01 eura bruto, sve sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to precizirano unutar navodnih znakova iz toč. I. izreke ove presude.

3.Sud je u dokaznom postupku pregledao zahtjev za mirno rješenje spora, kartica djelatnika te ostalu priloženu dokumentaciju, saslušanje tužitelja, nalaz i mišljenje vještaka Marijana Jovića od 22. studenog 2025.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj djelatna vojna osoba, zaposlen kod Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Pristožerne postrojbe, Obavještajna pukovnija, Bojna za elektroničko izviđanje, 2. satnija za EI, Vod za prikupljanje, 1. tim s mjestom službe Divulje,

-da se prije pokretanja parničnog postupka obratio zahtjevom tuženoj u svezi mirnog rješenja spora, na koji se tužena nije očitovala.

Kao sporno ostalo je za raspraviti osnov i visinu tužbenog zahtjeva odnosno da li tužitelju pripada pravo na novčanu naknadu za subotu i nedjelju nakon sedmodnevnog operativnog rada na terenu koje dane da mu je poslodavac vodio kao slobodne, za vremenski period od 10. listopada 2017. do 10. listopada 2022., u zatraženom iznosu od 6.487,01 eura bruto.

6.Tužitelj u svom iskazu koji je dao na ročištu od 8. listopada 2025. navodi da je od 10. kolovoza 2017. radio u Sinju u inženjeriji, da je 1. siječnja 2019. počeo raditi u obavještajnoj pukovniji, Bojna za elektroničko izviđanje, Druga satnija za EI, vod za prikupljanje prvi tim, s mjestom službe Divulje. Radno vrijeme kad nije na terenu mu je od 7-15 sati, međutim problem je što mu tuženik ne isplaćuje terenski dodatak, kada ide na teren, taj teren traje osam dana, 24 sata i to 12 sati rada, 4 sata aktivnog dežurstva i 8 sati odmora. Dakle, to mu se vodi kao da radi u vojarni a ne na terenu. Nadalje, napominje da mu se terenski dodatak plaća ukoliko je teren izdvojen od matične postrojbe više od 50 km, što mu je tako u pravilniku. Isto tako da je zakinut za slobodne dane kada isti padaju na blagdane ili praznike, subotu ili nedjelju, to da mu se ne plaća i ne refundira. Isto tako napominje da kada se vraćaju sa terena, obično četvrtkom, da mu se evidentira kao da je taj dan radio od 7-15 sati, iako dolazi u matičnu postrojbu tek iza 17 sati, ovisno u gužvi. On da je to zahtijevao od poslodavca preko zapovjednika, ali da se taj problem proteže više od deset godina, tako da to jednostavno traje do danas, a poslodavac da nije spreman ništa mijenjati. On osobno nije pisao nikakve zahtjeve niti se obraćao poslodavcu.

7. Iz nalaza i mišljenja od dana 22. studenog 2025., vještak Marijan Jović navodi da je prilikom izrade vještva izvršen uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna vještak navodi da je mišljenja da ukoliko je tužitelj nakon odrađene sedmodnevne ture imao pravo na jednak broj slobodnih dana ne računajući subote i nedjelje u periodu obračuna plaća od 01. siječnja 2019.g. do 10. listopada 2022.g. da bi tuženik tužitelju za nepriznate prekovremene sate bio dužan isplatiti naknadu plaće u ukupnom bruto iznosu od 6.487,01 eura. Navedeni iznos da je prikazan po mjesecima i iznosima u tablici br. 1, stupcu broj 17 u prilogu.

8. U odnosu na pitanje, koje se odnosi na pravo na naknadu za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje, s obzirom na utuženo razdoblje od 07. ožujka 2017.g. do 07. ožujka 2022.g., mjerodavni popisi su Odluka/14, koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. te Pravilnik/14, koji je bio na snazi od 1. travnja 2014. U Glavi II. Odluke/14 propisano je redovno radno vrijeme (čl. V. do XII.), a u glavi III. radno vrijeme prema posebnom rasporedu (čl. XIII. do XX.).

9. Prema Odluci/14 redovno radno vrijeme je utvrđeno u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici imaju (uz određene pretpostavke) odrediti drugačije (čl. V. Odluke). U slučaju potrebe za radom koji je dulji od redovnog radnog vremena, s propisanim maksimalnim trajanjem takvog rada, redovno radno vrijeme će se preraspodijeliti prema odredbama čl. VII. i čl. VI. Odluke. U slučaju kada se steknu okolnosti koje su osnova za obavljanje prekovremenog rada, pa se zbog tih okolnosti zadaća ne može izvršiti, zapovjednik propisane razine može odrediti radno vrijeme prema posebnom rasporedu (čl. VII. st. 4. Odluke).

10. Rad u redovnom radnom vremenu može biti rad u smjenama i rad u turnusu (čl. IX. Odluke/14), time da rad u turnusu postoji i kao posebna inačica koju Odluka definira kao „poseban oblik rada u turnusu“ (čl. XII. st. 1. Odluke/14). 20. Odredba čl. XII. Odluke/14 glasi:

(1) Poseban oblik rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama.

(2) Poseban oblik rada iz stavka 1. ove točke je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora.

(3) Za vrijeme prvoga ciklusa iz stavka 2. ove točke smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. ove točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu.

(4) Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V. ove Odluke.

(5) Za rad u turnusu iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

11. Prema naprijed citiranim odredbama čl. XII. Odluke/14 proizlazi da za oblik rada koji je tužitelj obavljao na izdvojenom objektu kontinuirano po 7 dana po 24 sata, nakon tako odrađenih sedam dana pripada proporcionalni odmor u omjeru 1:1 odnosno za sedam dana rada sedam dana odmora. U Glavi II. Pravilnika/14 propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Tako je u čl. 6. Pravilnika propisano da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani iznosi dodatka za pojedinu vojnu službu, koji djelatna vojna osoba može ostvariti s tim da ima pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu.

12. Prema čl. 7. Pravilnika dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje, 9. zrakoplovno-tehničkog održavanja, opsluživanja i potpore letenja, s tim da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak. Polazeći od toga da se u konkretnom slučaju radi o radu koji je obavljan na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i za koji su propisani naprijed navedeni dodaci na plaću, koji se ostvaruju samo i isključivo za takav rad, to za takav rad vrijedi i poseban režim korištenja slobodnih dana, koji se ne može sagledati samo kroz odredbe o redovnom radnom vremenu u smislu odredbi Odluke/14, kojima je propisano radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati. Stoga činjenica da u redovnom radu na stalnom radnom mjestu subota i nedjelja ne spadaju u radne dane ne znači da u obliku rada na izdvojenom objektu kada djelatna vojna osoba nakon 7 dana rada u kontinuitetu koristi 7 dana odmora u kontinuitetu ima pravo na naknadu za subote i nedjelje koji su bilježeni kao slobodni dani. Ovo stoga, jer kako je rečeno za takav oblik rada djelatna vojna osoba prima i posebne dodatke na plaću, te joj za obavljeni rad na izdvojenom objektu na kojem je provela kontinuirano 7 dana pripada i 7 dana odmora u koje dane su uključene i subote i nedjelje, odnosno za onoliko dana koliko je proveo na radu na izdvojenom objektu isto toliko mu pripada slobodnih dana neovisno o tomu što u te dane padaju subote i nedjelje. Takva stav potvrdio je u svojoj presudi Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-200/2025-2. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove odluke.

13. U konkretnom slučaju, tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu, što bi prema odredbi čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku (53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 57/11 – ZPP) bio u obvezi tuženici naknaditi troškove postupka, koji je ona zatražila u ukupnom iznosu od 1.200,00 eura. Međutim, ovaj sud smatra neosnovanim zahtjev tužene za naknadom troškova parničnog postupka jer bi obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška tuženici predstavljalo povredu prava na mirno uživanje imovine prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 -ispravak, 14/02, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija), pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

U Splitu, 17. travnja 2026.

S U D A C :

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ove presude.