REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6796/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja ŽN, zaposlenice tužitelja, te punomoćnika tuženika Branimira Perića, odvjetnika, dana 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u cijelosti koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iznos od 9.993,51 eur sa zateznom kamatom od 6. kolovoza 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da tuženiku Euroherc osiguranje d.d. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eur zajedno sa zateznom kamatom od 17. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik NN dana 13.11.2009. nastradao u prometnoj nesreći koju je prouzročio PN upravljajući teretnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, pa kako mu je rješenjem tužitelja od 11.12.2012. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovu ozljede na radu u prometu, to tužitelj trpi štetu jer mu je u razdoblju od 1.6.2023. do 30.6.2025. isplatio po tom osnovu iznos od 9.993,51 eur. Stoga od tuženika potražuje isplatu toga iznosa kao nastale štete zajedno sa zateznom kamatom od 6.8.2025. do isplate, a sve jer mu isti odgovara za štetu temeljem odredaba čl. 156. i 159. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 96/25) s time da konačno ne potražuje naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak predmetnog štetnog događaja kao i odgovornost svog osiguranika za nastanak istoga, ali osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva kao i uzročno-posljedičnu vezu nastanka štete u vidu gubitka potpune radne sposobnosti imajući u vidu da ozljeda prijeloma noge po redovnom tijeku stvari ne rezultira potpunim gubitkom radne sposobnosti i invalidskim umirovljenjem. Nadalje, navodi da se na odnos između stranaka primjenjuje odredba čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema kojoj bi on bio u obvezi nadoknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine samo kada bi se utvrdilo postojanje razlike između visine invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a kako je iz predmetnog rješenja tužitelja vidljivo da je isti svom osiguraniku utvrdio mirovinu upravo u slučaju ozljede na radu, to navedena razlika uopće ne postoji pa tužitelju nije nastala šteta. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti te potražuje naknadu parničnog troška na koji konačno potražuje zatezne kamate od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 5- 36).

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.

5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je osiguranik tužitelja NN nastradao u prometnoj nesreći dana 13.11.2009. koju je prouzročio PN upravljajući teretnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, pa slijedom toga nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao niti njegova odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, a nije sporno niti to da je rješenjem tužitelja broj 121068 od 11.12.2012. (stranica 19-21) navedenom osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu.

6. Međutim, sporno je, je li tužitelju isplatom ove invalidske mirovine izvršenom na temelju rješenja broj 121068 od 11.12.2012. (stranica 19-21) i to u utuženom razdoblju od 1.6.2023. do 30.6.2025. nastala šteta i u kojem iznosu te je li mu tuženik u obvezi istu nadoknaditi.

7. Naime, tužitelj smatra da ima pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na ime naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svome osiguraniku u punom iznosu sukladno čl. 156. i 159. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 96/25, u daljnjem tekstu: ZOMO), dok tuženik smatra da je njegovu obvezu potrebno utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u razmjernom iznosu ove mirovine koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

8. Ovaj sud smatra da je sukladno pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, između ostaloga, u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25.8.2020., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine pa kako je odredbom čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) propisano: da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju; da se stvarnom štetom u tom smislu smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te kako nije sporno da je ova invalidska mirovina zbog ozljeda iz predmetne prometne nesreće i utvrđena s osnove povrede na radu zbog čega niti ne postoji razlika koju bi tužitelj plaćao zbog predmetne prometne nesreće tj. razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, to ne postoji nikakav iznos koji bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju.

9. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom I. pri čemu sud, kraj takvog stanja stvari, nije smatrao potrebnim odlučivati o ostalim prigovorima tuženika.

10. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), a isti se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav odgovora na tužbu u podnesku od 8.12.2025. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištu 6.3.2026. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 400,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 100,00 eur pa to sveukupno daje iznos od 500,00 eur koliko je tužitelju pod točkom II. izreke i naloženo da mu nadoknadi i to zajedno sa zateznom kamatom od 17.4.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23). Pri tome tužitelju nije priznat trošak sastava drugog podneska od 8.12.2025. (stranica 44 i 45) jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka imajući u vidu da tuženik uz taj podnesak samo dostavlja odluke sudske prakse na koje se je pozvao u odgovoru na tužbu, a kojeg je dao u podnesku istoga datuma samo 5 minuta ranije pa je jasno da je navedeno mogao/trebao dostaviti uz taj raniji podnesak.

U Zagrebu, 17. travnja 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- tužitelju

- punomoćnicima tuženika