REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-1407/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu pojedincu Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari tužitelja ŠŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa odvjetnica Tea Milanković Podbreznički iz Zagreba protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82 OIB 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 20. veljače 2026. g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja GŠ i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu radi donošenja, objave i uručenja presude dana 17. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Ovrha određena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-24/2011 izdanog od strane javnog bilježnika Suzane Serda – Pavlović iz Zagreba, Maksimirska cesta 38 od 9. veljače 2011. g. koje je pravomoćno i ovršno dana 28. prosinca 2011. godine proglašava se nedopuštenom, a što je tuženik dužan priznati.

II Nalaže se tuženiku da nadoknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 562,50 eura sa zateznom kamatom počev od 17. travnja 2026. godine do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi ističe da je temeljem zahtjeva za naplatu novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave: OVRV-24/2011 izdanog od strane javnog bilježnika Suzana Serda – Pavlović iz Zagreba, Maksimirska cesta 38 dana 09.veljače 2011.godine, koje je pravomoćno i ovršno dana 28.prosinca 2011.godine, podnesenog od strane tuženika FINI 29.rujna 2022.godine, FINA evidentirala u Očevidnik redoslijeda osnove za plaćanje tužitelja. Rješenjem Naslova br. Ovrv-107909/2022 od 30.siječnja 2025.godine povodom upućene žalbe tužitelja upućen je tužitelj pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom. Predmetno rješenje o ovrsi br. Ovrv-24/2011 izdano je od strane javnog bilježnika dana 09.veljače 2011.godine i pravomoćno i ovršno je dana 28.prosinca 2011.godine dok je nesporno da je tuženik predmetni zahtjev za naplatu dostavio Agenciji dana 29.rujna 2022.godine, dakle nakon proteka roka u kojem se po zakonu može tražiti ovrha. Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina. Prema tome ostvareni su zakonski preduvjeti za proglašenjem ove ovrhe nedopuštenom zbog proteka roka u kojem se po zakonu može tražiti ovrha uslijed zastare tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi br. OVRV-24/11 jer je tuženik Zahtjev za naplatu podnio nakon proteka prekluzivnog roka od 10 godina. Također su ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 50 st. 1 toč. 3 Ovršnog zakona budući je ovršna isprava ukinuta, odnosno stavljena van snage, izgubila djelotvornost te je utvrđeno da je bez učinka. Naime, prednik tuženika je podnio prijedlog za promjenu sredstva ovrhe temeljem ovršne isprave br. Ovrv-24/11 te je Naslovni sud nastavno izdao rješenje o ovrsi br. Ovr-3011/2012 od 29.listopada 2012.godine kojim je određena ovrha na osobnom automobilu ovršenika. Međutim pravomoćnim rješenjem Naslovnog suda br. Ovr-3011/12 od 05.rujna 2014.godine je predmetna ovrha obustavljena te su ukinute sve provedene radnje. Dakle, ovrha je obustavljena te su ostvareni zakonski preduvjeti za proglašenejm ovrhe nedopuštenom zbog toga što je ovršna isprava izgubila djelotvornost, stavljena van snage te je ista bez učina, odnosno temeljem navedene isprave tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu. Tužitelj je saznao od Financijske agencije da je tuženik zatražio izravnu naplatu u predmetu Ovrv-3070/06, te je podnio zahtjev za odgodu i obustavu iz razloga zastare, pa je zaključkom ovog suda broj Ovr-4239/2021 upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Ističe kako je po rješenju o ovrsi protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, jer sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnoga tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijekom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina. Također naglašava da je na Zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanom 27. studenog 2019. g. na Vrhovnom sudu RH zaključeno da nije dopušten takav prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija nakon što je na temelju članka 12. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno to rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati, pa navedeno znači da ovrhovoditelj nije bio ovlašten zahtijevati ponovno zavođenje iste osnove plaćanja nakon njezinog brisanja. Kako dakle temeljem čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a ovršenik može tražiti da se pljenidba i prijenos putem FINE proglasi nedopuštenim to predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku plaćanje troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe kako tužitelj tužbu temelji na sljedećim odredbama Ovršnog zakona:

- čl.50.st.1. toč. 3. - ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka

- čl.50.st.1. toč.5. - protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha. Prema mišljenju tužitelja, ovršna isprava je izgubila svoju djelotvornost jer je od strane ranijeg vjerovnika vođen sudski ovršni postupak koji je obustavljen. Navedeno se nikako ne može smatrati da je osnova izgubila djelotvornost. Naime, da bi pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave izgubilo djelotvornost, potrebno je da u sudskom postupku bude ukinuta klauzula pravomoćnosti i ovršnosti. Razlog kako je protekao rok u kojem se može tražiti ovrha potpuno je promašen. Naime, riječ je o slučaju kada je zakonom izričito propisan rok u kojem se može tražiti ovrha (primjera radi ukazuje se na čl. 444. Zakona o parničnom postupku). S obzirom da za potraživanje tuženika nije propisan rok u kojem se može tražiti ovrha, navodi tužitelja potpuno su promašeni. Opreza radi, za slučaj da Naslovni sud navode tužitelja okarakterizira kao prigovor zastare, tuženik navodi kako su i ti navodi neosnovani.Među strankama nije sporno da je odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) propisano kako sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima propisano je kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje, ističe se kako je obustavom ovrhe, odnosno vraćanjem osnove za plaćanje, zastarni rok počeo iznova teći. Naime, raniji vjerovnik predmetnog potraživanja podnio je Rješenja o ovrsi Ovrv-24/2011 na naplatu kod FINA-e, no ovrha je obustavljena iz razloga što tužitelj kao ovršenik nije imao aktivnih računa. U prilog svom stajalištu, tuženik ukazuje na pravno mišljenje sadržano u presudi Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-435/2022 od dana 18. listopada 2022. godine prema kojem „u situaciji kada raniji ovršni postupak nije pravomoćno okončan, dovršen ili obustavljen na način koji bi ovrhovoditelju omogućio zaštitu njegovih prava, odnosno još uvijek traje, ne može se govoriti o nastupu zastare budući da zastarni rok u takvom slučaju nije ni počeo teći“. Isto shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama pod posl.br. Rev 943/2017-2 od 10. svibnja 2017., Revx-781/11 od 12. listopada 2011. i Rev-1608/15 od 3. svibnja 2017. Također, zauzeto je i stajalište da „kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže na ovršenici i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno“. Ukazuje se i na pravno mišljenje sadržano u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1027/2021 od dana 03.svibnja 2022. godine kojim su ranije navedena pravna shvaćanja primjenjiva i u slučaju kada je od strane vjerovnika aktivirana ovršna isprava, a potom isknjižena prema odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Navedeno shvaćanje može se primijeniti u predmetnoj pravnoj stvari s obzirom da je raniji vjerovnik bio onemogućen nastaviti postupak izravne naplate zbog nedostatka sredstava na računima Tužitelja. Slijedom navedenog, 10-togodišnji zastarni rok prekinut je podnošenjem rješenja o ovrsi Ovrv-24/2011 na naplatu kod FINA-e (od strane ranijeg vjerovnika predmetnog potraživanja) dana 02. prosinca 2013. godine te je navedenog datuma počeo iznova teći. Ponovno je prekinut podnošenjem rješenja o ovrsi Ovrv-24/2011 na naplatu kod FINA-e (od strane tuženika) dana 29. rujna 2022.godine, a s obzirom da je postupak u tijeku, zastarni rok ne teče. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u predmete ovog suda broj Ovr-3011/2012 i Ovrv-107909/2022.

5. Iz predmeta ovog suda broj Ovr-3011/2012 razvidno je da je ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. podnio prijedlog protiv tuženika za ovrhu na motornom vozilu dužnika, te je sud donio rješenje o ovrsi broj Ovr-3011/2012 od 29. listopada 2012. godine te je dana 5. rujna 2014. g. doneseno rješenje kojim se ovrha obustavlja i ukidaju se sve provedene radnje koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž Ovr- 371/2015-8 od 2.12.2016. g.

6. Iz predmeta ovog suda poslovni broj Ovrv-107909/2022 razvidno je da je tužitelj podnio protiv EOS Matrix d.o.o., ovdje tuženika prijedlog da se donesen rješenje kojim će se pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa ovršenika proglasiti nedopuštenim odnosno kojim će se naložiti FINI da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. te je sd dana 30. siječnja 2025. g. donio zaključak kojim upućuje ovršenika da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom a koje je tužitelj primio 13. veljače 2025. g. te je i u navedenom roku dana 26. veljače 2025. g. podnio ovu tužbu.

7. U ovosudnom predmetu je teret dokaza na tuženiku da posjeduje ugovor kojim je prenesena tražbina sa Raiffeisenbank Austria d.d. na Eos Matrix d.o.o. ovdje tuženika, a što tuženik nije učinio i nije dostavio sudu dokaz da je tražbina za koju je pokrenut ovršni postupak pod brojem Ovr-3011/2012 prenesena na tuženika i da isti ima pravnu osnovu za pokretanje novog ovršnog postupka, nakon što je ovršni postupak pod brojem Ovr-3011/2012 pravomoćno obustavljen.

8. Potpuna procesna neaktivnost tuženika u ovom postupku, koji nije pristupio niti na jedno ročište, a dostavio je sudu samo odgovor na tužbu, ne može se smatrati utemeljenom u situaciji kada tužitelj u cijelosti osporava da tuženik ima pravnu osnovu za vođenje ovršnog postupka pokrenutog zahtjevom za naplatu 30. rujna 2022. godine od strane ovdje tuženika FINI, jer je tuženik dostavio samo u prilog zahtjevu za naplatu samo rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 24/2011. Dakle, navedeni ugovor o cesiji ovdje tužitelj ne može posjedovati, nego ga može posjedovati samo ovdje tuženik, a isti ga nije dostavio sudu.

9. Nadalje, sud je utvrdio da je nakon donošenja rješenja o ovrsi broj Ovr- 3011/2012 na pokretninama tuženika, koje je pravomoćno postalo 28.12.2011. g. ovrhovoditelj Raiffeisenbank Austria d.d. podnio Financijskoj agenciji 2.12.2013. g. navedeno pravomoćno rješenje po Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, i to na način da se bankama naloži izvršenje navedene osnove za plaćanje, pa je FINA obavijestila punomoćnika ovrhovoditelja podneskom od 2.12.2013. g. da vraća predmetno rješenje o ovrsi (list 27 spisa) jer ovršenik nema aktivnih računa iz kojih bi se mogla provesti ovrha na novčanim sredstvima.

10. Dana 27. studenog 2019. godine na Sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH pod brojem Su-IV-245/2019-3 usvojen je zaključak da nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da Financijska agencija nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome.

11. Dakle, sud nalazi da tuženik nije dokazao da posjeduje pravnu osnovu za vođenje ovršnog postupka protiv tuženika, odnosno u skladu sa zaključkom Vrhovnog suda RH, u ovom predmetu je Financijska agencija prestala postupati po predmetnom rješenju o ovrsi 2.12.2013. g. pa nije postojao zakonski temelj da se ponovo postupa po rješenju kako je to zatražio tuženik zahtjevom za naplatu od 30.9.2022. g., pa slijedom navedenog sud zaključuje da se ovrha ne može proglasiti dopuštenom, te nalazi da je tužitelj dokazao svoje navode.

12. Kako tužitelja zastupa odvjetnik to je sud tužitelju priznao po čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a slijedeći trošak: 75 bodova po Tbr. 7/1 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), potom 75 bodova za ročišta 9.9.2025. i 20.2.2026. g. odnosno ukupno 225 bodova, a kako je vrijednost 1 boda 2 eura to je sud priznao 450,00 eura i trošak PDV-a od 25% odnosno 112,50 eura, dok sudsku pristojbu za tužbu nije priznao jer ista nije plaćena. Ukupno je dakle tužitelju kao trošak postupka priznat iznos od 562,50 eura. Na navedeni iznos sud je priznao i zatezne kamate po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i po čl. 30. st. 3. OZ-a. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. travnja 2026. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU.

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovoga Zakona (čl. 467. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz sudsku pristojbu za tužbu i presudu

2. Tuženiku