Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj P-2110/2025-3
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb, OIB: 02958272670, Područna ustrojstvena jedinica Rijeka, Rijeka, Slogin kula 1, protiv tuženice GR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta, 17. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
Nalaže se tuženici da tužitelju isplati iznos od 174,66 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 17.08.2024.g. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) koja se do 31.07.2015.g. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 19. prosinca 2025. navodi da mu tuženica s osnove neosnovano isplaćene nepripadajuće naknada za vrijeme korištenja prava na rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada za razdoblje od 13.7.2024. do 31.7.2024. duguje ukupan iznos od 174,66 EUR, da je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Rijeka, KLASA: UP/I-502-06/24-08/7138, URBROJ: 338-08-02-01-24-2 od 09.09.2024.g. tuženoj obustavljeno s danom 12.07.2024.g. pravo na roditeljsku brigu o novorođenom djetetu, kao i isplata novčane naknade za vrijeme korištenja istog prava, za dijete/djecu ER (rođ. **.**.2023.g.) iz razloga, jer da je utvrđeno da je tužena do 12.07.2024.g. bila obvezno zdravstveno osigurana sukladno čl. 7. st. 1. t. 13. a) Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19, 33/23, u nastavku Zakon) kao osobe s prebivalištem, odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u [adresa], koje nisu obvezno zdravstveno osigurane po drugoj osnovi i koje su se prijavile Zavodu u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, prestanka obavljanja djelatnosti ili od dana prestanka primanja naknade plaće na koju imaju pravo prema Zakonu. Nadalje, da je prema čl. 7. st. 7. Zakona propisano da osigurane osobe kojima je utvrđen status u obveznom zdravstvenom osiguranju u skladu sa čl. 7. st. 1. toč. 13. Zakona, a koje se ne vode u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao nezaposlene osobe obvezne su jednom u tri mjeseca osobno pristupiti Zavodu radi provjere okolnosti na temelju kojih im je taj status utvrđen, da tužena nije postupila prema čl. 7. st. 7. Zakona i nije se jednom u tri mjeseca osobno javila i Zavodu odnosno tužitelju kako bi produžila status obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove čl. 7. st. 1. t. 13. a) Zakona pa da je tuženoj s danom 12.07.2024.g. prestalo svojstvo obvezno zdravstveno osigurane osobe kod tužitelja i obustavljeno pravo na rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada, kao i isplata novčane naknade za vrijeme korištenja istog prava, da sukladno odredbi čl. 41. st. 3. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, korisnicima iz stavka 1. navedenog članka koji izgube status u obveznom zdravstvenom osiguranju prestaje korištenje prava prema Zakonu. Prema odredbi čl. 64. st. 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, korisnik prava da mu je obvezan prijaviti svaku promjenu okolnosti koje su od utjecaja na korištenje priznatog prava prema Zakonu u roku od osam dana od dana nastanka tih promjena, u protivnom ako tako ne postupi dužan je tužitelju nadoknaditi nastalu štetu i ostvareni nepripadajući primitak odnosno vratiti isplaćena sredstva s zakonskom zateznom kamatom. Imajući u vidu navedeno tužitelj tvrdi da je neosnovana isplata novčane naknade za razdoblje od 13.07.2024.g. do 31.07.2024.g u ukupnom iznosu od 174,66 EUR koji iznos mu je tužena dužna vratiti. Prema članku 135. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13 i 137/13 – nastavno: Zakon), a u skladu s odredbom članka 1111. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) da mu je osigurana osoba obvezna naknaditi štetu odnosno vratiti neosnovano primljeni iznos ako je ostvarila primanje iz sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja u većem opsegu nego što joj pripada. Prema članku 137. Zakona osigurana osoba, a u skladu sa odredbom članka 1111. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima osiguranoj osobi kojoj je iz sredstava tužitelja, odnosno državnog proračuna isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna je vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun tužitelja, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti tužitelja o utvrđenim okolnostima. Naime, sukladno čl. 138. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguraju tužitelj ističe da ima pravo na naknadu prouzročene štete ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno ako je isplata izvršena stoga što nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili na opseg prava radnika, odnosno prijava o istupanju radnika s rada ili ako je prijava podnesena poslije propisanog roka. Za štetu da se odgovora bez obzira na krivnju. Prema članku 142. Zakona tužitelj smatra da je obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim Zakonom, bez obzira na to što je šteta nastala isplatom davanja koja kao pravo pripadaju osiguranoj osobi iz sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno državnog proračuna, bez obzira na krivnju. Sukladno čl. 70. stavku 1. toč. 4 Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (NN, br. 152/22) tužena je obvezna državnom proračunu i Zavodu naknaditi štetu, zajedno s pripadajućim kamatama, koja nastane zbog nepripadne i nepravilne isplate novčane potpore zbog toga jer je isplaćena naknada na koju nije imala pravo prema navedenom Zakonu odnosno rješenju ili je naknada isplaćena u većem iznosu od iznosa koja bi istoj pripadala prema navedenom Zakonu ili koji je određen u rješenju kojim je utvrđeno pravo i iznos naknade za vrijeme korištenja prava. Tužitelj također ukazuje da je nesporno da je dio njegove imovine prešao u imovinu tuženice i da je tužena stekala korist s osnove isplate bez pravne osnove odnosno s osnove isplate za koju nije osnova pa je i sukladno odredbama čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima dužna mu vratiti s osnova stjecanja bez osnove primljeni iznos od 174,66 EUR., da je nedvojbeno da su ispunjene sve zakonske pretpostavke iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima te da je došlo do povećanja imovine tuženika, a smanjenja imovine na njegovoj strani, kao i da postoji uzročna veza između tog smanjena i povećanja. Tvrdi da je tuženici uputio preporučenom pošiljkom zahtjeve za povrat sredstva, koje je ona uredno zaprimila, ali do dana podnošenja tužbe nije podmirila dugovanje, da joj je poslao i dvije opomene po kojima ona također nije platila dugovanje. Predlaže donošenje presude sa sadržajem kao u izreci.
2. Tuženici je tužba sa svim prilozima dostavljena radi podnošenja pisanog odgovora, te joj je određen rok od 30 dana radi podnošenja odgovora na tužbu od dana dostave iste, a također je upozorena da ukoliko ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, sud će donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe) ako bude udovoljeno pretpostavkama iz čl. 331b. Zakona o parničnom postupku («Narodne Novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; nadalje u tekstu: ZPP).
3. Iz sadržaja povratnice / dostavnice (stranica 25 spisa - poleđina) proizlazi da je tužena tužbu s prilozima i poziv na davanje odgovora na istu uredno zaprimila, i to 11. ožujka 2026., ali u dodijeljenom joj roku od 30 dana za davanje odgovora, nije dostavila odgovor na tužbu.
4. Obzirom na prethodno navedeno, budući su konkretno ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 331.b. ZPP-a jer osnovanost predmetnog kondemnatornog tužbenog zahtjeva proizlazi iz detaljno argumentiranih činjenica navedenih u tužbi te kako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio (osam isprava dostavljenih kao prilozi tužbe) ili s činjenicama koje su općepoznate, te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženicu spriječil i opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, a niti se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, pa je zato prihvaćen tužiteljev tužbeni zahtjev i odlučeno je sadržajem dispozitiva.
5. O trošku parničnog postupka sud nije odlučivao jer tužitelj u tom smislu nije postavio određeni zahtjev (čl. 164. st. 1. i st. 2. ZPP-a).
U Rijeci 17. travnja 2026.
Sudac:
Robert Mihelj
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP- a).
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
Dostaviti:
- tužitelju – e.komunikacijom
- tuženici - osobno – e.poštom