REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5298/2025-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice P (nom: PĐ) Šamec iz Zagreba, Črnomerec 42, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupa je Vesna Škare Ožbolt, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ĐĐ (nom: Đ) Tomašića iz Zagreba, Turinina 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupa ga CĐ, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, nakon glavne javne rasprave zaključene 28. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka, 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se da pisana oporuka oporučitelja-ostavitelja LĐ, sina C, OIB: [osobni identifikacijski broj], umirovljenika iz Zagreba, Andraševečka 15, rođenog **.**.1948., a umrlog **.**.2015., od 13.2.2014. nije istinita i pravovaljana, pa stoga ista ne predstavlja njegovu pravu volju.

Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana.“.

II. Nalaže se tužiteljici da u 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak od 2.937,50 eura.

O b r a z l o ž e n j e:

1. Tužiteljica, upućena rješenjem ovog suda O-3940/15 od 27.12.2016., podnijela je tužbu protiv tuženika osporavajući oporuku pok. LĐ tvrdeći da je njegov potpis na oporuci krivotvoren, da sintagma u toč. 8. oporuke („…nastavi/pokrene postupak…“) upućuje na zaključak da oporučitelj nije utjecao na sadržaj oporuke jer bi mu moralo biti poznato treba li se postupak nastaviti ili tek pokrenuti, da je oporuka antidatirana jer bi se prema sadržaju oporuke ČĐ trebao naplatiti iz bračne stečevine koja je utužena od strane oporučitelja tek nakon što je oporuka datirana, a osporava i razloge oporuke koji se odnose na tužiteljicu, radi kojih je isključena iz nasljedstva. Zbog svega navedenog predlaže da sud utvrdi da oporuka od 13.2.2014. nije istinita i pravovaljana i traži naknadu parničnog troška.

2. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Što se tiče potpisa i datuma na oporuci, navodi kako je oporučitelj sastavio više primjeraka iste oporuke, predlaže saslušati svjedoke oporuke i dostavlja ispis iz Hrvatskog upisnika oporuka. U odnosu na spornu sintagmu koja se odnosi na pokretanje/nastavljanje postupka radi utvrđenja bračne stečevine, ukazuje na to kako se pred ovim sudom pod brojem P-1645/10 vodio postupak radi opoziva ugovora o darovanju zaključen s ovdje tužiteljicom kojim je tražio da mu se vrati radiona jer ga je ovdje tužiteljica osiromašila, da je presudom od 27.2.2015. nepravomoćnom presudom odbijen njegov zahtjev, nakon čega je 2.3.2015. pokrenuo postupak kojim je od PĐT tražio pola bračne stečevine (P-1194/15). U podnesku od 6.9.2024. predložio je odbaciti tužbu jer njome nisu obuhvaćeni svi oporučni nasljednici.

3. Sud je tijekom postupka pročitao spis ovoga suda O-3940/15 iza pok. LĐ, spise ovog suda P-1645/10, P-1194/15, spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Ko-2084/10 i drugu dokumentaciju u spisu, proveo vještačenje po vještaku za rukopise Marijanu Krajni, saslušao parnične stranke, svjedoke PĐT, CĐ i TĐ i ocjenom svih dokaza po čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

4. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za odbacivanje tužbe: tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika, onako kako je upućena rješenjem ovog suda O-3940/15 od 27.12.2016. U konkretnom slučaju u tom su postupku utvrđeni zakonski nasljednici prvog nasljednog reda – sin ČĐ i kći PĐ, ovdje tužiteljica. Ostavitelj je spornom oporukom ostavio svoju imovinu nećaku ĐĐ, ovdje tuženiku i nećakinji ĐĐT (ĆĐ). ČĐ je priznao oporuku i izjavio da ne traži nužni dio, ĆĐ priznala je oporuku i svoj dio ustupila ĐĐ, što je sve utvrđeno uvidom u spis O-3940/15. Zbog toga je tužiteljica, koja je oporuku osporila, upućena na pokretanje parničnog postupka samo protiv ĐĐ pa je neosnovana tvrdnja da su i ČĐ i ĆĐ morali biti obuhvaćeni tužbom kao jedinstveni suparničari.

5. Tužiteljica je tužbu podnijela tvrdeći da je oporuka nevaljana:

- jer je potpis oporučitelja krivotvoren

- jer je oporuka antidatirana

- jer se iz teksta oporuke može zaključiti da oporučitelj nije utjecao na njezin sadržaj

- jer su neistiniti razlozi za njezino isključenje iz nasljedstva.

6. Radi utvrđenja istinitosti potpisa oporučitelja, pok. LĐ, sud je saslušao svjedoke oporuke, CĐ i TĐ te proveo vještačenje po vještaku za rukopise Marijanu Krajini koji je u nalazu kao nesporan materijal uzeo dokumentaciju koju je dostavila tužiteljica (obrasci HP d.d. Western Union "To send money" od 3.1.2009., 14.8.2009., 15.12.2009., ugovor o darovanju s PĐ od 4.11.2008. kupoprodajni ugovor od 23.7.2009.) te izvornik kartona osobne iskaznice izdane na ime LĐ, osobnu iskaznicu i potpisanu kreditnu karticu Zagrebačke banke. Vještak je ustvrdio da dostavljeni nesporni materijal odgovara potrebama vještačenja, a okolnost da je analiziran izvornik spornog dokumenta omogućuje po pravilima struke decidirano mišljenje u odnosu na predmet vještačenja. Analizirajući nesporne i sporni materijal, vještak je ustvrdio da nije pronašao relevantne razlike, a broj i kvaliteta utvrđenih sličnosti upućuje na zaključak da su sporni potpis potpisani rukom LĐ, što je sve grafički prikazao.

7. Vještak je na ročištu 12.11.2019. usmeno obrazložio nalaz i mišljenje, naglasio da nesporan potpis s kartona OI od 16.5.2014. po vremenu nastanka odgovara vremenu nastanka sporne oporuke i da je vještačenje na temelju dokumentacije koja je dostavljena u spis u potpunosti u skladu s pravilima struke, da je utvrdio kako su svi potpisu u razdoblju od 2008. do 2014. pisani rukom iste osobe, a takva je dokumentacija relevantan komparativan nesporni materijal. Vještak je istaknuo da su varijabilnosti koje je utvrdio prirodni element nespornog rukopisa LĐ, no da su svi elementi unutar dostavljenih nespornih potpisa i da se temeljem toga može utvrditi da su sporni potpisi istovjetni nespornim potpisima LĐ, što je i grafički prikazano. Suprotno mišljenju tužiteljice, vještak je uzeo u obzir i razlike između potpisa, no nije pronašao razlike strukturnih naravi koje bi imale isključujući vrijednost.

8. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je tužiteljica osporavala tvrdeći da je prema pravilima struke kod grafološkog vještačenja vještak trebao imati na uvidu bar tri nesporna potpisa skriptora iz vremena bliskog nastanku spornog potpisa, i to u izvorniku. Osim što je vještak ustvrdio da je za nalaz bitno da postoji izvornik spornog dokumenta, da je od nespornog materijala u izvorniku karton osobne iskaznice, a da nije potrebno da drugi nesporni materijal bude u originalu, naglašava se da je vještačenje provedeno na temelju dokumentacije koju je dostavila tužiteljica i koju je po njezinom prijedlogu pribavio sud. Riječ je o tužiteljičinom dokaznom prijedlogu, na njoj je teret dokaza tvrdnje da je potpis na oporuci krivotvoren. Ukoliko je smatrala da je potrebno da se vještačenje provede analizom tri nesporna potpisa iz razdoblja u kojem je nastala sporna oporuka, morala je po čl. 7. ZPP-a takve dokaze i osigurati. Sud nije prihvatio tvrdnje tužiteljice da je vještak uzeo u obzir isključivo sličnosti, a ne i razlike u potpisima jer je vještak u nalazu naveo da je uzeo u obzir i razlike između potpisa, no nije pronašao razlike strukturnih naravi koje bi imale isključujući vrijednost. Ne stoji niti prigovor da se vještak nije očitovao o dinamici i ritmu pisanja jer je u analizi spornog i nespornog materijala u nalazu analizirao i ritam i dinamiku pisanja, stupanj ispisanosti, nagibe grafema, način oblikovanja i formiranja slova, istaknuo da takvom analizom nije pronašao relevantne razlike, a rezultati utvrđenih sličnosti upućuju na zaključak da su sporni potpisi potpisani rukom LĐ. Zbog svega navedenog sud je odbio po tužiteljici predloženo novo grafološko vještačenje.

9. Osim toga, sud je radi utvrđenja potpisivanja i datiranja oporuke saslušao i svjedoke oporuke CĐ, koji je na ročištu iskazao da se oporuke sjeća, u to je vrijeme bio odvjetnički vježbenik u uredu u koji je dolazio LĐ. Prisjetio se da je LĐ stavljao tekst oporuke na papiru, radio izmjene, a kada je uobličio konačnu verziju, ta se verzija prepisala, isprintala, ispred njega pročitala, da je LĐ izjavio da je to njegova oporuka, nakon čega je on to potpisao, a potpisali su i svjedoci TĐ i on, CĐ. Nekoliko mjeseci kasnije oporuka je prijavljena i u Hrvatski registar oporuka. Svjedok je potvrdio da je datum na oporuci onaj koji je bio toga dana, prisjetio se da su u tijeku u zgradi Green Golda u kojoj je bio ured bile pripreme za koncert za Valentinovo.

10. Sud nije prihvatio prigovor tužiteljice na iskaz ovog svjedoka zbog činjenice da je sadašnji punomoćnik tuženika jer ga ova okolnost ne diskvalificira kao svjedoka oporuke iz čl. 31. Zakona o nasljeđivanju: riječ je o osobi koja je bila punoljetna, zna čitati i pisati, kojoj nije oduzeta poslovna sposobnost, a nema tvrdnji niti dokaza da je riječ osobi koja bi s ostaviteljem bila u odnosu iz čl. 35. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (oporučitelj potomak, posvojče ili njegovi potomci, predak, posvojitelj u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja, bračni drug svih tih osoba). Također iz teksta oporuke proizlazi da ovaj svjedok nije oporučni nasljednik niti proizlazi da postoje druge okolnosti iz čl. 36. Zakona o nasljeđivanju. Zbog navedenog je sud odlučio prihvatiti iskaz ovog svjedoka koji potvrđuje da je LĐ oporuku potpisao.

11. Saslušan je i drugi svjedok oporuke, TĐ, koji je izjavio da ga je jednog dana, njega i CĐ, odvjetnik Dodig pozvao u salu za sastanke, koja se nalazi pored ureda u kojem je tada svjedok radio, da budu svjedoci oporuke. Ovaj je svjedok izjavio da u sali nije bilo printera na kojem bi se moglo pisati, da se oporuka nije pisala, nego čitala, da je bila na stolu u sali kada je on u nju ušao i nije mu poznato tko ju je sastavljao te da je LĐ, nakon što je odvjetnik pročitao tekst oporuke, izjavio da je to njegova oporuka i potpisao je.

12. Iz rezultata grafološkog vještačenja - koje su u bitnome (neovisno o razlikama u detaljima koje sud pripisuje izmjenama u sjećanju zbog proteka vremena) potvrdili saslušani svjedoci izjavivši da je on oporuku potpisao i izjavio da je riječ o njegovoj volji - proizlazi da je LĐ spornu oporuku potpisao. Sud je vodio računa i o tome da je nalaz izrađen na temelju analize izvornika sporne oporuke, a mišljenje bez rezerve, jasno i temeljito argumentirano, s obrazloženim odgovorima na sve prigovore i pitanja. Zbog toga je, nakon analize navedenih dokaza po čl. 8. ZPP utvrdio da da je netočna tvrdnja tužiteljice da je potpis oporučitelja na predmetnoj oporuci od 13.2.2014. krivotvoren.

13. Tužiteljica iz činjenice da se u oporuci ČĐ ostavlja nužni dio koji se ima naplatiti iz bračne stečevine, a postupak za utvrđenje bračne stečevine pokrenut je tek 2.3.2015. zaključuje da je oporuka od 13.2.2014. antidatirana. Sud nije prihvatio ove razloge jer postojanje bračne stečevine iz razvedenog braka ne ovisi nužno o sudskoj odluci, naročito ne o datumu njezina utuženja. Osim toga, iz ispisa podataka Hrvatske javnobilježničke komore u postojanje oporuke u Hrvatskom upisniku oporuka na listu 11 spisa utvrđeno je da je tom tijelu 8.7.2014. (dakle prije utuženja radi utvrđenja bračne stečevine) prijavljena oporuka LĐ od 13.2.2014.

14. U toč. 8. sporne oporuke ostavitelj je ostavio pravo oporučnim nasljednicima da "nastave/pokrenu postupak za stjecanje bračne stečevine iz braka s PĐT". Tužiteljica smatra da ova sintagma upućuje na to da LĐ nije utjecao na sadržaj oporuke jer bi u vrijeme pisanja morao znati je li ili nije pokrenut postupak radi utvrđenja bračne stečevine. Sud nije prihvatio ovakvo tumačenje tužiteljice jer upravo činjenica da je postupak radi podjele bračne stečevine LĐ sam pokrenuo 2.3.2015. (što je utvrđeno uvidom u spis P-1194/2015) čini ovu sintagmu logičnom: tužitelj je za života pokrenuo postupak i treba ga nastaviti. Da ga nije pokrenuo, trebalo bi ga pokrenuti. Tužiteljici sporna sintagma logična je po ocjeni suda u slučaju sastavljanja oporuke od strane osobe koja planira pokrenuti postupak, no nije sigurna hoće li to za života i učiniti.

15. Na temelju svega iznesenog sud je utvrdio da je sporna oporuka od 13.2.2014. potpisana od strane ostavitelja LĐ, da nije antidatirana, da ju je sastavio oporučitelj, da mu je nakon ispisa ta oporuka pročitana, da su je u njegovoj prisutnosti osim oporučitelja potpisala dva svjedoka – CĐ i TĐ. Ovo znači da je oporuka sastavljena u skladu s odredbom čl. 31. Zakona o nasljeđivanju i da nema nedostataka koji bi utjecali na njezinu valjanost.

16. Što se tiče dostojnosti, odnosno nedostojnosti (u oporuci isključene tužiteljice) za nasljeđivanje, valja reći da (ne)osnovanost razloga kojeg je oporučitelj u svojoj oporuci naveo ne utječu na istinitost i pravovaljanost oporuke pa nisu relevantni za ovaj spor, radi čega iskazi parničnih stranaka koje nisu imale direktnih saznanja vezanih uz oporuku i svjedoka PĐT nisu posebno uzimani u obzir, a odbijen je prijedlog za saslušanjem daljih svjedoka na istu okolnost – ČĐ, UĐ i ĆĐ. Prijedloge tužiteljice da se na iste okolnosti saslušaju DĐ, KĐ i NĐ sud je odbio i zbog toga što je te prijedloge iznijela nakon zaključenja prethodnog postupka, iako ne postoje razlozi iz čl. 299. st. 2. ZPP-a.

17. Odluka o parničnom trošku donesena je po čl. 154. st. 1., 155. i 156. ZPP-a. Tuženiku su dosuđeni troškovi za zastupanje tuženika po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to: za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 2.5.2018., 24.3.2020., 6.9.2024. po 200,00 eura (tbr 8/1), za zastupanje na ročištima 21.11.2017., 3.4.2019., 12.11.2019., 6.11.2023., 9.7.2024., 23.9.2024., 28.1.2026. po 200,00 eura (tbr 9/1), za zastupanje na ročištu 13.9.2024. iznos od 100,00 eura (tbr 9/2) i za ročište 17.9.2017. iznos od 50,00 eura (tbr 9/5), ukupno 2.350,00 eura, što uvećano za PDV 25% od 587,50 eura iznosi 2.937,50 eura.

Zagreb, 17. travnja 2026.

Sudac:

Ivana Marangunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. O žalbi, koja se podnosi podneskom u 4 primjerka ovom sudu, odlučuje županijski sud.

DNA:

-Tužiteljici po pun.

-Tuženiku po pun.