Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-950/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnica Ermina Abdić Klisović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ognjen Dabelić, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-35/2024 od 3. prosinca 2024., 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-35/2024 od 3. prosinca 2024. u točkama I, II i III izreke.

II Odbija se neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke održan je djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule pod poslovnim brojem Ovrv-3550/2022 od 5. prosinca 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 69,78 eura uz zateznu kamatu počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate. U točki II izreke ukinut je djelomično platni nalog koji je sadržan u navedenom rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u kojem se nalaže tuženiku da plati tužitelju iznos od 55,23 eura kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da isplati tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu do 49,77 eura sa zateznim kamatama. U točki III izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

2. Protiv citirane presude u odnosu na točku II i III izreke žalbu podnosi tužitelj zbog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti održi na snazi citirani plati nalog i da se tužitelju dosude troškovi parničnog postupka u cijelosti kao i troškovi žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv citirane presude žalbu podnosi i tuženik u odnosu na točku I i III izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se ukine u cijelosti citirani platni nalog i da se obveže tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev radi naknade štete zbog prijevremenog raskida ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa i plaćanje naknade za isporučene telekomunikacijske usluge za kolovoz, rujan i listopad 2021. Sud prvog stupnja je utvrdio da je do raskida ugovora došlo krivnjom tuženika zbog neispunjenja obveze neplaćanja računa zbog čega je tužitelj privremeno isključio tuženika iz mreže odnosno obustavio uslugu. Utvrđeno je nadalje da postoji dug tuženika po osnovu isporučenih i dospjelih mjesečnih obveza za kolovoz, rujan i listopad 2021. u iznosu od 69,78 eura da je tuženik ostvario popust na mobilni uređaj jer je zaključen ugovor uz minimalno trajanje ugovorne obveze, a koji popusti nisu dostupni u slučaju ugovaranja usluga bez minimalnog trajanja ugovorne obveze.

7. Sud prvog stupnja također je utvrdio uvidom u zahtjev za zasnivanje pretplatničinog odnosa od 11. listopada 2021. da je usluga Homebox privremeno isključena za razdoblje od 11. listopada 2021. do 9. travnja 2022. te da između stranaka su zaključeni ugovori 27. ožujka 2018., 14. prosinca 2018., 30. rujna 2019., 21. rujna 2021. i 11. listopada 2021., te da je raskinut pretplatnički odnos 7. veljače 2022. te da tuženik nije dostavio prigovor na ispostavljene račune.

8. Sud prvog stupnja primjenjuje odredbe čl. 49. st. 1. i 2. i čl. 55. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i 110/15; dalje ZZP) jer se radi o potrošačkom ugovoru, pa je utvrdio da se o ugovornoj odredbi zbog prijevremenog raskida ugovora i o pravu tužitelja na naplatu usluge za vrijeme privremenog isključenja i ograničenja usluge između stranaka nisu vodili pojedinačni pregovori i da je odredbe ugovora unaprijed formulirao tužitelj kao trgovac, stoga da tuženik kao potrošač nije imao utjecaja na sadržaj predmetnih odredbi zbog čega da su iste protivne načelu savjesnosti i poštenja čime je uzrokovana znatna neravnoteža u ugovornom odnosu između stranaka na štetu tuženika pa da su sukladno čl. 55. st. 1. ZZP-a ugovorne odredbe o kojima se nije pregovaralo ništetne, a samim time da su i ništetne i odredbe čl. 14.2. Općih uvjeta tužitelja, a da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Smatra sud također da tražbina tužitelja s naslova naknade za prijevremeni raskid je i protivna čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) kojim je propisano da su raskidom ugovora stranke oslobođene svojih obveza osim obveze na naknadu štete, a da sporna odredba Općih uvjeta i ugovora obvezuje tuženika da do kraja razdoblja na koji je ugovor sklopljen ispunjava obvezu u vidu plaćanja mjesečnih naknada za pristup komunikacijskoj mreži i to u obliku jednokratne naknade, a da korisnik tj. tuženik je u tom razdoblju isključen iz elektroničke komunikacije te je tužitelj prestao pružati usluge na koje se ugovorom obvezao. U odnosu na usluge koje su pružene tuženiku sud prvog stupnja primjenjuje odredbu čl. 4. i 9. ZOO-a navodeći da je tuženik dužan podmiriti nastalo dugovanje jer mu je usluga u cijelosti pružena, te da postoji odgovornost za ispunjenje obveze sudionika u obveznom odnosu kako je to ugovoreno.

10. Tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe u vezi naknade za prijevremeni raskid ugovora jer da su Opći uvjeti tužitelja sukladni Zakonu o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08, 90/11 ,133/12, 170/13, 71/14 i 72/11: dalje ZEK) jer da odredba čl. 41. st. 3. toga Zakona propisuje pravo na isplatu ugovorene naknade štete zbog čega da je isključeno ispitivanje nepoštenosti te odredbe prema čl. 296. st. 3. ZOO-a te da je sud prvog stupnja neosnovano primijenio odredbu čl. 55. ZZP-a.

11. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer da nije utvrdio da tužitelj nije mogao ispunjavati usluge jer da na otoku nije imao u spornom razdoblju pristup internetu koji je bio povremen i ograničen što je vidljivo iz dopisa tužitelja od 22. ožujka 2019., da je iz tih razloga tuženik raskinuo ugovor sa tužiteljem i da je sud prvog stupnja nije cijenio dopis od 13. lipnja 2022. tužitelja kojim obavještava tuženika o nemogućnosti ispunjavanja usluge i da može bez naknade raskinuti ugovor.

12. Ovaj postupak se vodi po pravilima u sporovima male vrijednosti pa osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja predstavlja nedopušteni žalbeni razlog jer temeljem odredbe čl. 467. st. 2. ZPP-a stoga žalbeni razlozi o pogrešnim zaključcima suda vezano uz obvezu tuženika za ispunjenje duga temeljem pružene usluge ne mogu biti predmetnom razmatranja u ovoj fazi postupka.

13. Naime, u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati zbog većine apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kako je to propisano u čl. 467. st. 1. ZPP-a pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi stranaka da je počinjena bitna povreda odredaba parničkog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati te ne postoji proturječnost između izreke i dokaza koji su provedeni i činjenica koje su utvrđene temeljem tih dokaza.

14. Ispitujući po službenoj dužnosti prema odredbama čl. 467. st. 1. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a da li je počinjena neka od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

15. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbe čl. 49. st. 1. i 2. i čl. 55. ZZP-a kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u točki II izreke koja se odnosi na plaćanje naknade za privremeni raskid ugovora jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 296. st. 3. ZOO-a i čl. 14.2. Općih uvjeta jer je odredbom čl. 41. st. 5. ZEK-a propisano da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz čl. 42. st. 7. ovoga Zakona. Stoga proizlazi da citirana zakonska odredba ne propisuje obvezu pretplatnika na plaćanje naknade za prijevremeni raskid ugovora, osim ako takva obveza nije predviđena ugovorom između stranaka, a u konkretnom slučaju to je previđeno ugovorom između stranaka odredbama Općih uvjeta tužitelja koje čine sastavni dio ugovora. Stoga odredba čl. 41. st. 5. ZEK-a daje ugovornim stranama na izbor hoće li ugovoriti naknadu za prijevremeni raskid, te ukoliko ugovore tada propisuje da ju dužnik dužan platiti, što dovodi do zaključka da je navedenu odredbu poput svih drugih moguće i dopušteno ispitivati da li su ništetne sukladno čl. 296. st. 1. ZOO-a, jer je utvrđeno kako se o navedenoj dispozitivnoj odredbi čl. 41. st. 5. ZEK-a nije pregovaralo da bi u primjenu došla odredba čl. 296. st. 3. ZOO-a.

16. Stoga žalbeni navodi tužitelja kojima se poziva na odluke drugih županijskih sudova nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari jer se radi o starijoj sudskoj praksi, a odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-303/11 ne može se primijeniti u konkretnom slučaju jer se odnosi na drugu pravnu situaciju.

17. Također nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da tuženik nije postupio prema odredbi čl. 9. Općih uvjeta i da nije podnio prigovore za izdane račune, jer to ne isključuje pravo tuženika na osporavanje obveze niti da sud po službenoj dužnosti utvrđuje da li je u potrošačkom ugovoru došlo do povrede načela savjesnosti i poštenja, pogotovo iz razloga što je utvrđeno da se radi o ugovor koji je sklopljen na standardiziranom obrascu pa je bio na tužitelju kao trgovcu teret dokaza da su stranke pregovarale prilikom zaključenja spornog ugovora, a sve prema čl. 49. st. 4. ZZP-a.

18. Protivno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 4. i 9. ZOO-a kada je utvrdio da je tuženik dužan platiti dugovanje za sporne mjesece jer je utvrdio da je tuženik odgovoran za ispunjenje obveza s obzirom na zaključen ugovor o pružanju usluga.

19. Žalbeni navodima kojima se poziva tuženik na podneske od 22. ožujka 2019. i 13. lipnja 2022. kojima tužitelja obavještava tuženika da nema pristup internetu povremeno i ograničeno i da bez naknade može raskinuti ugovor dopisom od 13. lipnja 2022. ne utječu na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari jer je sve te okolnosti sud prvog stupnja uzeo u obzir prilikom donošenja odluke jer je utvrdio da je usluga Homebox privremeno isključena za razdoblje od 11. listopada 2021. do 9. travnja 2022. i da je raskinut pretplatnički odnos 7. veljače 2022., te cijeneći činjenicu da su stranke zaključile pet ugovora o pružanju usluga te se dugovanje odnosi na neplaćene usluge za kolovoz, rujan i listopad 2021., tako da podnesak tužitelja od 13. lipnja 2022. se ne odnosi na sporno dugovanje.

20. S obzirom na uspjeh u sporu sud prvog stupnja je pravilno odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove te je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 4. u vezi čl. 155. ZPP-a.

21. Slijedom obrazloženog žalbe stranaka kao neosnovane je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama I, II i III izreke potvrditi, pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

22. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 17. travnja 2026.

Sutkinja

Filka Pejković