Pr-2075/2022-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RL, [adresa], zastupa po pun. Ivanu Čizmiću, odvj. u Splitu, protiv tuženika DVD Zadvarje, Trg dr. Franje Tuđmana, Zadvarje, zastupan po. Silvii Tasić, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. veljače 2026. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja Denisa Kulušuća, odvj. u Splitu i pun. tuženika Silvije Tasić, odvj. u Splitu, objavljene dana 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I „Nalaže se tuženiku, DOBROVOLJNOM VATROGASNOM DRUŠTVU ZADVARJE isplatiti tužitelju, RL, na ime razlike plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, rada u smjenama, blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom, nedjeljom, noću i prekovremeno za razdoblje od 1. lipnja 2017. godine do 31. svibnja 2022. godine, isplatiti ukupni bruto iznos od 12.140,43 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana, a koja kamata teče na pojedinačne mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 294,22 € od 16. srpnja 2017. godine

- na iznos od 281,40 € od 16. kolovoza 2017. godine

- na iznos od 301,53 € od 16. rujna 2017. godine

- na iznos od 247,69 € od 16. listopada 2017. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. studenog 2017. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. prosinca 2017. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. siječnja 2018. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. veljače 2018. godine

- na iznos od 208,06 € od 16. ožujka 2018. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. travnja 2018. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. svibnja 2018. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. lipnja 2018. godine

- na iznos od 330,25 € od 16. srpnja 2018. godine

- na iznos od 387,48 € od 16. kolovoza 2018. godine

- na iznos od 365,92 € od 16. rujna 2018. godine

- na iznos od 260,07 € od 16. listopada 2018. godine

- na iznos od 247,19 € od 16. studenog 2018. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. prosinca 2018. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. siječnja 2019. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. veljače 2019. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. ožujka 2019. godine

- na iznos od 189,89 € od 16. travnja 2019. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. svibnja 2019. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. lipnja 2019. godine

- na iznos od 427,67 € od 16. srpnja 2019. godine

- na iznos od 293,99 € od 16. kolovoza 2019. godine

- na iznos od 288,97 € od 16. rujna 2019. godine

- na iznos od 312,09 € od 16. listopada 2019. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. studenog 2019. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. prosinca 2019. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. siječnja 2020. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. veljače 2020. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. ožujka 2020. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. travnja 2020. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. svibnja 2020. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. lipnja 2020. godine

- na iznos od 189,14 € od 16. srpnja 2020. godine

- na iznos od 180,92 € od 16. kolovoza 2020. godine

- na iznos od 144,19 € od 16. rujna 2020. godine

- na iznos od 178,17 € od 16. listopada 2020. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. studenog 2020. godine

- na iznos od 169,98 € od 16. prosinca 2020. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. siječnja 2021. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. veljače 2021. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. ožujka 2021. godine

- na iznos od 159,36 € od 16. travnja 2021. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. svibnja 2021. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. lipnja 2021. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. srpnja 2021. godine

- na iznos od 181,26 € od 16. kolovoza 2021. godine

- na iznos od 181,26 € od 16. rujna 2021. godine

- na iznos od 181,26 € od 16. listopada 2021. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. studenog 2021. godine

- na iznos od 167,79 € od 16. prosinca 2021. godine

- na iznos od 173,38 € od 16. siječnja 2022. godine

- na iznos od 188,87 € od 16. veljače 2022. godine

- na iznos od 205,30 € od 16. ožujka 2022. godine

- na iznos od 209,80 € od 16. travnja 2022. godine

- na iznos od 165,31 € od 16. svibnja 2022. godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1,750,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos parničnog troška teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

Obrazloženje

1. U tužbi koja je podnesena dana 14. srpnja 2022.g. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca , temeljem ugovora o radu od 01. prosinca 2015., u razdoblju od 01. lipnja 2017. do 30. rujna 2019. da je radio uvijek u smjenama, blagdanima, neradnim danima, nedjeljom, noću i prekovremeno pa da mu u smislu odredbi Ugovora o radu, kao i zbog činjenice što obavlja poslove vatrogasca da mu pripada pravo na povećanu plaću s osnova otežanih uvjeta rada pripadaju vi dodaci, za sve sate nazočnosti na poslu u razdoblju od lipnja 2017. do 31. lipnja 2022. Međutim, kako tužitelju nisu bili isplaćeni niti jedan od navedenih dodataka koje mu je tuženik bio dužan isplatiti. Tužitelj je predložio tuženika obvezati na isplatu bruto iznosa razlike plaće po svima navedenim osnovama za razdoblje od lipnja 2017. do 31. lipnja 2022. Tužitelj je predložio tuženiku naložiti dostavu potrebne dokumentacije za uređenje tužbenog zahtjeva tj. potrebnu za provođenje financijskog vještačenja.

1.1. Tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 16. rujna 2024., predloživši sudu tuženika obvezati na isplatu bruto iznosa od 12.140,43 eura, zajedno sa pripadajućim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez, na dohodak i prirez porezu na dohodak na navedeni iznos, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe- Predložio je tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu od 13. kolovoza 2022. tuženik navodi kako se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom u cijelosti, istekao je prigovor zastare. Nadalje kako nije sporno da između tužitelja i tuženika bio sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 01. prosinca 2015. do 30. studenoga 2017. koji ugovor je istekao, te da je tužitelj odbio potpisati novi ponuđeni ugovor o radu. Nadalje, tuženik je isticao da je malo vatrogasno društvo kojeg čine volonteri ima potrebe samo za jednim zaposlenikom. Da je maksimalno smanjen proračun pa da tuženik nije u mogućnosti zapošljavati nove radnike, pa da rad tuženika počiva na volonterskom radu. Naime, kako je tuženik u ranijem razdoblju dobivao namjenska sredstva u iznosu višem od 60.000,00 kuna, nakon ožujka 2019. da dobiva samo iznos od 18.644,00 kuna za sve troškove uključujući i plaće, koja sredstva koristi još za nabavu cjelokupne opreme, goriva, registracije vozila kao i režijske troškove. Slijedom navedenog, kako tuženik nikako nije mogao sklopiti ugovor o radu s tužiteljem za utuženi period , osobito ne pod uvjetima koje tužitelj traži. Na koncu, kako tužitelj nije bio u radnom odnosu za gotovo cijelo utuženo razdoblje, u razdoblju od 01. lipnja 2017. do 30. rujna 2017. da tužitelj nije imao pravo na povećanu plaću. Tuženik je istakao kako je kao poslodavac tužitelju uvijek izlazio u susret na način da mu je omogućio veći broj slobodnih dana zbog obiteljskih razloga i na zamolbu tužitelja. Štoviše, da je tužitelj u prostorijama tuženika kuhao za sebe i svoju obitelj, obavljao druge poslove koji poslovi nisu u vezi s radnom kod tuženika pa da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

2.1.Tijekom postupka tuženik je isticao kako bi radnici tuženika tako i tužitelj, nakon protupožarne sezone po dogovoru koristili slobodne dane, kao vid kompenzacije za sve više odrađene sate u prethodnom razdoblju. U takvim situacijama kakao se evidentiralo da je radnik na radnom mjestu iako nije radio, štoviše da je tužitelju, baš na njegov zahtjev omogućeno korištenje slobodnih dana u razdoblju od 14.10.2019. do 20.11.2019.,potom da je uslijedilo renoviranje Doma, pa da nisu imali gdje boraviti, po povratku da su radili samo par dana, kada više nisu mogli dolaziti na posao zbog pandemije sve do 03.05.2020., za sve vrijeme da je tužitelju plaća bila uredno isplaćivana. Činjenica da je tužitelj koristio slobodne dane, više slobodnih dana nego mu je pripadalo da je razvidno iz Knjige dežurstava.

2.2. Glede konačno postavljenog zahtjeva tuženik je naveo kako je potrebno kod dosuđivanja iznosa uzeti u obzir sve kompenzacije koje tuženik kao poslodavac izvršio prema tužitelju kao radniku u smislu odobravanja slobodnih dana kao i drugih ustupaka koje je tuženik omogućio tužitelju.

3. Sud je tijekom postupka izveo dokaz pregledom preslike Knjige dežurstva iz 2019. godine; pregledom preslika obračuna plaće tužitelja za utuženo razdoblje; pregledom odgovora na Zahtjev za obnavljanje Ugovora o radnom odnosu od 02.10.2020.; pregled Potvrde o zaposlenju tužitelj; pregled Izvješća Državnog inspektorata o izvršenom nadzoru od 05. studenoga 2021.; pregled izvatka iz knjige dežurstva za period od 01. lipnja 2017. do 31.svibnja 2022.; pregled pravilnika o evidenciji o radnom vremenu za 2021. i 2022.; izveden je dokaz vještačenja po vještaku dipl. oec. Darki Cecić; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AL; izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke; izveden je dokaz saslušanjem ZZ tuženik; izveden je pregled cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan

5. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

6. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno kako je dana 01.prosinca 2015. tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme do 30. studenoga 2017., točkom 2. istog ugovora da je bila regulirana plaća kao i naknada plaće kao i pravo tužitelja na povećanu plaću

- nije bilo sporno da je i nakon roka na kojem je ugovor bio sklopljen tužitelj i na dalje radio kod tuženika na poslovima radnog mjesta vatrogasca, te da je za obavljeni rad uredno primao plaću

- nije bilo sporno da je odlukom tuženika iz poslovnih razloga tužitelju otkazan ugovor o radu

7. Kao sporo trebalo je utvrditi primjenjuju li se na tužitelja odredbe sklopljenog ugovora o radu od 01. prosinca.

2015. i u razdoblju nakon 30. studenoga 2017. ,

- kao sporno trebalo je utvrditi jeli osnovano potraživanje tužitelja za isplatom bruto iznosa od 12.140,43 eura s osnova razlike zbog otežanih uvjeta rada, rada u smjenama ,blagdanima, neradnim danima , kao i prekovremenog rada ,

-trebalo je utvrditi jeli zastarjelo potraživanje tuženika.

8. Glede istaknutog prigovora zastare, sud prigovor smatra neosnovani. Navedeno u smislu odredbe čl. 139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), kao i u smislu čl. 92. st. 3. Naime, tužba je podnesena dana 14. srpnja 2022., utuženo razdoblje je od 01. lipnja 2017. do 31. svibnja 2022. godine iz čega proizlazi da zastarni rok od 5 godina nije nastupio pa se prigovor ukazuje neosnovanim.

9. Odredbom članka 12. stavak 7. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) propisano je ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama Zakona o radu ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena na koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

10. Odredbom članka 90. Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) propisano je kako radnik ima pravo na plaću za obavljeni rad. Poslodavac da je tužan radniku obračunati i isplatiti plaću u skladu s posebnim propisima, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu odnosno ugovorom o radu.

11. Odredbom članka 92. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (noćni rad, prekovremeni rad, nedjelja, blagdan…), kao i ostalih primitaka ako su ugovoreni.

12. Pregledom Ugovora o radu 01.prosinca 2015. utvrđeno je kakao je isti sklopljen na određeno vrijeme do 30.studenoga 2027.,za poslove vatrogasca, utvrđena je visina plaće kao i dodaci čl. II st. 4., kao i ostali uvjeti rada utvrđeni člankom IV. (tužitelj je sudu na uvid dostavio orignal ugovora o radu na određeno vrijeme koji u presliku prileži spisu str. 3., pa je utvrđeno da je orginal sukladan presliku koji nije u potpunosti čitljiv).

13. Svjedok AL, zapovjednik kod tuženika iskazao je da je tužitelj od 2015. do 2023. radio na radnom mjestu vatrogasca, ali ne svakog dana. U razdoblju od 2015. do 2017. da su tužitelj i vatrogasac R svako dana evidentirali dolaske i odlaske, kao i radne zadatke koje su izvršili, navedenu knjigu da on kao zapovjednik nikada nije kontrolirao. Radno vrijeme tužitelja da je bilo od ponedjeljka do petka od 07 do 15 sati, a u protupožarnoj sezoni i po potrebi tijekom vikenda. Iskazao je kako su i tužitelj i R uz poslove održavanja Doma, vatrogasne opreme, tehnike i dežurstava, po nalogu predsjednika općine izvršavali i pomoćne komunalne poslove, ali ne svakog dana. Svjedok je iskazao kako ima saznanja da tužitelj nije svo vrijeme bio na radnom mjestu u Vatrogasnom domu, s čime da je on kao zapovjednik bio suglasan, respektirajući tužiteljevu obiteljsku situaciju kao i nisku plaću. Nadalje, kako nije imao primjedbi da povremeno u prostoru Doma budu tužiteljeva djeca, niti je imao primjedbi da je tužitelj ponekad kuhao za obitelj u prostoru tuženika. Međutim, da je tužitelja ipak u nekoliko navrata upozoravao jer istog nije zatekao na radnom mjestu, isključio je mogućnost da bi tužitelj u tom trenutku bio na vatrogasnoj intervenciji. Na koncu, iskazao je kako je u razdoblju nakon 2017. tužitelj nije imao zaključen ugovor o radu s tuženikom, iako je i nadalje svakog dana dolazio na posao od 07 do 15 sati, da je radio i tijekom protupožarne sezone kao i svi drugi vatrogasci, kako je tužitelj za obavljeni rad dobivao plaću. Istaknuo je kako je bilo situacija kada je tužitelj zbog osobnih razloga nije mogao doći na posao, da je evidentirano kao da je na poslu, ponovno iz razloga uvažavanjem tužiteljeve obiteljske situacije i preniske plaće. Obzirom na financijske teškoće tuženika da su donesene odluke o poslovno uvjetovanim otkazima obojici vatrogasaca, te da tuženik nadalje djeluje zahvaljujući radu dobrovoljnih vatrogasnih članova.

14. SL, Predsjednik tuženika iskazao je da je tužitelj radio kao vatrogasac kod tuženika u razdoblju od 2015. do donošenja Odluke o otkazu 2023. Naime, kako je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme 2015., koji je prešao u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, i nadalje su se primjenjivale odredbe ugovora o radu iz 2015. . Naime, kako tužitelj sa tuženikom nije sklopio novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme(prema uputi Inspektora rada) pa da su se primjenjivale odredbe prvog ugovora tj. da je tužitelj nastavio raditi na isti način kao do tada, da je tužitelj za odrađeni rad dobivao plaću u smislu odredbi Ugovora o radu na određeno vrijeme iz 2015. Nadalje, da je tužitelj radio tijekom cijele godine, svakog radnog dana od ponedjeljka do petka od 07 do 15 sati, da nije dolazio na posao samo kada je koristio slobodne dane. Tijekom renoviranja zgrade da su se vatrogasci dolazili po pozivu, tako i tijekom lockdowna. Evidencija o radu da se kod tuženika vodi tek od rujna 2021. i to po Zaključku Inspektora rada, (inspekcijski nadzor izvršen po prijavi tužitelja). Prije rujna 2021. da su vatrogasci samostalno vodili evidenciju koju nitko nije kontrolirao, da se smatrao da su cijeli mjesec odradili. Knjiga dežurstva da se vodila cijelo vrijeme , da su vatrogasci samostalno evidentirali kada su bili dežurni. Na koncu, iskazao je da tužitelj nikada nije bio upozoren ni usmeno ni pismeno ( da ne bi bio nazočan na radnom mjestu, ili protivljenja poslodavca da tužitelja posjećuju djeca , kao ni protivljenja tuženika da tužitelj uz marende za radnika kuha i za obitelj u prostoriji vatrogasnog Doma), da ga ni on kao predsjednik nikada nije upozorio . Do odluke o otkazu da je tužitelj uredno radio, primao plaću (bez obzira na financijske teškoće kod tuženika). Prije pokretanja postupka da se tužitelj obratio sa zahtjevom da mu se isplate dodaci zbog otežanih uvjeta rada, što tuženik nije prihvatio iz razloga jer da tužitelj nije radio pod otežanim uvjetima nego fleksibilno, štoviše kako bi skuhanu marendu ponio obitelji za ručak, da mu se isplaćivala puna plaća čak i za dane kada je bio na bolovanju (navedeno za razdoblje prije Inspekcijskoga nadzora). Opisano postupanje da je kod tuženika bilo uobičajeno i prema drugima vatrogascima jer im se na taj način honorirao težak rad uz iznimno niske plaće.

15. U stranačkom iskazu tužitelj je u bitnom iskazao kako je radio kod tuženika kao profesionalni vatrogasac od prosinca 2015. do siječnja 2023., te da je za razdoblje od prosinca 2015. do prosinca 2017. imao zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme, nakon sklapanja tog ugovora da sa tuženikom nije sklopio novi ugovor, iako je redovito dolazio na posao od ponedjeljka do petka od 07 do 15 sati, u protupožarnoj sezoni i tijekom vikenda, da je redovito izvršavao radne zadatke po nalogu zapovjednika, komunalne poslove po nalogu načelnika Općine, da je redovito dobivao plaću u iznosu od cca 3.350,00 kuna. Tužitelj je istakao da je nastavio raditi na istom mjestu, iste poslove (po nalogu zapovjednika i načelnika), da je dobivao istu plaću te koristio godišnji odmor i slobodne dane, i nakon isteka roka na koji je ugovor o radu bio sklopljen. Krajem 2018. godine kada je došlo do financijskih teškoća u poslovanju tuženika, da je mislio da će (došao zadnji na rad kod tuženika) biti utvrđen tehnološkim viškom. Međutim, da je ostao na radu kod tuženika i nakon 01. siječnja 2019. iako su se tome protivili zapovjednik postrojbe i predsjednik DVD-a. Međutim, da je zbog financijskih teškoća plaća bila smanjena. Izričito je iskazao da je radio svakog dana zajedno s vatrogascem R, da je redovito odlazio na intervencije i izvan radnog vremena i tijekom vikenda. Glede navoda da bi u utuženom razdoblju na radnom mjestu čuvao djecu, tužitelj je iskazao kako smatra normalnim da ga djeca nakon škole,( kada se iskrcaju iz školskog autobusa u neposrednoj blizini Doma) ponekad posjete , kao i djeca drugih članova, da ga nitko od strane tuženika nije upozorio. Glede kuhanja na radnom mjestu ,iskazao je da je kuhao za članove društva, ako bi nešto od kuhane hrane ostalo da bi odnio kući iz razloga jer u čajnoj kuhinji Doma nije imao gdje spremiti (da je u domu kuhao za obitelj jedino u vrijeme kada mu je supruga bila u bolnici), nikada nitko nije imao primjedbi ni predsjednik ni zapovjednik (pretpostavio je da je to jer nije primao ni dodatak za topli obrok ni božičnicu ni dodatak za otežane uvjete rada). U utuženom razdoblju da je svakog dana dolazio na posao, odlazio na intervencije i primao plaću. Godišnji odmor da je koristio cca 20 dana godišnje u dogovoru sa zapovjednikom. U Knjizi dežurstava da je svaki vatrogasac za sebe upisivao vrijeme dolaska i odlaska na radni zadatak tako i nakon kraja radnog vremena. U vrijeme pandemije kao i u vrijeme renoviranja Doma da Knjige nije bilo. Do dolaska Inspekcije da nije znao da se prekovremeni sati mogu zamijeniti slobodnim danima.

16. Temeljem provedenih dokaza, ovaj sud smatra kako je tužitelj radio kod tuženika kao vatrogasac i nakon studenoga 2017. do kada je imao sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme.

Naime, ugovor o radu na određeno vrijeme bio je sklopljen za razdoblje od 01. prosinca 2015. do 30. studenoga 2017. godine, istim ugovorom bilo je utvrđeno koje poslove će tužitelj poslove izvršavati, visina plaće, fond sati, kao i dodaci na plaću što u postupku nije bilo sporno.

Nakon dana 30. studenoga 2017. tužitelj nastavio raditi kod tuženika na poslovima vatrogasca, pod istim uvjetima, te je za obavljeni rad uredno primao plaću. Navedeno proizlazi kako i iz iskaza tužitelja tako i iz iskaza zapovjednika AL i predsjednika SL. Zapovjednik AL iskazao je kako u razdoblju nakon 2017. tužitelj i tuženik nisu sklopili ugovor o radu, iako je tužitelj i nadalje svakog dana dolazio na posao od 07 do 15, da je radio kao i svi ostali tijekom protupožarnih sezona, da je uredno primao plaću (bez obzira na financijske teškoće kod tuženika) sve do donošenja odluke o otkazu. Predsjednik tuženika SL potvrdio je kako je ugovor o radu na određeno vrijeme iz 2015., prešao u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te da su se u narednom razdoblju, do donošenja odluke o otkazu primjenjivale odredbe ugovora iz 2015. godine, tj. kako je tužitelj za izvršeni rad redovito primao plaću. Iz navedeno nespornim proizlazi kako su se u utuženom razdoblju izvršavale odredbe ugovora o radu od 01. prosinca 2015. godine.

Suprotno navodima tuženika kako se prilikom odmjeravanja iznosa kojeg će sud s osnova razlike plaće, za utuženo razdoblje, dosuditi tužitelju kako se u obzir trebaju uzeti kompenzacije u vidu slobodnih dana, ovaj sud smatra navode tuženika irelevantnima. Dužnost tuženika kao poslodavca bila voditi preciznu i točnu evidenciju o radu (radno vrijeme, prekovremeni rad, slobodni dani, bolovanje i slično), pa činjenica da se kod tuženika za dio utuženog razdoblja (do dolaska Inspekcije rada do 2021. godine) nije vodila uredna evidencija tj. da su evidenciju vodili vatrogasci samostalno bez dodatne kontrole nadređenih, nisu od značaja za predmet ovog spora. Tako iz dokaza proizlazi kako je kompenzacija za više odrađene sate rada sa slobodnim danima, bila zasnovana na međusobnom povjerenju i dogovorima, sve sa ciljem da se vatrogascima na taj način dodatno honorira za izvršavanje teških zadataka uz niske plaće. S tim u svezi sud je prihvatio podatke iz evidencije o radu radnika tuženika, koju je za potrebe dokaznog postupka dostavio baš tuženik, smatrajući službenu dokumentaciju vjerodostojnoj i relevantnoj za provođenje dokaza vještačenja po vještaku financijske struke.

Ovaj sud smatra da je zahtjev tužitelj osnovan, jer je dokazao da je i u utuženom razdoblju poslove vatrogasca izvršavao, te da mu je tuženik isplaćivao plaću. Međutim, tužitelju uz isplatu plaće pripada pravo na isplatu dodataka u smislu odredbe članka 2. st. 4. Ugovora o radu od 01. prosinca 2015. godine. Za navesti je kako tužitelju pripada i dodatak s osnova koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta vatrogasca, zbog povećane opasnosti za život i zdravlje, u smislu odredbi Zakona o vatrogastvu koji se primjenjuje od 01. siječnja 2020. i to baš tijekom utuženog razdoblja.

17. Na okolnost visine potraživanja sud je izveo dokaz vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije dipl. oec. Darki Cecić. Sud je vještvo prihvatio kao stručno, argumentirano i objektivno.

18. U vještvu od 16. srpnja 2024. vještakinja dipl. oec. Darka Cecić iskazala je kako je za potrebe vještačenja koristila dokumentaciju dostavljenu do strane tuženika i to platne liste tužitelja, knjigu dežurstva, evidenciju o radnom vremenu, kao i ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ugovorom o radu da je utvrđena visina bruto plaće od 4.354,46 kuna za poslove radnog mjesta vatrogasca. Polazeći od mjesečnog fonda sati, vrijednosti satnice i bruto ugovorene plaće kao i mjesečnog obračuna plaće izračunom da je obuhvatila dodatke za otežane uvjete rada, dodatke za sate odrađene u drugoj smjeni, sate rada nedjeljom, sata rada blagdanom i neradnim danima, rad noću. Na koncu, kako je u tabelarno iskazala isplaćenu bruto plaću i razliku bruto plaće ,između bruto plaće izračunate prema tužbenom zahtjevu i isplaćene bruto plaće svakog pojedinog mjeseca, izrazivši u kunama , prema fiksnom tečaju konverzije i u eurima.

Temeljem dostavljene dokumentacije, vještakinja je zaključila kako je u razdoblju od 01. lipnja 2018. do 30. lipnja 2022. razlika bruto plaće između plaće po osnovi za dodatke za otežane uvjete rade iznos od 10.187,71 eur. Razlika bruto plaće između plaće po osnovi dodatka za rad u drugoj smjeni iznos od 1.044,58 eura. Razlika bruto plaće između plaće po osnovi dodatka za rad nedjeljom iznos od 368,77 eura. Razlika bruto plaće između plaće po osnovi dodatka za rad noću ukupna iznos od 139,35 eura. Razlika bruto plaće između plaće po osnovi dodatka za rad blagdanom iznos od 146,08 eura. Razlika bruto plaće između plaće po osnovi za prekovremeni rad u iznos od 251,99 eura.

Zaključno, ukupna razlika bruto plaće koja je tužitelju isplaćena i plaće koju tužitelj potražuje uz dodatke za otežane uvjete rada, za prekovremeni rad, rad nedjeljom, rad noću i rad u drugoj smjeni i blagdanom u razdoblju od lipnja 2017. do 31. svibnja 2022. da ukupno iznos od 12.140,48 eura.

19. Podneskom od 16. rujna 2024. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju angažirane vještakinje dipl. oec. Cecić, na način kako je zatražio razliku bruto plaće za razdoblje od 01. lipnja 2018. do 31. svibnja 2022. u ukupnom iznosu od 12.140,48 eura.

20. Tužitelju na dosuđeni iznos pristoji pravo na zakonsku zateznu kamatu kako je to zatražio od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa kako je pobliže navedeno u izreci presude sve u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 93/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19) u i svezi Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa se punomoćniku tužitelja obistinjuje parnični trošak i to za sastav podnesaka od 21.10.2024., i 03.11.2025. po 200,00 eura, za pristup na ročišta održana 28.10.2024., 25.03.2025., 07.11.2025., i 17.02.2025. po 200,00 eura, za ročišta održana 21.01.2025., i 25.09.2025. po 50,00 eura, za objavno ročište 100,00 eura, kojem iznosu je trebalo pridodati i iznos od 350,00 eura na ime pripadajućeg PDV-a, tako se punomoćniku tužitelja obistinjuje parnični trošak u iznosu od 1,750,00 eura. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima kao što je odlučeno pod toč. II izreke presude.

U Splitu, 17. travnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- zz tuženika

- u spis