Posl. br. P-930/2025-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. HD iz [adresa], kbr. 745, OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćniku Željku Šušku, odvjetniku u Veloj Luci, protiv tuženika: 1. SD iz [adresa], 47 Kurmond Road, 2756 Wilberforce, NSW 2756, 2. ŠD iz [adresa], 2 Grevillea Lane, Nerang, Gold Coast, Queensland, 3. JD iz [adresa], 18 Allambie Crescent, 2262 Bluehaven, NSW, 4. DD iz [adresa], 38 Spinks Road, 2756 Glossodia, NSW, tužene od ad 1/ do 4/ kao nasljednice oca GD pok. AD, 5. ĐD iz [adresa], 5 L, [adresa], NSW 211, 6. LDĆ iz [adresa], 7. ND iz [adresa], 84 Innes Road Manly Vale, 2093 Sydney, NSW 211, tuženi od ad 5/ do 7/ kao nasljednici oca HDĆ, 8. FD pok. H rođ. MD iz [adresa], kbr. 605, OIB: [osobni identifikacijski broj], 9. MD pok. H iz S, kbr. 256, OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. ŽD pok. H rođ. MD iz [adresa], Altona 3018, Vic, Melbourne, OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženi od ad 8/ do 10/ kao preuzimatelji postupka iza smrti tužene KD kao nasljednice tetke BD ž. Š rođ. HDĆ, 11. CD iz [adresa], 2317 Waitara, NSW, 12. ZD iz [adresa], NSW, koju zastupa privremena zastupnica Daniela Urban Laus, odvjetnica u Korčuli, 13. SDĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 14. ŠDĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 15. JDĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 16. DDĆ iz [adresa], J, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2026. u prisustvu tužitelja ad 1/, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužitelja, tuženika i privremene zastupnice tužene ad 11/, na ročištu održanom radi objave presude, dana 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik 4/10 dijela i da je tužitelj HD iz [adresa], kbr. 745, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik 6/10 dijela kat. čest. [katastarska čestica], šuma Vrbovica, ukupne površine 1843 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to onog dijela označen na geodetskoj skici izmjere iz studenog 2021. koju je izradio dipl. ing. geod. OD iz [adresa] brojevima 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 i 1, površine 1111 m2, a koja skica čini sastavni dio ove presude, pa se tužitelji ovlašćuju temeljem ove presude i Prijavnog lista potvrđenog od nadležnog Odjela katastra nekretnina ishoditi upis prava vlasništva na novoformiranoj čestici nastaloj od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženih odnosno njihovih prednika i to OD GD pok. AD (1/7), BD ž. Š rođ. OD (2/7), GDĆ (1/21), UD (1/21), ČD (1/21), Thomas Caroline Rebecca, OIB: 23135110818, [adresa] (1/28), Way RD,

OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (1/28), Way TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (1/28) i ADĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (1/28).

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi, a koja je pred ovim sudom zaprimljena 25. studenog 2021., tada pod posl. br. P-972/2021, navode da su uvidom u zemljišne knjige utvrdili da su kao suvlasnici nekretnine preciznije opisane u izreci ove presude, uz tužitelje upisani i dijelom tuženi i dijelom njihovi pravni prednici. Ovakav upis u zemljišnoj knjizi ne odgovara stvarnom stanju budući je baki tužitelja po ocu VD Diobenom nagodbom iz 1971. pripao upravo utuženi dio nekretnine, a koji je u samoj Nagodbi opisan kao dio kat. čest. [katastarska čestica], prvine više puta, i to zapadni dio čestice u nacrtu označen brojem III. Sudionici ovog diobenog ugovora bili su prednici parničnih stranaka, pa tako tužitelji smatraju kako nitko od tuženika neće osporavati tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev. Nakon što je na navedeni način VD stekla utuženi dio nekretnine ista je 1998. u svojstvu primateljice uzdržavanja, sa svojim sinom HD kao davateljem uzdržavanja, sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a kako je VD umrla 1999. to je predmetna nekretnina temeljem ovog ugovora pripala njenom sinu HD. Nakon što je HD na opisani način stekao pravo vlasništva ove nekretnine on ju je darovnim ugovorom iz 2001. darovao svojim sinovima, odnosno sada tužiteljima. Potom je umro i HD, a njega su po rješenju o nasljeđivanju naslijedili udova ED i tužitelji, time da su temeljem zakona i uslijed sporazuma upravo tužitelji naslijedili predmetnu nekretninu. Stoga tužitelji smatraju kako su pravo vlasništva ove nekretnine stekli dosjelošću, time što su u posjed nekretnine stupili darovanjem učinjenim od svog oca, a koji je prethodno ovu nekretninu temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju stekao od svoje majke.

1.1. Kako su tužitelji na izloženi način stekli pravo vlasništva utužene nekretnine, a u zemljišnim knjigama suda su kao suvlasnici dijelom upisani tuženi i pravni prednici tuženika, iako tuženima ni njihovim pravnim prednicima na ovoj nekretnini više ne pripadaju nikakva vlasnička prava, to imaju i pravni interes uskladiti zemljišno knjižno stanje sa stvarnim stanjem, a kako nemaju ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišne knjige, to ustaju predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci.

1.2. Tijekom postupka umrla je ranije tužena ad 8/ ID rođ. ED iz [adresa], pa je rješenjem Suda od 30. travnja 2025. posl. br. P-972/2021 ovaj parnični postupak prekinut. Postupajući po prijedlogu punomoćnika tužitelja, Sud je rješenjem od 3. srpnja 2025., pod posl. br. P-972/2021, odredio nastavak postupka, pri čemu je na preuzimanje postupka iza smrti ranije tužene ad 8/ pozvao njene zakonske nasljednike, odnosno djecu FD, MD i ŽD, sve temeljem Rješenja o nasljeđivanju iza njene smrti od 25. siječnja 2024. posl. br. O-1224/2023 UPP/OS- 191/2023. Po pravomoćnosti ovog rješenja postupak je nastavljen pod posl. br. P- 930/2025, time da su preuzimatelji postupka sada postali tuženi ad 8/, 9/ i 10/, a ranije tužena ad 9/ postala je tužena ad 11/ i tako redom.

1.3. Tijekom postupka, a unatoč brojnim pokušajima, sud nije uspio uredno uručiti tužbu na odgovor sada tuženoj ad 11/, a tužitelji su putem svog punomoćnika naveli kako je njena adresa navedena u tužbi točna i potpuna, međutim radi se o starijoj osobi koja je u međuvremenu preselila u Dom za starije i nemoćne osobe, i to negdje u Australiji, a kako tužitelji unatoč nastojanjima nisu uspjeli pribaviti njenu adresu, niti je istu moguće pribaviti iz sustava JRO-a MUP-a RH, to su predložili da se ovoj tuženici postavi privremeni zastupnik kao osobi koja je odsutna i nepoznatog boravka. Provedenim postupkom utvrđeno je da je ova tužena doista odsutna i nepoznata boravka, pa joj je sud postavio privremenog zastupnika u osobi Daniele Urban Laus, odvjetnice u [adresa], o čemu je izdat oglas koji je objavljen u NN broj 77/26 od 30. siječnja 2026. Privremena zastupnica se o navodima tužbe očitovala svojim podneskom od 15. siječnja 2026. u kojem navodi kako se prihvaća privremenog zastupanja tužene ad 11/, međutim da joj navodi tužbe nisu poznati niti joj je poznato kakav bi eventualno bio stav tužene prema postavljenom tužbenom zahtjevu, pa stoga predlaže u dokaznom postupku provesti sve dokaze predložene po tužiteljskoj strani.

1.4. Nitko od tuženika nije podnio pisani odgovor na tužbu, iako su na isto uredno pozvani, a tuženi unatoč urednoj dostavi poziva nisu pristupili ni na pripremno ročište ni na ročište glavne rasprave.

2. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za utuženu nekretninu, Diobene nagodbe iz 1971. zajedno sa priloženim nacrtom, Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1. rujna 1998., rješenja o nasljeđivanju iza smrti HD pok. AD od 16. studenog 2017. posl. br. O- 1493/17 UPP/OS-157/17, PL 850 za k. o. [katastarska općina] od 24. studenog 2021., te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka PD i ED, oboje iz [adresa]. Raspravnim rješenjem Suda od 24. ožujka 2026. odbijeno je daljnje provođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka, a ovo iz razloga što je činjenično stanje dovoljno dobro utvrđeno provedenim dokazima (čl. 220. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/12, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP)). Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

2.1. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da su kao njeni suvlasnici u zemljišnim knjigama suda upisani tužitelj ad 1/ za 3/14 dijela, tužitelj ad 2/ za 1/14 dijela, pravni prednik tuženih od ad 1/ do 4/ za 1/7 dijela, pravna prednica tuženih od ad 8/ do 10/ za 2/7 dijela, pravni prednik tuženih od ad 5/ do 7/ za 1/21 dijela te tuženi ad 11/, 12/, 13/, 14/, 15/ i 16 osobno, za različite suvlasničke dijelove. Pritom je potrebno napomenuti da pasivna legitimacija tuženika kao nasljednika upisanih osoba tijekom postupka nije sporna, a ista proizlazi i iz priloženih isprava. Nasuprot stanju u zemljišnoj knjizi, a pregledom PL 850 za k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je predmetna nekretnina upisana kao posjed tužitelja na jednake dijelove. Ovakav upis u katastarskom operatu zapravo odgovara stvarnom stanju budući je u obitelji još 1971. izvršena dioba temeljem koje je dio utužene nekretnine pripao VD. Naime, pregledom Diobene nagodbe, koja je u potpisima stranaka ovjerena pod brojem Ov-87/71, utvrđeno je kako je ovom diobenom nagodbom razvrgnuta suvlasnička zajednica nasljednika AD pok. D, a u koju su oni stupili nakon njegove smrti po Rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-77/34. Iz odredbi ove Diobene nagodbe proizlazi kako je VD ud. AD na ime podmire 1/7 njenog idealnog dijela između ostalog pripao dio kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], a koji je u diobi opisan kao prvina više puta, i označen je u nacrtu brojem III. Kako nitko od tuženika nije osporio navode tužbe niti postavljeni tužbeni zahtjev to ovaj sud smatra kako je među parničnim strankama nesporno da je VD pripao upravo utuženi dio nekretnine. Potom je VD u svojstvu primateljice uzdržavanja, sa svojim sinom HD kao davateljem uzdržavanja, dana 1. rujna 1998. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Pregledom ovog Ugovora o doživotnom uzdržavanju utvrđeno je da je VD HD na ime doživotnog uzdržavanja ostavila točno određene nekretnine označene njihovim katastarskim oznakama, a među kojima nije i nekretnina koja je predmetom tužbe. Međutim, ovim ugovorom VD HD ustupila je i sve svoje ostale nekretnine koje su u njenom vlasništvu, a kako nitko od tuženika nije osporio navode tužbe to ovaj sud smatra kako je među strankama nesporno da je predmetom uzdržavanja bila i utužena nekretnina. Također potrebno je napomenuti da tužitelji u spis nisu dostavili rješenje o nasljeđivanju iza smrti VD ili njen smrtni list ili neku drugu ispravu iz koje bi bilo moguće utvrditi da je i kada VD doista umrla, a kako je u međuvremenu umro i njen sin, a nitko od tuženika nije osporio navode tužbe, to ovaj sud nalazi kako je među parničnim strankama nesporno da je u međuvremenu umrla i VD. Nakon što je na opisani način stekao predmetnu nekretninu umro je i HD, a ostavinski postupak iza njegove smrti proveden je pred povjerenikom ovog suda Ivnom Kaliman, javnim bilježnikom u [adresa], pod posl. br. O-1493/17 UPP/OS-157/17. Pregledom rješenja o nasljeđivanju od 16. studenog 2017. utvrđeno je kako nekretnina koja je predmetom tužbe nije uvrštena u njegovu ostavinsku masu, već je u ostavinsku masu dva puta, i to pod točkom I.2. i pod točkom I.7. izreke rješenja, uvrštena nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, ovaj sud smatra kako je prilikom izrade ovog rješenja došlo do očite greške u pisanju i to na način da je pod točkom I.2. trebala biti navedena nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica], umjesto pogrešno 9171/2, a da je tome tako vidljivo je iz ostalih podataka za ovu nekretninu budući je upravo nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] za 1/7 dijela upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]. Prema ovom rješenju o nasljeđivanju HD su temeljem zakona i uslijed sporazuma naslijedili udova ED, kojoj su od nekretnina pripale kat. čest. [katastarska čestica] zgr i 1623/3 zgr, obe k. o. [katastarska općina], dok su sve preostale nekretnine ostavitelja na jednake dijelove pripale sinovima ostavitelja LD i HD, odnosno sada tužiteljima. Ovo se ističe iz razloga što su tužitelji u tužbi naveli da bi utuženu nekretninu stekli od svog oca darovanjem iz 2001., pri čemu ugovor o darovanju nisu priložili u spis, međutim, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su ovu nekretninu od svog oca naslijedili, pri čemu sud nije smatrao potrebnim utvrđivati da li je nekretnina stečena darovanjem ili nasljeđivanjem budući da nitko od tuženih tužbeni zahtjev nije osporavao, a majka tužitelja je u svom iskazu kao svjedokinja izričito potvrdila da predmetna nekretnina pripada tužiteljima.

2.2. Svjedok PD iz [adresa] u svom iskazu u bitnom navodi kako jako dobro poznaje sve članove obitelji tužitelja i nekretninu koja je predmetom tužbe, a sve obzirom da preko 30 godina živi u neposrednoj blizini. Tako on u bitnom navodi kako je utužena nekretnina ranije predstavljala vlasništvo bake tužitelja po ocu VD rođ. AD, a koju nekretninu je od nje stekao otac tužitelja, pri čemu svjedoku nije poznato po kojoj osnovi. Prema iskazu ovog svjedoka utužena nekretnina u naravi predstavlja uređen parking prostor i bazen koji se nalaze sjeverno od kuće koja je nesporno u vlasništvu tužitelja, pa dalje prema vrhu brda, time što preostali dio nekretnine u naravi predstavlja šumu. Ovu nekretninu nakon smrti svog oca danas na terenu nesmetano posjeduju tužitelji. Svjedokinja ED, a koja je ujedno i majka tužitelja, u svom iskazu u bitnom navodi kako je predmetnu nekretninu njenom mužu, a svom sinu, darovala majka VD. I ona potvrđuje da su ovu nekretninu iza smrti njenog muža stekli tužitelji kao i to da ova nekretnina u naravi predstavlja uređeni parking i bazen sjeverno od kuće tužitelja dok preostali dio nekretnine koji se proteže prema vrhu brda u naravi predstavlja šumu. Tako je i iz iskaza ovih svjedoka utvrđeno da bi utuženi dio nekretnine bio u kvalificiranom posjedu tužitelja, pri čemu je sud iskazu ovih svjedoka poklonio vjeru u cijelosti budući su njihovi iskazi u bitnom suglasni i u bitnom nisu u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima.

2.3. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i procesno držanje tuženika tijekom postupka, ovaj sud nalazi da među strankama nije sporna aktivna ni pasivna legitimacija, činjenica da je utuženi dio nekretnine predstavljao stvarno ali vanknjižno vlasništvo VD koja je ovom nekretninom raspolagala Ugovorom o doživotnom uzdržavanju u korist svog sina HD, a od kojeg su je ili nasljeđivanjem ili darovanjem stekli tužitelji. Isto tako nesporno je da je utuženi dio nekretnine kvalificirano posjedovan od strane prednika tužitelja još od 70. -ih godina prošlog stoljeća te da tužitelji i danas na terenu posjeduju utuženi dio nekretnine.

3. Ocjenom provedenih dokaza, svakog pojedinačno, a i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrđeno je da su tužitelji stekli vlasništvo utuženog dijela nekretnine od svog oca HD, a koji ga je prethodno stekao ugovorom o doživotnom uzdržavanju od svoje majke VD koja je bila stvarna, ali vanknjižna vlasnica ove nekretnine, a koju je ona pak stekla nasljeđivanjem i diobom unutar obitelji AD, sve kako to propisuje čl. 114. i 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV). Uostalom, rezultati dokaznog postupka upućuju na zaključak da su tužitelji pravo vlasništva stekli i dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZV-a, budući da utuženi dio nekretnine osobno kvalificirano posjeduju od smrti svog oca ili od učinjenog darovanja (dakle od 2017. ili od 2001.), a putem svojih pravnih prednika najmanje od 1971. kada je ova nekretnina diobom pripala njihovoj baci po ocu, pa je slijedom navedenog valjalo prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.

4. Budući da stranke nisu popisale ni zatražile parnični trošak odluka o istom je izostala.

U Korčuli, 17. travnja 2026.

S u d a c :

Dario Farčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).