Poslovni broj: Pr-85/2022-55

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja BŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Maji Buljan Gržetić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika AKD-Zaštita d.o.o. Zagreb, Savska cesta 28,OIB: 09253797076, zastupan po punomoćniku Oliveru Obrovac, odvjetniku iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ul. grada Vukovara 282, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupano po UŽ i partneri d.o.o. Zagreb, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača, 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku AKD-Zaštita d.o.o. Zagreb, Savska cesta 28, OIB 09253797076, da tužitelju BŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 2.500,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počem od podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva dana 26. siječnja 2022. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a nastavno za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II.Nalaže se tuženiku, AKD-Zaštita d.o.o. Zagreb, Savska cesta 28, OIB 09253797076, da tužitelju BŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.089,93 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj trošak počem od 17. travnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III.Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 5.574,36 EUR eura te s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troška postupka do iznosa od 4.145,10 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tubi navodi da je kao zaštitar zaposlen kod tuženika, radeći u poslovnici banke PBZ d.d. u Rijeci, na Srdočima, doživio dva nemila štetna događaja

– dvije oružane pljačke banke od strane maskiranih i naoružanih razbojnika dana 17. prosinca 2019. godine i 14. veljače 2020. godine. Prvi štetni događaj 17.12.2019. god. Radio je u drugoj smjeni da bi tada, negdje oko 18,45 sati, iznenada u banku utrčao maskirani razbojnik sa tzv. fantomkom i kapuljačom na glavi te rukavicama na rukama i odmah tužitelju prislonio pištolj na vrat i glasno zaurlao: „Ovo je pljačka, ne mrdajte!“. Zapovjedio je tužitelju da legne na pod te je isti potrbuške legao uz pult, a razbojnik mu je tada koljenima kleknuo na leđa držeći mu cijelo to vrijeme pištolj na glavi, da bi mu tada uzeo pištolj iz futrole. Sve se to dogodilo kao u sekundi… Nakon toga u banku utrčava drugi zamaskirani razbojnik i dotrčava do voditeljice smjene ŽŽ i djelatnice banke ŠŽ iza pulta te i njima prijeti pištoljem uz glasne povike: „Dajte novac! Brže, brže!“. U banci su tada osim tužitelja i dvije djelatnice bile još dvije osobe, stranke. Nakon toga razbojnici uzimaju novac i bježe iz banke. Tužitelj je doživio strašan šok i strah – njemu i djelatnicama banke prijetili su direktno pištoljem u glavu te je ozbiljno strahovao da će ih ubiti. Dolazi hitna pomoć te mu mjere tlak i daju tabletu za smirenje. Najprije daje iskaz policijskim službenicima na licu mjesta, a onda odlazi na policijsku postaju i tamo daje iskaz od 23,00 do 01,00 sati. Potom odlazi kući, no nije spavao cijelu noć od silne uznemirenosti. Nije otišao na bolovanje iako je bio u teškom stresu i strahu jer ima kredit i bilo ga je strah za egzistenciju, a ujedno je smatrao da će se bolje nositi sa posljedicama traume ako se vrati na posao i suoči sa strahom. Noćima ne spava i teško je uznemiren pa pije Apaurin za smirenje. Od stresa više nije mogao, a počeo se i fizički loše osjećati pa odlazi u siječnju 2020. godine 3 tjedna na bolovanje. Drugi štetni događaj 14.02.2020. god. Odmah nakon otvaranja banke ujutro (iste te poslovnice na Srdočima), oko 08,10 sati, dolazi do nove oružane pljačke banke. Toga jutra u banci je bio on i tri djelatnice te pet stranaka. Dok su još prve stranke ulazile u banku nakon otvaranja, stajao je pored ulaznih vrata i kontrolirao ulazak istih te tada iznenada u banku utrčava maskirani razbojnik i stavlja mu pištolj na vrat, a onda ga baca na pod… Tužitelj ponovno doživljava šok. Razbojnik mu kleči na leđima i uzima pištolj iz futrole. U tome trenutku u banku ulijeće drugi razbojnik, također maskiran i naoružan, skače na pult i viče iz svega glasa: „Daj novac!“. Oba razbojnika cijelo vrijeme mašu pištoljima prema njemu i djelatnicama banke, potom uzimaju novac i bježe. Tužitelj je mislio da će razbojnici ovaj put sigurno nekoga ubiti… Jedva se digao sa poda. Doživio je teški stres. Dolazi hitna pomoć – mjere mu tlak i daju mu tabletu za smirenje. Policijskim službenicima najprije daje iskaz na licu mjesta, a onda u policijskoj postaji. Cijelo se vrijeme trese od straha i ne može se smiriti. Uzima slobodne dane nakon tog drugog događaja, 5 – 6 dana, jer od stresa nije mogao na posao i loše se osjećao – plačan je, uznemiren, napet, trese se… Nakon slobodnih dana, kako se nije dobro osjećao i nije mogao više raditi u banci, poslan je na lakši posao u Radio Rijeku. Ni nakon tog drugog događaja iz istih razloga kao i nakon prvog nije išao na bolovanje, uzeo je samo te slobodne dane, ali je tih dana zvao službeni broj za pomoć žrtvama nasilja i razgovarao sa psihologom. Nakon ovog drugog događaja dvaput odlazi na razgovor sa psiholozima koje je organizirala banka kao pomoć žrtvama pljački, ali kako se i dalje nije dobro osjećao, najprije odlazi kod svoje dr. BŽN, a ona ga upućuje u KBC Rijeka k psihijatru. Psihijatru u bolnicu odlazi svaka dva mjeseca jer se i dalje ne osjeća dobro – teško je uznemiren, ne spava dobro, sanja događaj, nema apetita, trza se kad mu netko prilazi s leđa, depresivan je, napet i nervozan… U zadnje vrijeme još je više pod stresom jer se vodi kazneni postupak protiv počinitelja tih pljački (jedan se brani sa slobode, dvojica su u pritvoru, a jedan je pobjegao iz Hrvatske), a on je svjedok u postupku pa se boji da ga taj koji je na slobodi negdje ne zaskoči. Psihijatar mu propisuje lijekove za smirenje i spavanje (Xanax i Brintelix) koje pije i danas, a i dalje odlazi k psihijatru. U oba štetna događaja tužitelj je pretrpio štetu kako slijedi: - nakon obje pljačke, uslijed teškog stresa i napetosti, trpio je tenzijske glavobolje, - zaostale su mu trajne posljedice u vidu jakoga straha, osobito od pojave COVID-19 jer svi u banku ulaze sa maskama, a često i rukavicama, s time da osjeća pojačan strah i uslijed činjenice da je jedan od počinitelja na slobodi, protiv kojeg je svjedočio na sudu u kaznenom postupku, pa se boji da ga negdje ne zaskoči i ubije; stalno je uznemiren i nervozan, više ne spava dobro i često sanja košmarne snove; trza se kad mu netko dolazi s leđa, postao je paranoičan, povukao se u sebe, ne druži se više sa prijateljima kao ranije, osjeća krivnju, depresivan je; snižen mu je libido, razvio je nepovjerenje prema ljudima…, - kod oba događaja doživio je izniman šok i smrtni strah – razbojnici mu prijete pištoljem u glavu, kao i djelatnicama banke uz glasne povike i prijetnje da će ih ubiti. Specifikacija štete: za povredu prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje-neimovinska šteta 42.000,00 kn. Predmetnim stradavanjem, liječenjem i zaostalim posljedicama kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje, a pretrpio je i opisanu imovinsku štetu.Stoga se tužitelj obratio tuženiku kao svome poslodavcu u vrijeme opisanih štetnih događaja izvansudskim zahtjevom za naknadu štete od 26. siječnja 2022. godine, sve pozivom na odredbe Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i Zakona o obveznim odnosima, no tuženik je taj zahtjev otklonio. Predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, u osnovi i visini. Naime, točno je da navedenog datuma i u navedeno vrijeme došlo do događaja kojeg navodi tužitelj. Međutim, tuženik smatra da je sporno da su zdravstveni problemi koje navodi tužitelj posljedica nastalog događaja. Također, tuženik kao poslodavac osporava postojanje odgovornosti za eventualne posljedice. Po pitanju odgovornosti tuženika za nastanak eventualne štete tužitelju, tuženik ističe da je poduzeo sve što je u njegovoj moći da osigura tužitelju obavljanje rada na siguran način i da spriječi nastanak bilo kakve štete za tužitelja kao radnika. Točno je da do štetnog događaja došlo tijekom radnog vremena i tijekom obavljanja rada na radom mjestu tužitelja, no potpuno je netočno da je tuženik kao poslodavac odgovoran. Iako, prema članku 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu poslodavac odgovara prema načelu objektivne odgovornosti za ozljedu na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, prema st. 2 istog članka dodatno je propisano da poslodavac može biti oslobođen ogdovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više slile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili je štetu uzrokovala treća osoba na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. U konkretnom slučaju, tuženik je svoje obveze vezano za zaštitu na radu u cijelosti izvršio i ispunio te da ni na koji način nije mogao spriječiti nastanak štetnog događaja, jer se radi o štetnoj radnji treće osobe i to radnji koja predstavlja kazneno djelo treće osobe na koju poslodavac nije mogao imati bilo kakav utjecaj. Ističe se da je tužitelj kao radnik bio osposobljen na području zaštite na radu odnosno za rad na siguran način te je apsolutno bio upoznat sa svim rizicima i radnjama koje treba poduzeti za siguran rad i izbjegavanje nezgoda i ozljeda na radu. Također, svi radnici, pa tako i tužitelj, obaviješteni su od strane tuženika kao poslodavca o ponašanju i obvezama tijekom obavljanja poslova. Dodatno, tuženik mora istaknuti da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kao zaštitar i da je riječ o radnom mjestu i zanimanju koje je nedvojbeno spojeno s postojanjem rizika od ovakvih događaja te obavljanje tog posla podrazumijeva i rad u takvim situacijama i uzimanje navedenih rizika u obzir pri svakodnevnom radu, a samim time nužno i nošenje s posljedicama tih situacija. Osim poduzimanja uobičajenih mjera zaštite na radu, tuženik je dodijelio i dao na korištenje tužitelju vatreno oružje što predstavlja dodatno osiguranje tužitelja kao radnika, a tužitelj je dodatno i bio osposobl jen za rukovanje vatrenim oružjem. Prema tome, evidentno je da do štetnog događaja i do eventualnih zdravstvenih problema odnosno nastanak eventualne štete tužitelju nije došlo uslijed bilo kakve radnje, propusta ili odgovornosti (objektivne ili druge) tuženika kao poslodavca već isključivo i jedino uslijed štetne radnje treće osobe i to radnje koja predstavlja kazneno djelo treće osobe na koju poslodavac nije mogao imati bilo kakav utjecaj niti je bilo kojim postupkom mogao spriječiti nastanak iste. Potrebno je naglasiti da je štetnik isključivo i jedino treća osoba, počinitelj kaznenog djela s kojom tuženik nema nikakve veze niti se radilo o razbojstvu nad tuženikom ili njegovom imovinom već o razbojstvu nad trećom osobom, poslovnom bankom i njenom imovinom. Sukladno navedenom, tuženik predlaže da Naslovni sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim te naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove. Tuženik kao poslodavac za razdoblje navedenih događaja imao je zaključenju policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti br. 804192123 s osigurateljem Euroherc osiguranje d.d., kao i policu osiguranja od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti privatne zaštite br. 804175073. Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 211. Zakona o parničnom postupku, tuženik predlaže da se o ovoj parnici obavijesti Euroherz osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb.

3.Tužitelj je podneskom od 26. svibnja 2025. precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 5.574,36 eura i to s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, s kamatom od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate kao i trošak postupka.

4.Sud je proveo dokaz i to uvidom u Ugovor o radu (list 6-7), obavijest o žrtvi kaznenog dijela (list 8-15), medicinska dokumentacija (16-27 206-207), zahtjev za naknadu štete (list 28-30), Odštetni zahtjev – odgovor (list 31), medicinska dokumentacija (list 41), fotografije (list 42-45), zapisnik o ocjeni osposobljenosti (list 61-66), zapisnik o provjeri vježbovnog gađanja (list 67), polica i opći uvjeti (list 98-107), saslušan je svjedok ŽŽ (list 109-112), ĐŽ (list 113-114), tužitelj kao stranka BŽ (list 114-116), uvid u zdravstveni karton tužitelja (list 127- 163), saslušan je svjedok CŽ (list 167-171), provedeno je vještačenje po vještaku Iki Rončević Gržeta (list 177-189), dopuna nalaza i mišljenja – očitovanje (list 230-232), te usmeno je saslušan vještak Ika Rončević Gržeta (list 234).

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

6.Člankom 7. st. 1 Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8.Člankom 221. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9.Kada tuženik kao poslodavac odgovarao za štetu nužno je utvrditi da je šteta nastala na radu i u svezi s radom u kojem slučaju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

10.Sukladno odredbi čl. 111. st.1. Zakona o radu ("NN" 149/09 i 61/2011 – dalje: ZR), štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan naknaditi radniku po općim propisima obveznog prava, s time da sukladno odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (dalje: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice moga o izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (članak 25. stavak 2. ZZR-a).

11.Prema odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, odnosno može se osloboditi odgovornosti djelomično ako je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete.

12.Odredbom čl. 965. ZOO-a propisano je da je u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Odgovornost umješača temelji se na predmetnoj odredbi te se na tužitelja ne odnose uvjeti osiguranja na koje se poziva umješač budući da isti obvezuju ugovorne strane, tj. poslodavca tužitelja i umješača i na iste se mogu pozivati temeljem police u nekom regresnom postupku.

13.Da bi sud prihvatio prigovor tuženika isključive ili djelomične odgovornosti tužitelja, isti je dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu nije propisan poseban oblik krivnje kao oslobađajuća osnova, čime je relevantan svaki oblik odgovornosti radnika, dakle ne samo krivnja kao namjera već i kao nepažnja, bilo gruba (kao izostanak pažnje koju bi upotrijebio prosječno pažljiv čovjek), bilo obična (izostanak pažnje koju bi upotrijebio naročito pažljiv i savjestan čovjek). Pri tome je relevantno jesu li počinjeni neki propusti u provođenju pravila zaštite na radu koji su od utjecaja na nastanak nezgode, i to kako na strani tuženika (odnosno poslodavca), tako i na strani tužitelja.

14.Utvrđujući odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, valja istaknuti da je obveza poslodavca sukladno odredbi čl. 41. st. 1. ZZR-a osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu, dok je obveza radnika da obavlja poslove dužnom pažnjom (čl. 68. ZZR-a). Također poslodavac je dužan razraditi procese rada tj. planirati pripremati, i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika sukladno čl. 44. te skladno čl. 45. procijeniti rizike i osigurati zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika izloženih fizikalnim, kemijskim i biološko štetnim djelovanjima na radu.

15. Među strankama nije sporno da je tužitelj kao zaposlenik tuženika doživio dvije oružane pljačke-štetne događaje 17.12.2019. i 14.2.2020. te da nisu sačinjene prijave o ozljedi na radu. Sporno je da li je tužitelj pretrpio štetu prilikom navedenih štetnih događaja te da li je tuženik odgovoran za navedenu štetu, da li postoji suodgovornost tužitelja te sama visina štete.

16.Stav je ovog suda da na postojanje same štete ne utječe činjenica da li je tuženik podnio prijavu o ozljedi na radu jr je nesporno da je tužitelj u trenutku navedenih štetnih događaja bio zaposlenik tuženika te je obavljao poslove u okviru svog radnog mjesta.

17. Iz iskaza tužitelja kao i svjedoka ŽŽ i ĐŽ kao i obavijesti o žrtvi kaznenog dijela nesporno je utvrđeno da su se dana 17.12.2019. i 14.2.2020. dogodile oružane pljačke u banci – Poslovnica Srdoči PBZ te da je tužitelj bio prisutan navedenim oružani pljačkama na svom radnom mjestu zaštitara. U navedenim događajima maskirani razbojnici su tužitelja srušili na pod, prijetili mu pištoljem i držali ga na podu sa pištoljem na glavi tijekom cijelog trajanja oružane pljačke. Iz navedenih fotografija kao i iz iskaza svjedoka i tužitelja nesporno je utvrđeno da je navedena banka bila neadekvatno osigurana za jednu novčarsku instituciju. Naime ista nije imala nikakvu protuprovalnu zaštitu, imala je obična vrata mali prostor u kojem su se djelatnici kretali, zaštitar je jedva imao prostor u kojem je mogao stajati i sjesti, a nije utvrđeno da je postojao video nadzor što bi bilo osnovno za jednu novčanu instituciju.

18.Budući da je tužitelj kao radnik tuženika na radnom mjestu zaštitara uslijed počinjenja oružane pljačke pretrpio ozljedu na radu navedeni događaj po ocjeni suda nema značenje vanjskog događaja odnosno ne radi se o protupravnom djelovanju treće osobe već se radi o profesionalnom riziku kojim je tužitelj kao radnik tuženika bio izložen na radnom mjestu jer njegov posao i je da štiti određene institucije od takve vrste napada pa s obzirom na prirodu posla koji tužitelj obavlja odgovornost tuženika kao poslodavca temeljem članka 111. st. 1. Zakona o radu i čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu je neupitna i tuženik je kao poslodavac pasivno legitimiran i odgovoran za štetu.

19.Stav je suda da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelj neposredno prije nastanka štetnih događaja postupao nepažljivo, pa niti u krajnjoj nepažnji a s obzirom da je na uobičajen način obavljao svoju uobičajene poslove, sukladno uvjetima kojima mu je osigurao poslodavac, a poslodavac mu je trebao nakon sklapanja ugovora sa bankom osigurati sigurne uvjete za rad tj. zatražiti dodatne mjere zaštite s obzirom na izgled i položaj navedenog štićenog prostora, a činjenica je da je i sam poslodavac očito zaključio da ti uvjeti nisu bili adekvatni budući i nakon štetnog događaja najprije je tamo bilo dva zaštitara da bi poslije navedena poslovnica bila zatvorena. Tužitelj nije mogao poduzeti niti jednu radnju kojom je mogao utjeca ti na to da ne dođe do štetnog događaja već je očito postupao sukladno uputi svoga poslodavca budući je i sam svjedok CŽ djelatnik zaštite na radu kod tuženika iskazao da poslodavac u kriznim situacijama kao što su ove uvijek ide na zaštite života i zdravlja ljudi te da je preporuka ne izlagati život zaposlenika radi zaštite imovine, te kad dođe do pljačke zaposlenik se treba samo usredotočiti da zapamti detalje o počinitelju i postupati tako da zaštiti život zaposlenika i svoj vlastiti. Stoga sud nalazi da tužitelj ničim nije doprinio nastanku štetnog događaja. Slijedom svega navedenog zaključak je ovog suda u ovom postupku tuženik nije dokazao postoje okolnosti koje bi u smislu čl. 111. i ZZR-a i čl. 24. Zakon o zaštiti na radu (dalje: ZZR-a) otklonili odgovornost za naknadu štete tužitelju.

20.Tužitelj je po stavu suda postupao sa dužnom pažnjom prilikom svog rada, u potpunosti sukladno uputama poslodavca pa je stav suda da tuženik nije uspio dokazati da bi do štetnog događaja došlo pod pretpostavkom iz članka 1067. ZOO -a, dakle uz isključivo ili djelomično krivnju tužitelja pa je stoga stav suda da je za navedeni štetni događaj isključivo odgovoran poslodavac tužitelja tj. tuženik. Na strani tužitelja sud nije našao nikakvo nepoštivanje propisa iz zaštite na radu niti bilo kakvog nemarnog postupanja. Ponavlja se da je poslodavac dužan osigurati sigurne uvjete za rad u smislu odredbe članka 17. st. 1-4. i članka 23. st. 6. Zakona o zaštiti na radu te je isti dužan posao organizirati ako treba i na način da nadređeni zaposlenike nadzire i sprječava u eventualnom postupanju protivno odredbama Zaštite na radu te da im čak zabrani rad ukoliko nije moguće osigurati korištenje propisanih zaštitnih sredstva i obavljaju poslova sukladno pravilima struke.

21.S obzirom na navedeno sud smatra da je poslodavac u cijelosti odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u predmetnim nezgodama posebno što poslodavac ničim nije dokazao svoje navode iz odgovora na tužbu koji se odnose na prigovor isključive odgovornosti tužitelja kao i suodgovornosti za nastanak štete. Kako je na poslodavcu teret dokazivanja tužiteljevog doprinosa nastanku štete te dokazivanju uzročne veze između tužiteljevog ponašanja i štete, a iz provedenih dokaza ne proizlazi osnovanost istih, sud smatra u potpunosti neosnovan prigovor isključive odgovornosti tužitelja za štete kao i bilo kakav doprinos istoj.

22.Slijedom svega navedenog zaključak je ovog suda je da u ovom postupku tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi u smislu čl. 111. ZR-a i čl. 24. ZZR-a otklonile njegovu odgovornost za naknadu štete tužitelju.

23.Ostale dokaze i navode parničnih stranaka ovaj sud nije posebno obrazlagao, jer su ocijenjeni nebitnima za presuđenje.

24.Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava pod pretpostavkama utvrđenim zakonom (čl. 19.st.1. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05). Pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (čl.19. st.2. ZOO-a).

25.Dakle, zatražene pravne osnove naknade štete po tužite lju u preciziranom tužbenom zahtjevu su samo činjenice, odnosno kriteriji ili kvalifikatorne okolnosti koje zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

26.U pogledu utvrđivanja visine, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Ike Rončević Gržeta, kao stručan, detaljan i u skladu s pravilima struke, pri kojem nalazu je vještak ustrajao i kod usmenog pojašnjenja nalaza i mišljenja.

27.Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da vještak nalaz i mišljenje temelji se na uvidu u priloženu medicinsku dokumentaciju te na osobnom pregledu tužitelja BŽ. Vještka je utvrdio premorbidne faktore od značaja; klinički status s ciljem dobivanja podataka o simptomima duševnih poremećaja te posredne i neposredne čimbenike koji bi mogli utjecati na psihičko stanje tužitelja. Iz tužbe da je vidljivo da tužitelj tuži AKD – Zaštitu, d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, zbog posljedica štetnih događaja na radnom mjestu, od 17.12.2019.g. i 14.02.2020.g., a radilo se o oružanom napadu. Doživljeni strah. U vrijeme prvog (17.12.2019.g.) i drugog (14.02.2020.g.) štetnog događaja tužitelj je doživi primarni strah jakog intenziteta (smrtni strah). U vrijeme oba događaja ovaj strah trajao je oko 3-4 minute, od trenutka napada na tužitelja pa do završetka pljačke i odlaska napadača iz prostora poslovnice PBZ banke. Intenzitetu strahu pridonijela je neočekivanost događaja, nedostatak kontrole nad situacijom budući da je bio razoružan i onesposobljen kao i činjenica da je bio dužan štititi tuđe živote, a nije bio u stanju djelovati. Sekundarni strah: Nakon prvog štetnog događaja 17.12.2019.g. sekundarni strah jakog intenziteta traje nekoliko sati. Tužitelj navodi da je po odlasku pljačkaša imao visok krvni tlak, da se loše osjećao u vrijeme ispitivanja na policiji, kao da je sam odgovoran za događaj, da je navečer kod kuće bio uznemiren, puno je razmišljao o pljački i što je mogao drugačije pa je konzumirao alkohol kako bi se umirio. Sekundarni strah blagog do umjerenog intenziteta traje do drugog štetnog događaja. U razdoblju nakon prvog događaja tužitelj razvija kontrafobične mehanizme kao uvjerenje da se pljačka neće ponoviti, razmišlja o tome što je mogao drugačije kao i o savjetima svog brata koji mu je govorio da treba promijeniti posao. Preokupacije događajem nisu rezultirale pojavom psihopatoloških simptoma niti je bio značajno ometen u funkcioniranju pa je nastavio raditi sve do druge pljačke. Nakon drugog štetnog događaja 14.02.2020.g. primarni strah jakog intenziteta (užas; horor) traje koliko traje pljačka (3-4 minute). Da je primarni strah razine jakog u prilog govori činjenica da je tužitelj najprije fizički i to s leđa napadnut i pao preko pulta pri čemu je pao printer, a on je zadobio lakšu povredu (ogrebotinu); bio je bespomoćan, imao pištolj na vratu, a napadači su bili krajnje drski i beskrupulozni. Također, bio je odgovoran za zaštitu tuđih života koje nije mogao štititi. Intenzitetu straha pridonosi i činjenica da je nedavno bio izložen sličnom događaju na istom radnom mjestu. Sam iskazuje da se u vrijeme pljačke osjećao „jako nemoćan, kao dijete, kao jadnik, sav je drhtao i tresao se, pomokrio se” te da je imao doživljaj kao da se to nekom drugom događa. Navedeno govori u prilog vrlo jakom strahu. Sekundarni strah jakog intenziteta

prisutan je neposredno nakon pljačke u trajanju od cca 8-12 sati tijekom trajanja očevida i ispitivanja od strane policije, potom se povlači i donosi odluku da o drugom događaju neće govoriti obitelji. Sekundarni strah umjerenog intenziteta prisutan je do javljanja psihijatru 13.03.2020 (list 16). Strah će nadalje biti ocijenjen u okviru psihičkih poremećaja koji su posljedica štetnih događaja. Smanjenje općeg životnog aktiviteta Analiza podataka iz dostupne dokumentacije priložene u spis i anamnestičkih podataka U dostupnoj dokumentaciji ne nalazim podataka da se tužitelj ranije liječio po psihijatru ili uzimao diferentnu psihotropnu medikaciju. Sam tužitelj iskazuje da je u jednom navratu, u kriznoj situaciji, zatražio savjet psihijatra te da je povremeno od 25/30 godine života znao uzeti anksiolitika (Apaurin) u dogovoru s liječnikom obiteljske medicine, radi opuštanja. U ZK koji se prati od 02.09.2009. ne nalazim podatke o uzimanju spomenutog lijeka (Apaurin). Kada govorimo o premorbidnim faktorima tj. faktorima ličnosti, temeljem dostupne dokumentacije kao i temeljem podataka dobivenih od tužitelja ne nalazim podatke koji bi govorili u prilog čimbenicima rizika za razvoj mentalnog poremećaja. Tužitelj je odrastao u relativno stabilnom obiteljskom okruženju. U vrijeme adolescencije kad je tipičan nagli rast da su ga zadirkivali zbog visine, ali, prema njegovu iskazu čini se da je dobro sublimirao kroz niz sportskih aktivnosti. Tijekom školovanja uspješan, uredno završio SŠ, aktivan u vanškolskim aktivnostima (sport). Nakon završene SŠ upisao studij, prekinuo kada je upoznao suprugu. Nakon toga zaposlen i samostalan, osnovao obitelj. Izgubio je dijete, u dobi 3 mj.starosti te je uslijedila primjerena reakcija tugovanja. Godine 2011. izgubio je suprugu koja je bolovala od zloćudne bolesti. Niti u dostupnoj dokumentaciji niti u anamnezi samog tužitelja nema podataka da je iza spomenutih gubitaka uslijedila patološka reakcija žalovanja ili drugi psihički poremećaj. Aktualno živi u vanbračnoj zajednici. Tužitelj je boravio i na ratištu tijekom DR, ali nakon demobilizacije nije tražio psihološku pomoć niti uzimao diferentnu medikamentoznu terapiju. Obzirom na gore navedeno ne nalazim klinički značajnih psihičkih poremećaja prije predmetnih štetnih događaja. U dostupnoj dokumentaciji kao i temeljem anamnestičkih podataka dobivenih od tužitelja ne nalazim čimbenike koji bi govorili o nedovoljnom duševnom razvitku. Uvidom u priležeću medicinsku dokumentaciju i ZK tužitelja vidljivo je da se tužitelj psihijatru javlja 13.03.2020 (list 16). Psihijatar bilježi simptome kao ponovno proživljavanje – tužitelj je preokupiran predmetnim događajem u mislima i snovima tj.noćnim morama; simptomi pojačane pobuđenosti – nesanica, smetnje koncentracije. Prisutni su i simptomi depresivnog kruga (depresivno obojen, sniženog osnovnog raspoloženja, voljno-nagonski u padu). Iz anamneze se dobije da je tužitelj osjećao krivnju, imao osjećaj da ga se ispituje kao da je sam bio suučesnik pljačke; propitivao se da li je mogao drugačije postupiti, činilo mu se da neće dobiti podršku od bližnjih već osudu i ismijavanje zbog čega članovima obitelji nije priznao da se dogodila druga pljačka. Temeljem simptoma na koje se tužitelj žalio psihijatar je postavio dijagnozu Poremećaj prilagodbe. Tužitelj za vrijeme pregleda vještaka opisuje simptome zbog kojih je potražio pomoć psihijatra. Žalio se noćne more, puno je razmišljao o pljački, osjećao se izgubljeno... Tješio se time što nitko nije nastradao. Spomenuti simptomi odgovaraju simptomima Poremećaja prilagodbe. Obzirom na dužinu liječenja Poremećaja prilagodbe (od 13.3.2020.g. do 15.01.2021.g.) te obzirom na učestalost posjeta psihijatru kao i na propisane psihotropne lijekove mišljenja sam da je intenzitet simptoma Poremećaja prilagodbe bio blago do umjereno težak. Nakon toga postavljena je dijagnoza Depresivnog poremećaja – teška depresivna epizoda 15.01.2021.g. (list 21). U kliničkoj slici dominiraju simptomi poremećaja raspoloženja. Tužitelj uzima antidepresiva zbog čega se stanje poboljšava pa se 01.10.2021.g. (list 25) bilježi dijagnoza Srednje teška depresivna epizoda. Psihofarmake uzima cca 2 godine: od 13.03.2020.g. do 18.02.2022.g. (list 27) kada psihijatar preporuča ukidanje antidepresiva i nastavak suportivne psihoterapije. Osim, samog stresogenog događaja na razvoj duševnog poremećaja nakon stresogenog događaja utječu i faktori ličnosti te peritraumatski čimbenici (npr. podrška od strane socijalnog miljea...). Čimbenici ličnosti opisani su gore te se ne nalazi predisponirajućih čimbenika unutar ličnosti. Kada govorimo o peritraumatskim činiocima rizični čimbenik, u ovom slučaju, svakako je ponavljanje traume u kratkom vremenskom razdoblju, neočekivanost stresora i nepripremljenost za stresor te osjećaj životne ugroženosti, odgovornost za druge uz potpuni gubitak kontrole i osjećaj bespomoćnosti. Navedeno generira emocije poput osjećaja krivnje, grižnje savjesti, osjećaj srama; povlačenje i sklonost izolaciji što se prezentira kao klinička slika depresije. Tužitelj ima podršku od strane socijalnog okruženja kao podrška od strane voditelja u poslovnici banke u kojoj se dogodio napad (ponuđen mu je raszgovor s psihologom), podršku od strane članova obitelji koji brinu za njegovu dobrobit (brat). Međutim zbog osobnog osjećaja krivnje i srama tužitelj se povlači i ne koristi podršku svojih bližnjih. Budući da tužitelj prije predmetnih štetnih događaja nije imao klinički značajnih smetnji niti je uzimao diferentnu psihofarmakoterapiju, a Poremećaj prilagodbe i Depresivni poremećaj javljaju se nakon predmetnih štetnih događaja, ovi poremećaji mogu se dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s predmetnim štetnim događajima. Prema nalazima ordinirajućeg psihijatra simptomi Poremećaja prilagodbe trajali su od ožujka 2020.g. do siječnja 2021.g. kada je temeljem vodećih kliničkih simptoma postavljena dijagnoza depresivnog poremećaja. Poremećaj prilagodbe može imati različite kliničke slike: kada dominiraju simptomi anksioznosti, simptomi depresivnosti ili miješani. Isto ovisi o bazičnoj strukturi ličnosti kao i o obilježjima traumatskog iskustva. Vidljivo je da su kod tužitelja od samog početka prisutni simptomi poput osjećaja krivnje, grižnje savjesti, da se propituje da li je mogao učiniti više, osjeća odgovornost za druge; osjeća sram zbog toga što mu se dogodilo, ne traži suport obitelji, nastavlja raditi; a s druge strane tijekom traumatskog događaja nema kontrolu i osjeća se bespomoćan. Navedene činjenice su prediktori za dominaciju depresivnih obilježja Poremećaja prilagodbe. Za poremećaje koji su posljedica traumatskog iskustva karakteristično je da neposredno nakon traumatskog događaja pretežu simptomi ponovnog proživljavanja, a s vremenom su ovi simptomi slabije izraženi u odnosu na simptome izbjegavanja i simptome pojačane pobuđenosti. Tužitelj je sklon potiskivanju i izbjegavanju. Vjerojatno zbog navedenog dominiraju simptomi depresivnog kruga. Isti su razine kliničke depresije zbog čega psihijatar i postavlja dijagnozu najprije Teške depresivne epizode, a potom umjereno teške depresivne epizode. Iz medicinske dokumentacije vidljivo je da tužitelj uzima antidepresiva cca 2 godine, što odgovara trajanju Poremećaja prilagodbe. Nakon toga simptomi su blaži te je bez medikamenata i uključen je u periodični individualno-terapijski suport ordinirajućeg psihijatra, sve do danas. Sam tužitelj navodi da je nakon prvog štetnog događaja odmah počeo raditi, jer je pred kratko vrijeme zasnovao radni odnos u AKD-u, a kako je imao kredit posao mu je trebao. Uvjeravao se da se druga pljačka neće ponoviti, u istoj poslovnici. Nakon drugog štetnog događaja ne funkcionira te odlazi na godišnji odmor, sve kako ne bi izgubio posao zbog bolovanja, budući da je bio nov u poduzeću. Prema iskazu tužitelja povukao se iz socijalnog okruženja i nije priznao da je doživio drugi napad. Tužitelj se nakon drugog štetnog događaja nije vratio na isto radno mjesto već radi na mjestu gdje ne nosi oružje, započinje određene aktivnosti u svrhu izbjegavanja (odlazi na plivanje, pjeva u zboru). Godine 2021. je umirovljen, nastavio raditi 4 sata kao umirovljenik. Žali se na smetnje potencije. Aktualno, svi dijagnostički kriteriji za Poremećaj prilagodbe nisu zadovoljeni. Perzistiraju simptomi depresivnog karaktera te su i nadalje zadovoljeni kriteriji za depresivni poremećaj. Depresivnost bilježi psihijatar, ali i navodi tužitelj u vrijeme pregleda (gubitak sposobnosti za užitak, smetnje potencije). Nadalje na specifične podsjetnike (situaciono) javljaju se simptomi ponovnog proživljavanja traumatskog iskustva, npr kad uđe netko s maskom ili kacigom (str 76 i 80) pojačana osjetljivost na nove stresore što ukazuje na pad kapaciteta za prilagodbu (str 80 i 120). Notira se i pogoršanje somatskog zdravlja (kardiološke smetnje) – list 78, 120-121; na što dijelom utječe i pojačana tjeskoba. Prema preporuci psihijatra tužitelj se i nadalje periodično liječi na način da dolazi na psihoterapijski suport, ali ne uzima diferentnu psihofarmakoterapiju. Spomenuti simptomi u manjoj mjeri utječu na funkcioniranje tužitelja. Njihov utjecaj možemo ocijeniti kao blagi do umjereni subjektivni distres koji utječe na kvalitetu života tužitelja i u manjoj mjeri ga ograničava u aktivnostima (mijenja radno mjesto, odlazi u mirovinu, radi 4 sata, u specifičnim situacijama koji predstavljaju podsjetnike dolazi do porasta tjeskobe i nemira pa takve situacije izbjegava). Značajne fizičke povrede (osim ogrebotine) niti bolove tužitelj nije trpio, kao posljedicu predmetnih štetnih događaja. Uzevši u obzir sve relevantne čimbenike u ovom slučaju može se reći da je povreda prava osobnosti na duševno zdravlje tužitelja (strah, smanjenje općeg životnog aktiviteta) nakon predmetnih štetnih događaja bila značajna. Još uvijek su prisutni simptomi s dominacijom simptoma depresivnog kruga koji utječu na funkcioniranje tužitelja i njegovu kvalitetu života te je i nadalje u tretmanu psihijatra. Za očekivati je da će se isti simptomi javljati i dalje tijekom života, naročito u specifičnim situacijama koje predstavljaju podsjetnike na predmetne događaje pa se može reći da bi trajna povreda prava osobnosti na duševno zdravlje tužitelja (strah, smanjenje općeg životnog aktiviteta) iznosila 5-10% trajno.

28.Zaključno mišljenje: Uzevši u obzir relevantne podatke iz sudskog spisa. Posl. br. Pr-85/2022 Općinskog suda u Rijeci, stalna služba u Opatiji, priležeću medicinsku dokumentaciju, kao i podatke dobivene pregledom tužitelja BŽ zaključujem: 1. Tužitelj je u vrijeme prvog (17.12.2019.g.) štetnog događaja doživio primarni strah jakog intenziteta (smrtni strah) u trajanju oko 3-4 minute. Nakon prvog štetnog događaja sekundarni strah jakog intenziteta traje nekoliko sati. Sekundarni strah blagog do umjerenog intenziteta traje do drugog štetnog događaja. Nakon drugog štetnog događaja 14.02.2020.g. primarni strah jakog intenziteta traje koliko traje pljačka (3-4 minute). Sekundarni strah jakog intenziteta prisutan je neposredno nakon pljačke u trajanju od cca 8-12 sati. Sekundarni strah umjerenog intenziteta prisutan je do javljanja psihijatru 13.03.2020.g. Strah će nadalje biti ocijenjen u okviru psihičkih poremećaja koji su uzročno-posljedično povezani s predmetnim štetnim događajima. 2. Tužitelj je kao posljedicu predmetnih događaja razvio Poremećaj prilagodbe, sukladno dijagnostičkim kriterijima, prema Desetoj međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB- 10) u trajanju oko 10 mj. Potom je postavljena dijagnoza Depresivnog poremećaja. Liječenje antidepresivima traje cca 2 godine, a nakon toga liječenje se provodi psihoterapijskim suportom, do danas.3. I nadalje su prisutni simptomi s dominacijom depresivnih te simptomi ponovnog proživljavanja na podsjetnike, a vezano za specifične situacije koji utječu na osobni distres i kvalitetu života tužitelja te ga ograničavaju u aktivnostima. Očekuje se perzistencija spomenutih simptoma i nadalje. 4. Obzirom na gore navedeno, mišljenja sam da povreda prava osobnosti na duševno zdravlje tužitelja BŽ (strah, smanjenje općeg životnog aktiviteta) iznosi 5-10% trajno.

29.Vodeći računa po vještaku izraženom smanjenju životnog aktiviteta od 5- 10% kao i dobi tužitelja, te poslu kojim se ista bavi sud je tužitelju kao pravičnu novčanu naknadu za povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje dosudio iznos od 1.500,00 eura uzevši u obzir pojačane napore koje će ista morati ulagati u daljnjem tijeku života, te aktivnostima primjerenim njezinoj dobi, a posebno tijekom obavljanja svoga posla, a cijeneći činjenicu da je pred tužiteljem još duži životni i radni vijek.

30.S osnova straha sud je našao da bi s obzirom na trajanje i intenzitet istoga pravična novčana naknada tužitelju po osnovu prvog štetnog događaja iznosila 400,00 eura, budući je primarni strah jakog intenziteta (smrtni strah) trajao oko 3-4 minute, te sekundarni strah jakog intenziteta nekoliko sati, a sekudarni strah blagog do usmjerenog intenziteta do drugog štetnog događaja; po osnovu drugog štetnog događaja pravična novčana naknada tužitelju iznosila 600,00 eura, budući je primarni strah jakog intenziteta (smrtni strah) trajao oko 3-4 minute, te sekundarni strah jakog intenziteta cca 8-12 sati, a sekundarni strah umjerenog intenziteta do javljanja psihijatra 13.3.2020. Navedenim je tužitelju svakako povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlja.

31.Dakle prema mišljenju ovoga suda pravična novčana naknada za utuženu nematerijalnu štetu tužitelju iznosi 2.500,00 eura.

32.Sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a, a prilikom odlučivanja o visini naknade neimovinske štete vodio je računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ova naknada kao i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

33.Odredba čl. 29. st.1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, a čl. 1103. ZOO -a određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je nesporno da je tužitelj zahtjev za naknadu štete podnio 26.1.2022. sud je tužitelju dosudio zatezne kamate na iznos dosuđene nematerijalne štete od navedenog datuma.

34.Slijedom navedenog primjenom čl. 8. i 221.a ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

35.Odluka o trošku postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2., u svezi s čl. 155. st. 2. ZPP-a. Sud je utvrdio da je ukupni uspjeh tužitelja po visini u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev 45%, a u pogledu osnova 100% pa je ukupni uspjeh tužitelja 145%, (145:2=72,50) dok je uspjeh tuženika i umješača u pogledu visine 55%, a u pogledu osnova 0% pa je ukupni uspjeh tuženika i umješača 27,5% (55:2=27,5). Kada je sud oduzeo postotak tužitelja koji je uspio sa 72,50% od postotka tuženika i umješača koji su uspjeli sa 27,5% dobio je uspjeh tužitelja od 45%. Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura, tbr.28. OT -a, sastav tužbe 200,00 eura, tbr. 7. toč. 1. OT-a sastav obrazložena podneska i to 31.5.2022.,14.12.2023.,20.12.2024.,26.5.2025. u iznosu od 4x200,00 eura, tbr. 8. t.2. OT-a, sastav podneska od 15.11.2023. u iznosu od 100,00 eura, sastav podneska od 4.3.2024., 18.4.2024.,18.7.2024. tbr.8.t.3. OT-a, u iznosu od 3x50,00 eura, zastupanje na ročištu od 18.3.2024.,15.7.2024.,25.11.2024.,2.3.2026. u iznosu od 4x200,00 eura tbr. 9. toč. 1. OT-a, zastupanje na ročištu od 16.11.2023.,22.9.2025. u iznosu od 2x100,00 eura tbr.9.t. 2. OT-a, što ukupno sa pripadajućim PDV-om iznosi 3.062,00 eura, a s obzirom na uspjeh u sporu od 45 %, dosuđen joj je iznos od 1.378,00 eura. Tužitelju je dosuđen ukupan iznos od 2.089,93 eura, budući mu je na ime troškova vještačenja po vještaku psihijatru i pribave zdravstvenog kartona dosuđen iznos od 711,80 eura, u cijelosti bez obzira na uspjeh u sporu, jer je isti bio neophodan za presuđenje. Tužitelj je odbijen s preostalim djelom zahtjeva za trošak postupka jer je isti bio previsoko postavljen u odnosu na OT.

U Opatiji, 17. travnja 2026.

S U D A C :

Majda Felker

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- pun. umješača