REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: Povrv-453/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, pravnoj stvari tužitelja: Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split, Biokovska 3, OIB: 56826138353, protiv tuženika: pod 1. LLM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2. LL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, u sporu male vrijednosti, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 26. ožujka 2026. u prisutnosti zakonske zastupnice i skrbnice tuženika LLMD, a u odsutnosti tužitelja i tuženice JLM, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e :

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška pod posl. br. Ovrv-3014/2015 od 16. rujna 2015. kojim je naloženo tuženicima da u roku od 8 dana isplate tužitelju iznos od 950,96 kuna/126,21[1] eura sa zakonskim kamama, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 20. studenog 2015. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - računa protiv tuženika JL (ranije ovršenika) zbog neplaćene usluge vodoopskrbe i odvodnje u razdoblju od 18. kolovoza 2014. do 21. siječnja 2015. u ukupnom iznosu od 950,96 kuna sa zateznim kamatama, s prijedlogom da sud odredi predloženu ovrhu kao i da mu naloži naknadu troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

1.2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Šuška pod posl. br. Ovrv-3014/2015 od 16. rujna 2015. naloženo je ovršeniku (sada pok. tuženici IL) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 125,00 kuna te je radi prisilne naplate navedene tražbine određena predložena ovrha.

2.1. Protiv tog rješenja o ovrsi tuženica ŠL (ovršenik) je podnijela prigovor, pobijajući rješenje u cijelosti, slijedom čega je Općinski sud u Splitu rješenjem poslovni

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

broj Ovrv-3500/2015 od 24. studenog 2015. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odredio postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2.2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženica je navela da je ne duguje iznos koji je naveden rješenjem o ovrsi te ističe prigovor zastare.

3. Tijekom parničnog postupka, prije raspravljanja o glavnoj stvari utvrđen je prekid postupka zbog smrti tužene ĆL rješenjem pod posl. br. Povrv-269/2016. od 23. ožujka 2016.

4. Pravomoćnošću rješenja od 3. veljače 2025., koje rješenje je postalo pravomoćno donošenjem rješenja Županijskom suda u Puli-Pola pod posl. br. Gž-873/2025-2 od 23. lipnja 2025. postupak je nastavljen sa nasljednicima pok. JL, ILM i CL kao tuženicima.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao kartice kupca za predmet tužbe od 27. kolovoza 2015. (list 5 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 4. listopada 2018. (list 32-35 spisa), uplatnice od 4. listopada 2018. (list 36 spisa), ispis tražbina od 10. studenog 2025. (list 64 spisa), djelomični izvod otvorenih stavaka na dan 10. studenog 2025. (list 65 spisa).

6. Sud je odbio zahtjev tužitelja za odgodom glavne rasprave, budući da tužitelja kao pravu osobu inače zastupa više različitih punomoćnika, pa bolest jednog punomoćnika koji je podnesak uputio sudu dan prije zakazane rasprave, nije opravdan razlog za odgodu glavne rasprave, naročito što se postupak vodi od 2015., radi se o sporu male vrijednosti, a tužitelj nije po nalogu suda dostavio isprave koje mu je sud naložio rješenjem na ročištu održanom još 11. prosinca 2025.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 991,24 950,96 kuna/126,21 eura s pripadajućom zateznom kamatom s osnova pružene usluge vodoopskrbe i odvodnje za razdoblje od 18. kolovoza 2014. do 21. siječnja 2015.

8.1. Ovaj postupak je spor male vrijednosti, koji je pokrenut 20. studenog 2015., prije donošenja Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 70/19., dalje: ZIDZPP/19) vođen je primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), sukladno odredbi članka 117. st. 1. ZIDZPP/19.

8.2. Prema odredbama članka 461. a tada važećeg ZPP-a,

(1) U postupku u sporovima male vrijednosti tužba se uvijek dostavlja tuženiku na odgovor.

(2) U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.

(3)Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 3. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

9. Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

10.1. Pregledom kartice kupca br. 14906/15 od 27. kolovoza 2015. vidljivo je postojanje duga kupca JL u ukupnom iznosu od 950,96 kuna, koji iznos odgovara utuženom iznosu.

10.2. Tuženice su tijekom postupka tvrdile da su stan na koji se odnosi utužena naknada za vodu prodale kupcu ĐL, te da su prije predaje stana kupcu bile dužne podmiriti sve režijske troškove koji terete predmetni stan i ranijeg vlasnika, uključujući i predmetni dug prema Vodovodu i kanalizaciji d.o.o. Split.

U tu svrhu tuženice su se obratile tužitelju, od kojeg su pribavile točan iznos duga s pripadajućim kamatama i sudskim troškovima. Nakon što su utvrdile ukupni iznos obveze, dana 4. listopada 2018. godine podmirile su cjelokupni dug za vodu u iznosu od 3.430,71 kuna, troškove u iznosu od 243,75 kuna te kamate u iznosu od 115,48 kuna, i to prema uplatnicama koje je rukom ispisala djelatnica tužitelja. Navedeno plaćanje predstavljalo je conditio sine qua non za realizaciju prodaje i predaju stana kupcu.

Tuženice su ove navode dokazale ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 4. listopada 2018. godine, sklopljenim s kupcem ĐL (list 32–35 spisa), kao i dvjema uplatnicama na ime tuženice L. od istog datuma (list 36 spisa), iz kojih proizlazi da je tužitelju 4. listopada 2018. uplaćen iznos od 3.430,71 kuna na ime duga za vodu te ukupno 359,23 kuna na ime troškova i kamata.

10.3. Na pripremnom ročištu 10. studenog 2025. tužitelj je u spis dostavio ispis tražbina od 10. studenog 2025. (list 64 spisa) u kojem je utvrđen saldo dugovanja u iznosu od 126,23 eura te djelomični izvod otvorenih stavaka na dan 10. studenog 2025.(list 65 spisa), za razdoblje od 18. travnja 2017. do 17. veljače 2011. sa saldom dugovanja od 1.021.91 eura, te naveo da utuženo dugovanje nije podmireno.

10.4. Zakonska zastupnica tuženika LL osporila je vjerodostojnost ispisa tražbina i djelomičnog izvoda otvorenih stavaka tužitelja od 10. studenog 2025. Navela je da tužitelj 2018. godine nije tuženicama prezentirao dug koji je evidentiran na tim ispravama, kao i da na istima uopće nije evidentirana uplata izvršena dana 4. listopada 2018. godine. Radi razjašnjenja navedenog, predložila je da tužitelj dostavi ugovor o korisničkom priključku sklopljen s kupcem stana ĐL, koja je predmetni stan kupila 4. listopada 2018. godine, a kojoj su tuženice prije sklapanja ugovora bile dužne predočiti dokaz o podmirenju duga za vodu. Također je zatražila dostavu izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja u kojem bi bila evidentirana uplata od 4. listopada 2018. godine.

Tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije dostavio zatražene isprave niti se očitovao o tome zašto uplata od 4. listopada 2018. godine nije evidentirana u njegovim evidencijama. Stoga tuženice osnovano osporavaju vjerodostojnost priloženih isprava tužitelja i postojanje duga.

11.1. Tuženice su uplatnicama od 4. listopada 2018. godine dokazale da su u cijelosti podmirile dug pok. BL prema tužitelju, i to u iznosu od 3.430,71 kuna na ime glavnice za vodu te 359,23 kuna na ime troškova i kamata.

S druge strane, tužitelj nije ničim dokazao da predmetnim uplatama nije bio obuhvaćen i utuženi dug u iznosu od 950,96 kuna. Naprotiv, sam tužitelj je na pripremnom ročištu naveo da je u 2018. godini bila uobičajena praksa sklapanja sporazuma s novim kupcem kojim se potvrđuje da potrošno mjesto nema nepodmirenih dugovanja. Činjenica da tužitelj sporazum sa ĐL nije dostavio, kao ni evidenciju o uplati od 4. listopada 2018., dodatno potvrđuje navode tuženica da predmetni dug ne postoji.

11.2. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da ne postoji dug tužitelja prema tuženicima, jer su tuženice prema uputi djelatnika tuženika uplatile cjelokupni dug predice JL, zbog čega je na temelju odredbe članak 451. stavka 3. ZPP-a sud ukinuo u cijelosti platni nalog i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12. Odluka o trošku je izostala budući da tuženice trošak nisu zahtijevale.

13. Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Splitu, 17. travnja 2026.

SUTKINJA:

Ana Kuzmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda za nadležni županijski sud. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. (čl. 467. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju

- tuženicima

- u spis