REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Pp-5584/2026-5

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika MA zbog prekršaja iz članka 10. točke 3. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24, dalje: Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, klasa: 211-07/26-5/9434 od 16. travnja 2026., nakon provedenog žurnog postupka, dana 17. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.

Okrivljeni:

MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i J, rođen **.**.1963. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, soboslikar, umirovljenik, mj. mirovina 600,00 eura, lošeg imovnog  stanja,  neoženjen,  bez  djece, državljanin  RH,  prekršajno  i  kazneno osuđivan, vodi se postupak pred Općinskom sudom u Splitu br. K-1294/25 zbog kaznenog djela iz članka 179. a Kaznenog zakona

k r i v  j e

1) što je 15. travnja 2026. u 18,15 sati u [adresa], na stubištu 4. kata stambene zgrade, počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje majke JA (rođ. 1939.), osobe starije životne dobi, na način što je bez najave došao do vrata stana iz Zatvora u Splitu u kojem je bio zadržan radi počinjenog ekonomskog nasilja u obitelji prema majci, zbog čega je presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj: Pp-3693/2026-7 osuđen na kaznu zatvora 90 dana i zbog čega mu je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz stana u trajanju dvije godine te je uporno zvonio i ključem pokušavao otključati zatvorena i zaključana vrata, za vrijeme dok se u stanu nalazila JA, a koje ponašanje je, s obzirom na ranija počinjenja kaznenih djela i prekršaja na njenu štetu, kod imenovane prouzročilo uznemirenost,

dakle, počinio psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo uznemirenost, a nasilje je počinjeno na štetu osoba starije životne dobi,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 10. točki 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavku 5. istog Zakona.

Na temelju citiranih propisa okrivljeniku se

i z r i č e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 80 (osamdeset) DANA

pri čemu se okrivljeniku na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: Prekršajni zakon), u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode prema izvješću o uhićenju I. Policijske postaje Split te na temelju rješenja o zadržavanju ovog suda, odnosno vrijeme od 15. travnja 2026. u 19:45 sati do 26. travnja 2026. u 14:00 sati, kao dvanaest dana zatvora; tako da izrečena kazna zatvora okrivljeniku jest kazna zatvora u trajanju od 68 (šezdeset osam) dana.

Zatim se na temelju članka 44. Prekršajnog zakona prema okrivljeniku

p r i m j e n j u j e

UVJETNA OSUDA

na način da se izvršenje kazne zatvora koja je okrivljeniku izrečena odgađa na rok od 1 (jednu) godinu te se navedena kazna neće izvršiti pod uvjetom da okrivljenik u tom roku ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom (članak 46. stavak 1. Prekršajnog zakona).

Na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku se

i z r i č e

ZAŠTITNA MJERA ZABRANE PRIBLIŽAVANJA ŽRTVI JA NA UDALJENOST OD 100 METARA I ZABRANE UZNEMIRAVANJA IMENOVANE

Izrečena zaštitna mjera određuje se u trajanju od 2 (dvije) godine.

Sukladno odredbi članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenika se upozorava da će se, ukoliko ne postupi sukladno izrečenoj zaštitnoj mjeri, kazniti za prekršaj kaznom zatvora u trajanju od najmanje 10 dana.

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.

II.

Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljeni MA

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

2) da bi dana 15.4.2026. u 18,15 sati u [adresa]., na stubištu 4. kata stambene zgrade, okrivljeni je počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje majke JA (r.1939) osobe starije životne dobi, na način da je bez najave došao do vrata stana iz Okružnog zatvora Split u kojem je bio zadržan radi počinjenog ekonomskog nasilja u obitelji prema majci J, zbog čega je pravomoćnom sudskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj:Pp-3693/2026-7 osuđen na kaznu zatvora 90 dana i zbog čega mu je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz stana u trajanju 2 godine sa kojom je upoznat dana 31.3.2026., te je uporno zvonio i ključem pokušavao otključati zatvorena i zaključana vrata, za vrijeme dok se u stanu nalazila JA,

dakle, da kao počinitelj nasilja u obitelji, ne bi postupao u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom,

čime bi počinio prekršaj opisan u članku 19. stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 24. istog Zakona.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava splitsko - dalmatinska, I. Policijska postaja Split, podnijela je optužni prijedlog pod gornjim poslovnim brojem od 16. travnja 2026. protiv okrivljenog MA zbog prekršaja činjenično opisanih i pravno označenih kao u izreci ove presude.

2. Postupajući po optužnom prijedlogu, Sud je proveo žurni postupak tijekom kojeg je ispitao okrivljenika koji je doveden na sud od strane I. Policijske postaje Split. Očitujući se optužnom prijedlogu, okrivljenik je izjavio kako se ne smatra krivim zbog prekršaja koji mu se stavljaju na teret. U svojoj obrani je naveo kako je svjestan postojanja zaštitne mjere udaljenja iz kućanstva izrečene presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu i da se ima namjeru iste pridržavati. Dana 15 . travnja 2026. u kasnim popodnevnim satima da je došao do zgrade gdje sam živio s majkom J, ali nije se popeo na četvrti kat niti je uporno zvonio i pokušavao otključati vrata. Ističe kako je on teški srčani bolesnik te je zamolio prijatelja čiji identitet ne želi otkriti da ga ne uvlačim u postupak da on pozvoni majci na vrata i pita je lijekove koji su mu potrebni. Majka ga je vidjela ispred zgrade pa je mislila da je to bio on. Dodaje da je nakon toga otišao u drvarnicu u podrum zgrade gdje je prespavao da bi tijekom noći po njega došla policija. Istaknuo je kako nema gdje živjeti osim u tom stanu.

2.1. Na pitanje predstavnika ovlaštenog tužitelja je li ima ključ od stana okrivljenik je odgovorio kako ima ključ od stana te da je na dodatno pitanje naveo kako ne želi imenovati osobu koja mu je pomogla doći do lijekova.

2.2 Na upit suda je li znao da je predmetna presuda odnosno mjera pravomoćna, okrivljenik navodi kako to nije znao, jer nije dobro ni shvatio sadržaj presude, a mislio je da je dobio 90 dana zatvora.

3. Tijekom postupka u dokazne svrhe pročitano je izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, pravomoćna presuda Općinskog prekršajnog suda u Splitu br. Pp-3693/2026 od 31. ožujka 2026. te je izvršen uvid u e- spis za navedeni predmet. Na kraju je izvršen uvid u službene evidencije suda i Ministarstva pravosuđa za okrivljenika, odakle je vidljivo da je isti osuđen citiranom presudom zbog prekršaja iz članka 10. točke 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 22. stavku 5. istog Zakona na kaznu zatvoru u trajanju od 90 dana te mu je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz kućanstva u trajanju od 2 godine. Također je utvrđeno kako je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Split broj K- 1231/2020 od 23. ožujka 2021. zbog kaznenih djela nasilja u obitelji iz članka 179. a Kaznenog zakona i prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. istog Zakona.

3.1. Ispitana u svojstvu svjedoka, CA je izjavila kako je sestra MA i da ju je prije nekoliko dana nazvao jedan policajac koji joj je rekao da je MA od suda dobio zabranu dolaska u stan gdje je živio s majkom J. Policajac joj je rekao da mu se javi ako vidi MA kako dolazi u stan. Jučer popodne da je pričala s majkom na telefon i ona joj je u jednom trenutku rekla da netko zvoni na vrata. Nakon toga da je otišla pogledati kroz špijunku te joj je kazala da je vidjela MA kako pokušava otključati vrata i ući. Istaknula je kako je majka bila uzrujana i potresena te je počela plakati i rekla joj da nazove policiju, što je i učinila. Dodala je da nije u dobrim odnosima s bratom MA, iz razloga što se neprimjereno ponašao prema njoj i majci nakon što je majka rekla da će ostaviti stan njoj nakon smrti.

3.2. Na pitanje suda je li prema njenim saznanjima okrivljenik ima gdje biti smješten osim u spornom stanu, svjedokinja navodi da okrivljenik može boraviti kod sestre MAĆ.

3.3. Okrivljenik je replicirao kako to nije točno jer je i sestra podstanar i nema vlastitu nekretninu te je prigovorio iskazu svjedokinje, istaknuvši kako nije istina da se on nije brinuo o majci, već upravo suprotno te je dodao da je majka lagala njegovoj sestri ŠA, kako te prigode tako i prije, odnosno nije točno da je on dolazio na vrata stana na četvrtom katu zgrade.

4. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući izvedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, sud je utvrdio da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o prekršajima.

5. Odredbom članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji određeno je kako je nasilje u obitelji :

1. primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda

2. tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci

3. psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost

4. ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci

5. zanemarivanje potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

5.1. Članak 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da će, tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

5.2. Članak 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje da će se, tko nasilje iz stavka 1. počini na štetu osobe starije životne dobi, kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1.700,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana.

5.3. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je kako je počinitelj nasilja u obitelji dužan postupati u skladu sa zaštitnom mjerom; dok je u članku 24. stavku 1. istog Zakona određeno kako će se počinitelj nasilja u obitelji koji ne postupa u skladu sa zaštitnom mjerom kazniti za prekršaj kaznom zatvora od najmanje deset dana.

U odnosu na točku I. izreke presude:

6. Iako okrivljenik negira da je sporne prilike došao na četvrti kat zgrade na adresi [adresa] u [adresa] te da je uporno zvonio i ključem pokušavao otključati zaključana vrata; suprotno proizlazi iz iskaza svjedokinje ŠA, koja je kao posredni svjedok detaljno i uvjerljivo opisala ponašanje svoje majke JA koja se nalazila u stanu i s kojom je komunicirala putem telefona, kao i njezino opažanje radnje prekršaja. Ovaj sud iskaz svjedokinje smatra logičnim i uvjerljivim, osobito u dijelu u kojem navodi da je oštećenica bila uznemirena i da je plakala, što je u krajnjoj liniji razumljivo s obzirom na njezinu životnu dob i zdravstveno stanje te osobito činjenicu da se okrivljenik i ranije ponašao nasilno prema njoj.

6.1. S druge strane, okrivljenik nudi neuvjerljive i paušalne izlike kojima nastoji izbjeći prekršajnu odgovornost, što se posebice odnosi na neimenovanog svjedoka koji bi navodno potvrdio da okrivljenik nije bio ispred majčinog stana, već da je ostao u prizemlju zgrade. S obzirom na to da je riječ o dokazu koji bi ga hipotetski mogao ekskulpirati od prekršaja za koji se tereti; logično je da bi okrivljenik sudu ponudio identitet te osobe ukoliko ona doista postoji. Zbog svega navedenog, sud smatra da se utuženi događaj odvio upravo na način na koji je opisan u izreci presude.

6.2. Što se pak tiče ostvarivanja obilježja prekršaja; sud drži kako radnje koje se navode u optužnom aktu, a koji je zapravo koncipiran kao idealni stjecaj prekršaja iz članka 24. i članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji; predstavljaju psihičko nasilje u obitelji u smislu članka 10. točke 3. istog Zakona. Naime, okrivljenik je znao da se u stanu nalazi njegova majka prema kojoj je u prošlosti u više navrata ispoljavao različite oblike nasilja i koja je znala u najmanju ruku za postojanje nepravomoćne presude kojom je njezinom sinu izrečena zaštitna mjera udaljenja iz kućanstva, kao i mjere opreze zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s njom u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Splitu broj: K-1294/2025, a što je sve vidljivo iz podataka u spisu. U takvoj situaciji, gdje osoba za koju vjeruje da joj ne smije pristupiti i koja ima povijest nasilnog ponašanja prema njoj, uporno i agresivno pokušava ući u stan u kojem se nalazi; oštećena JA je nedvojbeno osjetila uznemirenost.

7. Prilikom izricanja odabira vrste i mjere prekršajnopravne sankcije, Sud je kao izrazitu otegotnu okolnost uzeo u obzir činjenicu da je okrivljenik već osuđivan zbog istovrsnog prekršaja naspram iste žrtve, dok olakotne okolnosti nisu utvrđene. No, uzimajući u obzir kriminalnu količinu u konkretnom slučaju te činjenicu da je okrivljenik određeno vrijeme bio lišen slobode u sklopu zadržavanja, sud mu nije izrekao predloženu zatvorsku kaznu, već se odlučio na uvjetnu osudu kao mjeru upozorenja. Sud smatra kako će se na taj način ostvariti određena kontrola okrivljenikovog ponašanja u budućnosti i adekvatno postići svrha kažnjavanja, u prvom redu s aspekta specijalne prevencije, i to u kombinaciji s odgovarajućom zaštitnom mjerom.

7.1. Sukladno članku 40. stavku 1. i 2. Prekršajnog zakona, sud je ukupno vrijeme za koje je vrijeme bio lišen slobode uračunao u uvjetnu kaznu zatvora, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

8. Sud je na temelju članka 16. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku izrekao zaštitnu zabrane približavanja na udaljenost od 100 metara i zabrane uznemiravanja žrtve JA, jer zbog već spomenute činjenice da je prethodno u više navrata ispoljavao različite oblike nasilja prema istoj žrtvi nedvojbeno postoji opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji. Sud je okrivljeniku izrekao dva modaliteta zabrane iz citirane odredbe, odnosno nije izrekao i zabranu uhođenja žrtve, jer ništa iz njegovog ponašanja i dosadašnjeg odnosa prema njoj ne upućuje da bi je mogao uhoditi i na taj način uznemiravati. Time je zaštitna mjera individualizirana i prilagođena konkretnim okolnostima prekršaja, a u tom pravcu se ističe kako je notorno da su modaliteti ove zaštitne mjere propisani alternativno, jer, osim što je to logično zbog same prirode mjere, to proizlazi i iz njezinog nomotehničkog određenja, gdje je u zakonskom tekstu korišten veznik „ili“, a ne „i“.

8.1. Okrivljeniku je skrenuta pozornost na odredbu članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da će mu se, ukoliko ne postupi u skladu s izrečenim zaštitnim mjerama, može izreći kazna zatvora u trajanju od najmanje 10 dana.

8.2. Sud nije izrekao predloženu zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, jer zbog okrivljenikove životne dobi, dugogodišnjeg devijantnog ponašanja u obiteljskom okruženju i nedostatka bilo kakve kritičnosti prema vlastitom postupanju, smatra da predmetna mjera neće ispuniti svoju svrhu.

9. Na temelju u izreci citiranih propisa, kako je okrivljenik proglašen krivim, obvezan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, a koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U odnosu na točku II. izreke presude:

10. Uvidom u spis predmeta Pp-3693/2026 utvrđeno je kako je presuda ovog suda broj Pp-3693/2026 od 31. ožujka 2026., kojom je okrivljeni MA proglašen krivim zbog prekršaja opisanog u članku 10. točki 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 22. stavku 5. istog Zakona, i kojom mu je između ostalog izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstava – iz stana u [adresa] u trajanju od dvije godine; stekla svojstvo pravomoćnosti dana 12. travnja 2026. Međutim, iz spisa je također vidljivo kako je okrivljeni MA **.**.2026., po svemu sudeći nakon izlaska iz Zatvora u Splitu po zadržavanju, podnio žalbu protiv predmetne presude. Njegova žalba je odbačena rješenjem Suda od 16. travnja 2026. kao nepravodobna.

10.1. Sam okrivljenik, kao što je već rečeno, u svojoj obrani izričito navodi kako nije znao da je presuda, a time i zaštitna mjera pravomoćna, odnosno da je u trenutku dolaska u stan njegove majke već bila stupila na snagu. S obzirom na to da je okrivljenik podnio žalbu protiv presude i da u trenutku dolaska na mjesto događaja nije znao da je ta žalba odbačena; ovaj sud smatra da je isti kao laik imao razloga vjerovati kako predmetna zaštitna mjera još uvijek ne proizvodi pravne učinke. Iako je opće pravilo da je za prekršajnu odgovornost dovoljno da je počinitelj postupao iz nehaja, prema mišljenju suda u konkretnom slučaju je riječ o prekršajnom djelu sui generis, koje se temelji na formalnoj sudskoj odluci; zbog čega je potrebno da osoba na koju se ta odluka odnosi u najmanju ruku ima razloga smatrati da je odluka u vrijeme kada poduzima inkriminiranu radnju za njega obvezujuća.

11. Kako iz naprijed navedenih razloga ne proizlazi da okrivljenik prema svojim osobnim svojstvima i svim okolnostima nije mogao biti svjestan kako in tempore criminis mora postupati sukladno izrečenoj zaštitnoj mjeri udaljenja iz zajedničkog kućanstava; Sud smatra kako tijekom postupka nije u dovoljnoj mjeri dokazano da je počinio prekršaj iz članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

11.1. Ovdje treba istaknuti razliku u odnosu na prekršaj iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, gdje nije isti formalni kriterij za ispunjenje bića djela; već je dovoljno da sama okrivljenikova prisutnost i pokušaj ulaska u stan protivno volji oštećene kod nje izazove osjećaj uznemirenosti; što je ovdje nesporno slučaj.

12. Iz tog razloga Sud je okrivljenika u tom dijelu na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona osloboditi optužbe i odlučio kao pod točkom II.

Split, 17. travnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Sanja Tolić,v.r.

Mario Bakota,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud RH.

Presuda se dostavlja:

okrivljeniku, ovlaštenom tužitelju, žrtvi, u spis