Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
Sve baze
  • Sve baze
  • Zakoni
  • Podzakonski
  • Sudska praksa
  • EU propisi
  • Vijesti
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Republika Hrvatska

    Općinski sud u Sisku

    Trg Ljudevita Posavskog 5

    44000 Sisak

    Poslovni broj: P-163/2025-19

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice CZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Mersiha Mulalić, odvjetnica iz Siska, S. i A . [adresa], protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, Trg Drage Iblera 10, radi isplate, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 3. ožujka 2026. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, 17. travnja 2026.

    p r e s u d i o  j e

    I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz da tužiteljici CZ na ime preplate zbog ništetne valutne klauzule sadržane u Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3210761917 solemniziranom po javnom bilježniku Ivici Kraljičković, iz [adresa], pod brojem OU-21041/2007 od 14. rujna 2007. isplati iznos od 4.888,43 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , i to kako slijedi:

    - 3,31 eur od 14.06.2013. god. do isplate

    - 140,55 eur od 14.07.2013. god. do isplate

    - 140,97 eur od 14.08.2013. god. do isplate

    - 144,27 eur od 14.09.2013. god. do isplate

    - 148,63 eur od 14.10.2013. god. do isplate

    - 149,40 eur od 14.11.2013. god. do isplate

    - 154,96 eur od 14.12.2013. god. do isplate

    - 149,24 eur od 14.01.2014. god. do isplate

    - 154,05 eur od 14.02.2014. god. do isplate

    - 156,87 eur od 14.03.2014. god. do isplate

    - 154,50 eur od 14.04.2014. god. do isplate

    - 149,14 eur od 14.05.2014. god. do isplate

    - 150,79 eur od 14.06.2014. god. do isplate

    - 153,60 eur od 14.07.2014. god. do isplate

    - 156,14 eur od 14.08.2014. god. do isplate

    - 157,03 eur od 14.09.2014. god. do isplate

    - 158,69 eur od 14.10.2014. god. do isplate

    - 163,30 eur od 14.11.2014. god. do isplate

    - 164,24 eur od 14.12.2014. god. do isplate

    - 164,63 eur od 14.01.2015. god. do isplate

    - 164,51 eur od 14.02.2015. god. do isplate

    - 164,51 eur od 14.03.2015. god. do isplate

    - 164,51 eur od 14.04.2015. god. do isplate

    - 164,51 eur od 14.05.2015. god. do isplate

    - 164,51 eur od 14.06.2015. god. do isplate

    - 164,51 eur od 14.07.2015. god. do isplate

    - 164,51 eur od 14.08.2015. god. do isplate

    - 164,51 eur od 14.09.2015 god. do isplate

    - 164,51 eur od 14.10.2015 god. do isplate

    - 164,51 eur od 14.11.2015 god. do isplate

    - 164,51 eur od 14.12.2015 god. do isplate

    - 164,51 eur od 14.01.2016 god. do isplate, sve u roku od 15 dana.

    II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici CZ isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 5.655,10 eur koja teče do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:

    - 2,06 eur od 14.11.2007. god. do 30. 9. 2015.

    - 2,81 eur od 05.01.2008. god. do 30. 9. 2015.

    - 2,59 eur od 05.02.2008. god. do 30. 9. 2015.

    - 13,29 eur od 05.03.2008. god. do 30. 9. 2015.

    - 12,36 eur od 05.04.2008. god. do 30. 9. 2015.

    - 3,00 eur od 05.05.2008. god. do 30. 9. 2015.

    - 5,68 eur od 05.06.2008. god. do 30. 9. 2015.

    - 4,22 eur od 05.07.2008. god. do 30. 9. 2015.

    - 1,06 eur od 05.09.2008. god. do 30. 9. 2015.

    - 7,34 eur od 05.10.2008. god. do 30. 9. 2015.

    - 29,02 eur od 05.11.2008. god. do 30. 9. 2015.

    - 19,42 eur od 05.12.2008. god. do 30. 9. 2015.

    - 41,85 eur od 05.01.2009. god. do 30. 9. 2015.

    - 41,84 eur od 05.02.2009. god. do 30. 9. 2015.

    - 45,28 eur od 05.03.2009. god. do 30. 9. 2015.

    - 34,92 eur od 14.04.2009. god. do 30. 9. 2015.

    - 36,15 eur od 14.05.2009. god. do 30. 9. 2015.

    - 31,47 eur od 14.06.2009. god. do 30. 9. 2015.

    - 33,57 eur od 14.07.2009. god. do 30. 9. 2015.

    - 26,37 eur od 14.08.2009. god. do i30. 9. 2015.

    - 31,74 eur od 14.09.2009. god. do 30. 9. 2015.

    - 27,23 eur od 14.10.2009. god. do 30. 9. 2015.

    - 30,64 eur od 14.11.2009. god. do 30. 9. 2015.

    - 29,06 eur od 14.12.2009. god. do 30. 9. 2015.

    - 38,80 eur od 14.01.2010. god. do 30. 9. 2015.

    - 44,55 eur od 14.02.2010. god. do 30. 9. 2015.

    - 43,35 eur od 14.03.2010. god. do 30. 9. 2015.

    - 49,74 eur od 14.04.2010. god. do 30. 9. 2015.

    - 59,15 eur od 14.05.2010. god. do 30. 9. 2015.

    - 63,34 eur od 14.06.2010. god. do 30. 9. 2015.

    - 77,96 eur od 14.07.2010. god. do 30. 9. 2015.

    - 73,98 eur od 14.08.2010. god. do 30. 9. 2015.

    - 96,20 eur od 14.09.2010. god. do 30. 9. 2015.

    - 83,64 eur od 14.10.2010. god. do 30. 9. 2015.

    - 88,04 eur od 14.11.2010. god. do 30. 9. 2015.

    - 105,40 eur od 14.12.2010. god. do 30. 9. 2015.

    - 113,34 eur od 14.01.2011. god. do 30. 9. 2015.

    - 99,94 eur od 14.02.2011. god. do 30. 9. 2015.

    - 109,02 eur od 14.03.2011. god. do 30. 9. 2015.

    - 102,04 eur od 14.04.2011. god. do 30. 9. 2015.

    - 116,96 eur od 14.05.2011. god. do 30. 9. 2015.

    - 144,07 eur od 14.06.2011. god. do 30. 9. 2015.

    - 158,87 eur od 14.07.2011. god. do 30. 9. 2015.

    - 196,93 eur od 14.08.2011. god. do 30. 9. 2015.

    - 151,46 eur od 14.09.2011. god. do 30. 9. 2015.

    - 138,38 eur od 14.10.2011. god. do 30. 9. 2015.

    - 137,22 eur od 14.11.2011. god. do 30. 9. 2015.

    - 138,55 eur od 14.12.2011. god. do 30. 9. 2015.

    - 152,58 eur od 14.01.2012. god. do 30. 9. 2015.

    - 156,30 eur od 14.02.2012. god. do 30. 9. 2015.

    - 154,92 eur od 14.03.2012. god. do 30. 9. 2015.

    - 151,70 eur od 14.04.2012. god. do 30. 9. 2015.

    - 153,67 eur od 14.05.2012. god. do 30. 9. 2015.

    - 157,49 eur od 14.06.2012. god. do 30. 9. 2015.

    - 153,08 eur od 14.07.2012. god. do 30. 9. 2015.

    - 153,20 eur od 14.08.2012. god. do 30. 9. 2015.

    - 143,15 eur od 14.09.2012. god. do 30. 9. 2015.

    - 150,27 eur od 14.10.2012. god. do 30. 9. 2015.

    - 154,74 eur od 14.11.2012. god. do 30. 9. 2015.

    - 152,57 eur od 14.12.2012. god. do 30. 9. 2015.

    - 152,45 eur od 14.01.2013. god. do 30. 9. 2015.

    - 143,95 eur od 14.02.2013. god. do 30. 9. 2015.

    - 146,60 eur od 14.03.2013. god. do 30. 9. 2015.

    - 155,09 eur od 14.04.2013. god. do 30. 9. 2015.

    - 141,25 eur od 14.05.2013. god. do 30. 9. 2015.

    - 138,19 eur od 14.06.2013. god. do 30. 9. 2015., sve u roku od 15 dana.

    III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici CZ, na ime preplate zbog ništetne odredbe o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika sadržane u Ugovoru o namjenskom kreditu broj 3210761917 solemniziranom po javnom bilježniku Ivici Kraljičković, iz [adresa], pod brojem OU-21041/2007 od 14. rujna 2007. isplati iznos od 5.753,46 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini kamatne stope koja teče od dospijeća pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , i to kako slijedi:

    - 38,16 eur od 05.11.2007. god. do isplate

    - 38,48 eur od 05.12.2007. god. do isplate

    - 38,74 eur od 05.01.2008. god. do isplate

    - 38,67 eur od 05.02.2008. god. do isplate

    - 74,67 eur od 05.03.2008. god. do isplate

    - 74,40 eur od 05.04.2008. god. do isplate

    - 72,49 eur od 05.05.2008. god. do isplate

    - 72,94 eur od 05.06.2008. god. do isplate

    - 72,57 eur od 05.07.2008. god. do isplate

    - 71,35 eur od 05.08.2008. god. do isplate

    - 71,78 eur od 05.09.2008. god. do isplate

    - 72,92 eur od 05.10.2008. god. do isplate

    - 77,04 eur od 05.11.2008. god. do isplate

    - 75,08 eur od 05.12.2008. god. do isplate

    - 79,34 eur od 05.01.2009. god. do isplate

    - 79,23 eur od 05.02.2009. god. do isplate

    - 79,79 eur od 05.03.2009. god. do isplate

    - 77,69 eur od 14.04.2009. god. do isplate

    - 77,82 eur od 14.05.2009. god. do isplate

    - 76,82 eur od 14.06.2009. god. do isplate

    - 77,11 eur od 14.07.2009. god. do isplate

    - 107,80 eur od 14.08.2009. god. do isplate

    - 109,16 eur od 14.09.2009 . god. do isplate

    - 107,76 eur od 14.10.2009 . god. do isplate

    - 108,57 eur od 14.11.2009. god. do isplate

    - 107,99 eur od 14.12.2009. god. do isplate

    - 110,55 eur od 14.01.2010. god. do isplate

    - 111,99 eur od 14.02.2010. god. do isplate

    - 111,50 eur od 14.03.2010. god. do isplate

    - 113,10 eur od 14.04.2010. god. do isplate

    - 115,54 eur od 14.05.2010. god. do isplate

    - 116,52 eur od 14.06.2010. god. do isplate

    - 120,36 eur od 14.07.2010. god. do isplate

    - 104,35 eur od 14.08.2010. god. do isplate

    - 109,47 eur od 14.09.2010. god. do isplate

    - 106,31 eur od 14.10.2010. god. do isplate

    - 107,18 eur od 14.11.2010. god. do isplate

    - 76,88 eur od 14.12.2010. god. do isplate

    - 78,00 eur od 14.01.2011. god. do isplate

    - 75,72 eur od 14.02.2011. god. do isplate

    - 77,02 eur od 14.03.2011. god. do isplate

    - 75,76 eur od 14.04.2011. god. do isplate

    - 77,98 eur od 14.05.2011. god. do isplate

    - 82,12 eur od 14.06.2011. god. do isplate

    - 84,29 eur od 14.07.2011. god. do isplate

    - 72,11 eur od 14.08.2011. god. do isplate

    - 66,27 eur od 14.09.2011. god. do isplate

    - 64,49 eur od 14.10.2011. god. do isplate

    - 64,21 eur od 14.11.2011. god. do isplate

    - 64,23 eur od 14.12.2011. god. do isplate

    - 65,83 eur od 14.01.2012. god. do isplate

    - 66,14 eur od 14.02.2012. god. do isplate

    - 65,81 eur od 14.03.2012. god. do isplate

    - 65,26 eur od 14.04.2012. god. do isplate

    - 65,36 eur od 14.05.2012. god. do isplate

    - 65,67 eur od 14.06.2012. god. do isplate

    - 64,97 eur od 14.07.2012. god. do isplate

    - 64,83 eur od 14.08.2012. god. do isplate

    - 63,45 eur od 14.09.2012. god. do isplate

    - 64,16 eur od 14.10.2012. god. do isplate

    - 64,53 eur od 14.11.2012. god. do isplate

    - 64,11 eur od 14.12.2012. god. do isplate

    - 63,93 eur od 14.01.2013. god. do isplate

    - 62,74 eur od 14.02.2013. god. do isplate

    - 62,90 eur od 14.03.2013. god. do isplate

    - 63,74 eur od 14.04.2013. god. do isplate

    - 61,93 eur od 14.05.2013. god. do isplate

    - 61,78 eur od 14.06.2013. god. do isplate

    - 61,51 eur od 14.07.2013. god. do isplate

    - 61,38 eur od 14.08.2013. god. do isplate

    - 61,59 eur od 14.09.2013. god. do isplate

    - 61,93 eur od 14.10.2013. god. do isplate

    - 61,84 eur od 14.11.2013. god. do isplate

    - 62,30 eur od 14.12.2013. god. do isplate

    - 61,45 eur od 14.01.2014. god. do isplate, sve u roku od 15 dana.

    IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice CZ u dijelu radi isplate iznosa od 5.655,10 eur, kao neosnovan.

    V. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice CZ radi isplate na ime zakonske zatezne kamate na iznos od 5.655,10 eur preko iznosa dosuđenog toč. II. izreke presude, kao neosnovan.

    VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice CZ u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici CZ na ime razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30.09.2015.g. isplati iznos od 3.879,62 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate, sve roku od 15 dana."

    VII. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužiteljici CZ nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.906,27 eur sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

    Obrazloženje

    1.Tužiteljica CZ podnijela je ovom sudu tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., radi isplate.

    2.U tužbi tužiteljica navodi da su stranke 14.9.2007. sklopile ugovor o kreditu broj 3210761917 solemniziran po javnom bilježniku Ivici Kraljičkoviću iz [adresa], S. i [adresa], pod brojem OU-21041/2007, u kojem je u članku 1. navedeno: "Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 106.500,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom. "U članku 2. stavku 1. navedeno je "Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos od 106.500,00 CHF i redovnu kamatu u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora te interkalarnu kamatu po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja". Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,40% godišnje". Citirane odredbe Ugovora o kreditu su nepoštene i kao takve, povrijedile su prava tužitelja kao korisnika kredita, jer tuženik prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, niti se o odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo. Odredbom članka 81. stavka 1. ZZP/03 i članka 96. stavka 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu odnosno znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 81 stavka 2. ZZP/03 i odredbom članka 96. stavka 2. ZZP/07 propisano je da se smat ra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Citirane odredbe, prema sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju moraju se tumačiti u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, koja pitanje pojedinačnog pregovaranja određuje u članku 3. stavku 2. koji glasi: "Uvijek će se smatrati da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ona sastavljana unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, osobito u kontekstu kakvog standardizirano, unaprijed uobličenog ugovora". U primjeni odredbe članka 84. ZZP/03 odnosno 96. i 99. ZZP/07 i tumačenja tih odredaba u duhu prakse suda Europske unije, ocjena je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo nalaže da do trenutka sklapanja ugovora o kreditu potrošačima moraju biti transparentno izložena konkretna djelovanja, rizici i mogući učinak tih svih drugih faktora koji utječu na kreditnu zaduženost, a sve to uz predočenje točnih i razumljivih kriterija na temelju kojih prosječni potrošač, koji nema stručna znanja, kao potencijalni korisnik kredita, može procijeniti rizik koji je sklapanjem ugovora s određenim ugovornim odredbama preuzeo i znati ukupne ekonomske posljedice koje će iz toga za njega kao individualnog potrošača moguće proizaći, vezano za obim njegovih obveza, a naročito vezano za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. U tom smislu je i Trgovački sud u predmetu P -1401/12 po kolektivnoj tužbi za zaštitu interesa potrošača utvrdio da su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, jer Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku onako kako to čini u odnosu prema euru, o tome da je rast tečaja CHF-a u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, što je utvrdio MMF u studiji iz ožujka 1997. te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, što sve ugovorne odredbe o promjenjivoj valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo čini nepoštenim pa samim time i ništetnim. Prema tumačenju članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od strane Suda Europske unije (u presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu poslovni broj C-26/13) te sukladno tome i prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 13. prosinca 2016. i prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. listopada 2017., propuštanje davanja odgovarajućih informacija potrošačima u predugovornoj fazi čini pisane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljivima pa one podliježu testu poštenosti. Sustav zaštite potrošača uspostavljen Direktivnom 93/13 temelji se na ideji da se potrošač zbog činjenice da nije utjecao na sadržaj budućeg ugovora, nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca kako u pogledu pregovaračke snage, tako i u pogledu razine obaviještenosti i položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio trgovac kao poslovni subjekt bez mogućnosti utjecaja potrošača na njihov sadržaj (osobito u Presudi Caja de Ahorros y Monte de Piedad de Madrid, C-484/08, EU: C: 2010: 309, t. 27). Odredbe članka 81. stavka 1. ZZP/03 i članka 96. stavka 1. ZZP/07 kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu odnosno znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, hrvatski sudovi su dužni tumačiti sukladno cilju Direktive 93/13 koja na određeni način predstavlja pravni i moralni temelj društvenog ponašanja koje se prema citiranim odredbama zahtijeva od sudionika u obveznim odnosima. U odnosu na ništetnost valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 je zaključeno: "Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka. Tako i prosječnog potrošača i pojedinačnog potrošača izravno navodi na sklapanje ugovora o kreditu s tom, za potrošača, posebno rizičnom valutnom klauzulom. "Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima". …"Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja". Sud je dakle, utvrdio da je svaki pojedini tuženik u predmetu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a među njima i tuženik u ovom predmetu, povrijedio kolektivne interese potrošača korištenjem ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U konkretnom slučaju, na upit tužiteljice o najpovoljnijem kreditu, od strane djelatnika tuženika u Podružnici Sisak joj je ponuđen "poseban kredit" namijenjen za liječnike, odvjetnike i javne bilježnike s valutnom klauzulom u švicarskim francima kao najpovoljniji i najsigurniji kredit, jer da je CHF stabilna valuta koja se rijetko mijenja uz koji joj je ponuđena i najniža kamata, a s obzirom na trajanje kredita, da joj je to najbolji izbor kredita. Vjerujući u navode djelatnika banke, a s obzirom da osobno nema stručnih znanja o bankarskim poslovima, niti o intervalutarnim kretanjima, tužiteljica je poslušala savjet i uputu djelatnika banke, te se odlučila za kredit sa valutnom klauzulom u švicarskim francima. Tužiteljica nije mogla pregovarati sa tuženikom o odredbama ugovora, nego samo prihvatiti unaprijed sastavljeni, standardni, tipski formularni ugovor tuženika, ukoliko želi ostvariti stambeni kredit. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine je zaključeno: "Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i uočljiva,…, ali nije razumljiva". "Ugovorna odredba koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu potrošača jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženici su potpuno izbjegli utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a 91. odnosno članka 247. ZOO-a 05 koje propisuju da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženici su potpuno izbjegli utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a 91 odnosno članka 247. ZOO-a 05 koje propisuju da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora o kreditu svakako su predmet i cijena, a kamate su cijena.“…“ banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Na temelju tako utvrđenih činjenica ovaj sud smatra da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne.“ S obzirom na činjenicu da je tuženik kredit sa valutnom klauzulom u švicarskim francima tužiteljici ponudio kao gotov proizvod, tužiteljica nije mogla pregovarati, a time ni utjecati na odredbe unaprijed sastavljenog, standardiziranog ugovora tuženika kao što ne bi mogla utjecati na svojstva bilo kojeg drugog gotovog proizvoda u ponudi, nedvojbeno je da niti o jednoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovarala, nego je jedino imala izbor takav kredit prihvatiti ili ne prihvatiti. Ovo je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, i stavlja tužiteljicu u neravnopravan položaj. Pored činjenice da nije bila informirana o rizicima koje nosi ugovaranje valutne klauzule u CHF, ona nije raspolagala ni osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju. Odredbom čl. 138.a ZZP/03 i čl. 118. ZZP 14, je određeno da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. istog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Slijedom citirane odredbe i presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/2014 i Pž-6632/2017 odredbe Ugovora o kreditu broj 3210761917 navedene u točki I. tužbe su ništetne. Isto tako, Zakon o parničnom postupku propisuje postupak u slučaju tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava. Odredbom čl. 502. C ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će i biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozivati. Prema tome, tužiteljica se poziva na pravno utvrđenje iz navedene Presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke, dakle u konkretnom slučaju čl.2. Ugovora o kreditu kao i ništetnost odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. 04.02.2016.g. tužiteljica i tuženik su sklopili Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. Ocjenu dopuštenosti tužbe, odnosno pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu u slučaju kada je kredit konvertiran, dao je Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2868/2018 od 12.02.2019.g. Prema stavu Vrhovnog suda RH korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15) koji je stupio na snagu 30.09.2015.g., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR. Nadalje, Sud Europske unije je u presudi C-118/17 od 14.03.2019.g. (predmet EZ protiv Erste bank Hungary Zrt) dajući odgovore na pitanja o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, utvrdio da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom ima smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača sa posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Činjenice da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača (par. 41.i 43. Presude). Prema tome, uvažavajući navedene stavove Suda Europske unije, u konkretnom slučaju konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača jer Dodatkom Ugovora o kreditu nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana tj. sklapanjem istoga tužiteljici nije priznata niti isplaćena razlika u vidu preplaćenih iznosa na ime kamata i razlike u valutnom tečaju. Osim navedenoga iz Dodatka Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 04.02.2016.g. proizlazi da je tuženik utvrdio da na dan 30.09.2015.g. nedospjela glavnica kredita u EUR iznosi 48.325,21 EUR, a što je u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na taj dan iznosilo 368.821,77 kn (tečaj EUR = 7.632078). Međutim, kada se preostala glavnica iz čl. 4. Dodatka Ugovoru o kreditu u iznosu od 76.405,28 CHF pomnoži sa prosječnim tečajem (4.444598) na dan isplate kredita (dio 17.09.2007. = 4.449575 i dio 21.09.2007. = 4.438956), dobijemo iznos od 339.590,75 kn. Tužiteljici na ime navedene razlike pripada iznos od 29.321,02 kn za zakonskom zateznom kamatom počev od 01.10.2015.g. pa do isplate. Tužiteljica je temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu 3210761917 platila tuženiku veći iznos od onoga koji bi platila da nije bilo ništetnih odredbi Ugovora i to za iznos od ukupno 129.661,68 kn od čega se iznos od 86.889,83 kn odnosi na ništetnu valutnu klauzulu, a iznos od 42.771,85 kn na ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika. Kako je sve ono što je tuženik stekao po osnovi ništetnih odredbi ugovora stečeno bez pravne osnove, tuženik je to dužan vratiti tužiteljici. Radi se o restituciji utemeljenoj na odredbama članka 323. Zakona o obveznim odnosima.

    3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine (izračuna), kao i činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 11. lipnja 2014. godine. Predmetni kredit konvertiran je sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015 – u nastavku "ZID ZPK/15"), s obzirom na to da su tužitelj i tuženik 27. siječnja 2016. godine aneks ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Sve tužiteljeve uplate (i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Konkretni tužitelj je, dakle, svojom slobodnom voljom, prihvatio konverziju. Sklapanjem dodatka/aneksa ugovoru o kreditu između tužitelja i tuženika nastao je pravni odnos koji je zakonodavac upravo i imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije koju mu banka nije mogla uskratiti. Tužitelj, međutim, u ovom sporu tvrdi da ga tako iskazana volja u pravnom poslu sklopljenom radi prihvata konverzije, ne obvezuje, te i dalje unatoč prihvatu konverzije, traži povrat uvodno naznačenih iznosa na temelju stjecanja bez osnove, pozivajući se i dalje na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz izvornog ugovora sklopljenog u CHF. Za takvo stajalište nema uporišta u primjeni materijalnog prava, kao što se to obrazlaže u nastavku. Pravni posao (dodatak) kojim je izvršena konverzija odnosi se na konvertiranje ugovora o kreditu ab initio i to u oba bitna sastojka: i u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope. Njime su ugovorne strane suglasnošću volja stvorile posve novu pravnu osnovu (različitu od ugovora o kreditu u švicarskim francima koji je bio predmetom konverzije) temeljem koje su se tužitelj (dobrovoljno) i tuženik (po sili zakona) sporazumjeli pod kojim će kreditnim uvjetima (uz koju valutnu klauzulu i uz koje kamatne stope) iskoristiti do tada uplaćene svote. Taj pravni posao bio je, kao što je to opće poznato, ujedno ekonomski nepovoljan za tuženu banku, ali je ona po svemu postupila u skladu sa zakonom. Kako su međutim voljom ugovornih strana sva plaćanja u otplati CHF kredita ugovorena kao plaćanja s osnove EUR kredita (i to s učinkom ab initio), pa je obračun svih uplata po ranijoj pravnoj osnovi plaćanja (konvertirani CHF ugovor) izvršen u odnosu na novu pravnu osnovu (postojeći EUR ugovor), tužitelj više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita. Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjena CHF tečaja također nisu osnovane, jer je preplata i po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je to propisano ZID ZPK/15. U odnosu na (neosnovane) tvrdnje tužitelja kako je tužitelj na ime primjene valutne klauzule i na ime povećanja kamatne stope preplatio glavnicu, iz razloga što ti iznosi (kada se uračuna smanjenje glavnice uzeto u obzir prilikom konverzije) predstavljaju preostalu razliku između neotplaćene CHF glavnice obračunate na dan konverzije i neotplaćene CHF glavnice kakva bi bila prema početnom otplatnom planu, tuženik ističe kako je takav izračun tužitelja neutemeljen i protivan članku 19. c točka 8. ZID ZPK/15 koji izričito navodi da se učinak konverzije očituje kao razlika (i) neotplaćene glavnice u CHF valuti kako je ista bila evidentirana u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. (dan konverzije) te (i) neotplaćene glavnice u EUR valuti utvrđene na dan 30. rujna 2015. (a ne s iznosom preostale neotplaćene glavnice u CHF prema početnom otplatnom planu kako to tvrdi tužitelj), svako drugo postupanje banke bilo bi protivno izričitim zakonskim propisima. Na temelju svega navedenog, tuženik predlaže da sud, nakon provedenog postupka, odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku podmiri parnične troškove.

    4.Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u ugovor o namjenskom kreditu (list 8-11), otplatni plan (list 12-18), pregled uplata (list 19-22), dodatak ugovoru o kreditu (list 23-26), izračun konverzije (list 27-28), obavijesti o promjenama kamatnih stopa (list 29-34), izračun konverzije (list 47-51), informativni sažetak izračuna konverzije (list 53-60), te je provedeno financijsko vještačenje po vještakinji Kseniji Vrebac.

    5. Tužiteljica CZ u svom je iskazu navela da je kredit podigla 2007.g i to radi se o stambenom kreditu kojim je kupila stan isključivo za njezine potrebe stanovanja u kojem i dalje živi, a ne za nikakvu poslovnu djelatnost. Ističe da je ta banka u vrijeme podizanja kredita nudila povoljnije kredite za osobe koje se bave određenim djelatnostima i to liječnike, stomatologe, odvjetnike i javne bilježnike, a radilo se o povoljnijoj kamatnoj stopi i to na kredite u CHF. Ističe da mi je taj kredit u banci prezentiran kao izrazito povoljan i to upravo zbog kamatne stope od 4,40 % te sam ja u to vrijeme odlučila tu ponudu i iskoristiti. Zna da je ugovorila promjenjivu kamatnu stopu, no u banci joj nitko nije pojašnjavao detalje pod kojim uvjetima i uslijed kojih okolnosti do te promjene kamatne stope moglo doći. Zna i da je ugovorila valutnu klauzulu, odnosno zna što to znači, no u banci joj je izričito prezentirano da je CHF stabilna valuta i da tu zapravo nema nikakvog rizika vezano za tu vrstu kredita. Ističe da je ugovor o kreditu sastavila banka i nije bilo pregovora niti o jednoj odredbi ugovora o kreditu, odnosno u banci je dogovarala samo o visini kredita koji će podići i o roku otplate. Ističe da je već u studenom rata kredita počela rasti zbog promjene kamatne stope te je tijekom otplate sa početnih 2.900,00 kn otplatna rata narasla na 5.000,00 kn. Ona nije sa sigurnošću mog la znati kako će se ta otplata kredita odvijati zbog čega je prihvatila ponudu konverzije, a u kojem postupku joj je banka priznala kao preplatu iznos od oko 43.000,00 kn i koji iznos je iskorišten za otplatu kredita od konverzije nadalje. Ističe i da je zapravo glavni razlog toga što je prihvatila konverziju smanjena rata kredita. Ističe da u vrijeme kada je prihvatila konverziju bila je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope vezano za kredite u CHF dok je u odnosu na odredbe takvih ugovora vezano za otplatu kredita u valuti CHF i dalje situacija bila neizvjesna. Ističe da je pri sklapanju ugovora znala da se radilo o tipskom ugovoru i da može prihvatiti ili ne prihvatiti pa nije niti predlagala kakve promjene bilo koje odredbe ugovora o kreditu. Zna i da osobni bankar sa kojim je komunicirala nije osoba koja može mijenjati bilo kakve odredbe ugovora o kreditu. Nije nikada pisanim putem prigovarala na promjenu visine rate, a moguće je da je usmeno pitala u banci što se dešava sa otplatom kredita, no nije se moglo ništa učiniti, niti je dobila ikakav konkretan odgovor. Ističe da se nije nikada raspitivala o kretanju tečaja CHF već jedino može reći da su ju prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu u banci rekli da unazad nekoliko godina ta valuta stabilna. Ističe da je išla u druge banke jer je bila klijent Zagrebačke banke u kojoj je imala račun već 10 godina i na koji sam primala plaću zbog čega sam i podigla kredit u toj banci. Ističe da je vezano za ugovor o kreditu iz 2007. odlazila dosta puta u banku jer je uvijek trebalo dostaviti nekakvu dodatno dokumentaciju. Ističe da je moguće da je od banke dobivala pisane obavijesti o promjeni kamatne stope. Ističe da je sama otplaćivala kredit, a i danas ga sama otplaćuje. Ističe da je već imala u vlasništvu nekretninu prije kupovanja stana spornim ugovorom o kreditu. Nikada nije iznajmljivala stan koji je kupila spornim kreditom, u njemu i dalje živi, niti je imala kakav obrt.

    6. Podneskom od 24. 7. 2020. tužiteljica je, nakon provedenog financijskog vještačenja, precizirala tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime preplate zbog ništetne valutne klauzule zahtijeva isplatu iznosa od 79.440,05 kn sa zateznim kamatama, na ime preplate zbog ništetne odredbe o promjeni kamatne stope isplatu iznosa od 43.349,23 kn sa zateznim kamatama, te na ime razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30. 9. 2015. isplatu iznosa od 29.231,02 kn sa zateznim kamatama, čime je preinačila tužbu u odnosu na toč. 2. tužbenog zahtjeva na način da je zatražila i isplatu iznosa od 577,38 kn sa zateznima kamatama, kojoj preinaci se tuženik protivio, te je rješenjem ovog suda br. P-569/2019-14 od 31. 8. 2020. dopuštena navedena preinaka tužbe, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).

    7. Nadalje, podneskom od 5. 5. 2025., tužiteljica je sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22, 88/22). precizirala tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime preplate zbog ništetne valutne klauzule zahtijeva isplatu iznosa od 10.543,53 eur sa zateznim kamatama, na ime preplate zbog ništetne odredbe o promjeni kamatne stope isplatu iznosa od 5.753,46 eur sa zateznim kamatama, te na ime razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30. 9. 2015. isplatu iznosa od 3.879,62 eur sa zateznim kamatama.

    8. Temeljem svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cijelog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

    9. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210761917 od 11. 9. 2007. (dalje: Ugovor) koji je sklopljen između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, utvrđeno je da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 106.500,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (čl. 1. Ugovora), zatim, da je ugovoren rok otplate od 20 godina (čl. 3. Ugovora), da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos od 106.500,00 CHF i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i na dan sklapanja ugovora iznosi 4,40 % godišnje (čl. 2. Ugovora), te je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja za CHF, prvi anuitet iznosi 663,12 CHF, a anuitet sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja Ugovora (čl. 7. Ugovora).

    10. Nadalje, između stranka nije sporno, a proizlazi i iz obavijesti tuženika o promjenama kamatnih stopa, da su odlukama tuženika, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, mijenjane visine kamatne stopa po Ugovoru tužiteljice, i to na način da ista od 1. 11. 2007. iznosi 5,05 % (anuitet iznosi 705,81 CHF), od 1. 3. 2008. iznosi 5,70 % (anuitet iznosi 744,16 CHF), od 1. 8. 2009. iznosi 6,30 % (anuitet iznosi 778,42 CHF), od 1. 8. 2010. iznosi 6,05 % (anuitet iznosi 764,66 CHF), od 1. 12. 2010. iznosi 5,50 % (anuitet iznosi 735,32 CHF), te od 1. 8. 2011. iznosi 5,25 % (anuitet iznosi 722,62 CHF).

    11. Nije sporno niti da je između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora 27. 1. 2016. sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu, temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, Narodne novine br. 102/2015), konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR (dalje: Dodatak), a kojim ugovorne strane potvrđuju da su 11. 9. 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj računa 7103801321 u iznosu od 106.500,00 CHF, te dodatak ugovoru o kreditu, plativo u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zajedno s ugovorenom redovnom kamatom, da se Dodatkom mijenjaju odredbe iz Osnovnog ugovora te eventualno sklopljenih dodataka Osnovnom ugovoru i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostalog neotplaćenog kredita te postiže sporazum o raspolaganju preplatom (čl. 2. Dodatka), zatim, da neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iz čl. 2. Dodatka iznosi 76.405,28 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30. 9. 2015. iznosi 533.367,84 HRK, te na dan 30. 9. 2015. preostali rok otplate kredita u mjesecima: 145 (čl. 4. Dodatka).

    12. Prema odredbi čl. 5. Dodatka ugovoru o kreditu prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan uplate veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR, računajući do 30. 9. 2015., a razlika predstavlja preplatu koja na dan 30. 9. 2015. iznosi 43.160,16 HRK, a prema odredbi čl. 8. Dodatka ugovoru o kreditu na dan 30. 9. 2015. nedospjela glavnica po kreditu u EUR iznosi 48.325,21 EUR koju je korisnik kredita dužan platiti kreditoru zajedno s redovnom kamatom, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, a redovna kamatna stopa na dan 30. 9. 2015. sastavljena je do fiksnog i varijabilnog dijela, fiksni dio iznosi 3,48 p.p. te se ne mijenja do konačne otplate kredita, a kao varijabilni dio ugovara se 6M NRS1 za EUR te se može tijekom razdoblja otplate kredita mijenjati na više ili na niže u skladu s Općim uvjetima promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, a na dan 30. 9. 2015. iznosi 2,36 p.p., tako da visina redovne kamatne stope na dan 30. 9. 2015. iznosi 5,84 % godišnje.

    13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13 od 13. 6. 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt 249/14-2 od 9. 4. 2015., između ostalog, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

    14. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2221/2018-11 od 3. 9. 2019. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik Zagrebačka banka d. d. u razdoblju od 1. 4. 2005. do 31. 12. 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franaka, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03) u razdoblju do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09).

    15. Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena.

    16. Nadalje, navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P - 1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. i br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., temeljem odredbe čl.. 502.c ZPP obvezuju ovaj sud, jer se u ovom predmetu radi o individualnom sporu kojeg je pojedinačni potrošač, ovdje tužiteljica, pokrenula protiv ovdje tuženika radi stjecanja bez osnove iznosa kojeg je tuženik na temelju ništetnih odredaba čl. 2. i čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210761917 od 11. 9. 2007., u dijelu kojem je redovna kamata tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, dakle, upravo radi zaštite svog pojedinačnog interesa povrijeđenog postupanjem tuženika protivno propisima o zaštiti potrošača, na štetu ovdje tužiteljice, a u odnosu na koju povredu propisa o zaštiti potrošača je donesena osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa.

    17. Utoliko što je navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. i br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. pružena apstraktna pravna zaštita kolektivnih interesa i prava svih potencijalnih potrošača i koja pravna zaštitan nema kompenzacijski karakter, a ne i zaštita svakog potencijalnog potrošača, to tužiteljica u ovom sporu ima pravo zahtijevati i isplatu iznosa preko ugovorene kamatne stope od 4,40 % godišnje te iznosa anuiteta plaćenog preko iznosa po tečaju švicarskog franka na dan isplate kredita.

    18. U odnosu na odredbu čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210761917 od 11. 9. 2007. u dijelu u kojem je redovna kamatna stopa promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, za zaključiti je da se radi o neodređenoj ugovornoj odredbi jer je na temelju iste tužiteljica jedino znala kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok, po mišljenju ovog suda, nije mogla ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati, zbog čega je stav ovog suda da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva (čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), a ujedno je po svom sadržaju, prosječnom potrošaču, objektivno takva ugovorna odredba bila nerazumljiva, dok tuženik nije podnio nikakve dokaze u prilog suprotnom zaključku.

    19. Tuženik nije podnio nikakve dokaze da je tužiteljici kao korisniku kredita na razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužiteljica kao prosječni potrošač mogla spoznati učinke koji bi za nju u budućnosti proizašli iz takve ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa stoga sud zaključuje da tužiteljica kao potrošač nije raspolagala osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju.

    20. Nadalje, u odnosu na odredbu čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210761917 od 11. 9. 2007., u dijelu u kojem je otplata anuiteta vezana uz valutu švicarski franak, sud zaključuje da tuženik nije na transparentan način informirao tužiteljicu o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, o činjenici da je takav rizik veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, a niti o činjenici povećanog rizika istovremenog ugovaranja i promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

    21. Iz iskaza tužiteljice jasno proizlazi da se o ugovorenoj valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo odnosno da je navedena odredba ugovora dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, na koju tužiteljica nije imala mogućnost utjecaja, te tuženik koji je bankarska institucija u čije poslovanje ulazi sklapanje ugovora o kreditu i koji raspolaže stručnim znanjem, u odnosu na kojeg je tužiteljica u „slabijem“ položaju, nije tužiteljicu informirao o mogućim posljedicama sklapanja navedenog ugovora o kreditu, a tuženik nije dokazao suprotno.

    22. Naime, pravo je tuženika da s aspekta isplativosti svog poslovanja u ugovorima o kreditu ugovora promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, međutim tuženik je bio dužan, nudeći svoj proizvod tužiteljici, istu informirati o smislu i sadržaju odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i skrenuti joj pozornosti na parametre o kojima ovisi kamatna stopa i kretanje tečaja švicarskog franka u budućem razdoblju kretanja kredita, a tuženik nije dokazao da je to i učinio.

    23. U odnosu na navode tuženika kojima prigovara da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru valja reći da je sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) »potrošač« svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, a i temeljem odredaba čl. 5. st. 1. toč. 14. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15 i 14/19) i čl. 4. st. 1. toč. 21. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti 24. Nadalje, iz odredbe čl. 6. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210761917 od 11. 9. 2007. proizlazi da je namjena kredita kupnja stana, zatim, iz uvidom u obavijesti tuženika kojima isti obavještava tužiteljicu o promjenama kamatne stope utvrđeno je da se radi o stambenom kreditu te u konačnici iz iskaza tužiteljice proizlazi da je su sredstva kredita bila namijenjena isključivo za kupnju stana u kojem tužiteljica i danas živi.

    25. Prema tome, iz naprijed utvrđenog ne proizlazi da je Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210761917 od 11. 9. 2007. tužiteljica sklopila u svrhu kakve poslovne djelatnosti tužiteljice odnosno obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a za istaknuti je i da je upravo tuženik tužiteljici - kao potrošaču, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015), ponudio konverziju ugovora o kreditu u kredit s valutnom klauzulom u eur, koja je u konačnici između stranaka ugovorena.

    26. Dakle, temeljem svega navedenog sud zaključuje da su odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210761917 od 11. 9. 2007., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, bile sastavni dio ugovora sastavljenog od strane tuženika, da o tim odredbama između stranaka nije bilo pregovora, niti je tužiteljica utjecala na sadržaj istih, čime je tužiteljici, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, kao jednom od temeljnih načela obveznog prava, nametnuta obveza koju objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključivanja ugovora, te da su takve odredbe nepoštene sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP) i čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te u konačnici ništetne, sukladno odredbama čl. 87. st. 1. ZZP i čl. 102. ZZP/07.

    27. Nadalje, činjenica što je između stranaka sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u pogledu valutne klauzule, kamatne stope, iznosa preostale glavnice te kojim su se ugovorne stranke sporazumjele o raspolaganju preplatom nije prepreka za ispitivanje odnosno ocjenu nepoštenosti odnosno ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210761917 od 11. 9. 2007., konkretno u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna kamata promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, sukladno navedenim odredbama ZZP i ZZP/07. Ovo iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja, a ugovor je u cijelosti ispunjen (čl. 326. ZOO), što u ovom predmetu nije slučaj (Rev 2868/2018-2 od 12. 2. 2019., Rev 18/2018-2 od 26. 5. 2020.).

    28. Ujedno, u presudi Europskog suda u predmetu C-118/17 EZ od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207., u predmetu u kojemu je navedeni sud raspravljao situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, utvrđeno je kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama, kako bi se održao predmetni ugovor, ne mogu imati učinak na smanjenje zajamčene zaštite potrošača ( par. 43. navedene odluke).

    29. Dakle, činjenica da je između stranaka provedena konverzija ne isključuje sama po sebi provođenje kontrole nepoštenosti odnosno ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do uspostavljanja pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala utvrđenjem nepoštenosti odnosno ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

    30. Nadalje, odredbama čl. 323. st. 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, te da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Dakle, u konkretnom slučaju tužiteljica, temeljem nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210761917 od 11. 9. 2007., ima pravo potraživati razliku preplaćenih iznosa temeljem takvih odredaba.

    31. Na prijedlog tužiteljice izveden je dokaz financijskim vještačenjem te iz pismenog nalaza i mišljenja vještakinje Ksenija Vrebac od 17.12.2019. proizlazi kako je nakon provedenog financijskog vještačenja utvrdila da je temeljem valutne klauzule tužiteljica kroz utuženo razdoblje od 1.1.2007. do 14.1.2016. godine stvarno platila iznos od 352.286,06 kn, a da je plaćala iste anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita (isplate kredita) platila bi 272.846,01 kn. Ova razlika na štetu tužiteljice iznosi 79.440,05 kn. Temeljem promjenjive redovne kamatne stope tužiteljica kroz utuženo razdoblje od 1.11.2007. do 14.1.2014. godine stvarno platila kamatu u iznosu od 33.730,78 CHF, a da je plaćala anuitete po početno ugovorenoj kamatnoj stopi, redovnu kamatu bi platila u iznosu od 25.655,83 CHF. Ova razlika na štetu tužiteljice iznosi 8.074,95 CHF, odnosno preračunato u kune uz važeći tečaj na dan uplate pojedinog iznosa to je 43.349,23 kn. Glavnica po kreditu (CHF glavnica) na dan 30.9.2015. (uzimajući u obzir ništetnost valutne klauzule) iznosi 339.590,75 kn. Razlike između glavnica, prema tužbenom zahtjevu u izračunu konverzije na dan 30.9.2015., a uzimajući u obzir ništetnost valutne klauzule, iznosi 29.231,02 kn. Ukupna razlika na štetu tužiteljice, temeljem gornja tri izračuna iznosi 152.020,30 kn.

    32. Tužiteljica nije imala prigovora nalazu i mišljenju vještakinje, te je u skladu s istim precizirala tužbeni zahtjev, dok je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju u cijelosti ističući da je tužiteljica po vlastitoj slobodnoj odluci konvertirala svoj ugovor o kreditu u protuvrijednosti CHF u ugovor o kreditu u protuvrijednosti EUR, u skladu sa zakonom, čime su stranke riješile sve svoje odnose po predmetnom kreditu pri čemu smatra da je matematički izračun vještakinje u pravnom smislu irelevantan.

    33. Vještakinja Ksenija Vrebac je na ročištu 31.8.2020. iskazala kako u cijelosti ostaje kod svog pismenog nalaza i mišljenja od 17.12.2019. Što se tiče visine razlika koje je utvrdila u tablicama, a u odnosu na navode tuženika vezano za konverziju pod uvjetom da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope ništetne, tužiteljica je trebala daleko manje uplatiti sredstava nego kredita izraženog u kunama odnosno do 30.9.2015. uz uvjet da su te odredbe ništetne trebala je uplatiti ukupno 279.993,70 kn, a do tog iznosa je došla na način da je njezin početno ugovoreni anuitet što znači po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju na dan isplate kredita pomnožila sa brojem anuiteta do konverzije, a to je 95 anuiteta. Tužiteljica je stvarno uplatila na ime kredita ukupan iznos od 385.582,20 kn. S druge strane na dan 30.9.2015. u samom izračunu konverzije kojeg je banka dostavila se bilježi neotplaćena glavnica kredita od 533.367,84 kn. Sve kunske uplate koje je tužiteljica uplaćivala bile su iskorištene za podmirenje kao prvo početno ugovorenih anuiteta zatim za iznose koji su u biti značili razliku u kamati, a posebno razliku u tečaju švicarskog franka. To se jednostavno može zaključiti iz podatka da je tužiteljici isplaćen kredit u protuvrijednosti u kunama 473.349,74 kn to je početna glavnica da bi nakon 95 anuiteta ta glavnica protuvrijednost u kunama banka bilježila u iznosu od 533.367,84 kn. Znači da je vrijednost glavnice izražena u kunama porasla nakon otprilike 8 godina porasla za oko 60.000 kn , to je samo znak da se nešto bitno dogodilo u visini tečaja švicarskog franka kojeg je tužiteljica čitavo vrijeme, taj porast tečaja, snosila na svoj teret. Upravo iz tog razloga banka jest smanjila konverzijom neotplaćenu glavnicu kada je ona izražena u protuvrijednosti eura u samom izračunu konverzije jer EUR nije toliko rastao kao valuta u tijeku razdoblja otplate kredita pa je banka umanjila neotplaćenu glavnicu, a sve vezano za ponuđeni simulirani otplatni plan u EUR. Međutim, čak ni to umanjenje glavnice u izračunu konverzije nije bilo dovoljno, odnosno glavnica se nije spustila na dovoljnu razinu izraženu protuvrijednost u kunama na dan konverzije prema podacima dokumenta banke koliko bi ona iznosila da su u čitavom razdoblju otplate kredita predmetne odredbe ugovora bile ništetne. Dakle s jedne strane tužiteljica je uplatila daleko više kuna nego što bi uplaćivala pod uvjetom ništetnosti i ta razlika se upravo odnosi na preplaćenu kamatu i preplaćeni tečaj, a s druge strane smanjena glavnica u konverziji nije dovoljno smanjena također pod uvjetom kakva bi bila da nisu važile ništetne odredbe ugovora. Tužiteljica je s oba naslova zakinuta upravo u iznosima koje je vještakinja prezentirala u tablicama svog vještačenja, a preplaćena sredstva joj samoj konverzijom nisu vraćena. Banka joj nije vratila više uplaćeni iznos kroz konverziju nego je samo umanjila neotplaćenu glavnicu na dan 30.9.2015. ali nedovoljno. Banka je uzela u obzir sve uplate koje je tužiteljica uplatila u razdoblju otplate kredita u simuliranom otplatnom EUR planu ali to nema nikakve veze sa činjenicom da su u istom razdoblju nastale predmetne preplate. Kod svake promjene kamatne stope je došlo do promjene u samoj strukturi anuiteta na teret glavnice, a u korist kamata.

    34. Nakon usmenog izlaganja pismenog nalaza i mišljenja vještakinje Ksenije Vrebac stranke nisu imale prigovora nalazu i mišljenju, no tuženik je na ročištu za glavnu raspravu održanom 10. lipnja 2025. predložio izradu dopunskog izračuna na način da preplatu priznatu prilikom konverzije u iznosu od 43.160,16 kuna odbije od utvrđenih iznosa u nalazu i mišljenju, odnosno od iznosa preplate utvrđene temeljem ništetne valutne klauzule (a koji iznos tužitelj zahtjev točkom 1. tužbenog zahtjeva), jer bi u suprotnom došlo do dvostrukog namirenja navedenog iznosa.

    35.1. U dopunskom nalazu i mišljenju od 13. lipnja 2026. vještakinja Ksenija Vrebac iznijela je da ističe izračun preplate utvrđene temeljem ništetne valutne klauzule (a koji iznos tužitelj zahtijeva točkom 1. tužbenog zahtjeva) iznosi 79.440,05 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 iznosi 10.543,53 eur. Preplata priznata prilikom konverzije iznosi 43.160,16 kn što prema tečaju eura na dan konverzije od 7,632078 iznosi 5.655,10 eur. Kada se preplata priznata prilikom konverzije odbije od utvrđenih iznosa preplate temeljem ništetne valutne klauzule, dobije se razlika koja iznosi 36.279,89 kn odnosno 4.888,43 eur ((79.440,05 (preplata valutna klauzula) - 43.160,16 (preplata iz konverzije) = 36.279,89 kuna 10.543,53 (preplata valutna klauzula)

    - 5.655,10 (preplata iz konverzije) = 4.888,43 eura)).

    35.2. Nadalje, vještakinja navodi da obračunate zatezne kamate na pojedinačne utužene iznose po osnovi preplate na temelju ništetne valutne klauzule do dana konverzije 30.9.2015. ukupno iznose 3.241,46 eur.

    35.3. Iz navedene dopune nadalje proizlazi da ukupna razlika između kamate koja bi se plaćala temeljem početnog otplatnog plana i one koja je stvarno plaćena kroz utuženo razdoblje otplate kredita, od 01.11.2007. do 14.01.2014. ukupno iznosi 43,349.23 kn, a protuvrijednost prema fiksnom tečaju konverzije ukupno iznosi 5.753,46 eur te da obračunate zatezne kamate na pojedinačne iznose do dana konverzije 30.9.2015. ukupno iznose 3.478,05 eur. Konačno, prema navedenoj dopuni nalaza i mišljenja razlika između nedospjele CHF glavnice kredita i konvertirane glavnice na dan 30.9.2015., uzimajući u obzir ništetnost valutne klauzule CHF, ukupno iznosi 29.231,02 kn, a protuvrijednost prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450, iznosi 3.879,62 eur.

    36. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. 10. 2025. vještakinja Ksenija Vrebac iskazala je da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 17.12.2019. te kod dopune nalaza i mišljenja od 3.6.2025. U odnosu na prigovor tuženika iz podneska od 3.10.2025. ista je dopunila nalaz i mišljenje od 3.6.2025. i to na način da od preplate temeljem ništene valutne klauzule u CHF koja iznosi 10.543,53 eura oduzme preplatu koju je tuženik prilikom konverzije priznao tužiteljici u iznosu od 5.655,10 eura. Ta razlika iznosi 4.888,43 eura. Ovaj izračun izrađen je sukladno prijedlogu tuženika na ročištu za glavnu raspravu održanom 10.6.2025. Nadalje je navela da bi najispravnije matematički u odgovoru na pitanje bilo ukoliko bi sud priznao tužiteljici ove obračunate zakonske zatezne kamate da se od iznosa zateznih kamata odbije ova preplata koja je priznata u konverziji. Na taj način bi dobili rezultate da je na sve iznose iz tablice koji su obračunati kao preplata temeljem ništetne valutne klauzule bila obračunata zakonska zatezna kamata, a ukupno potraživanja tužiteljice bi ipak bilo umanjeno za iznos koji joj je banka priznala u konverziji. Ukoliko ne bi išli tim matematičkim putem tada bi vještak trebao imati sugestiju od kojih pojedinačnih iznosa iz tablice obračuna ništetne valutne klauzule oduzima ovaj jedinstveni iznos od 5.655,10 eura, odnosno da li od samog početka, odnosno najstarija potraživanja ili od dna tablice najsvježija potraživanja.

    37. Niti jedna od stranaka nije imala prigovore na matematičke izračune vještakinje, s time što tužiteljica smatra da nema mjesta primjeni izračuna u kojem od utvrđenih iznosa preplata oduzima iznos preplata priznat od strane banke u postupku konverzije dok o prigovorima tuženika koji su pravne prirode, i koji niti ne ulaze u zadatak vještačenja niti se vještakinja o istima očitovala, svoje stajalište je prethodno iznio ovaj sud, te u konačnici sud izračun vještakinje u cijelosti prihvaća kao stručan, logičan i obrazložen.

    38. Dakle, nalazom i mišljenjem vještakinje Ksenije Vrebac utvrđeno je da razlika više plaćenih anuiteta, uslijed promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita i prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi odnosno preplata temeljem nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210761917 od 11. 9. 2007. u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika iznosi 5.753,46 eur (43.349,23 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450) te u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak iznosi 10.543,53 eur (79.440,05 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450), da prema čl. 5. Dodatka preplata tužiteljice, obračunata na dan 30. 9. 2015. iznosi 5.655,10 eur (43.160,16 kn, fiksni tečaj konverzije 7,53450), a radi se o razlici između zbroja svih zaduženih anuiteta do konverzije i svih uplata za iste anuitete koji su izraženi u eur (na način da je kredit s valutnom klauzulom u CHF pretvoren u kredit sa valutnom klauzulom u valuti eur, sa istim rokom otplate i uz primjenu kamatne stope koja je važila za kredit sa valutnom klauzulom eur i to tako da su sve kunske uplate koje su bile izvršavane u korist CHF kredita obračunate u eur, prema tečaju na dan uplate, te razlika između zbroja svih zaduženih anuiteta do konverzije i svih uplata za iste anuitete koji su izraženi u eur valuti predstavlja navedenu preplatu) te je u konačnici utvrđeno da je iznos preplate utvrđen Dodatkom od 43.160,16 kn korišten za namirenje budućih dospjelih iznosa anuiteta (čl. 6. Dodatka).

    39. Nadalje, tužiteljica kao korisnik kredita ne može kumulirati preplatu koja joj je priznata čl. 5. Dodatka i onu koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210761917 od 11. 9. 2007., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika i u dijelu kojem se anuiteti vežu uz valutu švicarski franak, do dana konverzije, nego ima pravo na razliku, te je stoga tužiteljici, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO, dosuđena razlika između iznosa utuženog toč. I. tužbenog zahtjeva od 10.543,53 eur (utvrđenog izračunom vještaka od 13. 6. 2025. po osnovi preplate koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210761917 od 11. 9. 2007.) i iznosa preplate od 5.655,10 eur (utvrđenog čl. 5. Dodatka) i to u iznosu od 4.888,43 eur, po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, kao i iznos preplate koja proizlazi iz nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210761917 od 11. 9. 2007., u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, u iznosu od 5.753,46 eur u cijelosti, sve sukladno nalazu i mišljenju vještakinje Ksenije Vrebac i prema redu uračunavanja temeljem odredbe čl. 171. st. 2. ZOO odnosno redom kako su obveze dospijevale, a zatezna kamata na svaki pojedinačni mjesečni iznos dosuđena je tužiteljici temeljem odredaba čl. 29. ZOO i to od datuma plaćanja anuiteta, sve sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka kojem stranke u konačnici nisu imale prigovora.

    40. Tužiteljica, sukladno odredbi čl. 29. ZOO, u vezi s odredbom čl. 1115. ZOO, ima pravo i na isplatu zatezne kamate na utuženi iznos glavnice od 5.655,10 eur, i to od datuma plaćanja sukladno postavljenom zahtjevu tužiteljice, do dana konverzije 30. 9. 2015. Ovo iz razloga što je tužbeni zahtjev tužiteljice na ime preplate koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3210761917 od 11. 9. 2007., u dijelu radi isplate iznosa od 5.655,10 eur, iako utvrđen nalazom i mišljenjem vještakinje Ksenije Vrebac odbijen kao neosnovan jer je u tom iznosu tužiteljici već priznata preplata čl. 5. Dodatka, dok Dodatkom nije obuhvaćena i zatezna kamata (od dana plaćanja do datuma konverzije) .

    41. Stoga je odlučeno kao u toč. I., II. i III. izreke presude, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice, sukladno odredbi čl. 221.a ZPP odbijen je kao neosnovan (toč. IV. i V. izreke presude).

    42. Nadalje, iako iz čl. 8. Dodatka te iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, uzimajući u obzir izračun konverzije od strane tuženika, proizlazi da ostatak konvertirane neotplaćene glavnice na dan 30.09.2015. iznosi 48.325,21 kn te da razlika između nedospjele CHF glavnice kredita i konvertirane glavnice na dan 30. 9. 2015. iznosi 29.231,02 kn odnosno prema fiksnom tečaju konverzije 3.879,62 eur, što znači da neotplaćena glavnica u CHF u prvotnoj ugovorenoj, početnoj kamatnoj stopi i tečaju na dan isplate kredita iznosi manje od neotplaćene glavnice konvertiranog kredita na dan konverzije, tužitelj ica i tuženik su sklapanjem Dodatka utvrdili svoja prava i obveze, i ubuduće, pa tako i u odnosu na iznos preostale glavnice za otplatu, a koji Dodatak je u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15, dalje: ZID ZPK/15), sklopljen i izvršen te izaziva pravne učinke.

    43. Zakonitost i provedba konverzije sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15) je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I- 3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017., stranke niti ne osporavaju valjanost Dodatka, tužiteljica je prihvatila ponudu tuženika i navedeni Dodatak je zaključen i izaziva pravne učinke te, po mišljenju ovog suda, nema pravnog temelja po kojem bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužiteljici utuženi iznos od 3.879,62 eur, sa zateznim kamatama, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (čl. 221.a ZPP, toč. VI. Izreke presude).

    44. Prigovor zastare nije osnovan jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (u predmetu br. P-1401/12) 4. 4. 2012. prekinut tijek zastare sukladno odredbi čl. 241. ZOO te je pravomoćnim okončanjem navedenog spora – donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. zastara počela teći iznova, a vrijeme proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO), pa imajući u vidu da je tužba radi utvrđenja ništetnosti i isplate podnesena sudu 11. 6. 2019., za zaključiti je da temeljem odredbe čl. 255. ZOO nije nastupila zastara utuženog potraživanja.

    45. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP odnosno obzirom na djelomičan uspjeh stranaka odlučeno je da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi dio parničnih troškova nakon određivanja omjera uspjeha u sporu na način da sud najprije utvrđuje postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga utvrđuje iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjerava naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

    46. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Sukladno tome, tužiteljica je po osnovi uspjela 100%, a po visini 53 %, pa je u konačnici uspjela u omjeru od 76,5 % (100%+53%=153%:2). Nastavno, tuženik je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 47 %, odnosno u konačnici 23,5 % (47%:2). Stoga uspjeh tužiteljice iznosi 53 % (76,5%-23,5%).

    47. Tužiteljici su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te sukladno vrijednosti predmeta spora priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 7. st.1.), za zastupanja na ročištima 12. 11. 2019., 31. 8. 2020., 10. 6. 2025., 16. 10. 2025. i 3. 3. 2026. u iznosu od 500,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za sastav podnesaka od 24. 7. 2020., 5. 5. 2025. i 27. 2. 2026. u iznosu od 500,00 eur za svaki (Tbr. 8. st.1.), za zastupanje na ročištu za objavu 30. 9. 2020 u iznosu od 100,00 eur (Tbr.9.st.3.), te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 257,48 eur ukupno 4.857,48 eur, no obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu od 53 % dosuđen joi je parnični trošak u iznosu od 2.574,46 eur te trošak vještačenja u iznosu od 331,81 eur u cijelosti, sveukupno 2.906,27 eur.

    48. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer iz spisa ne proizlazi da je navedena pristojba plaćena, i prema odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18 i 51/23) tužiteljica niti ne podliježe obvezi plaćanja iste.

    49. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

    U Sisku, 17. travnja 2026.

    Sutkinja

    Sanda Navara Sladović

    Uputa o pravnom lijeku:

    Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

    Dostavna naredba:

    1. tužiteljici po punomoćniku

    2. tuženiku po punomoćniku

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.
    Prijavite se Besplatno se registrirajte