REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1644/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice UV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Režić, odvjetnici iz OD Todtling & partneri iz Zagreba, Lastovska 17 protiv tuženika Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Ulica Ivana Zajca 19, OIB: 25883882856, zastupanog po punomoćniku Aleku Koniću, odvjetniku u OD Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri, Zagreb, Zvonarnička ulica 3, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Sanje Delač, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika TV, odvjetničke vježbenice, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 17. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur sa sjedištem u [adresa], OIB: 25883882856, isplatiti tužitelju, i to UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pogrešno isplaćene plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, iznos od 4.900,96 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), i to po stopi koja se određuje, u razdoblju od 16.09.2017. pa do 31.12.2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u razdoblju od 01.01.2023. pa do 30.12.2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u razdoblju od 01.01.2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče kako slijedi:

- na iznos od 604,98 eura od dana 16.09.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.315,43 eura od dana 16.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 682,65 eura od dana 16.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 381,41 eura od dana 16.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 217,94 eura od dana 16.01.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 543,43 eura od dana 16.05.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 793,95 eura od dana 16.06.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 361,17 eura od dana 16.07.2019. godine pa do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa od 4.900,96 eura pa do zatraženog iznosa od 6.835,56 eura, sve uvećano za zakonske zatezne kamate, kao i u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 1.335,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. travnja 2026., pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 977,80 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2026. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica UV (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 31. srpnja 2022. navodi da je zaposlena kod tuženika Klinička bolnica Merkur (dalje u tekstu: tuženik), na radnom mjestu liječnik specijalist anesteziologija u odjelu za anesteziju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. Tužiteljica navodi da je njena plaća regulirana Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 29/18), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 56/22). Prema odredbi čl. 57. Temeljnog kolektivnog ugovora određena je naknada plaće za vrijeme bolovanja i to u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojem ju je započeto bolovanje (uračunavajući i sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za zaposlenika. Tuženik je tužiteljici u utuženom razdoblju pogrešno isplaćivao naknadu plaće za vrijeme bolovanja, budući da je prosjek isplaćenih plaća dijelio s ukupnim brojem ostvarenih sati rada, umjesto sa mjesečnim fondom sati. Na taj način tužiteljici je isplaćena naknada plaće u umanjenom iznosu, te stoga tužiteljica tužbom potražuje isplatu razlike naknade plaće. Tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila u podnesku od 27. ožujka 2025. zatraživši isplatu ukupnog iznosa od 6.835,56 eura na ime pogrešno isplaćene naknade plaće za vrijeme bolovanja za period od 16. rujna 2017. pa do 16. lipnja 2019. U podnesku od 3. ožujka 2026. tužiteljica je postavila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev zatraživši isplatu ukupnog iznosa od 4.900,96 eura za period od 16. rujna 2017. pa do 16. srpnja 2019. Slijedom navedenog predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da se u utuženom razdoblju ne primjenjuje Temeljni kolektivnog ugovor na kojeg se poziva tužiteljica, budući da je stupio na snagu 6. svibnja 2022., odnosno nakon razdoblja na koje se odnosi tužba. U utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 128/17), u kojem propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tuženik je u skladu sa navedenim propisima obračunavao naknadu za bolovanje jer se prema toj odredbi prosječna plaća dijeli sa ostvarenim satima rada. Navedeno potraživanje isplaćeno je tužiteljici i ista nema pravo na razliku koju tužbom traži. Nadalje, ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u izračun potraživanja tužiteljice sačinjen po tuženiku (str. 22 spisa), u isplatne liste (str. 30-81 spisa), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 86-89 spisa), te usmeno očitovanje vještaka (str. 115 spisa).

4. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan i to iz slijedećih razloga.

5. Sukladno odredbi čl. 95. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR) za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Prema odredbi čl. 95. st. 5. ZR-a visina naknade plaće utvrđuje se ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ako nije tako određena, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca.

6. Nadalje, prema odredbi čl. 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 128/17, dalje u tekstu: TKU) ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

7. Tužiteljica se tijekom postupka poziva na odredbu čl. 57. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namješteniku u javnim službama iz 2022., međutim s obzirom da se utuženo razdoblje odnosi na period do 2019., navedeni Temeljni kolektivnog ugovor ne primjenjuje se na ovaj spor, sve sukladno navodima tuženika iz odgovora na tužbu.

8. Prema prijedlogu tužiteljice i navodima tužiteljice iz tužbe izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. sa zadatkom da utvrdi visinu potraživanja tužiteljice na ime naknade plaće za vrijeme bolovanja na način da se za utuženi period kao polazišna osnovica izračuna uzme prosjek plaća isplaćenih u zadnja tri mjeseca prije bolovanja.

9. Sudski vještak sačinio je izračun potraživanja tužiteljice te je dostavio nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je primijenio odredbu čl. 58. TKU-a, da je kao polazišnu osnovicu uzeo prosječnu mjesečnu plaću isplaćenu tužiteljici u prethodna tri mjeseca, te je istu podijelio sa mjesečnim fondom sati. Na taj način vještak je izračunao visinu potraživanja u iznosu od 4.900,96 eura.

10. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik ističući kako se u konkretnom slučaju ne može primijeniti Temeljni kolektivni ugovor iz 2022., na temelju kojeg se prosječna plaća dijeli sa satima redovnog rada, već odredba čl. 58. TKU, prema kojoj tužiteljici pripada pravo na naknadu plaće u visini 85% plaće koja je ostvarena u prethodna tri mjeseca. Prema mišljenju tuženika kod primjene odredbe čl. 58. TKU se prosjek plaća dijeli sa svim ostvarenim satima, pa i prekovremenim, a ne sa redovnim mjesečnim fondom radnih sati.

11. Na primjedbe tuženika očitovala se vještakinja na ročištu navodeći da je potraživanje izračunala sukladno zadatku suda, da je kao polazišnu osnovu uzela prosjek plaća isplaćenih u posljednja tri mjeseca prije bolovanja, te da nije odlučno koji se TKU primjenjuje, s obzirom da je prosječnu plaću podijelila sa mjesečnim fondom sati. Prosječnu plaću nije dijelila sa ostvarenim satima rada već sa redovnim mjesečnim fondom sati. Ako bi se prosječna plaća podijelila sa ostvarenim satima, dobila bi se niža cijena satnice, koju metodologiju je koristio tuženik prilikom isplate naknade plaće tužiteljici.

12. Neovisno o argumentaciji tuženika i činjenici da se doista na potraživanje tužiteljice ne mogu primijeniti odredbe čl. 57. Temeljnog kolektivnog ugovara iz 2022., a s obzirom na utuženo razdoblje, sud je mišljenja kako i u slučaju primjene odredbe čl. 58. TKU-a visinu naknade plaće tužiteljice treba odrediti upravo prema metodologiji kakvu je primijenio sudski vještak, odnosno prosječnu plaću podijeliti sa mjesečnim fondom sati, a ne sa ostvarenim satima. Naime, prema odredbi čl. 58. TKU tužiteljica ima pravo na isplatu naknade plaće u visini 85% njene ostvarene plaće, što znači da u to ne ulaze dodaci na plaću koje tužiteljica prima uz plaću preko redovnog fonda ostvarenih sati. Upravo zato prosječnu plaću treba dijeliti sa brojem redovnog fonda sati, a ne i sa satima prekovremenog rada.

13. Stoga je sud prihvatio metodologiju izračuna koju je primijenio sudski vještak, te je vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim i na temelju istog je utvrdio visinu potraživanja tužiteljice.

14. S obzirom da tužiteljica nije prihvatila izračun kojeg je dostavio tuženik, već je sukladno njenom prijedlogu izveden dokaz financijskim vještačenjem, sud je prihvatio izračun koji proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, a ne tuženika. Naime, vještak je u svom nalazu i mišljenju te dodatnom usmenom očitovanju objasnio primjenu metodologije na izračun, izračun proizlazi iz Tabele koja prileži nalazu i mišljenju, te je izračun moguće ispitati. S obzirom da u izračunu tuženika nije vidljiva metodologija koju je tuženik primijenio prilikom izračuna, izračun nije moguće ispitati, niti ocijeniti. Stoga, neovisno o činjenici što iz izračuna tuženika proizlazi veća razlika naknade plaće nego iz izračuna vještaka, sud je zbog ranije iznesenih razloga prihvatio izračun sudskog vještaka.

15. S obzirom da je tužiteljica podneskom od 27. ožujka 2025. zatražila isplatu ukupnog iznosa od 6.835,56 eura, te je ujedno postavila eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u podnesku od 3. ožujka 2026. u iznosu od 4.900,96 eura, sud je prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, koji je u skladu s izračunom sudskog vještaka, a u preostalom dijelu je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, sve kako je to navedeno pod točkom I/ i II/ izrijeke.

16. Nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika, budući da najstarije potraživanje tužiteljice dospijeva 16. rujna 2017., a tužba je podnesena 31. srpnja 2022., odnosno unutar zastarnog roka od pet godina iz čl. 139. ZR-a.

17. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dana dospijeća pa do isplate, obzirom se radi o naknadi plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose.

18. Odbijen je zahtjev tužiteljice u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 24. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, odnosno razmjerno uspjehu tužiteljice u sporu. U odnosu na končano postavljeni tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani koji je prihvaćen tužiteljica je uspjela u sporu u omjeru od 72%, u kojem omjeru joj pripada pravo na trošak, pri čemu je sud uzeo u obzir to da je u pogledu osnove tužiteljica uspjela u omjeru od 100%. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

20. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav jednog obrazloženog podneska od 19.11.2024. iznos od 200,00 eura (Tbr. 8/1), za zastupanje na tri ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), za pristup ročištu za objavu presude iznos od 100,00 eura (Tbr. 9/3), te za sastav podneska od 4.11.2024. iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/4), što ukupno iznosi 1.150,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 287,50 eura na ime 25% PDV (Tbr. 46), te iznos od 300,00 eura iza izvedeno financijsko vještačenje. Kada se trošak tužiteljice odredi u omjeru od 72% dobije se iznos od 1.335,00 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici, pri čemu je trošak za izvedeno financijsko vještačenje uzet u omjeru od 100%.

21. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška koji se odnosi na sastav podneska od 23. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV, budući da istim podneskom tužiteljica izvještava sud o uplati predujma, koju činjenicu sud utvrđuje uvidom u eSpis aplikaciju, te stoga trošak tog podneska nije bio potreban za vođenje ove parnice. Ujedno nije bio potreban trošak za podnesak od 27. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV, budući da je tužiteljica navode iz tog podneska mogla iznijeti u podnesku od 19. studenoga 2024., za koji podnesak je tužiteljici priznato pravo na nagradu. Također, nije osnovan trošak koji se odnosi na sudske pristojbe, s obzirom da je tužiteljica prema odredbi čl. 11. st. 1. toč. 3 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18, 51/23) oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu. Isto tako nije osnovan zahtjev koji se odnosi na pristup vještaka na ročište, budući da je taj trošak podmirio tuženik. Ukupno je odbijen zahtjev tužiteljice u iznosu od 977,80 eura, a što se odnosi i na omjer u kojem tužiteljica nije uspjela u sporu.

22. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 17. travnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika