Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Pr-9/2023-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Sandi Navara Sladović u pravnoj stvari tužitelja ČS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Cetina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika AUTO PROMET SISAK d.o.o., [adresa], OIB: 71445870691, kojeg zastupa punomoćnik Siniša Babić, odvjetnik iz Zagreba, radi radno – materijalna davanja (isplata), nakon održane i zaključene glavne rasprave 5. ožujka 2026. uz prisutnost punomoćnika stranaka, dana 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ČS koji glasi: "Nalaže se tuženiku Auto Promet Sisak d.o.o., OIB: 71445870691, sa sjedištem u [adresa], tužitelju BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 597,44 eur, sa zateznim kamatama. Nalaže se tuženiku Auto Promet Sisak d.o.o., OIB: 71445870691, sa sjedištem u [adresa], tužitelju BS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 1.245,01 eura uvećan za zatezne kamate koje teku

- na iznos od 52,13 eura od 16. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 61,82 eura od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 59,33 eura od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 7,80 eura od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 19,28 eura od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 10,70 eura od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 42,09 eura od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 47,41 eura od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 13,54 eura od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 87,07 eura od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 38,98 eura od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 106,76 eura od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 25,24 eura od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 76,25 eura od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 19,69 eura od 16. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 23,34 eura od 16. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 49,45 eura od 16. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 46,65 eura od 16. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 28,31 eura od 16. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 34,96 eura od 16. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 28,15 eura od 16. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 73,68 eura od 16. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 120,38 eura od 16. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 13,46 eura od 16. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 30,56 eura od 16. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 40,78 eura od 16. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 16,30 eura od 16. studenog 2022. do isplate,

- na iznos od 70,90 eura od 16. prosinca 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena zaključno s danom 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju ČS da tuženiku AUTO PROMET SISAK d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu od 3.3250,00 eur, u roku od 15 dana

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba u dijelu radi isplate iznosa od 4.528,24 eur, sa zateznim kamatama, povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj ČS podnio je tužbu ovom sudu protiv tuženika AUTO PROMET SISAK d.o.o., radi isplate.

2. Tužitelj u tužbi navodi je tužitelj kod tuženika u radnom odnosu na radnom mjestu vozača autobusa. Tužitelj ističe da za vrijeme trajanja radnog odnosa tuženik nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio plaće što proizlazi iz usporedbe obračunskih lista tuženika za tužitelja i evidencije rada tužitelja, sukladno kojima, po mjesečnoj osnovi, tuženik ne isplaćuje tužitelju sa osnove prekovremenih sati i sati noćnog rada najmanje 20 radnih sati. Tužitelj tvrdi da sukladno čl. 8. Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17), tuženik je dužan voditi detaljnu evidenciju o radnom vremenu za tužitelja, a sukladno čl. 14. istog pravilnika tuženik je navedenu evidenciju dužan čuvati najmanje šest godina. Navodi da usporedbom podataka iz evidencije radnog vremena koju je dužan voditi tuženik za tužitelja i obračunskih listi plaća, biti će razvidna razlika stvarno odrađeni i obračunatih i plaćenih radnih sati za tužitelja. S obzirom da iz evidencije tužitelja proizlazi kako je istome ostalo neisplaćeno 20 sati mjesečno kroz čitavo vrijeme trajanja radnog odnosa, a utužuje se samo dio koji nije u zastari, uzevši u obzir vrijednost prekovremenog radnog sata tužitelj potražuje 5.31 eura / 40 kuna po satu, odnosno iznos od 106,18 eura / 800,00 kn mjesečno (fiksni tečaj konverzije 7.53450), sve sukladno Ugovoru o radu i važećim podzakonskim aktima koji se odnose na stranke u postupku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti, kako u osnovi, tako i u visini te traži od naslovljenog suda da ga kao takvog odbije uz obvezivanje tužitelja na snošenje troškova postupka. Tuženik ističe da je neodređen i nejasan tužbeni zahtjev. Navodi da predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u razdoblju od veljače 2018. godine do siječnja 2023. godine radi navodno nepravilnog obračuna i isplate plaće. Naime, ističe da tužitelj u tužbi ničime nije dokazao pa čak ni učinio vjerojatnom činjenicu da mu je isplaćivana plaća niža od obračunate, već na temelju pukih navoda i nagađanja zahtijeva od tuženika isplatu navodne razlike u plaći. Stoga, tuženik prvenstveno predlaže da prije upuštanja u daljnje raspravljanje, tužitelj uredi tužbeni zahtjev u pogledu osnove i visine te da ona bude razumljiva i u petitu i u obrazloženju kako bi se cjelokupni postupak mogao svrhovito provesti. Tvrdi da ako naslovljeni sud ne prihvati prijedlog tuženika, tuženik ističe kako tužitelj u tužbi navodi da iz evidencije tužitelja proizlazi kako mu tuženik duguje isplatu na ime „najmanje“ 20 radnih sati mjesečno kroz čitavo vrijeme trajanja radnog odnosa, uzevši u obzir vrijednost prekovremenog sata u iznosu od 5,31 EUR (40 kuna). Međutim, tuženik navodi da ovako navedeno tužiteljevo potraživanje je u cijelosti neutemeljeno, pogotovo u pogledu osnove za utvrđivanje vrijednosti prekovremenog sata u iznosu od 5,31 EUR (40 kuna). Također, tuženik ističe da tužitelj se u tužbi poziva na svoju evidenciju, međutim istu nije dostavio uz tužbu, isto kao bilo kakvu drugu dokumentaciju koja bi potvrdila tužiteljeve navode i iz koje bi eventualno bila vidljiva osnova tužiteljevog potraživanja i iz kojeg bi proizlazilo njegovo navodno pravo na isplatu navodno neisplaćenih radnih sati. Dodatno, tuženik tvrdi, a vezano na radne sate koje tužitelj potražuje, iz tužbe da nije razvidno na ime kojih točno sati tužitelj podnosi tužbu, odnosno radi li se o prekovremenim satima ili o satima noćnog rada te na koje se konkretno dane ili mjesece odnose utuženi sati. Nadalje, navodi da iz postavljenog tužbenog zahtjeva uopće nije jasno na koji se točno navodni propust tuženika kao poslodavca tužitelj poziva, a osobito s obzirom na to da je tužitelj redovito, svaki mjesec zaprimao obračun plaće koja tužitelju pripada, u kojem je svaka stavka pojašnjena i iz kojeg je vidljivo kako je tužitelju isplaćeno sve što je i navedeno u obračunu plaće te evidenciji radnog vremena, a na što tužitelj i ima pravo. Tuženik nadalje ističe bitne činjenice radnog odnosa zasnovanog sa tužiteljem. Naime, sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme sa tuženikom od 19.01.2018., tužitelj je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu vozača autobusa na puno radno vrijeme od 48 sati tjedno. Nastavno na navedeno, tvrdi da na zasnovani radni odnos između tužitelja i tuženika primjenjuju se odredbe Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine br. 75/2013, 36/2015, 46/2017, 152/2022) temeljem kojeg se tužitelj sukladno članku 4. stavku 3. nalazi u svojstvu mobilnog radnika. Nadalje, tuženik navodi da sukladno članku 5. stavku 1. navedenog zakona te članka 27. stavka 1. Kolektivnog ugovora, tužitelj je temeljem ugovora o radu zaposlen na radno vrijeme od 48 sati tjedno, koje je podijeljeno na šest radnih dana u tjednu, s obzirom da radnici moraju sukladno propisima o radu koristiti tjedni odmor nakon šest uzastopnih dana vožnje. Tuženik ističe da Zakon o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu u članku 9. stavku 2. navodi kako su poslodavci dužni evidentirati radno vrijeme mobilnih radnika. Nastavno na zasnovani radni odnos tužitelja i tuženika te na zakonsku obvezu tuženika, tuženik ističe kako kao savjesni poslodavac poštuje i uredno ispunjava sve obveze propisane relevantnim zakonskim i podzakonskim propisima, a posebno obvezu evidentiranja radnog vremena za svakog radnika zaposlenog kod tuženika, pa tako i za tužitelja. Naime, navodi da upravo radi ispunjavanja svojih zakonskih obveza, tuženik ističe kako su svi autobusi tuženika opremljeni baždarenim tahografom, sve sukladno članku 3. stavku 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu. Ističe da su tahografi ugrađeni u autobuse tuženika reguliraju vrijeme koje vozač provede u vožnji, a sve kako bi se spriječile prometne nesreće koje se često događaju zbog umora vozača. Također, tahografi pružaju relevantne informacije i pribavljaju podatke o radu vozača i putnika, o prijeđenoj udaljenosti, brzini, aktivnosti i odnosu prema vozilu te sve podatke o radu vozila, isto kao i podatke o zastojima i prijeđenoj udaljenosti. Tvrdi da na temelju podataka zabilježenih na tahografu o kretanju vozila i trajanju aktivnosti vozača evidentira se između ostalog i cjelokupno radno vrijeme svih vozača autobusa – mobilnih radnika zaposlenih kod tuženika, čime tuženik osigurava poštivanje zakonskih propisa u pogledu radnog vremena i obveznih odmora u tijeku dana, sukladno članku 9. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu. Tuženik navodi da zaposlenici tuženika koji rade na radnom mjestu vozača obučeni su za korištenje i rukovanje tahografima te samostalno i biraju vrstu aktivnosti koju obavljaju vozilom tijekom dana, kao što je „ostali rad“, „raspoloživost“ ili „odmor“ (osim aktivnosti vožnje koju nisu u mogućnosti samostalno birati). Također, tuženik tvrdi da tuženik kao poslodavac prilikom obračuna plaća također priznaje vozačima – mobilnim radnicima puni mjesečni fond sati sukladno tjednom radnom vremenu od 48 sati unutar šest radnih dana i to iz razloga kako vozači – mobilni radnici ne bi bili zakinuti za eventualne aktivnosti koje su poduzimali u vezi s radom, a koje nisu evidentirane putem tahografa. Navodi da tuženik za sve radnike zaposlene kod tuženika kao poslodavca, uredno vodi računa o pravilnom evidentiranju i praćenju svih relevantnih podataka vezanih na radno vrijeme radnika, a sve zbog toga što se na temelju tako vođene, pravilne i zakonite evidencije radnog vremena obračunava i isplaćuje plaća radnicima tuženika. Dodatno, tuženik ističe kako tužitelj traži isplatu za najmanje 20 sati prekovremenih i noćnih sati rada mjesečno kroz čitavo vrijeme trajanja radnog odnosa, iako je iz evidencije tuženika vidljivo kako je isti tijekom trajanja radnog odnosa koristio bolovanje i to kroz cijeli listopad, studeni i prosinac 2018. te siječanj 2019. godine, kao i cijeli siječanj, veljaču i ožujak 2021. godine. Tuženik, bez obzira na ranije navedeno, opreza radi, ističe i prigovor zastare za sva potraživanja tužitelja za koja je, računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe, protekao zastarni rok od 5 godina. S obzirom na sve gore izneseno, ističe da je jasno kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini te stoga tuženik traži od Naslovljenog suda da ga kao takvog i odbije, a da se tužitelj obveže na snošenje troškova ovoga parničnog postupka.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u potvrde o bolovanju (str. 20- 33 spisa), kolektivni ugovor od 11. travnja 2022. (str. 34-57 spisa), ugovor o radu s aneksima I. i II. (str. 58-62 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće (str. 63-124 spisa), kolektivni ugovor od 5. travnja 2018. (str. 125-146 spisa), pravilnik o radu od 18. ožujka 2019. s izmjenama i dopunama (str. 147-177 spisa), pravilnik o radu od 16. lipnja 2014. s izmjenama i dopunama (str. 178-204 spisa), sporazume (str. 205-209 spisa), evidencije rada (str. 210-222 spisa), dopis HZMO-a od 12. svibnja 2023. (str. 223 spisa), saslušao svjedoke LS i PS, nalaz i mišljenje sudske vještakinje Dragane Bubalo od 7. studenog 2023., grafički prikaz sustava TahoAnalyzer od 14. i 15. studenog 2022. (str. 316 spisa), e-mail korespondenciju s vještakom (str. 317 spisa), radne naloge i tahografske izvještaje (str. 335-482, 503-939 i 950-958 spisa), saslušao svjedoka GS, nalaz i mišljenje sudske vještakinje Dragane Bubalo od 11. ožujka 2024., stik tuženika (str. 1008 -1229 spisa), dopunu nalaza i mišljenja sudske vještakinje Dragane Bubalo od 23. kolovoza 2024.

4. Svjedok FS ističe da tužitelj kod tuženika radi na radnom mjestu vozača, a na kojem radnom mjestu je i on zaposlen kod tuženika. Tužitelj vozi rute gradske linije u [adresa] i to već duže vrijeme otkada je njemu poznato, a on se zaposlio u studenom 2017. Tužitelj je ponekad vozio i školsku djecu na području grada [adresa], no uglavnom je vozio liniju gradskog prijevoza. On je također kod tuženika od zasnivanja radnog odnosa vozio autobus gradskog prijevoza te mu je poznato kako je organizirano radno vrijeme kod tužitelja, kao i njemu. Oni su tako radili dnevno minimalno 9h, a nekada su radili i duže. Primjerice, ponekad je početak gradske linije počinjao u 4,50h, a završavao je u 14,40h, a tužitelj kao i on su morali dolaziti još nešto ranije, 20-30 minuta ranije, a radi preventivnog tehničkog pregleda autobusa prije početka smjene. No znalo se dešavati da povrh smjene koju odrađuju u slučaju da se drugom vozaču desi prometna ili nekakav kvar mora ju preuzeti njegovu liniju pa bi odrađivali dodatne sate odnosno završiti njegovu smjenu do kraja. Na takav način bi mjesečno odradili 220-230 radnih sati, a na platnoj listi bi pisalo 208 radnih sati. Te izvanredne vožnje su radili po pisanom nalogu prometnika ili šefa putničkog prijevoza, a temeljem kojeg naloga su upisivali početnu i završnu kilometražu, a na tom nalogu je pisalo radno vrijeme kolege kojega treba zamijeniti i koje vrijeme treba dovršiti. Ističe da su on i tužitelj vozili 4 gradske linije, svaki dan drugu gradsku liniju i sve to u smjenama i to I. linija sa polaskom linije od 4,45h a sa završetkom linije u 13,20h zatim, popodnevna smjena I. linija druge smjene vožnje linije u 13,25h te sa završetkom linije u 20,25h. Zatim II. linije sa polaskom linije od 4,55h te sa završetkom u 14,40h te druga smjena druge linije od 14,40h pa do 00,30h. Zatim III. linije sa polaskom linije od 5,10h te sa završetkom u 12,55h te druga smjena treće linije od 12,55h pa do 20,55h. Zatim IV. linija sa polaskom linije od 5,25h te sa završetkom u 13,10h te druga smjena četvrte linije od 13,10h pa do 22,00h. Navodi da prije jutarnje smjene zbog pregleda vozila na radno mjesto dolaze 20-30 minuta ranije prije početka vožnje, a u poslijepodnevnoj smjeni 15-20 minuta ranije. Navodi da nakon završetka popodnevne linije vozač mora u slučaju potrebe natočiti gorivo u autobus te nakon toga parkirati autobus na parking. U pravilu u toku tjedna imaju 6 radnih dana te im je sedmi slobodan te samo ponekad imaju slobodnu i subotu i nedjelju odnosno konkretno svjedok ima uobičajene slobodne nedjelje, a ponekad i subotu i nedjelju a drugi vozači imaju slobodne druge dane u tjednu po istom principu, a sve ovisi o rasporedu rada. No navodi da je uobičajeno da u tjednu imaju 6 radnih dana. Svjedok navodi da je vikendima drugačiji vozni red linija po drugom rasporedu od radnih dana odnosno od linije od ponedjeljka do petka. Pojašnjava da subotom prijepodne voze 4 linije, a subotom poslijepodne 2 linije, dok nedjeljom i prije i poslijepodne voze 2 linije. Ističe da dnevno u toku radnog vremena vozač ima pauzu u trajanju od 2h, a u kojem vremenu mora natočiti gorivo i u tom vremenu u slučaju potrebe oprati vjetrobransko staklo i komandnu ploču. Ističe da je pauza u trajanju od 2h počela se primjenjivati ove godine prije početka ljetnih praznika, a do tad je pauza dnevna bila 1h u kojem vremenu je vozač također morao obaviti sve te radove i uz to je još morao predati utrošak od prethodnog radnog dana. U to vrijeme pauze su vozači na raspolaganju poslodavcu i nalaze se na kolodvoru no mogu u to vrijeme pojesti gablec i popiti kavu, ali više puta se znalo desiti da on nije zbog radnih obaveza uspio ni pojesti gablec. Radno vrijeme vozača evidentira pomoću kartice koju vozač stavi u tahograf te tahograf evidentira vrijeme vožnje, stajanja, pauzu i dr. Navodi da tahograf na taj način prati vozača 24h ako se kartica u tahografu nalazi 24h. Ističe da ukoliko vozač izvadi karticu iz tahografa i naknadno ju ponovno vrati da mora evidentirati u tahografu zašto je izvađena kartica primjerice ukoliko se radi o završetku smjene tada vozač mora evidentirati kada je smjena završena, kada sljedeća počinje i u koliko sati. Vozač ima svoju evidenciju radnog vremena no on nije imao uvid u evidenciju radnog vremena poslodavca. Naime, svjedok pojašnjava da vozač nakon završetka smjene ispiše podatke sa tahografa o radnom vremenu, taj ispis zaklama na putni nalog i isti dokument predaje prometniku. On osobno nije tražio evidenciju radnog vremena od tuženika kako bi usporedio podatke no navodi da je svjedok utvrdio razliku između evidentiranih sati poslodavca i odrađenih sati na način da je vidio evidentirane radne sate na obračunu plaće koji su bili različiti od evidencije samog svjedoka koji je svjedok vodio u svojoj bilježnici temeljem podataka iz tahografa. Pojašnjava da tahograf evidentira radno vrijeme uz pomoć simbola te tako simbol upravljača (volana) prikazuje radno vrijeme vozača u samoj vožnji. Simbol čekića označava radno vrijeme provedeno na drugim poslovima, primjerice čekanja u koloni, čekanja ulaska i izlaska putnika odnosno čekanja polaska linije i sl. Zatim simbol kocke koja označava utovar i istovar robe, a koju koriste kolege koji voze kamione te u konačnici simbol kreveta koji označava vrijeme vozača provedenog u odmoru i pauzi. Simbol čekića označava i raspoloživost vozača kada je vozač na raspolaganju poslodavcu. Kada je vozilo u kretanju da vozač ne može promijeniti simbol koji označava da je vozilo u kretanju. Evidentiranje radnog vremena za vrijeme pauze, utovara i čekanja odnosno drugih poslova evidentira sav vozač vozila. Svjedok ističe da u trenutku kada vozač isključi vozilo okretanjem ključa da tada jedino automatski tahograf evidentira odmor/pauza u evidenciji radnog vremena, no vozač može ručno promijeniti simbol na druge poslove nakon što je vozilo ugašeno. Ističe da je i tužitelj evidentirao radno vrijeme na isti način kao i svjedok jer su vozači nakon odrađene smjene imali obvezu predati putni nalog zajedno sa ispisom tahografa. Ističe da ne zna točno koliko tužitelj ima prekovremenih, no poznato mu je da ima prekovremene sate odrađene te mu je poznato da je tužitelj utvrdio broj prekovremenih na isti način kao svjedok usporedbom obračunske liste i podatkom tahografa. Primjerice u 7h kojih traje jedna linija ne vozi non stop već ima vrijeme kada čeka na liniju, ima pauza koju odrađuje pauzu od autobusa i ne odmiče se od autobusa. Ističe da 2h pauze je vozač obavezan biti na kolodvoru. Navodi da ne zna je li postoji formalna odluka da vozač može nekuda otići za vrijeme pauze, a prometnik mu je rekao da se za vrijeme pauze ne odmiče daleko od autobusa niti da daleko odlazi jer u slučaju ako se nešto desi da može uskočiti drugom vozaču linije. Koliko je njemu poznato, za vrijeme pauze nitko od vozača ne ide doma već eventualno u kafić koji se nalazi u sklopu kolodvora i iz kojeg kafića se vidi autobus. Koliko je njemu poznato niti drugi vozači ne odlaze za vrijeme pauze daleko od kolodvora. Vrijeme izvanredne vožnje u koje su morali uskakati vozači kada bi došlo do kvara na vozilu drugog vozača su ranije bile česte zbog starosti autobusa te tako primjerice je sam svjedok jednom prilikom u jednom danu čak 3 puta ostao u kvaru. Ističe da kada govori prije da misli da 2018. i 2019. Ističe da sada su takve izvanredne vožnje samo u slučaju prometne nesreće jer su autobusi novi, a zadnji novi autobusi su stigli početkom ljeta 2022. Ističe da je i on osobno u parničnom postupku sa tuženikom, a radi isplate prekovremenih radnih sati. Ističe da među prvima prometnicima a ima ih više koji mu je rekao da se ne udaljava je bio šef putničkog prometa GS.

5. Svjedok PS je naveo da poznaje tužitelja, jer isti radi sa njim kod poslodavca Autoprometa Sisak d.o.o. On radi na radnom mjestu vozača prometa, a i tužitelj radi na radnom mjestu vozača prometa. On kod tuženika radi od 15. srpnja 2016., a tužitelj je i prije njega bio zaposlenik tuženika. On kao vozač tuženika vozi sve linije koje mu naloži poslodavac da vozim pa sam tako vozio gradsku liniju, prigradske linije, školske linije, a i izvanredne linije, a tako rade drugi vozači a sve po nalogu poslodavca. Radno vrijeme je loše organizirano, smjene su organizirane jedan tjedan u jednoj smjeni drugi tjedan u drugoj smjeni no oni kao vozači moramo uskakivati u potrebi i izvan tih smjena. Primjerice kod izvanrednih vožnji primjerice vožnji sportskih udruga koje su uobičajeno vikendima. On je uobičajeno na liniji prigradskoj no ukoliko kolega vozač ostane u kvaru, ja moram uskočiti u njegovu liniju. Primjerice, u slučaju da je jedan od vozača na bolovanju tada radno vrijeme njegove linije se raspoređuje na nas vozače uz našu redovnu liniju. Kod tuženika nema pričuvnog vozača koji bi uskakivao u takvim izvanrednim situacijama već tada mi uskačemo u te izvanredne vožnje uz naše redovne linije. Takve izvanredne situacije unutar 5 godina su se dešavale dosta često. On osobno evidentira svoje radne vrijeme u rokovniku na način da upiše radno vrijeme koje je evidentirano u tahografu od trenutka stavljanja kartice u tahograf do vađenja kartice iz tahografa. Poslodavcu evidenciju svog odrađenog radnog vremena daju temeljem ispisa tahografa koji ispis tahografa zajedno sa radnim putnim nalogom predaju u prometni ured svakodnevno. Po njegovoj evidenciji svi njegovi određeni sati nisu plaćeni od tuženika, a što je utvrdio po razlici između njegove vlastite evidencije koja je napravljena temeljem podataka tahografa i plaćenih sati na obračunu plaće kada dobije od poslodavca. Tako primjerice je za rujan 2020. prema njegovoj evidenciji on ima 248,25 radnih sati, a tuženik mu je platio samo 208. Tužitelj isto kao i on evidentira svoje radno vrijeme te je također obvezan predati svakodnevno poslodavcu ispis tahografa. On sada ne zna točno kada je tužitelj i koga mijenjao, jer je njih 40. Na posebno pitanje punomoć. tužitelja, svjedok navodi da u zadnjih 5 godina je većinom tužitelj vozio gradske linije. Navodi da je i sam svjedok vozio gradsku liniju od kada je zaposlen kod tuženika. Ističe da na gradskoj liniji postoji 4 linije ujutro i 4 popodne od ponedjeljka do petka, dok je subotom ujutro 4 linije, a popodne 2, a nedjeljom i ujutro i popodne 2 linije. Koliko se sjeća jedna od linija u gradskom prijevozu i to ujutro traje od 4,45 pa do čini mi se 13,10 no u trajanju od najmanje 9h a ponekad i više. Ističe da kada vozač dođe na radno mjesto da ne kreće odmah s vožnjom, a koja linija kreće u 4,45h već vozač mora doći barem 15-30 min ranije kako bi došao po autobus, napravio vizualni pregled autobusa, stavio karticu u tahograf te sa mjesta gdje se autobusi u garaži nalaze u [adresa] dovezao autobus na kolodvor barem nekih 10 minuta i tada tek sa kolodvora kreće linija u 4,45h. U toku jednog radnog dana vozači imaju dnevni odmor koji je ranije bio 1h, a sada traje 2h te za vrijeme tog odmora vozači primjerice dovoze autobus do kolodvora, predaju putne naloge, ispisuju podatke s tahografa, predaju novac od prethodnog radnog dana odnosno navodi da se to vrijeme ustvari svodi na posao. Navodi da se u žurbi pojede nešto i popije u tom vremenu. Pauza je od 2h tek uvedena nedavno, ove godine i to iz razloga što poslijepodne ne radi pumpa za tankiranje goriva u autobus slijedom čega se u jutarnjoj smjeni mora za to vrijeme pauze tankirati gorivo u autobuse a kako bi autobus bio spreman za popodnevnu smjenu. Ističe da za vrijeme te pauze se ne može otići kući niti napustiti radno mjesto. Svjedok navodi da u tom vremenu pauze ne može otići kući jer nema dovoljno vremena, a osim toga za vrijeme te pauze je vozač na raspolaganju poslodavcu te uvijek mora biti spreman uskočiti za potrebe poslodavcu. Radi tjedno 6 dana te da nakon toga ima slobodno 48h odnosno 45h, navodi da bi trebalo biti 48h, a 45h je minimum. Ističe kako ne može protumačiti evidenciju radnog vremena tuženika, a koja se nalazi u spis na str. 210 na dalje jer primjerice ukoliko bi početak bio u 13,04h tada bi to moglo eventualno odgovarati liniji u 13,20h no ta linija ne završava u 21,30h već puno kasnije. Dodaje da ta evidencija ne odgovara vizualnom ispisu iz tahografa. Poznato mu je da su se vozači prije pokretanja sudskog postupka obratili tuženiku, jer se osobno svjedok obraćao direktoru tuženika s prijedlogom da pokušaju ujednačiti stvarno odrađeno radno vrijeme i što je plaćeno, jer svi vozači ne rade identično odnosno jednaku količinu radnog vremena, a svima je evidentirano 208h na listi. Svjedok navodi da je 20. listopada 2019. na tu temu direktoru tuženika poslao email no ni dan danas nije dobio odgovor. Vozač pa tako i tužitelj svakodnevno dobiva radni nalog, a temeljem kojeg vozi liniju. Za vrijeme od 1h, sada 2h pauze svjedok mora biti na radnom mjestu. Ističe da otkada je došao na radno mjesto vozača da mu je tako rečeno da mora biti sa vrijeme tog odmora na raspolaganju poslodavcu. Ističe da mu nije poznato je li drugi radnici za vrijeme pauze odlaze nekuda sa prijateljima. Pauze se na tahografu evidentira simbolom kreveta. Svjedok pojašnjava da ukoliko ta 2h ide tankirati gorivo ili obavlja druge poslove da to onda tahografom evidentira, jer primjerice tahograf automatski kada se autobus kreće evidentira vožnju simbolom volan. Njemu se nije znalo dešavati da bi tijekom godine radio u jednom danu samo 4 sata te navodi da je to nemoguće da bi tužitelj radio samo 4 sata, jer nema gradske linije od 4 sata. Ističe da osim tih sat vremena odnosno sada 2h vozači u toku jedne smjene nemaju druge pauze.

6. Svjedok GS je naveo da poznaje tužitelja, jer je isti vozač u poduzeću u kojem on radi odnosno u Auto prometu Sisak d.o.o.. Ističe da kod tuženika radi na radnom mjestu voditelja odjela prometa a na tom radnom mjestu kod tuženika radi od 2004., u koji odjel spada i tužitelj tako da je on nadređen tom odjelu iako ne neposredno samom tužitelju kao vozaču. Naveo je da radno vrijeme tužitelja kao i svih kolega vozača mora se organizirati na način da bude u okviru radnog vremena određenog Zakonom o radnom vremenu mobilnih radnika. Iskazao je da u skladu sa tim zakonom je u svako vrijeme bio organiziran rad vozača kao mobilnih radnika kod tuženika. Ističe da koliko mu je poznato u utuženom periodu je tužitelj u najvećem djelu vozio liniju gradskog prijevoza no i takav raspored ovisi o željama i afinitetu tužitelja III. svjedok no želi dodati da bez obzira na takve afinitete u slučaju potrebe tužitelj bi trebao po nalogu poslodavca raditi i druge linije ukoliko je to u okviru radnog vremena jer bi u protivnom bilo kršenja obveza iz ugovora o radu. Ističe da u utuženom periodu tužitelj je vozio kako liniju gradskog prijevoza, tako prigradskog, međugradskog i povremenog prijevoza. Naveo je da u slučaju povremenog prijevoza takav prijevoz nije moguće organizirati u smjenama u kojima je inače organizirana druga vrsta prijevoza a međugradski, prigradski i gradski prijevoz je organiziran u dvije smjene, a na način da početak i kraj radnog vremena bude u okviru Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika. Naime, iskazao je da on kao voditelj odjela prometa nema mogućnosti dopustiti da bilo tko od mobilnih radnika radi izvan okvira radnog vremena kako je to utvrđeno zakonom odnosno da svaki vozač može voziti 9 sati u 24 sata, nakon neprekidne vožnje od 4 i pol sata vožnje mora imati 45 minuta prekida vožnje, a kojih 45 minuta mora zaustaviti vozilo i ne smije voziti, a za kojih vozač može biti u vozilu, ali ne smije ga voziti ili se može prošetati. Ističe da nakon toga može nastaviti vožnju od sljedećih 4 i pol sata. Nakon toga je iskorišteno dnevno vrijeme vožnje te nakon toga mora biti minimalno 11 sati odmora, a koji se zove dnevni odmor a kada vozač nije dužan biti na radnom mjestu. Naveo je da na takav način je bilo i tužiteljevo radno vrijeme organizirano odnosno to je bilo maksimalno radno vrijeme vožnje, a moglo je biti i kraće između pauze od 45 minuta. Iskazao je da na isti način se organiziraju i planiraju i povremene vožnje. Ističe da u slučaju privremene nesposobnosti za rad jednog vozača, dnevni zadaci tog vozača raspoređuju se na vozače koji su raspoloživi za taj radni dan. Naveo je da takav način rasporeda radnog vremena se mora organizirati u okviru Zakona dopuštenog radnog vremena. Iskazao je da je tužitelj uglavnom vozio gradski prijevoz slijedom čega je njegov radni dan i radno vrijeme u smjeni uglavnom bilo iskorišteno tako da nije mogao preuzimati neki drugi prijevoz radnika koji je privremeno nesposoban za rad. Ističe da za vrijeme 45 minuta prekida vožnje vozač može iskoristiti vrijeme prema vlastitom navođenju, no ukoliko se nalazi primjerice na terenu na povremenom prijevozu ne može otići kući, može otići kući samo ako je dovoljno blizu sredstvu rada odnosno vozilu da u vremenu prekida vožnje može otići kući. Za to vrijeme vozilo miruje te da može preuzeti drugi vozač ali ne onaj koji ima prekid vožnje. Naveo je da za tih 45 minuta za vozilo je odgovoran onaj tko je preuzeo vozilo. Iskazao je da u gradskom prijevozu postoje 4 linije gradskog prijevoza. Prekovremeni rad nije dopušten kod tuženika pa tako nije ni tužitelj radio niti on to kao voditelj može dopustiti. Ističe, a po svom saznanju da tužitelj nije radio prekovremeno niti je to dopušteno. Naveo je da vrijeme raspoloživosti je vrijeme koje ne ulazi u radno vrijeme prema zakonu a radi se primjerice o vremenu kada vozač npr. čeka na trajektu sa vozilom, vrijeme vožnje trajekta. Naime, iskazao je da vrijeme raspoloživosti svakom vozaču je poznato u rasporedu u putnom radnom listu koje je svakom vozaču dostavljeno na oglasnu ploču tuženika i putni radni nalog te takvo radno vrijeme raspoloživosti postoji i u gradskom prijevozu. Ističe da u tom vremenu raspoloživosti vozač ne vozi no dužan je biti na raspolaganju poslodavcu za poziv telefonom no u to vrijeme vozač može biti i na gablecu, oni to definiraju kao prekid vožnje i odmor. Ističe da vrijeme raspoloživosti ne ulazi u okvir radnog vremena. Naveo je da vozačima se u konačnici prilikom isplate plaće priznaje, a kako je propisano 48 sati tjedno radno vrijeme raspoređeno na šest dana u tjednu. Iskazao je da je dužnost poslodavca pa tako i svjedoka kao voditelja odjela da vodi brigu da vozač ne radi više od dozvoljenog radnog vremena, a ukoliko vozač odradi manji mjesečni fond sati plaćeno mu je kao da je odradio maksimalno. Ističe da se iz evidencije radnog vremena može utvrditi koliko je tužitelj točno radio u utuženom periodu dok svjedok ne može tvrditi da je tužitelj odvozio manji mjesečni fond sati od maksimalnog. Ističe da je tahograf bilježi sve aktivnosti onoga tko vozi vozilo te je upravo vozač vozila odgovoran koje će aktivnosti unijeti u tahograf, osim vožnje a koja vožnja se automatski evidentira od strane tahografa čim je vozilo u pokretu. Naveo je da je evidencija evidentirana po tahografa jedina mjerodavna i propisana zakonom radnog vremena te poslodavac odnosno tuženik vodi evidenciju radnog vremena svakog vozača u skladu sa podacima tahografa. Nakon što su svjedoku predočeni podaci sa str. 220 spisa . Ističe da mu je predočen dokument ispis evidencije radnog vremena u 24nim razdobljima a koji podaci su ispisani iz kartice vozača i tahografa vozila. Naveo je da podaci koji su uneseni u takav ispis odnosno program ne unose se ručno već automatski te se ne mogu mijenjati naknadno. Nastavno je pojasnio da je primjerice za dan 16. listopada 2022. vidljivo iz tih podataka da je vozač započeo aktivnost u 14:14 h te je zadnja aktivnost bila u 00:00 h u tom danu. Iskazao je da je od toga vožnje bilo 4 sata i 57 minuta, a ostalog rada 41 minutu, odnosno ukupno 5 sati i 38 minuta dok je raspoloživosti bilo 0 minuta. Naveo je da je za dan 17. listopada 2022. evidentirano aktivnost vozača u 00:00 odnosno u ponoć a zadnja aktivnost tog dana je evidentirana u 19,59 h. Iskazao je da u tom danu je vožnje izdvojeno bilo 4 sata i 33 minute, ostalog rada evidentiranog na kartici je bilo 31 minuta, sveukupno rada tog dana je bilo 5 sati i 4 minute. Pojasnio je da 16. listopada 2022. vozač bio u smjeni od 14:14 h pa do 20-25 minuta iza ponoći slijedom čega je prva aktivnost sljedećeg dana zabilježena u 00:00 h sljedećeg dana odnosno 17. listopada 2022., no od tog vremena 00,20 h pa do početka druge smjene 17. listopada 2022. je vozač imao dnevni odmor a što je svjedoku poznato jer je to tipična situacija i vidljivo je iz evidentiranog radnog vremena odnosno ukupnog rada iz iste evidencije. Ističe da dnevni odmor svakog vozača ovisi o smjeni no minimalno mora biti 11 h dnevno ili 2 puta tjedno skraćeno 9 h, ali se to skraćen je mora nadoknaditi drugi dan. Ističe da u navedenom izlistu zadnji stupac predstavlja ukupno evidentirano radno vrijeme u tom radnom danu evidentirano putem tahografa. Naveo je da u okviru tog evidentiranog radnog vremena se vrijeme aktivnosti evidentiraju vozači putem tahografu i to kao vožnju, raspoloživost, odmor i ostali rad. Iskazao je da u posljednjoj koloni gdje piše iznos ukupnog radnog vremena nije evidentirano radno vrijeme raspoloživosti ukoliko je radno vrijeme evidentirano. Ističe, a nakon što mu je predočen podatak sa str. 211 spisa vezano za 22. rujan 2022. da je za taj dan evidentirano vrijeme raspoloživosti od 14,36 h kako je to sam vozač odabrao te je u ukupnom iznosu u zadnjoj koloni evidentirano do vrijeme raspoloživosti. Nadalje ističe da uvidom u isti podatak da je vidljivo da je početak aktivnosti u 5,05 h taj dan te da je aktivnost završena u 22,11 h isti dan no to vrijeme je od strane vozača evidentirano kao raspoloživost dok je vidljivo da nije bilo evidentirane aktivnosti kao vožn ja niti kao drugi rad. Naveo je da su svi radni dani vozačima plaćeni, ali do maksimalnog iznosa. Iskazao je da bi svjedok mogao točno iskazati za taj konkretni dan zašto je evidentirano 14 sati raspoloživosti da bi morao pogledati putni radni list za tužitelja. Ističe, a vezano za 17. listopad 2022. da je tužitelju plaćeno 48 sati tjedno te da nije moguće da je tog dana tužitelj radio 19 sati jer u tom slučaju tužitelj ne bi imao dovoljno dnevnog odmora i tuženik bi bio u teškom prekršaju. Ističe da se podaci navedeni u ispisu koji se nalazi na str. 220 ne mogu ručno mijenjati. Naveo je da su vozači upućeni u rad sa tahografom i svakih 5 godina prolazi periodičnu izobrazbu vezano za tahograf, a koju izobrazbu plaća poduzeće. Iskazao je da nema pisane odluke poslodavca da vozači kad imaju 2 sata vremena između linija-vrijeme raspoloživosti, da ne smiju napustiti kolodvor. Ističe da sve aktivnosti vozača, osim vožnje, u tahograf vozač sam evidentira. Ističe da će u evidenciji biti evidentirana aktivnost koju je vozač odabrao u tahograf. Naveo je da postoji radnik na radnom mjestu točioca koji je zadužen za točenje goriva u vozilo te vozači u pravilu ne toče gorivo. Nadalje je iskazao da za čišćenje vozila su zadužene čistačice na kolodvoru te da vozač nema dužnosti vezano za čistoću vozila. Ističe da vozač ima obvezu dnevnog preventivnog tehničkog pregleda, a što podrazumijeva vizualni pregled vozila, slušni pregled vozila, testiranje upravljačkog mehanizma i mehanizma za zaustavljanje vozila a koji pregled je vozač dužan obaviti prije vožnje pojedinim vozilom odnosno prije početka radi točno određenog vozila. Nadalje ističe da takav pregled sam vozač evidentira u radnom listu, a koju aktivnost vozač u tahograf može evidentirati pod ostali rad. Iskazao je da vrijeme raspoloživosti vozača postoji zbog prirode posla primjerice kad vozač vozi međumjesni prijevoz da na toj liniji postoji vrijeme kada vozač čeka na povratak linije na primjerice kolodvoru u Zagrebu. Ističe da postoji i period kada je smanjen opseg posla vozača a to je u vremenu školskih praznika a kada su reducirane same linije gradskog prijevoza, a i nema posebne linije za školarce te navodi da u tom slučaju vozačima prizna t tjedni fond sati od 48 sati. Za vrijeme pandemije izazvane korona virusom radnicima bilo plaćeno maksimalno radno vrijeme tjedno od 48 sati. Naveo je da je aktivnost tužitelja u utuženom periodu trebala biti evidentirana tahografom. Iskazao je da vozač ima mogućnost evidentirati određene aktivnosti u tahograf i prije stavljanja kartice vozača u tahograf odnosno svjedok pojašnjava da vozač nakon stavljanja kartice vozača može u tom trenutku evidentirani određene aktivnosti koje su b ile prije stavljanja kartice. Ističe da su podaci koji se nalaze na str. 210-220 spisa samo jedan od evidentiranih podataka odnosno izvještaja iz licenciranog programa za obradu tahografskih podataka. Ističe da su ti podaci obrađeni na određeni način prema podacima koji su navedeni u tahografu. Naveo je da ukoliko je u tahografu evidentiran početak aktivnosti u određeno vrijeme i svršetak iste u određeno vrijeme da su isti takvi podaci preneseni i u izvješće odnosno sa str. 210-220 spisa. Iskazao je da sustav nije evidentirao grešku o evidenciji radnog vremena tužitelja, barem ne koliko je njemu poznato jer je on o tome trebao biti obaviješten. Ističe da ukoliko bi postojala ikakva greška u sustavu evidencije radnog vremena da bi svjedok trebao znati što bi sustav zabilježio a osoba koja je zadužena za prijenos podataka sa tahografa bi trebala obavijestiti svjedoka o tome. Primjerice u podacima za 16. siječnja 2018. je vidljivo da je u 13,04 h početak rada jer je tužitelj u tahografu evidentirao prvu aktivnost u 13,04 h, a u 21,30 h je bio svršetak aktivnosti tužitelja. Naveo je da u tom vremenu od 13,04 h do 21,30 h je tužitelju kao radno vrijeme evidentiran vrijeme aktivnosti koje je sam evidentirao 5 sati i 23 minute i to vrijeme koje je provedeno u vožnji i ostalom radu. Iskazao je da bez obzira što je evidentirano efektivno radno vrijeme za taj dan 5 sati i 23 minute da je tužitelju priznato ukupno 48 sati tjedno bez obzira na evidentirano radno vrijeme. Ističe da mu je poznato da su vozačima isplaćivane dnevnice za službeni put kod povremenih prijevoza odnosno izleta, a koji je izvan sjedišta poslodavca više od 30 kilometara i dulje od 8 sati te navodi da se isplaćuje puna dnevnica za više od 12 sati boravka izvan sjedišta poslodavca. Vozač dnevno može voziti maksimalno 9 sati. Naveo je da se u utuženom periodu raspored rada za određenog vozača radi prethodni dan za sljedeći dan osim za vikend kad je napravljen raspored u petak za subotu, nedjelju i ponedjeljak. Iskazao je da se znale dešavati nepredviđene promjene rasporeda rada no ne često a u konačnici su bile evidentirane kroz putne radne listove. Ističe da ne može se očitovati koliko često je bilo takvih nepredviđenih promjena već bi morali vidjeti podatke odnosno analizu. Ističe da se ne sjeća ali misli da tužitelj nije čekao na trajekt vezano za vožnju povremenog prijevoza. Ističe da postoji posebna osoba na radnom mjestu za točenje goriva u vozila, no da vozilo do tog radnika dovezu vozači te da čekaju da se natoči gorivo, a koje čekanje mu se evidentira kao aktivnost ovisno koju sam vozač odabere.

7. Tužitelj u svom iskazu ističe da su svi vozači evidentirali vrijeme koje su proveli na radu i to na način da kada bi tahograf stavili u karticu vozača koji trenutak je označavao početak do trenutka kada bi izvadili karticu iz tahografa, no suprotno od toga na platnoj listi je poslodavac uvijek evidentirao mjesečno 208 sati, a što nije bilo moguće obzirom da nije svaki mjesec uvijek bio isti broj odrađenih sati. Vozači su zbrojili sate koje su proveli na poslu dok je s druge strane poslodavac evidentirao i platio samo sate koje su proveli u vožnji, a što nije ispravno s obzirom da je tužitelj proveo vrijeme na poslu. Tužitelj je iskazao da nije jasno na koji način je poslodavac evidentirao radne sate koji su plaćeni. Primjerice tužitelj kad dođe na radno mjesto prvenstveno mora pregledati vozilo i svojim potpisom odgovara da je vozilo ispravno a za koji pregled mu treba 30-45 minuta dnevno dok je tuženik priznavao samo 15 minuta za takav pregled. Iskazao je da je tužitelj uvijek kada je došao na posao stavio karticu i prijavio se da je došao na posao na taj način. Tužitelj je naveo da je i u tahograf unosio aktivnosti, no na kraju mjeseca te njegove aktivnosti nisu odgovarale sa evidencijom tuženika. Tužitelj je iskazao da je karticu vozača izvadio iz sustava kada je završio sa vožnjom u određenom danu i kada bi završio s poslom. Naveo je da se uvijek dešavalo pa i u utuženom razdoblju da se netko od vozača razboli i da tada mora mijenjati kolegu. Naime, kada ga je prometnik zvao da dođe raditi povrh vožnje od 9 i pol sati koje je trebao odraditi i to još dodatna dva sata na što je tužitelj rekao da će biti tada u prekršaju. Iskazao je da se nakon toga prometnik obratio danas saslušanom svjedoku, a koji je bio šef kolodvora i tada je on rekao da se to može pa je tužitelj odradio taj dan još dodatna dva sata i ta dva sata je vozio. Na kraju tog radnog dana je tahograf evidentirao da je u prekršaju. Taj dan je završio smjenu kako je završio, no odradio je sve te sate po nalogu poslodavca, a kasnije je morao potpisati nekih 3-4 papira kojima ga se obavijestilo da je u prekršaju bio taj dan. Taj dan je odradio preko dnevnog fonda, a iz razloga što su ga zvali taj dan da dođe na posao dva sata ranije budući da je drugi vozač imao zdravstvenih problema te mu je pozlilo na pola smjene. Za svaki dan je dobio raspored rada kao i putni radni list u kojem bi pisalo kada počinje linija, kada završava linija, no ne piše kada mora doći na radno mjesto, no želi dodati da prije početka linije mora doći i obaviti preventivni pregled odnosno vizualni tehnički pregled, a što je i činio nakon što se prijavio u sustav tahografom. Nakon što završi linija, još mora na kraju predati novac na blagajnu, pogledati raspored za sljedeći dan, predaje vozaču sljedeće smjene vozilo, a ukoliko je u zadnjoj smjeni mora vozilo odvesti u garažu. Na putnom radnom listu je pisalo vrijeme raspoloživosti. Naime, primjerice tužitelj ima liniju koja završava u 8,25 h te nakon toga je sljedeća linija u 10,25 h, a između tih linija nema vožnje niti drugih aktivnosti ali je na kolodvoru i na raspolaganju je tuženiku odnosno poslodavcu i u svakom trenutku ga netko može nazvati odnosno u to vrijeme je na poslu i nije doma. Oo što zna je da provodi određeno vrijeme na poslu, no ti sati nisu plaćeni i nisu na platnoj listi. U podacima na str. 210-222 je evidentiran početak rada tužitelja kada je stavio karticu u tahograf, a u tim podacima pod nazivom "početak" kao i "kraj" radnog dana tužitelja u trenutku kada je izvadio karticu iz tahografa, a koje je evidentirano pod nazivom "svršetak". Nije jasan podatak od 16. listopada 2022. te je točno da je taj dan započeo smjenom u 14:14 h a završio u 00:20 h te 17. listopada 2022. započeo sa smjenom u 13:10 h a završio u 20:00 h te je naveo da mu nije jasno zašto, a obzirom na redovni tijek stvari i raspored smjena je u tim podacima evidentiran "početak" u 00:00 h. Iskazao je da je u utuženom periodu sustav bilježio tužitelju u nekoliko navrata greške i primjerice u situacijama kada bi poslodavac predvidio vrijeme za određenu vožnju no tužitelj u realnim okolnostima takvu vožnju nije obavio u predviđenom vremenu, a slijedom toga nije ni obavio zakonsku pauzu tada bi sustav evidentirao grešku. Nije moguće da kartica jednog vozača jedne smjene ostane u vozilu pa čak i da ju vozač zaboravi iz razloga što drugi vozač dolazi u drugu smjenu i stavlja svoju karticu. U utuženom razdoblju unatoč evidenciji navedenoj u platnim listama radio je u određenom periodu i više od 8 sati dnevno. Proces točenja goriva za vozača podrazumijeva prvo telefonsku najavu na kolodvor da vozač vozi autobus u firmu kako bi natočio gorivo, zatim nakon toga vozač se mora prijaviti u sustav, popuniti radni list, otvoriti spremnik za gorivo jedan i drugi sve ovisno što se toči dok djelatnik-punioc fizički samo toči gorivo u vozilo. Točenje goriva je tužitelj u sustavu evidentirao kao drugi rad. Mijenjao je druge kolege koji su bili privremeno nesposobni za rad oko 2-3 puta mjesečno, ponekad i manje, sve ovisno o tome kada bi koji kolega bio bolestan. Kada je govorio da ga je prometnik zvao da dođe 2 sata ranije, da je to bilo prije nekih 2 mjeseca, no da su se slični slučajevi dešavali u utuženom periodu. U utuženom periodu tahograf evidentirao ukoliko bi tužitelj bio u prekoračenju. U utuženom periodu vozio je najčešće linije gradskog prijevoza te mu je prosječna aktivnost u jednom radnom danu između 8-10 sati te se ne sjeća da bi gradske linije vozio više od 20 sati te je u utuženom periodu imao posebne linije, no ne zna sada točno sa sigurnošću, a kada je 24 sata imao aktivnost. Nakon što mu je predočena obračunska lista sa str. 116 naveo je da je razliku između evidentiranih sati od strane tuženika i stvarno odrađenih sati tužitelja, utvrdio na temelju evidencije samog tužitelja i to od trenutka kada tužitelj stavi karticu u tahograf do trenutka kada je tužitelj izvadio karticu a koja evidencija radnih sati se razlikovala od evidencije navedene u obračunskoj listi za određeni mjesec. Takva razlika je postojala za svaki mjesec pa tako i za svibanj 2022.. U utuženom periodu misli da je vozio samo liniju gradskog prijevoza, no sada nije siguran. Vezano za evidenciju rada za 17. listopada 2022., prema redovnom tijeku stvari smjena prethodnog završava taj dan (17. listopada 2022 .) u 00:20 h, a u kom slučaju on ide nakon toga u drugu smjenu koja počinje oko 13 h, a koja smjena završava u 20:30 h, a kada završava rad tužitelja. U vrijeme raspoloživosti o kojem je iskazivao 45 minuta tužitelj utroši na pauzu odnosno mirovanje kako je zakonom propisano a ostalo vrijeme primjerice na točenje goriva, sitne popravke, u slučaju pranja vozila tužitelj čeka da se vozilo opere, a isto tako u slučaju popravka kod sitnijih mehaničara tužitelj stoji pokraj vozila i čeka da se vozilo popravi. Tužitelj je naveo da takvo vrijeme u tahografu evidentira kao pripremu. Iskazao je da se vozilo toči svaki drugi dan, a što se tiče pranja vozila da zavisi o vremenu. Naveo je da misli da 2020. i 2021. je postojao period kada nije radio zbog lockdown-a te je bio kod kuće. Nije ni tražio za to vrijeme kao ni za vrijeme godišnjeg odmora prekovremeni rad. U ljetnim mjesecima kada su školski praznici linija gradskog prijevoza vozi isto osim u drugoj smjeni koja dva sata traje kraće odnosno dvije linije traju jednako a jedna dva sata kraće. Ne sjeća se koliko je radio 22. svibnja 2018. U određenom periodu radio je 20 sati i više, no sada ne zna točno o kojem periodu i je li se radilo o dežurstvima. Predmet njegove tužbe je vrijeme provedeno u radu a koje je evidentirano stavljanjem kartice u tahograf do trenutka vađenja te kartice odnosno kartica između tog vremena i vremena navedenog u platnim listama. Tužitelj je naveo da nakon završetka linije koja završava u 00,20 h završava rad i ide kući te ima odmor dnevni do smjene idućeg dana koja počinje u 12,55 h.

8. Podneskom od 7. 2. 2024. tužitelj je, nakon provedenog financijskog vještačenja, precizirao tužbeni zahtjev na način da zahtijeva da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 5.773,25 eur, za utuženi period 1. 3. 2018. do 31. 12. 2022., sa zateznim kamatama od 16-tog datuma sljedećeg mjeseca za prethodni mjesec, čime je za iznos od 597,44 eur, sa zateznim kamatama, povukao tužbu, kojem djelomičnom povlačenju se tuženik protivio te je stoga o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno presudom.

9. Naime, odredbama čl. 193. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) propisano je da tužitelj tužbu može bez pristanka tuženika povući prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, a tužba se može povući i kasnije, do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristane. Dakle, tuženik, koji se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, se djelomičnom povlačenju tužbe protivi, pa stoga nije bilo mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe u tom dijelu.

10. Nadalje, podneskom od 13. 11. 2024. tužitelj je, nakon provedenog financijskog vještačenja konačno precizirao tužbeni zahtjev na način da zahtijeva da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 1.245,01 eur, za utuženi period 1. 3. 2018. do 30. 11. 2022., sa zateznim kamatama od 16-tog datuma sljedećeg mjeseca za prethodni mjesec, čime je još za iznos od 4.528,24 eur, sa zateznim kamatama, tužba povučena, kojem djelomičnom povlačenju se tuženik nije protivio te je sukladno odredbi čl. 193. st. 2. ZPP, riješeno kao u izreci.

11. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate razlike plaće nije osnovan.

12. Između stranaka nije sporno, a ujedno proizlazi i iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. 1. 2018., da je tužitelj kao radnik kod tuženika kao poslodavca zaposlen na radnom mjestu vozača autobusa te je čl. 4. navedenog ugovora ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove navedenog radnog mjesta utvrđene i opisane točkom 3.1.9. Pravilnika o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, zatim prema odredbi čl. 9. navedenog ugovora, tuženik kao poslodavac obvezao se tužitelju isplatiti za obavljeni rad u redovitom radnom vremenu plaću, na način propisan Pravilnikom o radu, prema koeficijentu složenosti poslova 2,00 i da radnik ima pravo na dodatke na plaću u slučajevima u visini propisano Pravilnikom o radu, te je odredbom čl . 6. navedenog ugovora ugovoreno da se radnik obvezao raditi u punom radnom vremenu od 48 sati tjedno, a tjedni i dnevni raspored radnog vremena određuje poslodavac na način propisan Pravilnikom o radu.

13. Dodatkom ugovora o radu od 22. 1. 2021. ugovorne strane su suglasno izmijenile čl. 9. ugovora o radu na neodređeno vrijeme na način da je povećan koeficijent složenosti poslova za 10 %, a potom Dodatkom II. ugovora o radu od 11. 4. 2022. na način da za obavljeni rad u redovitom radnom vremenu poslodavac isplaćuje radniku osnovu plaću obračunatu na način propisan Pravilnikom o radu, prema koeficijentu služenosti poslova koji su propisani Pravilnikom o radu i izmjenama i dopunama Pravilnika oradu.

14. Uvidom u dopis HZMO, Područni ured u Sisku od 18. 5. 2023. utvrđeno je kako je tužitelj u bazi podataka tog tijela prijavljen na osiguranje kod poslodavca Auto Promet Sisak d.o.o. bez prekida od 10. 9. 2013. i dalje.

15. Stoga se na tužitelja kao mobilnog radnika, sukladno odredbi čl. 4. st. 1. toč. 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine broj: 75/2013, 36/2015, 46/2017, 152/2022, dalje: Zakon o radnom vremenu mobilnih radnika) imaju primijeniti odredbe navedenog zakona kojima se uređuje, između ostalog, radno vrijeme, obvezni odmor mobilnih radnika i vozača u cestovnom prijevozu, vremena vožnje, prekide vožnje i dokumentaciju te pravila o upućivanju vozača (čl. 1. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika).

16. Prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 2., 3. i toč. 6. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika »mjesto rada« je mjesto sjedišta pravne osobe ili fizičke osobe - obrtnika, kao i mjesto podružnice pravne osobe ili fizičke osobe - obrtnika, bez obzira na to jesu li one smještene u istome mjestu kao i glavni ured ili glavno mjesto poslovanja, za koju osoba koja obavlja mobilnu aktivnost cestovnog prijevoza radi, vozilo koje mobilni radnici koriste pri obavljanju svojih aktivnosti u cestovnom prijevozu, te sva ostala mjesta u kojima se obavljaju aktivnosti vezane uz prijevoz, zatim »mobilni radnik« je svaki radnik koji čini dio prijevoznog osoblja zaposlen u tvrtki koja obavlja cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe, uključujući vježbenike i naučnike glede odredaba koje se odnose na odmore mobilnih radnika dok je »radno vrijeme« vrijeme od početka do završetka rada tijekom kojeg se mobilni radnik nalazi na svom radnom mjestu, na raspolaganju poslodavcu te obavlja svoje poslove, u koje radno vrijeme se ubraja vrijeme provedeno u svim aktivnostima u cestovnom prijevozu: vožnja, utovar i istovar, pomoć putnicima pri ulasku i izlasku iz vozila, čišćenje i tehničko održavanje, svi ostali poslovi čija je svrha osiguravanje sigurnosti vozila, njegova tereta i putnika ili ispunjavanje zakonskih obveza koje su vezane uz vožnju koja je u tijeku, uključujući i nadzor utovara i istovara, administrativnih formalnosti s policijom, carinom, inspekcijskim službama i dr. kao i vrijeme tijekom kojeg mobilni radnik ne može slobodno raspolagati svojim vremenom te mora biti na svom radnom mjestu, spreman poduzeti svoje uobičajene poslove, pri čemu su neki poslovi vezani uz dežurstva, posebno tijekom vremena čekanja na utovar ili istovar, kada vrijeme trajanja nije unaprijed poznato prije polaska ili prije početka trajanja dotičnog razdoblja.

17. Nadalje, prema odredbi čl. 4. st. 1. toč.7. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika »razdoblja raspoloživosti« znače razdoblja koja se isključuju iz radnog vremena, a znače: razdoblja tijekom kojih mobilni radnik ne mora ostati na svom radnom mjestu, ali mora biti na raspolaganju za sve pozive kako bi počeo ili nastavio voziti ili obavljati druge poslove, a koja ne uključuju razdoblja stanke i odmora. Razdoblja raspoloživosti uključuju posebno razdoblja tijekom kojih mobilni radnik prati vozilo koje se prevozi trajektom ili vlakom te razdoblja čekanja na graničnim prijelazima ili zbog zabrane prometovanja. Razdoblja i njihovo predviđeno trajanje moraju mobilnom radniku biti poznati unaprijed, odnosno prije polaska ili neposredno prije stvarnog početka utvrđenog razdoblja, ili pod općim uvjetima dogovorenim između socijalnih partnera i/ili u skladu s uvjetima propisanim nacionalnim zakonodavstvom, te za mobilne radnike koji voze u timu, vrijeme koje provedu sjedeći pokraj vozača ili na ležaju dok je vozilo u kretanju.

18. Nadalje, odredbama čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika je propisano da je puno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika 48 sati te da se maksimalno tjedno radno vrijeme može produljiti do 60 sati, samo ako prosjek od 48 sati nije prekoračen unutar razdoblja od četiri mjeseca.

19. Prema odredbama čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika, iznimno od odredbi članaka 5. i 7. ovoga Zakona, u linijskom prijevozu putnika do 50 km, ako za to postoji potreba iz objektivnih, tehničkih ili razloga koji se odnose na organizaciju rada, na puno tjedno radno vrijeme i noćni rad mobilnih radnika mogu se primjenjivati odredbe zakona kojim se uređuju radni odnosi ili kolektivni ugovor, pod uvjetom da postoji dogovor predstavnika poslodavaca i radnika te iznimka od odredbe članka 5. ovoga Zakona ne može rezultirati utvrđivanjem referentnog razdoblja duljeg od šest mjeseci, radi izračuna maksimalnoga tjednoga radnog vremena od 48 sati.

20. Prema odredbama čl. 9. st. 2., 4. i 5. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika, poslodavci su dužni evidentirati radno vrijeme mobilnih radnika, za evidenciju radnog vremena mobilnih radnika su odgovorni poslodavci te se radno vrijeme mobilnih radnika iz stavka 2. ovoga članka evidentira na temelju podataka iz tahografa.

21. Nadalje, odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Auto promet d.o.o. od 5. 4. 2018. (dalje: KU), primjena kojeg između stranaka nije sporna, propisano je da je puno tjedno radno vrijeme mobilnog radnika 48 sati, da se maksimalno tjedno radno vrijeme može produljiti do 60 sati, samo ako prosjek od 48 sati nije prekoračen unutar razdoblja od 4 mjeseca, dok je odredbom st. 3. KU ugovoreno da je radno vrijeme mobilnih radnika vrijeme od početka do završetka rada tijekom kojeg se mobilni radnik nalazi na svom radnom mjestu, na raspolaganju poslodavcu te obavlja svoje poslove, u radno se vrijeme ubraja: vožnja, utovar i istovar, pomoć putnicima pri ulasku i izlasku iz vozila, čišćenje i tehničko održavanje, svi ostali poslovi čija je svrha osiguranje sigurnosti vozila, njegova tereta i putnika ili ispunjavanje zakonskih obveza koje su vezane uz vožnju koja je u tijeku, uključujući i nadzor utovara i istovara, administrativnih fo rmalnosti s policijom, carinom, inspekcijskim službama i dr. te vrijeme tijekom kojeg mobilni radnik ne može slobodno raspolagati svojim vremenom te mora biti na svom radnom mjestu, spreman poduzeti svoje uobičajene poslove, pri čemu su neki poslovi vezani uz dežurstva, posebno tijekom vremena čekanja na utovar ili istovar, kada vrijeme trajanja nije unaprijed poznato prije polaska ili prije početka trajanja dotičnog razdoblja.

22. Prema odredbama čl. 27. st. 4. KU razdoblja raspoloživosti su razdoblja koja se isključuju iz radnog vremena, a znače razdoblja tijekom kojih mobilni radnik ne mora ostati na svom radnom mjestu, ali mora biti na raspolaganju za sve pozive kako bi počeo ili nastavio voziti ili obavljati druge poslove, a koja ne uključuju razdoblja stanke i odmora, zatim razdoblja raspoloživosti uključuju posebno razdoblja tijekom kojih mobilni radnik prati vozilo koje se prevozi trajektom ili vlakom te razdoblja čekanja na graničnim prijelazima ili zbog zabrane prometovanja, zatim razdoblja i njihovo predviđeno trajanje moraju mobilnom radniku biti poznati unaprijed, odnosno prije polaska ili neposredno prije stvarnog početka utvrđenog razdoblja, ili pod općim uvjetima dogovorenim između socijalnih partnera i/ili u skladu s uvjetima propisanim nacionalnim zakonodavstvom te za mobilne radnike koji voze u timu, vrijeme koje provedu sjedeći pokraj vozača ili na ležaju dok je vozilo u kretanju.

23. Odredbama čl. 42. st. 1. i 2. KU je propisano da mobilni radnik za obavljeni rad u punom radnom vremenu ima pravo na osnovnu plaću koju čini umnožak osnovice i koeficijenta složenosti poslova, utvrđen Pravilnikom o radu i njegovim izmjenama i dopunama, uvećan za dodatak na radni staž u visini od 0,5 % za svaku punu godinu radnog staža, a prema odredbi čl. 43. KU osnovna plaća radnika/mobilnog radnika uvećat će se 30% za prekovremeni rad, za rad noću te za rad nedjeljom, a za rad na blagdan 50%.

24. Prema odredbi čl. 48. KU plaća se isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

25. Dakle, odredbama čl. 4. st. 1. toč. 6. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika i čl. 27. st. 3. KU jasno je propisano što čini radno vrijeme mobilnog radnika, a odredbama čl. 9. st. 2., 4. i 5. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika obveza poslodavca i način vođenja evidencije radnog vremena mobilnih radnika.

26. Svjedok GS potvrđuje da je kod tuženika kao poslodavca tijekom utuženog perioda vođena evidencija radnog vremena sukladno odredbama čl. 9. st. 2. i 5. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika, za koju navedeni svjedok ujedno navodi da je kao propisana zakonom i jedina mjerodavna evidencija radnog vremena, zatim između stranaka nije sporno, a ujedno proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka LS, PS, GS kao i iz iskaza tužitelja da je tužitelj kao vozač autobusa odnosno mobilni radnik svoje radno vrijeme evidentirao putem uređaja tahografa koji se nalazi u vozilu, od trenutka stavljanja kartice u tahograf do vađenja kartice iz tahografa , i potom takvu evidenciju svog odrađenog radnog vremena odnosno evidenciju temeljem ispisa tahografa, s putnim radnim nalogom, predavao svakodnevno u prometni ured tuženika te u konačnici, nije sporno između stranaka da uređaj – tahograf bilježi svaku vožnju, aktivnost, prijeđenu kilometražu i periode mirovanja kao niti da je tuženik tužitelju isplaćivao plaću temeljem obračuna izvršenog za puno radno vrijeme od 48 sati tjedno.

27. Nije sporno, a ujedno proizlazi iz prikaza radnog vremena po realnim 24- satnim razdobljima i priloženih izvještaja s jednog diska, niti da tahograf evidentira vrijeme aktivnosti i to vožnju, raspoloživost, odmor i ostali rad od čega se vožnja evidentira automatski dok ostale aktivnosti vozač sam unosi u tahograf, što proizlazi i iz iskaza svjedoka GS te je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je kao vozač autobusa, u utuženom periodu, od stavljanja kartice u tahograf do njezina vađenja iz tahografa, u tahograf sam unosio aktivnosti.

28. Sporno je da li je tuženik tužitelju za utuženi period isplatio plaće u cijelosti, u skladu s ugovorom o radu i odredbama KU, jer tužitelj tvrdi da je u utuženom periodu radio više sati od broja sati koje proizlaze iz obračunskih isprava za isplatu plaća (i da je takav rad tužitelja evidentiran putem tahografa), dakle, prekovremeno, a da mu je tuženik svaki mjesec obračunavao i isplatio plaću za puno tjedno radno vrijeme od 48 sati tjedno.

29. Stoga je radi točnog utvrđenja radnog vremena tužitelja, i to sukladno odredbama čl. čl. 4. st. 1. toč. 6. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika i čl. 27. st. 3. KU, a na temelju evidencije radnog vremena propisane odredbom čl. 9. st. 2. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika, i isplaćenih plaća tužitelju prema dostavljenim obračunskim ispravama za isplatu plaća i sukladno odredbama ugovora o radu odnosno čl. 42. st. 1. i 2. KU i čl. 43. KU, provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Dragani Bubalo.

30. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještakinje Dragane Bubalo od 7. 11. 2023. proizlazi da je za razdoblje 01.01.2018. do 31.12.2022., pod pretpostavkom da je puno tjedno radno vrijeme mobilnog radnika 48 sati, te da je sukladno dostavljenoj evidenciji radnog vremena po realnim 24-satnim razdobljima tužitelj proveo u radu, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 5.733,25 € (preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 1€=7,5345 kuna).

31. Tužitelj na nalaz i mišljenje od 7. 11. 2023. nije imao prigovora dok je tuženik u bitnome prigovorio da je vještakinja pri izračunu pogrešno zaključila o radnom vremenu tužitelja temeljem evidencije radnog vremena putem uređaja – tahografa te temeljem takvih podataka pogrešno zaključila i izvršila obračun prekovremenog rada tuženika pri čemu tuženik naknadno dostavlja radne naloge te tahografske izvještaje za cijeli utuženi period.

32. Vještakinja Dragana Bubalo u svom dopunskom pismenom izračunu od 11. ožujka 2024., izrađenom na temelju naknadno dostavljenih radnih naloga kao i tahografskih izvještaja, navodi da razdoblje 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022. godine, pod pretpostavkom da je puno radno vrijeme mobilnog radnika 48 sati tjedno, sukladno dostavljenoj evidenciji radnog vremena po realnim 24-satnim razdobljima i izvještajima jednog diska proveo u radu, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 1.245,01 €. Vještakinja navodi da je u obračunu potraživanja u Tabeli 2. navela sve odrađene sate po mjesecima za koje su utvrđene razlike između evidencije o radnom vremenu odnosno izvještaju jednog diska, te dalje u nastavku daje prikaz ukupnog fonda radnih sati za pojedine mjesece, broj odrađenih sati koji su bili duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Efektivne sate čini razlika između punog mjesečnog fonda sati, umanjenog za sate blagdana, GO, BO slobodnih sati, plaćenog dopusta odnosno svih sati koji se odnose na neradne dane koje tužitelj nije bio na poslu, a za iste ima pravo na naknadu plaće kao da je radio. Dakle, izvršen je izračun broja prekovremenih sati, stupac 9 navedene tabele i to kao razlika ukupno odrađenih sati (stupac 8) u odnosu na broj efektivnih sati (radnih sati koje tužitelj mora odraditi u redovnom radu) za pojedini mjesec. Također, u predmetnoj tabeli izračunat je broj neisplaćenih prekovremenih sati. Prethodno navedeno bazirala je na radnom vremenu mobilnog radnika.

33. Tužitelj nije imao prigovora niti dopunskom pisanom izračunu od 11. 3. 2024. te je u skladu s istim i konačno precizirao tužbeni zahtjev dok je tuženik prigovorio ističući da je navedeni izračun pogrešan jer je vještakinja radnim vremenom tužitelja obuhvatila i aktivnosti koje su po tuženiku izostavljene iz radnog vremena te je tuženik u konačnici predložio izradu dopunskog izračuna i to na način da se izvrši izračun prekovremenih sati tužitelja korištenjem tahografskih izvještaja za svaki radni dan, uz izostavljanje iz radnog vremena tužitelja – vremena raspoloživosti i vremena odmora, uzimajući u obzir i naknadno dostavljene prikaze radnog vremena vozača.

34. Vještakinja Dragana Bubalo u svom dopunskom pismenom izračunu od 23. 8. 2024., izrađenom temeljem prijedloga tuženika, ističe da za razdoblje 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022. , ukoliko se u obračun prekovremenih sati uračunavaju samo sati vožnje i drugog rada, u utuženom razdoblju nije ostvaren prekovremeni rad. U navedenoj dopuni ističe da se radi o varijanti izračuna prekovremenih sati tužitelja koristeći tahografske izvještaje za svaki pojedini radni dan u utuženom razdoblju, pri čemu treba dati prikaz radnog vremena u kojem će biti isključeno vrijeme raspoloživosti i vrijeme odmora (označeno bijelom i žutom bojom u izvještajima tahografa), u skladu s izvještajima tahografa u kojima je detaljno prikazana 24 satna aktivnost tužitelja za svaki radni rad. U Tabeli 1. prikazala je početak i kraj rada, odnosno zasebno iskazano vrijeme provedeno u vožnji i drugom radu, a u nastavku u Tabeli 2. prikaz redovnog mjesečnog fonda sati i sati provedenih u vožnji i drugom radu (isključivši pritom vrijeme raspoloživosti i vrijeme odmora).

35. Stranke nisu imale prigovora niti na izračun vještaka od 23. 8. 2024., s time što tužitelj predlaže da se pri donošenju odluke uzme u obzir izračun od 11. 3. 2024 .

36. Vještakinja Dragana Bubalo je na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. travnja 2025. iskazala, u odnosu na dopunu nalaza i mišljenja od 11. ožujka 2024., da je istu izradila temeljem dokumentacije o realnim 24 satnim razdobljima te utvrdila početak i završetak radnog vremena te vrstu aktivnost tužitelja unutar radnog vremena. Primjerice, tako za 18. travanj 2021. utvrđen je početak radnog vremena od 13:56h, a kada je započela prva vožnja tužitelja u tom danu te završetak je bio u 00:11h, a kada je završila zadnja vožnja tužitelja. U tom razdoblju utvrđeno je radno vrijeme od 10:15h, to vrijeme je uzela kao rad tužitelja u tom danu. U tom danu evidentirano je od prve do zadnje voženja aktivnost tužitelja vožnja, odmor i drugi rad, uključujući u toj dopuni od 11. ožujka 2024. tužitelju su obračunati sati rada koji obuhvaćaju ne samo vožnju i drugi rad već i odmore između prve i zadnje vožnje. Po istom principu obračunata je i razlika po osnovi prekovremenog rada i za druge udružene mjesece u toj godini. Od ukupno utvrđenog sata sa određenih sati oduzeti su sati koji su plaćeni od tuženika, a što je vidljivo iz obračuna plaća pa tako je i oduzela i vrijeme odmora koji su plaćeni u tom danu. Dakle, u konačnici je izračunata samo neplaćena razlika. Ističe da konkretno na travnju 2021. mjesečni font sati je bio 208, efektivni sati odnosno sati umanjeno za blagdan i godišnji odmor su 160 sati tužitelj je taj mjesec odradio 169,52h odnosno 09,52h prekovremeno te je prekovremeni rad odnosno potraživanja izračunala samo na utvrđeni iznos prekovremenog rada odnosnoga na ovih 09,52h. Ističe da su svi plaćeni odmori od strane tuženika uzeti u obzir i oduzeti od ukupnog potraživanja. Ističe da je posljednja dopuna nalaza i mišljenja sačinjana na način da je obračun uzet samo na vrijeme vožnje i ostali rad, tako da nije utvrđena razlika i da je vrijeme raspoloživosti 0 koju je vještakinja uzela u obzir.

37. Nakon usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja stranke nisu imale prigovora provedenom vještačenju, te ovaj sud izračune vještaka, u matematičkom smislu u cijelosti prihvaća kao stručne i obrazložene.

38. Dakle, temeljem provedenog financijskog-knjigovodstvenog vještačenja, mišljenje je ovog suda da nema pravnog temelja po kojem bi tužitelj imao pravo na isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada u iznosu od 1.245,01 eur, sa zateznim kamatama, kako je to konačno preciziranim tužbenim zahtjevom zatražio tužitelj.

39. Naime, u konkretnom slučaju, utvrđeno je da je tužitelj kao mobilni radnik tijekom utuženog perioda sam evidentirao radno vrijeme sukladno odredbi čl. 9. st. 2. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika i to na način da je, uz evidenciju vremena vožnje, evidentirao vrijeme - drugi rad, vrijeme raspoloživosti i vrijeme odmora, a iz nalaza i mišljenja vještakinje Dragane Bubalo, prema izračunu od 23. 8. 2024., za utuženo razdoblje 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022. uzimajući u obračun sate rada prema vremenu vožnje i vremenu drugog rada, a sukladno prethodno navedenoj evidenciji, proizlazi da u utuženom razdoblju nije ostvaren prekovremeni rad.

40. I iz iskaza tužitelja, dakle, ne samo iz evidencije radnog vremena putem uređaja tahograf, proizlazi da je tužitelj sam u tahograf, primjerice za aktivnosti točenja goriva, iako gorivo fizički u vozilo toči drugi radnik – punilac, unosio vrijeme aktivnosti

– drugi rad, kao i za čekanje dok se vozilo opere ili obave kakvi sitni popravci.

41. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještakinje Dragane Bubalo jasno proizlazi da je tužitelju, za utuženo razdoblje 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022., plaćeno vrijeme odmora, također prema evidenciji samog tužitelja (sukladno odredbi čl. 9. st. 2. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika) dok je vrijeme raspoloživosti prema istoj toj evidenciji 0.

42. Dakle, u konkretnom slučaju ne radi se tome da tužitelju nisu plaćeni svi sati rada (vrijeme vožnje i ostali rad kao i odmor odnosno raspoloživost), već tužitelj zaključuje da je radio prekovremeno iz razloga što je zbrojio za svaki pojedini dan vrijeme vožnje te vrijeme provedeno u ostalom radu i odmoru odnosno raspoloživosti, i da je na taj način radio više od 48 sati tjedno pa da iz tog razloga ima pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad koje je regulirano odredbom čl. 43. KU.

43. Međutim, upravo je u slučaju mobilnih radnika propisano odnosno ugovoreno radno vrijem na specifičan način odnosno na način da je, uz konkretan opis svih aktivnosti i poslova koje ulaze u radno vrijeme mobilnog radnika prema identičnim odredbama čl. 4. st. 1. toč. 6. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika i čl. 27. st. 3. KU (i koje su po ocjeni ovog suda, a prema nalazu i mišljenju vještakinje Dragane Bubalo utemeljenom na evidenciji vođenoj prema odredbama čl. čl. 9. st. 2., 4. i 5. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika, i obuhvaćeni pojmom radnog vremena), iz takvog radnog vremena isključeno vrijeme – razdoblje raspoloživosti (čl. 4. st. 1. toč. 7. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika i čl. 27. st. 4. KU), a radi se razdobljima tijekom kojih mobilni radnik ne mora ostati na svom radnom mjestu, ali mora biti na raspolaganju za sve pozive kako bi počeo ili nastavio voziti ili obavljati druge poslove, a koja ne uključuju razdoblja stanke i odmora.

44. Nadalje, u odnosu na činjenicu da je odredbama čl. 4. st. 1. toč.7. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika i čl. 27. st. 4. KU, u odnosu na razdoblja raspoloživosti, regulirano da ta razdoblja i njihovo predviđeno trajanje moraju mobilnom radniku biti poznati unaprijed, mišljenje je suda je tužitelju kao vozaču autobusa poglavito na gradskim linijama s ustaljenim voznim redom, ukoliko mu je bilo poznato vrijeme vožnje, moralo u pretežitom dijelu unaprijed biti poznato i vrijeme raspoloživosti.

45. Konačno, iz tabele 2. pisanog nalaza i mišljenja vještakinje Dragane Bubalo od 23. 8. 2024. vidljiv je prikaz redovnog mjesečnog fonda sati i sati provedenih u vožnji i drugom radu (isključivši pritom vrijeme raspoloživosti i vrijeme odmora), te je iz iste vidljivo da je tužitelju, za utuženi period od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022. obračunata i isplaćena plaća i to za svaki mjesec prema ukupnom fondu sati prema propisanom punom tjednom radnom vremenu iako je tužitelj u svakom mjesecu tijekom tog perioda, prema evidenciji tahografa i to za radno vrijeme na način kako je to propisano odredbama čl. 4. st. 1. toč. 6. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika i čl. 27. st. 3. KU, imao daleko manji fond sati, a primjerice za mjesece listopad, studeni i prosinac 2018., siječanj 2019., travanj 2020. te siječanj, veljača i ožujak 2021. tužitelj uopće nije imao evidentiranih vožnji niti ostalog rada, a obračunata mu je i isplaćena plaća za puno tjedno radno vrijeme u cijelosti.

46. Stoga, uzimajući u obzir izračun vještakinje Dragane Bubalo iz nalaza i mišljenja od 23. 8. 2024., te primjenom odredaba čl. 4. st. 1. toč.1. i. 7. Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika i čl. čl. 27. st. 1., 2. i 3. KU, nema mjesta zaključku da je tužitelj u utuženom periodu od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022. radio prekovremeno te da ostvaruje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad propisano odredbom čl. 43. KU te je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovan

47. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja ukazati kako isti nije osnovan obzirom da se na potraživanje primjenjuje petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23), koji rok se prekida podnošenjem tužbe (čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 125/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO). Utoliko što je tužba ovom sudu 14. 2. 2023., a predmet spora su iznosi razlika plaća za utuženi period od 1. 1. 2018. do 31. 12. 2022. , koji temeljem odredbe čl. 48. KU dospijevaju do petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec, istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

48. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 158. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP odnosno stoga što je tužitelj djelomično povukao tužbu, a u preostalom dijelu je u cijelosti izgubio spor dužan je tuženiku nadoknaditi parnični trošak u cijelosti koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odnosi na trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 1.9, za zastupanja na ročištima 4. 5. 2023., 7. 9. 2023., 13. 2. 2024., 21. 11. 2024., 24. 4. 2025. i 5. 3. 2026. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za zastupanje na ročištu za objavu u iznosu od 100,00 eur (Tbr. 9. st.3.), za sastav podnesaka od 27. 11. 2023., 22. 2. 2024., 27. 3. 2024. i 23. 4. 2024. u iznosu od 2200,00 eur za svaki (Tbr. 8. st.1.), za sastav podnesaka od 16. 5. 2023., 13. 2. 2024., 2. 5. 2024. i 17. 9. 2024. u iznosu od 50,00 eur za svaki (Tbr. 8. st. 4.), PDV u iznosu od 625,00 eur, te trošak vještačenja u iznosu od 200,00 eur, ukupno 3.325,00 eur.

49. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

U Sisku, 17. travnja 2026.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku