Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. Ivše Lebovića 42

Poslovni broj: Povrv-121/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, OIB: 07942269267, po sutkinji Mariji Petrina Kubica, u pravnoj stvari tužitelja TREBAM d.o.o. Glavice, Glavice 647B, OIB: 81629265923, kojeg zastupa punomoćnik Marko Balić, odvjetnik iz Sinja, protiv tuženika KONIG d.o.o. Čazma, Voćarska 22, OIB: 18878451656, kojeg zastupa punomoćnik Mateja Radočaj, odvjetnica iz Čazme, radi isplate, vps. 834,42 eura, 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-9515/2025-7 (UPP/OS-Ovrv-231/2025) od 18. kolovoza 2025., koje je donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika Ana Benko Budja iz Križevaca, Baltićeva 4, kojim je nalaženo tuženiku KONIG d.o.o. Čazma, Voćarska 22, OIB: 18878451656, isplatiti tužitelju TREBAM d.o.o. Glavice, Glavice 647B, OIB: 81629265923, iznos od 834,42 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku - na iznos od 207,81 eura od 21. lipnja 2025.,

- na iznos od 215,63 eura od 21. svibnja 2025.,

- na iznos od 203,13 eura od 21. travnja 2025.,

- na iznos od 207,85 eura od 21. ožujka 2025.

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 18878451656, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 212,50 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Tužitelj TREBAM d.o.o. Glavice, Glavice 647B, OIB: 81629265923, je dužan tuženiku KONIG d.o.o. Čazma, Voćarska 22, OIB: 18878451656, naknaditi parnični trošak u iznosu od 300,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj je protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – konto kartice, radi naplate iznosa od 834,42 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Vršitelj dužnosti javnog bilježnika Ana Benko Budja iz Križevaca po prijedlogu je donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-9515/2025 (UPP/OS-Ovrv-231/2025) od 18. kolovoza 2025., na koje je tuženik kao ovršenik uložio prigovor.

3. Tuženik je u prigovoru istaknuo da je rješenje o ovrsi nezakonito jer tužitelju ne duguje navedeni iznos.

4. Rješenjem broj Povrv-121/2025-2 od 26. studenog 2025. sud je temeljem odredbe čl.58. st.2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Podneskom od 22. prosinca 2025. tužitelj je naveo da su parnične stranke bile u poslovnoj suradnji koja se je zasnivala na činjenici da tužitelj vrši poslove posredovanja upita prema svojim klijentima, u ovom slučaju tuženiku, za poslove koji su sadržani u narudžbenici (soboslikarski radovi, fasade, suha gradnja/knauf, adaptacija kupaonice, estrih). Poslovna suradnja, a time i osnova potraživanja, proizlazi iz narudžbenice broj 183351 koju je tužitelj poslao tuženiku putem e -maila, a koju poslovnu suradnju je tuženik potvrdio digitalnim potpisom narudžbenice dana 12.02.2025.g., te slanjem elektronički potpisane narudžbenice. Kao prilog narudžbenici tuženik je zaprimio cjenik usluga iz kojih je vidljiva cijena svake vrste upita, dok su Opći uvjeti sastavni dio narudžbenice u kojima je pored ostalog navedeno (točka III.) da ponuđač (tj. tužitelj) samo posreduje upite koje je primio te kako posredovanje upita ne znači garanciju konačnog dogovora s klijentom ili trećom osobom u čije je ime upit poslan. U računima koji su poslužili kao vjerodostojna isprava za podnošenje prijedloga za ovrhu, kao i prilozima koji sadržavaju specifikaciju svakog upita i mail adresu potencijalnih kupaca, vidljivo je tko je i po kojoj osnovi podnosio upite koji se odnose na tuženika tj. iz čega proizlazi visina tužiteljeva potraživanja. Tužitelj ističe kako je iz navedenih dokaza razvidno da je tuženik od tužitelja naručio usluge posredovanja upita potencijalnih kupaca za točno navedena područja, da mu je tužitelj dostavljao upite potencijalnih kupaca te za obavljenu uslugu ispostavio predmetne račune. Nadalje tužitelj dodaje da je tuženiku prije pokretanja ovrhe uredno poslao račune na plaćanje, te dostavio opomene pred ovrhu, ali se tuženik na sve to oglušio.

Tužitelj je predložio održati na snazi platni nalog uz obvezu tuženika na naknadu troškova parničnog postupka.

6. U odnosu na navode podneska tužitelja od 22. prosinca 2025. tuženik je u podnesku od 21. siječnja 2026. u cijelosti osporio da su stranke bile u ikakvom poslovnom odnosu. Istaknuo je da se on nikada nije obratio tužitelju u vezi ikakvih usluga, a zasigurno ne usluga posredovanja upita. Naime, zakonski zastupnik tuženika je na svoj mobilni uređaj prošle godine zaprimio SMS od tužitelja u kojem je tužitelj nudio određene usluge posredovanja, a u tom SMS-u je bio sadržan i kontakt broj zaposlenika tužitelja. Štoviše, tuženiku nije niti jasno odakle tužitelju broj mobilnog uređaja zakonskog zastupnika tuženika. Zakonski zastupnik tuženika je isključivo informativno nazvao taj broj, na koji mu se javila ženska osoba imena VT. Navedena djelatnica je informacije o nuđenom proizvodu prepričala izuzetno brzo i nerazumljivo, tako da zakonski zastupnik tuženika mnogo toga nije niti shvatio, no zaključio je da se tuženik bavi poslovima posredovanja, ali pri tome ne garantira da će određena osoba angažirati upravo tuženika za obavljanje određenih poslova. Nakon što je zakonski zastupnik tuženika zaprimio takvu informaciju, isti se zahvalio te prekinuo poziv sa izričitim navodom da nije zainteresiran za usluge koje pruža tužitelj. Dakle, tuženik nije pristao niti na kakve usluge koje je tužitelj nudio, već se primarno isključivo informirao o uslugama koje se nude. Nakon par mjeseci VT je zvala zakonskog zastupnika tuženika da ga obavijesti da nije plaćen račun, a zatim je i na e -mail adresu tuženika stigao račun tužitelja sa datumom 12. ožujka 2025. Tuženiku nije bilo jasno na što se taj račun odnosi i odbio ga je platiti s navodom da ne želi plaćati nešto što nije niti naručio ili ugovorio. Svaki naredni mjesec stizali su računi no tuženik ih nije želio platiti jer stranke nisu bile ni u kakvom poslovnom odnosu iz kojeg bi proizlazilo dugovanje tuženika prema tužitelju. Tuženik je osporio navod tužitelja da poslovna suradnja stranaka proizlazi iz narudžbenice broj 183351 tim više što sam tužitelj navodi da je on slao narudžbenicu tuženiku, a ne obratno. Dakle, svrha narudžbenice je da kupac prodavatelju šalje narudžbenicu za robu ili usluge koje želi od njega naručiti, a ne obratno. Posebno je tuženik istaknuo kako je netočno da je poslovnu suradnju potvrdio “digitalnim potpisom narudžbenice” jer je nerazumljivo što to znači, tim više što navedenu narudžbenicu nikada nije primio. Tuženik ističe nadalje da tužitelj uopće nije obrazložio iz kojeg dokumenta proizlazi navodni digitalni potpis narudžbenice od 12. veljače 2025. Može samo pretpostaviti da se radi o “revizijskom slijedu potvrde autentičnosti potpisa” no osporava vjerodostojnost navedenog dokumenta, obzirom da iz istoga nigdje ne proizlazi autentičnost potpisa tuženika. Ujedno tuženik ističe kako ne razumije navod, da poslovna suradnja proizlazi iz slanja elektronički potpisane narudžbenice (tko kome šalje narudžbenicu?) i ponovno napominje da navedenu narudžbenicu nikada nije primio niti poštom, niti e -mailom, a zasigurno je nikada nije potpisao, niti ju je slao tužitelju.

Nadalje je tuženik naveo kako iz sadržaja narudžbenice uopće nije jasno što je to tuženik navodno naručio. Iz pojedinosti narudžbe proizlazi da je navodno naručio “mjesečni limit: max 300 E bez PDV” no nerazumljivo je što to predstavlja. Apsolutna je neistina da je tuženik narudžbenicom naručio od tužitelja poslove posredovanja za soboslikarske radove, fasade, suhu gradnju/knauf, adaptaciju kupaonice, estrih, kada to iz narudžbenice nigdje nije vidljivo, a ujedno sam tužitelj navodi da je tu narudžbenicu slao tuženiku upravo on. Nejasno je stoga kako je tuženik mogao naručiti ikakvu robu ili usluge ukoliko je sadržaj narudžbenice unaprijed popunjavao sam tužitelj. Osporava se da bi tuženik uz narudžbenicu zaprimio cjenik usluga i Opće uvjete. Iz predmetnih cjenika koje je tužitelj priložio uopće se ne može zaključiti kako se definira cijena usluga koje je navodno tuženik dužan platiti, dok se iz priloženih snimki zaslona sa kompjutera ne može zaključiti tko je izdao te cjenike.

Tuženik je osporio da bi mu tužitelj proslijedio ikakve podatke o klijentima te istaknuo da iz Općih uvjeta tužitelja uopće nije razvidno na koji način tužitelj kao ponuđač prosljeđuje podatke o klijentima. Vrši li to e-mailom, poštom, telefonom ili nekim drugim sredstvima. Tuženik je nadalje osporio da bi ga itko od navodnih klijenata ikada kontaktirao. U odnosu na specifikacije koje je tužitelj dostavio kao priloge računima tuženik je naveo da mu uopće nije jasno na koji način je predmetna cijena određena, a ujedno je neshvatljivo kako je primjerice na specifikaciji broj 4564/V01/1 za datume 12. veljače 2025. kod imena IT, ČT i UT, uopće izvršena određena usluga, obzirom da su svi ti upiti pristigli u vremenu od 17:02, a tuženik je navodno potpisao narudžbenicu taj isti dan, ali tek u 17:57 sati. Tuženik je izrazio sumnju da li su navodni klijenti navedeni u specifikacijama stvarni ljudi obzirom da uz njihove podatke uopće nije vidljiv OIB niti adresa stanovanja, a neki čak nemaju niti prezime. Iz Općih uvjeta koje je dostavio tužitelj jasno proizlazi da je tužitelj upravo taj koji samostalno odlučuje o tome koliko, kada i na kakav način će prosljeđivati upite dok se iz navedenih specifikacija ne može zaključiti da li se ti navodni upiti odnose isključivo na tuženika ili su općeniti do te mjere da primjerice netko može manipulirati na način da se pretvara kao stvarni klijent iako to u suštini nije, obzirom da tužitelj svoju uslugu naplaćuje po proslijeđenom upitu. Takva praksa je krajnje nepoštena.

Tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev uz nadoknadu troškova ovršnog i parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

7. Ovaj postupak je spor male vrijednosti, te je, u smislu odredbe čl.461.a st.3. u svezi čl.502. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/2011, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) pisani postupak.

8. Rješenjem od 26. studenog 2025. (toč. III izreke) tužitelj je, u smislu odredbe čl.461.a stavak 6. ZPP-a, upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka toga rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, dok je tuženik upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska iz točke III izreke rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (čl.461.a stavak 7. ZPP-a).

9. Tužitelj je uz podnesak od 22. studenog 2025. priložio pisane dokaze (dokumentaciju). Nije predložio održavanje usmene rasprave. Tuženik je u podnesku od 21. siječnja 2026. predložio provođenje dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka VT.

Sud nije odredio usmenu raspravu jer ocjenjuje da je pravično suđenje osigurano i bez održavanja usmene rasprave.

10. Sukladno odredbi čl.7. st.1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

11. Sud je izvršio uvid u pisane dokaze koje je tužitelj dostavio: konto karticu (list 11), narudžbu br. 183351 (list 51), Opće uvjete (list 52-54), snimke zaslona (list 55-60, 77-79), račun br. 4564/V01/01 od 12. ožujka 2025. sa specifikacijom (list 61 - 65), račun br. 6737/V01/01 od 20. travnja 2025. sa specifikacijom (list 66 -69), račun br. 8876/V01/01 od 20. svibnja 2025. sa specifikacijom (list 70-73) i račun br. 10941/V01/01 od 20. lipnja 2025. sa specifikacijom (list 74-76).

12. Provedene je dokaze sud ocijenio u smislu čl.8. ZPP-a.

13. Potraživanje tužitelja odnosi se na izvršenu uslugu prosljeđivanja upita.

14. Tužitelj tvrdi da osnova potraživanja proizlazi iz narudžbenice broj 183351 koju je tužitelj poslao tuženiku putem e-maila, a poslovnu suradnju tuženik je potvrdio digitalnim potpisom narudžbenice dana 12. veljače 2025

15. Odredbom čl.247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

Imajući u vidu navod tužitelja da je on narudžbenicu broj 183351 slao tuženiku putem e-maila, za zaključiti je da je tužitelj tuženiku poslao prijedlog za sklapanje ugovora.

16. Iz uvida u priloženu narudžbu (list 51) proizlazi da nije određeno navedena usluga koja se naručuje niti je navedena cijena usluge.

Prema čl.253. st.1. ZOO-a ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora sačinjen određenoj osobi koji sadrži sve bitne sastojke ugovora.

S obzirom na sadržaj priložene narudžbe broj 183351, prema ocjeni suda ta narudžba nije valjana ponuda za sklapanje ugovora.

17. Što se tiče elektroničkog potpisa koji se nalazi u gornjem desnom uglu narudžbe br. 183351 sud ne može sa sigurnošću utvrditi da je zakonski zastupnik tuženika odnosno osoba koju je on ovlastio to potpisala.

Tužitelj nije obrazložio i dostavio dokaze na koji mu je način tuženik vratio potpisanu narudžbenicu.

18. Nadalje, što se tiče dostavljanja Općih uvjeta tužitelj nije dostavio dokaz iz kojeg proizlazi da je Opće uvjete poslao tuženiku i da ih je tuženik prihvatio.

19. U odnosu na izvršenu uslugu prosljeđivanja upita tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da je usluga izvršena. Na temelju priloženih snimki zaslona sa cjenikom (list 58-60) te specifikacija koje su priložene računima ne može se utvrditi da se isto odnosi na tuženika. Nejasno je također na koji je način tužitelj izračunao cijenu usluge jer je na sva četiri računa navedena količina 1, a cijene u računima (bez PDV-a) su različite – 166,25 eura, 162,50 eura i 172,50 eura.

20. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

21. Budući da sud na temelju uvida u dokaze koje je tužitelj dostavio nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenicu da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o pružanju usluge prosljeđivanja upita, sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost svojeg potraživanja za plaćanje iznosa od 834,42 eura te je platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinut i tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a.

Tužitelj je izgubio ovaj spor te je dužan tuženiku naknaditi trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi i sastava prigovora, za svaku radnju u iznosu od 150,00 eura, sukladno Tbr.8. toč.1. u vezi sa Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14., 118/14., 107/15., 37/22, 126/22, 138/23 i 107/25).

Na dosuđene troškove tužitelj je dužan tuženiku platiti zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, sukladno odredbi čl.151. st.3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

U Bjelovaru 17. travnja 2026.

Sutkinja

Marija Petrina Kubica

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi u tri primjerka.