REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4474/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matku Novincu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Matka Novinca, odvjetnika, te punomoćnika tuženika Marka Metelko, odvjetnika, dana 17. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3209303829 od 23. svibnja 2007. koji su sklopili tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, a koja glasi:

"Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o

Tarifi naknada za usluge Kreditora."

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju JT plati iznos od 237,34 eur zajedno sa zateznom kamatom od 5. srpnja 2007. do isplate po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 18. toč. D) Ugovora o kreditu broj 3209303829 od 23. svibnja 2007. koji su sklopili tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, a koja glasi:

"Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate." i to u dijelu u kojem je određeno da može prijevremeno otplatiti kredit samo uz uvjete koje odredi Kreditor.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju JT plati iznos od 174,78 eur zajedno sa zateznom kamatom od 29. ožujka 2012. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju JT nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.079,64 eur zajedno sa zateznom kamatom od 17. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 23.5.2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 3209303829 kojim mu je isti odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 27.011,36 CHF, a koji je on u cijelosti otplatio u 29.3.2012. Navodi da mu je tuženik u čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu odredio obvezu plaćanja naknade i troškova u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora, dok je u čl. 18. toč. D) odredio da može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora odnosno prema općim uvjetima poslovanja kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate s time da je on doista ovaj kredit prijevremeno otplatio 29.3.2012. pa mu je tuženik i zaračunao i naplatio jednokratnu naknadu za prijevremenu otplatu. Tužitelj smatra da je odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva ništetna jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo niti je navedeno od čega se sastoji ova naknada i zašto je određena upravo u tom iznosu pri čemu se poziva na odredbu čl. 295. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, te navodi da je on predmetni Ugovor o kreditu sklopio kao potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru sukladno čl. 3. toč. 1. u vezi čl. 56. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03), dok je odredbom čl. 81. st. 1. i 2. toga zakona propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača s time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca uz napomenu da je odredbom čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita tužitelj također ističe da je i ta ugovorna odredba ništetna upravo zato što se radi o tipiziranom ugovoru kojeg je sastavio tuženik te o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik je ostavio sebi na dispoziciju određivanje visine ove naknade. Osim toga, tužitelj ističe da je ova ugovorna odredba protivna prisilnim propisima sukladno čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl. 1024. st. 4. i čl. 6. toga zakona jer se ne radi o šteti koju bi tuženik eventualno trpio zbog prijevremene otplate kredita, već o uračunavanju kamata protivno čl. 1024. st. 4. Zakona o obveznim odnosima. Stoga predlaže navedene ugovorne odredbe utvrditi ništetnima te potražuje isplatu iznosa koji su mu naplaćeni temeljem tih ništetnih odredbi i to iznosa od 237,34 eur koji mu je naplaćen temeljem odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu na koji potražuje zatezne kamate od 5.7.2007. do isplate, te iznosa od 174,78 eur koji mu je naplaćen temeljem odredbe čl. 18. toč. D) predmetnog Ugovora o kreditu na koji potražuje zatezne kamate od 29.3.2012. do isplate. Također potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik je prije upuštanja u raspravljanje prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora navodeći da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva odnosno zahtjeva za činidbu. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja da bi navedene ugovorne odredbe bile nepoštene odnosno ništetne, dok visinu tužbenog zahtjeva ne osporava pri čemu ističe da tužitelj

nije dokazao da je potrošač niti da se je sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Smatra da je ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva pa nije dopušteno ocjenjivati je li ista nepoštena s time da je tuženik tužitelja u cijelosti informirao o njegovoj potencijalnoj obvezi na plaćanje ove naknade pa je tužitelj mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja takve odredbe, a upoznao ga je i stavio mu na raspolaganje i Odluku o Tarifi naknada za usluge Kreditora. Osim toga napominje da navedena ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama te ističe prigovor zastare jer je ova naknada tužitelju naplaćena 2007. Vezano uz ugovornu odredbu kojom je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema važećoj Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja Kreditor odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora, tuženik smatra da je i ta odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva te da ista ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama imajući u vidu odnos naplaćene naknade i prijevremeno vraćenog iznosa kredita, nepostojanje nikakvog zakonskog ograničenja ugovaranja predmetne naknade u vrijeme zasnivanja kreditnog odnosa te sve obavijesti i informacije koje je tužitelj imao za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i prijevremene otplate kredita. I za ovo potraživanje tužitelja tuženik ističe prigovor zastare jer je tužitelju ova naknada naplaćena 2012. Konačno, tuženik u svakom slučaju osporava zatraženi tijek zateznih kamata smatrajući da bi tužitelj eventualno imao pravo na iste tek od podnošenja tužbe jer on nije nesavjesni stjecatelj. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 10- 25) te u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 68), a proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 186 i 187).

4. Tužbeni zahtjevi su osnovani u cijelosti.

5. Vezano uz prigovor tuženika da je tužitelj vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.370,00 eur naznačio očito suviše visoko imajući u vidu da kondemnatornim zahtjevima potražuje samo ukupan iznos od 412,12 eur, sud je temeljem odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) na pripremnom ročištu održanom dana 19.1.2026. rješenjem (stranica 182) kao vrijednost predmeta spora odredio upravo iznos od 1.370,00 eur imajući u vidu da je tužitelj pored ovih kondemnatornih tužbenih zahtjeva postavio i deklaratorne tužbene zahtjeve za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi za koje vrijednost predmeta spora u ukupnom iznosu od 957,88 eur nije naznačena suviše visoko, posebno imajući u vidu da tužitelj na glavnicu od 237,34 eur potražuje i zatezne kamate od 5.7.2007., dakle, za razdoblje više od 18 godina, dok na glavnicu od 174,78 eur potražuje zatezne kamate od 29.3.2012., dakle, za razdoblje više od 12 godina.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 3209303829 od 23.5.2007 (stranica 11-14, u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu) i to na iznos od 27.011,36 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate kredita, a da je u čl. 2. toga Ugovora o kreditu određeno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora kao i da je u čl. 18.D) predmetnog Ugovora o kreditu određeno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora, odnosno općim uvjetima poslovanja Kreditora važećim u trenutku prijevremene otplate. Također je nesporno da je tužitelju naplaćena naknada temeljem odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu kao i naknada temeljem odredbe čl. 18.D) toga Ugovora o kreditu prilikom prijevremene otplate kredita.

7. Sporno je jesu li navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača, a slijedom toga i ništetne, a sporno je i je li nastupila zastara za isplatu utuženih iznosa s obzirom na to da je tuženik istakao prigovor zastare. Nadalje, sporno je ima li tužitelj status potrošača odnosno je li se sredstvima odobrenog kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe.

8. Tužitelj u svom iskazu (stranica 186 i 187) navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopio jer su mu bila potrebna sredstva za kupnju vozila za osobne potrebe pri čemu tvrdi da nije bio vlasnik niti obrta niti trgovačkog društva pa kako je tada već bio klijent tužene banke, to se je upravo tamo i informirao o uvjetima kreditiranja. Međutim, navodi da o pojedinim ugovornim odredbama nije mogao pregovarati jer ga je dočekao već pripremljen ugovor s time da je ovaj ugovor pročitao letimično prije potpisivanje te je vidio da je ugovorena njegova obveza plaćanja naknade i troškova u skladu s Odlukom tuženika, ali kada je pitao zašto to mora platiti, rečeno mu je da to jednostavno mora platiti da bi mu se ovaj kredit odobrio pri čemu mu nije pojašnjeno na što se ta naknada i troškovi odnose, dok mu o naknadi u slučaju prijevremene otplate kredita nije ništa pojašnjeno tako da na tu odredbu u vrijeme sklapanja ovoga ugovora nije niti obraćao pažnju. U svakom slučaju navodi da su mu ove obje naknade naplaćene.

9. Ovakav iskaz tužitelja iz kojeg jasno proizlazi da o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovarao s tuženikom, već mu je od strane zaposlenika tuženika samo rečeno da je tzv. ulaznu naknadu jednostavno dužan platiti jer je to uvjet za odobravanje ovoga kredita s time da mu nije ništa detaljnije pojašnjeno niti o toj naknadi niti o naknadi u slučaju prijevremene otplate kredita pa tako niti na što se iste odnose, sud je prihvatio kao istinit jer je isti iznesen uvjerljivo i logično, a što pak znači da su navedene ugovorne odredbe sastavni dio predmetnog tipskog ugovora pa stoga nije niti bilo moguće tužitelja na njegov eventualni zahtjev osloboditi plaćanja ovih naknada ili ih eventualno umanjiti.

10. Nadalje, uvidom u predmetni Ugovor o kreditu (stranica 11-14) također je utvrđeno da niti u istome nije navedeno od čega se sastoje navedene naknade i koliko iste iznose pa kako je odredbama čl. 81. st. 1. i 2. te čl. 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, uz napomenu da je odredbom čl. 84. ZZP-a propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni samo ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, dok je uvidom u sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu utvrđeno da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koje odredbe su nerazumljive i nedorečene, to je sud, slijedom svega navedenoga, sporne odredbe iz čl. 2. i čl. 18.D) predmetnog Ugovora o kreditu utvrdio ništetnima pa je odlučeno kao pod točkom I. i III. izreke, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 237,34 eur, koliko mu je naplaćeno temeljem odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu, a pod točkom IV. izreke mu je naloženo da mu vrati iznos od 174,78 eur, koliko mu je naplaćeno temeljem čl. 18.D) predmetnog Ugovora o kreditu tj. da mu vrati ono što je od njega primio na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) na koje iznose tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana kada ih je tuženik stekao pa mu stoga priznato pravo na zatezne kamate na iznos od 237,34 eur od 5.7.2007. do isplate, a na iznos od 174,78 eur od 29.3.2012. do isplate i to temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, imajući pri tome u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj.

11. Naime, tuženik je već u odgovoru na tužbu naveo da visina ovih tužbenih zahtjeva nije sporna pri čemu nije osporio niti datume plaćanja ovih naknada.

12. Sud je odbio tuženikov prigovor zastare imajući u vidu da prema zauzetom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-2 od 30.1.2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa kako je ništetnost navedenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u konkretnom slučaju utvrđena tek ovom presudom, to opći zastarni rok od pet godina, koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 225. ZOO-a, nije još niti počeo teći.

13. Isto tako, sud nije prihvatio niti navod tuženika da bi tužitelj trebao posebno dokazivati svojstvo potrošača smatrajući da je na tužitelju teret dokaza o tome u smislu odredbe čl. 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/22). Naime, tužitelj u svom iskazu navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopio radi kupnje vozila koje mu je bilo potrebno za osobne potrebe jer nije bio vlasnik niti obrta niti trgovačkog društva, dok iz predmetnog Ugovora o kreditu (stranica 11-14) jasno proizlazi da ga je on u svojstvu korisnika kredita sklopio kao fizička osoba pa iz navedenoga nikako ne proizlazi da bi tužitelj ovaj odobreni kredit koristio za neke druge tj. nepotrošačke svrhe, a ako tuženik ima saznanja da tužitelj isti nije koristio isključivo za potrošačke svrhe, tada je teret dokaza na njemu, a ne na tužitelju jer isti ne može dokazivati negativne činjenice.

14. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podneska od 8.10.2025. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 19.1.2026. i 6.3.2026. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 800,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 200,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi plaćenih 26,55 eur, a trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 53,09 eur pa to onda sveukupno iznosi 1.079,64 eur koliko je tuženiku pod točkom V. izreke i naloženo da mu nadoknadi na ime parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od 17.4.2026. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate i to temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

15. Tužitelju su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do isplate po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 17. travnja 2026.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćnicima tuženika