Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-198/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, protiv tuženice UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-154/2025-11 od 15. siječnja 2026., dana 17. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-154/2025-11 od 15. siječnja 2026. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu preko 78,13 eura do 250,00 eura (za iznos od 171,87 eura), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Uvažava se žalba tuženice, preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-154/2025-11 od 15. siječnja 2026. u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu preko 62,50 eura do 78,13 eura (za iznos od 15,63 eura), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i rješava:

Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 15,63 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 17. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja tuženici pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.), u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženice za nadoknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana nadoknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 62,50 eura na račun punomoćnice tužene odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Tuženica pobija žalbom rješenje suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan njezin zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu preko 62,50 eura do 250,00 eura (za iznos od 187,50 eura), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., - dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja isto u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tuženice u tome dijelu prihvati, te zahtijeva troškove žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. ZPP, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5. Međutim, djelomično su osnovani preostali žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23. – dalje: Tarifa), kada joj nije priznao i dosudio troškove sastava podneska od 8. siječnja 2026., jer se radi o podnesku kojim je tuženica specificirala troškove postupka koji joj pripadaju nakon povlačenja tužbe u skladu s odredbom članka 158. stavka 1. ZPP.

6. Naime, tuženica ima pravo na nadoknadu troškova sastava podneska od 8. siječnja 2026., a kojim je ona, nakon što je sud prvog stupnja donio rješenje poslovni broj Pr- 154/2025 od 22. prosinca 2025. kojim se utvrđuje da je tužba povučena, podnijela zahtjev za nadoknadu troškova parničnog postupka u smislu odredbe članka 164. stavka 8. ZPP, i to u iznosu od 12,50 eura, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 3,13 eura, što zbrojeno iznosi 15,63 eura, sve u skladu s odredbama iz Tbr. 8. t. 4. i Tbr. 46., u svezi člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. stavkom 1. ZPP.

7. No, tuženica u smislu odredbe iz članka 155. stavka 1. ZPP nema pravo na nadoknadu troškova sastava podneska od 13. siječnja 2025., budući da taj trošak, imajući u vidu sadržaj konkretnog podneska, nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Nadalje, tuženica smislu odredbe iz članka 155. stavka 1. ZPP nema pravo na nadoknadu troškova sastava podneska od 24. ožujka 2025. budući da se navedeni podnesak niti ne nalazi u spisu predmeta.

8. Prema tome, tužiteljici od ukupno pobijanog iznosa od 187,50 eura pripada još i daljnji iznos od 15,63 eura, koji joj je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo i dosuditi, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 17. travnja 2026., kada je ova drugostupanjska odluka donesena pa do isplate, a koje tuženici u skladu s odredbom iz članka 151. stavka 3. ZPP također pripadaju, dok joj to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 109,37 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

9. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP, u svezi člankom 368. stavkom 1. i 2. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke, a primjenom odredbe iz članka 380. točke 3. ZPP, u svezi člankom 373. točke 3. ZPP kao pod točkom II. izreke ove odluke.

10. U pogledu zahtjeva tuženice za nadoknadu troškova žalbe, a koji se odnosi na troškove sastava žalbe u iznosu od 78,13 eura, valja reći da, uzimajući u obzir da je sa žalbom uspjela u iznosu od 15,63 eura u odnosu na ukupno pobijani iznos od 187,50 eura, dakle u omjeru od 8,3%, što predstavlja samo neznatan uspjeh, tuženica nema pravo na nadoknadu troškova nastalih povodom žalbe, slijedom čega je primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP odlučeno kao pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 17. travnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj