REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREB

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1529/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13 A, OIB: 75665455333, zastupanog po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rašica & partneri u Zagrebu, temeljem generalne punomoći Su-1660/17, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Franke Vugec, odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika ŠĆ, odvjetničkog vježbenika, 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku UNIQA d.d., Planinska ulica 13A, Zagreb, OIB: 75665455333, platiti tužitelju ZĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.010,31 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje:

- na iznos od 2.300,00 eura teku od 6. srpnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos od 420,00 eura teku od 17. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos od bruto 290,31 eura teku od 15. svibnja 2022.god. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom bruto iznosu,

kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.739,85, sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 17. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

a sve u roku 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu daljnjeg iznosa naknade štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 780,00 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos te u dijelu kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 420,00 eura za period od 6. srpnja 2024. do 17. travnja 2026.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu 290,31 eura.

r i j e š i o  j e

IV. Odbija se prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti ovoga suda.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 6. travnja 2022. na mjestu rada Kerestinec, stradao kao zaposlenik TD-a Autotrans d.d. Do nezgode je došlo za vrijeme redovnog rada na povremenom/pokretnom radnom mjestu/putovanju, gdje je tužitelj zadobio ozljedu noge, stopala. Uz navedeno, tužitelj je bio privremeno nesposoban za rad radi čega je trpio štetu u obliku izgubljene zarade. Naime, tužitelj je u periodu od 3 mjeseca prije predmetnog štetnog događaja ostvario bruto plaću u prosječnom iznosu od 1.209,69 EUR (1.214,93 EUR + 1.206,47 EUR + 1.207,67 EUR / 3), dok je bruto plaća za travanj 2022. iznosila 919,38 EUR, a što čini razliku od 290,31 EUR, koju razliku oštećenik i potražuje. Tužitelj tužbom potražuje sljedeću naknadu štete: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, iznos od 3.500,00 EUR te za izgubljenu zaradu za travanj 2022., iznos od 290,31 EUR, što ukupno iznosi 3.790,31 EUR. Navodi da se u mirnom postupku 5. srpnja 2024. odštetnim zahtjevom obratio osiguraniku tuženika. Tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 6. srpnja 2024. pa do isplate, a na ime naknade izgubljene zarade potražuje zakonske zatezne kamate od 15. dana idućeg mjeseca, pa do isplate. Tužitelj potražuje i naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamama tekućim od presuđenja pa do isplate.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 1. listopada 2025. tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 3.290,31 eura, i to s osnove naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu iznos od 3.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. srpnja 2024. pa do isplate, a s osnove naknade štete zbog izgubljene zarade za mjesec travanj 2022. iznos od 290,31 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2022. pa sve do isplate. Tužitelj potražuje i naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda te prigovor oslobođenja od odgovornosti u skladu s odredbom čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu. Osporava osnov i visina tužbenog zahtjeva, odgovornost tuženikovog osiguranika za eventualnu štetu koju trpi tužitelj, zatraženi tijek kamata te zahtjev za naknadu troškova odštetnog zahtjeva. Navodi da iako je tužitelj tužbu podnio radi naknade štete, u predmetnoj pravnoj stvari riječ je o zahtjevu za isplatu na temelju ugovora o osiguranju odgovornosti poslodavca prema radnicima. Tuženik osporava da bi za ozljede koje je zadobio tužitelji bio odgovoran njegov osiguranik, odnosno ističe da je u konkretnom slučaju do ozljeđivanja došlo uslijed krajnje nepažnje na strani tužitelja u obavljaju radnih zadataka. Naime, tužitelj je od strane poslodavca, tuženikovog osiguranika, osposobljen za rad na siguran način za predmetno radno mjesto te je upoznat s uputama za siguran rad za poslove na koje je raspoređen. Iz prijave o ozljedi na radu (toč. 34.) proizlazi da je do ozljede došlo na način „Na pauzi između dva polaska na liniji prilikom izlaska iz vozila, vozač uganuo nogu.“. S obzirom na činjenicu da ulazak i izlazak iz vozila ne predstavlja neuobičajenu radnju u obavljanju radnih zadataka, odnosno, opisana radnja predstavlja svakodnevno i osnovno postupanje od strane tužitelja pa je potpuno nejasno kako i zašto bi tužitelj odgovarao za ozljedu uslijed istog. Tuženikov osiguranik, u tom smislu, nije mogao utjecati na ponašanje tužitelja, odnosno nije mogao poduzeti ništa više od toga da je tužitelja osposobio za rad na siguran način. Nadalje ističe da je u prijavi o ozljedi na radu kao šifra bolesti navedena je šifra 891 (viša sila) pa stoga sve i da do štete nije došlo uslijed krajnje nepažnje na strani tužitelja, do štete je došlo uslijed nepredvidivog uzroka koji se nije mogao spriječiti, izbjeći niti otkloniti, te se isti ne može pripisati odgovornosti osiguranika kao poslodavca. Tuženik osporava i potraživanje na ime izgubljene zarade zbog manje isplaćene plaće za vrijeme nesposobnosti za rad. Navodi da tužitelj nije ovlašten potraživati od tuženika naknadu izgubljene zarade na ime manje isplaćene plaće iz razloga što ovaj oblik štete nije u osigurateljnom pokriću. Također, ističe se da su doprinosi, porezi i prirezi koji se plaćaju po osnovi rada prihodi su državnog proračuna, stoga se isti ne mogu smatrati izgubljenom zaradom tužitelja, odnosno uračunati u istu. Tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva te slijedom toga i možebitnih kamata od datuma naznačenog u tužbi. U pogledu naznačenog tijeka kamata tuženik ističe da kamate na potraživanje eventualne imovinske štete (tuđe pomoći i njege) mogu teći tek od presuđenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u svu dokumentaciju koju su stranke priložile u spis, saslušan je tužitelj kao stranka u postupku, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku izv.prof.dr.sc. SĆ, dr.med.

4. Podneskom od 7. studenog 2025. tužitelj je naveo da odustaje od prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja radi utvrđivanja visine izgubljene zarade, već predlaže da sud samostalno utvrdi visinu obzirom da se radi o jednom mjesecu izgubljene zarade.

5. Na ročištu držanom 10. ožujka 2026. na kojem je glavna rasprava zaključena stranke su izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te je sud donio rješenje da se daljnji dokazi neće provoditi.

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika od tuženika kao osiguravatelja njegovog poslodavca, Autotransa d.d., za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, kao i za izgubljenu zaradu, sve po osnovi ozljeđivanja na radnom mjestu 6. travnja 2022. kada je tužitelj za vrijeme redovnog rada na povremenom/pokretnom radnom mjestu/putovanju zadobio ozljedu stopala.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod poslodavca Autotrans d.d., čiji je osiguravatelj tuženik i nije sporan nastanak štetnog događaja. Među strankama je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja obzirom na istaknuti prigovor isključive krivnje tužitelja za štetni događaj, odnosno da je šteta nastala isključivo zbog više sile, kao razloga za oslobođenje tuženika od odgovornosti te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

9. Pritom je tuženik, kako je već navedeno, iznosio i prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda.

9.1. Neosnovan je prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti ovog suda, budući da je temeljem odredbe čl. 14. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018), propisano da sudbenu vlast u RH obavljaju redovni i specijalizirani sudovi te Vrhovni sud Republike Hrvatske, a čl. 17. je propisano da se nadležnost sudova određuje ovim Zakonom i drugim zakonima. Tako je čl. 18. Zakona o sudovima i člankom 34. ZPP-a propisana nadležnost općinskih sudova, odnosno propisani su sporovi u kojima sude općinski sudovi iz čega je razvidno da je Općinski radni sud redovni sud. Čl. 2. toč. 15. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“ broj: 67/2018) propisano je da će Općinski radni sud u Zagrebu postupat u radnim sporovima, a što je ovdje slučaj gdje tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika kao osiguravatelja njegovog poslodavca. Stoga, u konkretnom slučaju nesporno se radi o parnici za naknadu štete nastale na radu ili u vezi rada, za što je nadležan ovaj sud te je tužitelj radnik koji se ozlijedio na radu, pri čemu nije od značaja što tuženik nije poslodavac, već njegov osiguravatelj tj. ne postoji propis koji bi u takvim slučajevima određivao stvarnu nadležnost drugog suda, tim više što se, neovisno o sudu koji provodi postupak, primjenjuju identični propisi. Stoga sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu sukladno članku 34. ZPP-a zbog čega je sud odbio prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti ovog suda. Ovdje valja navesti da je takav stav zauzet i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Gr1 404/2021-2 od 7. ožujka 2022.

10. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke te je izvršen uvid u priležeću dokumentaciju.

11. Iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da je da se ozljeda dogodila 6. travnja 2022. u Kerestincu, da je došlo do lakše ozljede, uganuće i nategnuće noge, uključujući koljeno, da se ozljeda odgodila na povremenom / pokretnom mjestu rada / putovanje, za vrijeme redovnog radnog vremena. Navedeno je da je vozač izlaskom iz vozila autobusa uganuo nogu, na pauzi između dva polaska na liniji, da su korištena osobna zaštitna sredstva te da je radnik osposobljen za rad na siguran način. Iz Prijave proizlazi da je nadležno tijelo priznalo tužitelju nastalu ozljedu kao ozljedu na radu.

12. Iz Zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način broj: R- 623/21 od 1. srpnja 2021. proizlazi da je tužitelj, zaposlen na radnom mjestu vozača autobusa, osposobljen za rad na siguran način na poslovima i zadacima na koje je raspoređen.

13. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je od ljeta 2021. do srpnja 2022. bio zaposlen kod Autotrans d.d., na radnom mjestu vozača, a prije navedenog razdoblja je također radio kao vozač u Samoborčeku. Navodi da je 6. travnja 2022. prilikom silaska iz autobusa uganuo gležanj desne noge. Toga dana vozio je liniju 101 Kerestinec-Sveta Nedjelja, a dolaskom do stajališta Kerestinec koja je inače zadnja i početna stanica odlučio je izići iz autobusa i otići do WC jer je imao pauzu, hodao je od mjesta vozača do izlaza iz autobusa normalnim tempom, nije se žurio, otvorio je druga vrata, na izlazu su postojale tri stepenice, a silaskom sa zadnje treće stepenice, kada je desnu nogu oslonio na tlo došlo je do uganuća gležnja. Osjetio je veliku bol, gležanj je odmah jako nateknuo, poplavio, vratio se nazad u autobus te je sjeo na prvo slobodno mjesto. Nazvao je šefa koji ga je uputio da odmah ode na hitnu, a prije toga je morao osigurati svoju zamjenu. Predmetne zgode koristio je radnu odjeću i obuću koju mu je osigurao poslodavac. Nakon što je osigurao zamjenu nazvao je oca koji je došao po njega te ga odveo na Kliniku za traumu u Draškovićevu. U klinici je podvrgnut RTG snimanju, nakon čega mu je preporučeno strogo mirovanje, noga je trebala stajati na povišenom uz učestalo stavljanje obloga. Nekih dva mjeseca je trajalo dok otok noge nije spao, a kroz cijelo to vrijeme otežano se kretao uz pomoć štaka. Imao je potrebu za tuđom pomoći i njegom koju mu je pružala supruga, ista mu je stavljala obloge na nogu, pomagala je kod osobne higijene. Po nastanku ozljede morao je koristiti lijekove protiv bolova. Poslodavac ga osposobio za rad na siguran način. I danas osjeća posljedice predmetne nezgode jer mu je gležanj desne noge ostao ukočen, ograničen u pokretu a također isti otiče kod promjene vremena. Naveo je da je hodajući prema izlazu iz autobusa gledao upravo u smjeru kretanja pazeći kuda hoda. Međutim stanica na kojoj je parkirao autobusu se nalazi na kosini, neravno je tlo, površina nije asfaltirana, površina je bila mokra i skliska od rose ili tome slično. Autobus kojeg je toga dana vozio, vozio je i prije u više navrata. Pri izlasku iz autobusa nije nosio ništa u rukama, nije pričao na mobitel niti tipkao na isti.

14. Iz iskaza tužitelja, kojem je sud povjerovao u cijelosti, jer je iskazivao objektivno, jasno, logično, isti je sukladan dokumentaciji koja prileži spisu, posebno Prijavi o ozljedi na radu, a njegov iskaz niti jednim drugim dokazom nije doveden u pitanje, proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja redovite radne operacije radnika koji radi na radnom mjestu vozača, prilikom izlaska iz vozila, prilikom koje radne operacije je tužitelj postupao na do tada uobičajeni način. Iz iskaza tužitelja proizlazi da u njegovom postupanju nije utvrđeno da je tužitelj ičim pridonio nastanku štetnog događaja, već da je površina na koju je tužitelj oslonio svoju desnu nogu prilikom silaska iz autobusa bila neravna, neasfaltirana i skliska. Također iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj obavljao poslove svog radnog mjesta uobičajenom metodom i da je uključio svu dužnu pažnju prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka te iako je tužitelj koristio radnu obuću koju mu je osigurao poslodavac ista nije spriječila da dođe do ozljede koju je pretrpio tužitelj. Na iskaz tužitelja tuženik nije imao primjedbe te ga sud ga prihvaća kao istinitog.

15. Prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 25. st. 2. istog zakona poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Iz spisa ne proizlazi da bi postojao i jedan razlog za oslobođenje od odgovornosti poslodavca za štetu koja je proizašla tužitelju iz ovog štetnog događaja. Slijedom navedenog za svu štetu odgovoran je poslodavac, odnosno u ovom slučaju osiguratelj poslodavca.

16. Također, tuženik tijekom postupka nije ničim dokazao navodni doprinos tužitelja samom štetnom događaju odnosno tuženik ničim nije dokazao da je tužitelj nastupao nesmotreno ili da nije upotrijebio dužnu pažnju prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta. Tome valja nadodati da objektivna odgovornost za štetu u sebi sadrži i određeni stupanj rizika za odgovornu osobu, poslodavca, kojemu zakonodavac nalaže da (u granicama objektivno mogućeg) predvidi, otkloni ili izbjegne sve moguće okolnosti koje mogu dovesti do njegove potencijalne odgovornosti po načelu uzročnosti, a koje odgovornosti se može osloboditi samo ako dokaže da do štete nije došlo zbog njegovog propusta u organizaciji ili tehnologiji posla odnosno da je tužitelj isključivo kriv za štetu (čl. 1067. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO)) ili da je šteta nastala od uzroka koji leži izvan stvari čije djelovanje nije mogao predvidjeti ni izbjeći niti otkloniti (čl. 1067. st.3. ZOO-a). Zbog iznesene koncepcije objektivne odgovornosti za naknadu štete, ovaj sud ne prihvaća pojednostavljeno tuženikovo pojašnjenje da je tuženik poduzeo sve mjere zaštite na radu, a što dokazuje potvrdom da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način. Naime, to što je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način nije garancija da prilikom silaska iz autobusa neće stati na neravnu i sklisku površinu zbog čega bi se tužitelj mogao proklizati i ozlijediti se, a što se u konkretnom slučaju i dogodilo. Stoga, sve okolnosti konkretne zgode ne predstavljaju neki apstraktni događaj koji se nije mogao predvidjeti i čije posljedice se nisu mogle izbjeći, a koji bi oslobađao poslodavca od objektivne odgovornosti, već životna i svakodnevna situacija koja se lako mogla predvidjeti.

17. Na temelju odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014 , 127/2017 , 98/2019 , 151/2022 , 64/2023 , dalje ZR), poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom po općim propisima obveznog prava. Stoga, obzirom na utvrđenu dinamiku nastanka štetnog događaja, proizlazi da je za cjelokupnu štetu koja je proizašla iz ovog štetnog događaja odgovoran tuženik kao osiguravatelj tužiteljevog poslodavac, pri čemu, kako je već navedeno, ne postoje okolnosti koje bi isključile, odnosno umanjile odgovornost tuženika. Naime, ocjenjujući pitanje odgovornosti za štetu, ovaj sud utvrđuje postojanje cjelovite odgovornosti tuženika jer nastanak štete nije skrivio tužitelj i ne postoje niti drugi razlozi koji bi u smislu odredbi čl. 1067. ZOO-a tuženika oslobodili od odgovornosti pa u konkretnom slučaju tuženik kao osiguravatelj tužiteljevog poslodavca odgovara tužitelju za štetu prouzročenu povredom na radu.

18. Na taj način je utvrđena odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju te se u smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala i visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku izv.prof.dr.sc. Miljenku Franiću, dr.med.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka Miljenka Franića od 16. rujna 2025. proizlazi da je vještak utvrdio da je u štetnom događaju tužitelj zadobio opisanu ozljedu. Po ozljeđivanju tužitelja u štetnom događaju provedeno je adekvatno liječenje po ortopedu te fizijatru. Provedena je fizikalna terapija. Vještak drži da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju. Mišljenja je da se zdravstveno stanje stabiliziralo 15. lipnja 2022. nakon provedene fizikalne terapije uzevši u obzir karakter zadobivene ozljede, tijek liječenja odnosno priloženu medicinsku dokumentaciju. Trajne posljedice navedene ozljeda desnog gležnja nisu zaostale. Takozvani primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 15 dana. Bol jakog intenziteta imao je 2 dana, srednje jakog intenziteta trajanja 15 dana, a manjeg intenziteta trajanja još 25 dana. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana liječenja (koristio 2 štake). U periodu od 20 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno. Pomoć je bila potrebna u održavanju osobne higijene, kućnim poslovima, odlasku liječniku.

20. Tužitelj se podneskom od 1. listopada 2025. očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka navodeći da nema nikakve primjedbe na isti te je sukladno zaprimljenom nalazu i mišljenju uredio svoj tužbeni zahtjev na način da na ime naknade štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu potražuje ukupan iznos od 3.000,00 eura, dok u odnosu na potraživanje s osnova izgubljene zarade i dalje potražuje iznos od 290,31 eura.

21. Tuženik se nije posebno očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka, dok se podneskom od 16. listopada 2025. očitovao na podnesak tužitelja od 1. listopada 2025., navodeći da tužitelj istim djelomično povlači tužbeni zahtjev kojim potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, a kojem povlačenju se tuženik protivi.

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenivši isti stručnim, logičnim, detaljnim i u skladu s pravilima struke te sukladan s materijalnim dokazima u spisu te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, pri čemu je vještak detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. Osim toga, niti stranke nisu imale prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.

23. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

23.1. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

24. Obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, pri čemu je sud uzeo u obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i trajanje straha. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj podvrgnut RTG snimanju, da je neko vrijeme morao mirovati, da je koristio pomagala pri hodu u vidu podlaktične štake, da je trpio bolove zbog kojih je koristio medikamente, da je provodio fizikalnu terapiju, kao i da se radilo o štetnom događaju koji je izazvao strah jačeg intenziteta, odnosno također i sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja kao posljedice tjelesne ozljede, a što je sud sve uzeo u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade. Stoga, obzirom na opseg štetnih posljedica tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.300,00 eura.

24.1. Naime, kako je tužitelj uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio intenzivne fizičke bolove te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.300,00 eura.

24.2. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.000,00 eura.

25. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelju za potrebe tuđe pomoći i njege također pripada pravična novčana naknada. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 60 sati. Obzirom da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužitelj prema podacima u spisu živi u [adresa], sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 7,00 eura po satu, koju cijenu je zatražio i tužitelj u svom uređenom tužbenom zahtjevu, a koju cijenu sata tuđe pomoći i njege tuženik nije osporio te je iznos od 7,00 eura po satu pružene tuđe pomoći i njege primjeren iznos u situaciji kada istu pružaju ukućani. Stoga je sud utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 420,00 eura.

26. Međutim, kako je tužitelj podneskom od 1. listopada 2025. povukao dio tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, a kojim je potraživao na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime tuđe pomoći i njege ukupan iznos od 3.500,00 eura te isti smanjio na iznos od 3.000,00 eura, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud primjenjujući članak 193. stavak 2. ZPP-a prema kojem se tužba može povući samo uz pristanak tuženika, odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi kojim je tužitelj potraživao na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime tuđe pomoći i njege isplatu ukupnog iznosa od 3.500,00 eura, a ne kasnije preciziranom tužbenom zahtjevu kojim je uredio tužbeni zahtjev u dijelu potraživanja naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime tuđe pomoći i njege, nakon provedenog medicinskog vještačenja. Naime, sukladno pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek), potreban pristanak tuženika.

27. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. ZR, sud je tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos od 2.300,00 eura te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 420,00 eura, što ukupno iznosi 2.720,00 eura. Stoga je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojeg je postavio u tužbi na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime tuđe pomoći i njege, a o kojem je sud odlučivao u ovom postupku i to u iznosu od 780,00 eura i pripadajućim zateznim kamatama u tom dijelu.

28. Zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 6. srpnja 2024., obzirom da je uvidom u spis utvrđeno da je 5. srpnja 2024. tužitelj podnio svom poslodavcu odštetni zahtjev U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći njege, prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a sud visinu naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, što znači da tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege počevši od presuđenja pa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose.

29. S obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u utuženom štetnom događaju, tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju tužitelj trpi uslijed isplate umanjene naknade za bolovanje. Naime, da nije bilo štetnog događaja, tužitelj bi u utuženom razdoblju radio i primao bi punu plaću, pa ne bi trpio štetu. Obveza tuženika da tužitelju isplati razliku između isplaćene naknade za bolovanje i naknade plaće temelji se na odredbi članka 111. st.1. ZR-a i čl. 1095. st.1. ZOO-a, kojim je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. S obzirom da je nesporno da je tužiteljevo bolovanje posljedica ozljede na radu, šteta koju tužitelj trpi uslijed isplate umanjene naknade za bolovanje, predstavlja štetu u vezi s radom, u smislu članka 111. ZR-a.

30. Iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad proizlazi da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad u razdoblju od 7. travnja 2022. do 31. svibnja 2022. zbog predmetnog štetnog događaja.

31. Iz mjesečnih obračuna plaća proizlazi da je tužitelju obračunata bruto plaća za siječanj 2022. u iznosu od 1.214,93 eura (9.153,88 kn), za veljaču 2022. u iznosu od 1.206,47 eura (9.090,17 kn), za ožujak 2022. u iznosu od 1.207,67 eura (9.099,20 kn) te za travanj 2022. u iznosu od 919,38 eura (6.927,08 kn). Stoga je tužitelj u periodu od tri mjeseca prije predmetnog štetnog događaja ostvario bruto plaću u prosječnom iznosu od 1.209,69 eura, dok je bruto plaća za travanj 2022. iznosila 919,38 eura, a što čini razliku od 290,31 eura, koji iznos tužitelj i potražuje na ime izgubljene zarade te koji iznos tuženik nije posebno osporio.

32. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi naknadu štete zbog izgubljene zarade u zatraženom iznosu od 290,31 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

33. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na ime izgubljene zarade na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO, koja teče od 15. svibnja 2022. u odnosu na potraživanje za mjesec travanj 2022., s obzirom se radi o razlici naknade plaće koja se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZR, a stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Međutim, istog je valjalo odbiti s dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznos koji je u konkretnom slučaju dosuđen, te koji se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospio na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16. travnja 2015., Gž R-376/15 od 2. lipnja 2015., Gž R- 440/15 od 24. veljače 2015., Gž R-508/14 od 14. travnja 2015.).

34. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

35. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u pogledu visine u omjeru od 79,42 %, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 20,58%.

35.1. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 79,42% = 179,42% / 2 = 89,71%, a za tuženika: 0% + 20,58% = 20,58% / 2 = 10,29%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 79,42% uspjeha na strani tužitelja. Ujedno, sud je u odnosu na vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelju odredio trošak za svaku poduzetu radnju, budući je u odnosu na taj zahtjev utvrđen i omjer uspjeha u sporu.

36. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

37. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 20. prosinca 2024. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 25. ožujka 2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav podneska od 4. travnja 2025. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištu održanom 16. rujna 2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 1. listopada 2025. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav podneska od 7. studenog 2025. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 10. ožujka 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 700 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1.400,00 eura, odnosno iznos od 1.111,88 eura za omjer uspjeha od 79,42%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% te troškove vještačenja u iznosu do 350,00 eura, što ukupno iznosi 1.739,85 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

37.1. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

38. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 17. ožujka 2025. kojim se očituje na podnesak tuženika jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 25. ožujka 2025., kojim obavještava o uplati predujma za vještačenje, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Tužitelju je za sastav podneska od 7. studenog 2025. priznat trošak po Tbr. 8/4 OT budući da navedeni podnesak ne predstavlja obrazloženi podnesak već isti spada u kategoriju „ostali podnesci“. Tužitelju nadalje nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude budući da isti za tužitelja nije ni nastao te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

39. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

40. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 17. travnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika