Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

Stalna služba u Valpovu

Valpovo, K. P. Krešimira IV br. 3.

Poslovni broj: Povrv-239/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, na prijedlog više sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, a po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod Osijek d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju, OIB:43654507669, Osijek, Poljski put 1, (ranije: Miholjački vodovod d.o.o., OIB: 30605443172, iz Donjeg Miholjca, Pavla Radića 99), zastupanog po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici u Valpovu, protiv tuženika RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Morisi Mikić, odvjetnici u Donjem Miholjcu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, uz javnu objavu presude 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova poslovni broj: Ovrv-416/2021 od 16. lipnja 2021., te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti kao neosnovan.

Il. Nalaže se tužitelju Vodovod Osijek d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju, OIB:43654507669, Osijek, Poljski put 1, isplatiti tuženiku CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.687,50 EUR (slovima: tisućušestoosamdesetsedameuraipedesetcenti), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude, odnosno od 17. travnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

III. Odbija se tuženik RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], za naknadu parničnog troška u iznosu od 875,00 EUR (osamstosedamdesetpeteuranulacenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – financijske kartice od 25. svibnja 2021., a potražuje i naknadu troškova ovršnog i javnobilježničkog postupka u iznosu od 1.537,50 HRK / 204,06 EUR. Javni bilježnik Ružica Gagro iz Valpova dana 16. lipnja 2021. donijela je pod poslovnim brojem: Ovrv-416/2021 rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

2. Tuženik je pravodobno podnio prigovor, kojim pobija navedeno rješenje u cijelosti, ističući prvenstveno prigovor promašene pasivne legitimacije, a podredno i prigovor da isprava koju je tužitelj kao ovrhovoditelj priložio uz prijedlog – financijska kartica, nije vjerodostojna isprava te kao takva nije podobna za ovrhu, s obzirom da iz te kartice nije vidljiv ni predmet, a niti vrsta, opseg i vrijeme kada novčana obveza treba biti ispunjena, odnosno da financijska kartica kao takva nije sukladna odredbi čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona, jer ne predstavlja vjerodostojnu ispravu. Nadalje, ističe kako je rješenje o ovrsi donijeto temeljem nepotpunog i zbunjujućeg prijedloga za ovrhu koji nije razumljiv, te iz kojega jasno ne proizlazi tko je zapravo ovršenik, budući da su u prijedlogu za ovrhu kao ovršenici navedeni BF te RFS.

2.1. Naime, u zaglavlju prijedloga za ovrhu kao ovršenik je naznačen RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dok su u izreci rješenja naznačeni drugi ovršenici, a to su BF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i RFS, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa]. RF nije obuhvaćen predmetnim rješenjem o ovrsi, niti je njemu naložena bilo kakva radnja, stoga je prijedlog za ovrhu s rješenjem o ovrsi pogrešno dostavljen CF, umjesto da je dostavljen ovršenicima koji su u izreci rješenja naznačeni kao dužnici.

3. Stoga je, povodom prigovora ovršenika, temeljem rješenja ovoga suda poslovni broj: Povrv-459/2021-3 od 29. srpnja 2021., stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, s tim da se postupak ima nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga

4. U podnesku od 16. kolovoza 2021. tužitelj prije svega prihvaća opasku tuženika u prigovoru uloženom protiv rješenja o ovrsi poslovni broj: Ovrv-416/21 od 16. lipnja 2021. te ispravlja očitu omašku kod pisanja imena tuženika/ovršenika, navodeći ispravak tekst. Nadalje navodi, a s obzirom da se radi o očiglednoj pogrešci u pisanju koja je ispravljena, da je nesporno da se predmetna tražbina odnosi na tuženika, te da prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika nije osnovan. Navodi kako prigovori koji se odnose na sadržaj financijske kartice dostavljene uz prijedlog za ovrhu također nisu osnovani. To stoga što je kartica sastavljena u skladu sa međunarodnim knjigovodstvenim standardima (MRS), te su u toj ispravi jasno i razumljivo naznačeni vjerovnik, dužnik i stanje međusobnog prometa, kao i tražbina tužitelja prema dužniku po računu br. 16711/001/1.

5. Tuženik se podneskom od 10. rujna 2021. izjasnio kako nije točno da bi se radilo o "očitoj omašci u pisanju", kako to navodi tužitelj. Smatra kako je tužitelj postavio pogrešan tužbeni zahtjev, a promjena kojega bi značila subjektivnu preinaku tužbe kojoj se tuženik protivi. Nadalje, tuženik se u navedenom podnesku poziva na Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP), odnosno na odredbu čl. 342. navedenog Zakona, da će pogreške u imenima i brojevima i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude sa izvornikom ispraviti sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća u svako doba.

6. Očitujući se na podnesak tuženika od 10. rujna 2021., tužitelj u podnesku od 8. listopada 2021. navode tuženika smatra pravno neutemeljenim. Pozivanje na odredbu čl. 342. ZPP, na odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-60/17 i na odluku VSRH broj Revr-1100/16 je potpuno promašeno iz razloga što je u postupcima iz kojih navedene odluke potječu jedna od strana u postupku tražila ispravak sudske odluke, a u konkretnom slučaju sudske odluke nema, a rješenje javnog bilježnika više ne egzistira jer je rješenjem prvostupanjskog suda Povrv-459/21 – 3 od stavljeno izvan snage u cijelosti. Ispravak pogreške u pisanju, a u konkretnom slučaju se upravo o tome radi, nije preinaka tužbe jer je tako propisano odredbom čl. 191. st. 3. ZPP. Tuženikova tvrdnja da je tužitelj imao mogućnost nerazumljiv podnesak ispraviti samo do donošenja ukinutog rješenja o ovrsi jednostavno ne stoji jer tužitelj pogrešku u pisanju može ispraviti u svako vrijeme ili po pozivu suda u roku iz čl. 109 st. 2. ZPP-a. Slijedom navedenoga predlaže se otkloniti kao neosnovane tuženikove prigovore i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

7. Tuženik u podnesku od 2. studenoga 2021. naglašava kako se radi o pitanju pravne naravi. Prema zaključku 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 02. lipnja 2017., tužitelj tijekom postupka u kojemu se odlučuje protiv prigovora protiv platnog naloga ne može intervenirati u svoj zahtjev u odnosu na koji je donesen platni nalog, osim povlačenja tužbe u cijelosti ili djelomično. U postupku povodom prigovora protiv platnog naloga sud odlučuje o opstojnosti platnog naloga u sadržaju u kojemu je isti izdan u mandatnom postupku – odnosno u konkretnom slučaju u ovršnom postupku. Imajući u vidu da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u ovom postupku pred javnim bilježnikom izdan u odnosu na ovršenike FF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i RFS, OIB: [osobni identifikacijski broj], a da je tužitelj kao ovršenika označio RF, to je potrebno platni nalog u cijelosti ukinuti, jer je donesen u odnosu na pogrešne fizičke osobe, budući da i sam tužitelj (odnosno punomoćnica tužitelja) nakon izdavanja platnog naloga navodi da je omaškom označen pogrešni ovršenik. Dakle, ne radi se tu o "očitoj omašci u pisanju" kako to navodi tužitelj, nego je riječ o posve osnovanom istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije koji navodi tuženik.

8. Na zakazanom pripremnom ročištu od 14. veljače 2022. koje je održano u nazočnosti pun. stranaka, tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz ocjenu da su tuženikovi prigovori neosnovani te da je pozivanje na odluku Vrhovnog suda RH br. Revr-1100/2016 od 3. svibnja 2017. promašeno, jer da se ne radi ni o sličnoj činjeničnoj pravnoj stvari, pa stoga tužitelj smatra da ima pravo na ispravak ovršnog prijedloga, odnosno tužbe, upućujući na odluku Ustavnog suda br. U-I- 2881/14 kojom je nekadašnja odredba čl. 39. st.3. Ovršnog zakona proglašena neustavnom. Tom je odredbom bilo predviđeno da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu ako njegov sadržaj nije u skladu sa zakonom, bez pozivanja ovrhovoditelja na ispravak, dok je u konkretnom slučaju očiglednu pogrešku u pisanju tužitelj ispravio podneskom od 16. kolovoza 2021., a ukoliko sud smatra da to nije moguće, to bi po stavu tužitelja predstavljalo ograničenje tužitelju prava na pristup sudu, odnosno takva bi odluka bila pretjerano formalistička. Osim toga, tužitelj smatra da bi prvostupanjski sud bio eventualno obvezan uvažiti pravno shvaćanje Vrhovnog suda, a ne njegov zaključak.

9. Na istom ročištu tuženik je ostao kod odgovora na tužbu i svih navoda iz podnesaka koje je dostavio sudu, protiveći se u cijelosti svim navodima tužitelja, ocjenjujući da je citiranim odlukama Vrhovnog suda te presudama općinskih i županijskih sudova, kao i zaključkom Vrhovnog suda dovoljno dokazao da je opće prihvaćen stav kojim se ne dopušta preinaka tužbe, u smislu da se umjesto prvotno označene osobe tuženika označi druga osoba. Ovakav je stav dovoljno jasno i precizno zauzeo Vrhovni sud RH, a po stajalištu tužitelja, njegovi stavovi obvezuju sudove prilikom donošenja odluka. Nadalje, tuženik dodaje da ovdje nije riječ o ispravci očite omaške jer se ne radi o ispravci slova ili bilo kojeg drugog podatka koji se odnosi na pogrešku u pisanju, već je tužitelj potpuno pogrešno označio dvije druge fizičke osobe kao tuženike (ovršenike), tako da je javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi protiv tih, drugih, osoba kao ovršenika, dok sada tužitelj označava posve drugu osobu kao tuženika, odnosno ranije ovršenika. Stoga, tuženik ističe da se protivi ovakvoj preinaci tužbe i tužbenog zahtjeva, nalazeći da sud u ovom postupku može donijeti jedino odluku kojom u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, uz naknadu troškova postupka tuženiku, koju je naknadu tuženik zatražio podnesenim troškovnikom (str. 73 spisa) na iznos od 4.210,00 HRK / 558,76 EUR.

10. Presudom ovoga suda poslovni broj Povrv-459/2021-10 od 16. ožujka 2022. ukinut je u cijelosti plati nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova, poslovni broj: Ovrv-416/2021 od 16. lipnja 2021. te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

11. Županijski sud u Dubrovniku pod poslovnim brojem: Gž-397/2022-2 od 29. lipnja 2021. rješenjem je uvažio žalbu tužitelja te ovosudnu presudu pod poslovnim brojem: Povrv-459/2021-10 od 16. ožujka 2022. ukinuo i vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. Dana 6. listopada 2023. održano je pripremno ročište na kojem pun. tužitelja ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, s tim što usklađuje tužbeni zahtjev s promjenom valute, tako što tužitelj sada traži isplatu 1.942,78 EUR koji iznos predstavlja protuvrijednost iznosa od 14.637,89 HRK. Nadalje, usklađuje tužbeni zahtjev i s promjenom kamatne stope tako što tužitelj traži kamatu kao u prijedlogu do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. kamatu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena. Prigovor tuženika ocjenjuje neosnovanim te predlaže sudu održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi uz uvažavanje ispravka, očite omaške u pisanju, kako je i predloženo i ispravili u podnesku od 16. kolovoza 2021. Na istom ročištu pun. tuženika ostao je kod odgovora na tužbu i svih navoda tijekom postupka te se protivi preinaci tužbe od strane tužitelja. Predlaže sudu donijeti rješenje kojim ne dopušta ovakvu preinaku tužbe, a sve sukladno nedvojbeno izraženim stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tužitelj više nema mogućnost umjesto prvotno naznačenih tuženika naznačiti drugu osobu kao tuženika, jer je sud vezan sadržajem platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi.

13. U podnesku od 30. kolovoza 2024. tuženik navodi da je odredbom čl. 334. st. 1. ZPP-a propisano da je sud (kao i javni bilježnik) vezan za svoju presudu čim je objavljena, a ako presuda nije objavljena, čim je otpravljena. Takvu odluku nije moguće mijenjati u dijelu koji se odnosi na osobu tuženika (ovršenika), odnosno na izreku presude (u ovom slučaju rješenja o ovrsi, odnosno platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi). Odredbom čl. 39. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu: OZ) propisano je da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati, između ostalog, ime i prezime, odnosno naziv stranaka, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj. U izreci rješenja o ovrsi, sukladno prijedlogu za ovrhu kojeg je ovrhovoditelj podnio dana 28. svibnja 2021., navedeno je: „Nalaže se ovršenicima FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], i RFS, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] ...”. Nakon što je uočio da su u izreci rješenja o ovrsi naznačene druge osobe, ovrhovoditelj je podneskom od 16. kolovoza 2021. godine predložio sudu ispravak tužbe (odnosno ovršnog prijedloga), a što zapravo predstavlja preinaku tužbe. Tuženik je izjavio da ne daje svoj pristanak da bude označen kao tuženik u tužbenom zahtjevu, odnosno protivi se preinaci na način da bude označen kao tužena osoba. Nakon što je javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tužitelj / ovrhovoditelj više nije imao mogućnost tražiti ispravak jer se u konkretnom slučaju ne radi o očitoj pogrešci u pisanju imena i brojeva, već se radi o potpuno drugim imenima i prezimenima fizičkih osoba.

14. U daljnjim podnescima tužitelja od 14. listopada 2024., kao i tuženika od 24. listopada 2024., ponavljaju se već izrečeni navodi, odnosno tužitelj u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, dok se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

15. Ovosudnim rješenjem poslovni broj: Povrv-179/2022-13 od 21. ožujka 2025. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, budući da je društvo Miholjački vodovod d.o.o. kao tužitelj u ovoj pravnoj stvari prestalo postojati provedbom upisa pripajanja društva, društvu Vodovod Osijek d.o.o. i kao takvo je brisano iz Sudskog registra.

16. Rješenjem poslovni broj: Povrv-179/2022-16 od 26. rujna 2025. nastavljen je postupak prekinut ovosudnim rješenjem kojim je pozvan pravni sljednik tužitelja Vodovod Osijek d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju, Osijek, da preuzme postupak umjesto tužitelja Miholjački vodovod d.o.o.

17. Podneskom od 16. veljače 2026. tuženik ponovo navodi da platni nalog nije izdan protiv tuženika te da u odnosu na njega ne postoji predmet spora. Slijedom navedenog, predlaže da sud donese presudu kojom se u cijelosti ukida plati nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova poslovni broj: Ovrv-416/2021 od 16. lipnja 2021., te naloži tužitelju naknaditi troškove postupka tuženiku.

18. Sukladno drugostupanjskoj odluci Županijskog suda sud u Dubrovniku poslovni broj: Gž-397/2022-2 od 29. lipnja 2021., ovaj sud je dana 3. ožujka 2026. održao pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak te ujedno, sukladno odredbi čl. 292. a ZPP-a i načelu ekonomičnosti postupka, na istom ročištu održao i zaključio glavnu raspravu. Na navedenom je ročištu pun. tužitelja ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti i svih navoda danih tijekom postupka, dok je pun. tuženika ostao kod odgovora na tužbu kao i svih navoda danih tijekom postupka.

19. Kako bi utvrdio sporne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: račun br. 16711/001/1 na str. 21, dopis tužitelja upućen tužitelju na str. 22, kao i daljnji dopis na str. 23, Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga… na str. 24-46, odgovor na žalbu na str. 47-48, dopis tužitelja upućen tuženiku na str. 49-50, kao i daljnji dopis na str. 51-52, dopis tuženika od 15. ožujka 2021. na str. 53-55, podnesak tužitelja – očitovanje na prigovor od 13. kolovoza 2021. na str. 56-57, podnesak tuženika od 10. rujna 2021. na str. 58-60, vrši se uvid u odluku Vrhovnog suda RH br. Revr-1100/16-3 od 3. svibnja 2017. na str. 61-63, podnesak ovrhovoditelja od 8. kolovoza 2021. na str. 64, podnesak tuženika od 2. studenog 2021. na str. 65-66 s prilogom – zaključcima sa sastanka Vrhovnog suda RH s predsjednicima građanskih i općinskih sudova br. Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. na str. 67-68 spisa, presuda ovog suda poslovni broj: Povrv-459/2021-10 od 16. ožujka 2022., žalba tužitelja na str. 81-87, presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-397/2022-2 od 29. lipnja 2022., podnesak tuženika od 30. kolovoza 2024. na str. 109-109, zatim podnesak tužitelja od 14. listopada 2024. na str. 120-121 spisa, podnesak tužitelja od 24. listopada 2024. na str. 122-123 spisa, pripremni podnesak tužitelja od 31. prosinca 2024. na str. 124, s prilogom – Izvadcima iz Sudskog registra na str. 125-139 spisa, podnesak tuženika od 21. siječnja 2025. na str. 140 spisa, ovosudno rješenje poslovni broj: Povrv-179/2022-13 od 21. ožujka 2025., podnesak tuženika od 31. ožujka 2025. na str. 152, ovosudno rješenje poslovni broj: Povrv-179/2022-16 od 26. rujna 2025. te podnesak tuženika od 16. veljače 2026. na str.157-159 spisa.

20. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa 1.942,78 EUR na ime isporučene robe i usluge tuženiku.

21. Među strankama je sporno je li tuženik u obvezi isplatiti tužitelju utuženo potraživanje, budući da tuženik nije naveden kao ovršenik (dužnik) u izreci rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je dana 16. lipnja 2021. izdala javna bilježnica Ružica Gagro iz Valpova pod poslovnim brojem: Ovrv-416/2021, već su kao ovršenici navedeni BF i RFS, pa slijedom navedenoga tuženik nije stranka u ovom postupku.

22. Osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika.

23. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

24. Naime, sud smatra da tužitelj kao ovrhovoditelj, nakon što je podnio ovršni prijedlog u kojem je prijedlogu izreke rješenja o ovrsi naveo druge osobe (FF i RFS), a ne tuženika, kao ovršenika RF, te nakon što je javni bilježnik po tom prijedlogu izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nije više imao mogućnosti tražiti ispravak, odnosno mijenjati ime i prezime ovršenika, jer se ne radi ni o kakvom ispravku očite omaške u pisanju, kako to tvrdi tužitelj, a koju bi omašku tužitelj mogao ispraviti, kako to navodi tužitelj, u podnesku od 16. kolovoza 2021.

24.1. Po stavu ovoga suda, ne radi se o pogrešci u pisanju koju bi tužitelj mogao ispraviti pozivajući se na odredbu čl. 109. st. 1. i 2. ZPP-a. Naime, nakon što je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi po ovršnom prijedlogu u kojemu su u izreci rješenja o ovrsi navedene druge osobe kao ovršenici (BF i RFS), tužitelj kao ovrhovoditelj više nije imao mogućnost nikakvog ispravka, jer se, kako je već naprijed navedeno, ne radi o očitoj pogrešci u pisanju imena i brojki za koju se može tražiti ispravak, već se radi o potpuno drugim imenima i prezimenima fizičkih osoba za koje takva mogućnost odredbama važećih propisa nije predviđena.

24.2. Odredbom čl. 192. ZPP-a propisano je da tužitelj može sve do zaključenja prethodnog postupka svoju tužbu preinačiti tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu (st.1.), ali je za preinaku tužbe prema st. 1. navedenog članka potreban pristanak osobe koja treba stupiti u parnicu umjesto tuženika, a ako se tuženik već upustio o raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (st.2.). Dakle, navedenom odredbom propisano je da je za subjektivnu preinaku tužbe potreban pristanak tuženika. Tuženik RF ne daje svoj pristanak da bude označen kao tuženik u tužbenom zahtjevu, odnosno protivi se preinaci na način da se njega označi kao tuženu osobu. Ovakvom preinakom radilo bi se o subjektivnoj preinaci tužbe, jer je riječ o izmijenjenom identitetu stranke.

24.3. Odredbom čl. 39. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje u tekstu: OZ) propisano je da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati, između ostalog, ime i prezime, odnosno naziv stranaka, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj. U izreci rješenja o ovrsi, sukladno prijedlogu za ovrhu kojeg je ovrhovoditelj podnio dana 28. svibnja 2021., navedeno je: „Nalaže se ovršenicima FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], i RFS, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] ...”. Dakle, tuženik RF nije označen kao ovršenik (dužnik).

25. Prihvaćeni zaključak na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima Građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. je bio posljedica različite sudske prakse o pitanju preinake tužbe nakon podnošenja prigovora protiv platnog naloga. O ovom je pravnom pitanju Vrhovni sud RH zauzeo pravno shvaćanje 6. lipnja 2022. (broj: Su-IV-33/2022-11) po kojemu u postupku nastalom povodom prigovora protiv platnog naloga tužitelj može preinačiti tužbu samo tako da na temelju iste činjenične i pravne osnove poveća tužbeni zahtjev ili istakne drugi zahtjev uz već postojeći, iznad iznosa određenog platnim nalogom, kao što je to navedeno u drugostupanjskoj odluci Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 397/2022-2 od 29. lipnja 2022. Dakle, u konkretnom predmetu to nije slučaj, te je stoga prigovor promašene pasivne legitimacije na koji se u brojnim podnescima poziva tuženik u cijelosti osnovan.

26. Slijedom navedenoga, tužbeni zahtjev nije osnovan, radi čega je sud u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova poslovni broj: Ovrv-416/2021 od 16. lipnja 2021., sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a i odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

27. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu, dužan je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak. Sud je tuženiku u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), priznao i dosudio na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku ukupan trošak u iznosu od 1.687,50 EUR. Naime, tuženiku je priznat trošak sastava prigovora od 1. srpnja 2021. protiv rješenja o ovrsi (Tbr. 13. t. 1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR.

27.1. Nadalje, u predmetu poslovni broj: Povrv-459/2021 tuženiku je priznat i dosuđen trošak sastava podneska od 10. rujna 2021. (Tbr. 8. t. 1. Tarife), u iznosu od 200,00 EUR, sastav podneska od 2. studenoga 2021. (Tbr. 8. t. 1. Tarife), u iznosu od 200,00 EUR, zastupanje tuženika na ročištu 14. veljače 2022. (Tbr. 9. t.1 Tarife), u iznosu od 200,00 EUR. Također je tuženiku u predmetu poslovni broj: Povrv-179/2022 priznat i dosuđen trošak zastupanja na ročištu 6. listopada 2023. (Tbr. 9. t.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 30. kolovoza 2024., 21. siječnja 2025. i 31. ožujka 2025. (Tbr. 8. t. 4. Tarife), svaki u iznosu od po 50,00 EUR. Nadalje, tuženiku je u predmetu poslovni broj: Povrv-239/2025 priznat i dosuđen trošak zastupanja na ročištu 3. ožujka 2026. (Tbr. 9. t.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR. Na navedene iznose tuženiku je priznat i trošak PDV-a od 25% u iznosu od 337,50 EUR.

27.2. Sud nije priznao tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku trošak sastava podneska od 24. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t.1. Tarife), a koji se odnosi na predmet poslovni broj: Povrv-179/2022, kao i trošak sastava podneska od 16. veljače 2026., u predmetu poslovni broj Povrv-239/2025 u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t.1. Tarife), budući da pun. tuženika u istome ponavlja izrečene navode iz svih prijašnjih podnesaka te citira drugostupanjsku odluku Županijskog suda u Dubrovniku. Nadalje, sud je djelomično dosudio trošak sastava podneska tuženika od 30. kolovoza 2024. i 21. siječnja 2025. u predmetu poslovni broj: Povrv-179/2022 u iznosu od 25%, odnosno 50,00 EUR, temeljem Tbr. 8. t. 4. Tarife, budući da se radi o ostalim podnescima za što punomoćniku tuženika pripada 25% nagrade iz Tbr. 7., t. 1., 4., 7 i 8.Tarife, ali ne više od 25 bodova.

28. Sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate od dana donošenje odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, odnosno od 17. travnja 2026. pa do isplate.

29. Slijedom svega obrazloženoga, odlučeno je kao pod točkom II. i III. presude.

Valpovo, 17. travnja 2026.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude, rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika