REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1007/2023-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Panić Šušteršić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Građanski nogometni klub "Dinamo", Zagreb, Maksimirska cesta 128, OIB: 93376857458, kojeg zastupa punomoćnik Damir Delišimunović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Delišimunović & Kovač u Zagrebu, radi utvrđenja otkaza i vraćanja na rad, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice Ivane Panić Šušteršić, odvjetnice i punomoćnika tuženika Damira Delišimunovića, odvjetnika, 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz) od dana 1. lipnja 2023. godine tuženika Građanski nogometni klub Dinamo, OIB: 93376857458, Maksimirska cesta 128, Zagreb, kojom se tužiteljici redovno otkazuje Ugovor o radu od 1. rujna 2012. godine, nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice ŽJ kod tuženika Građanski nogometni klub Dinamo, nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku Građanski nogometni klub Dinamo, da tužiteljicu ŽJ, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe vrati na rad na radno mjesto ugovoreno Ugovorom o radu od 1. rujna 2012. godine, Aneksom ugovora o radu od 1. lipnja 2015., Aneksom I ugovora o radu od 1. srpnja 2016. te Aneksom II ugovora o radu od 1. ožujka 2017., sklopljenima između tužiteljice ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika Građanski nogometni klub Dinamo, OIB: 93376857458, Maksimirska cesta 128, Zagreb odnosno u slučaju nemogućnosti postupanja tuženika na navedeni način jer je navedeno mjesto popunjeno ili ukinuto, nalaže se tuženiku Građanski nogometni klub Dinamo, OIB: 93376857458, Maksimirska cesta 128, Zagreb, vratiti na rad tužiteljicu ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe na radno mjesto koje po plaći, stručnoj spremi, radnim sposobnostima i radnom iskustvu tužiteljice, odgovara radnom mjestu na kojemu je ista radila kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1. rujna 2012., Aneksa ugovora o radu od 1. lipnja 2015., Aneksa I ugovora o radu od 1. srpnja 2016. te Aneksa II ugovora o radu od 1. ožujka 2017. godine prije donošenja pobijane odluke o otkazu.

III. Nalaže se tuženiku, tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iste od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove od 1.375,00 € u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev za naknadom troška u dijelu iznad dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom 1. rujna 2012. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto asistenta u marketingu, te je tijekom rada napredovala do radnog mjesta direktorice nabave. Tuženik joj je 1. lipnja 2023. otkazao ugovor o radu redovitim poslovno uvjetovanim otkazom, pozivajući se na reorganizaciju poslovanja i spajanje više manjih sektora u veće organizacijske cjeline radi racionalizacije poslovanja. Tužiteljica smatra da osporeni otkaz nije dopušten. Ističe da tuženik nije konkretizirao razloge reorganizacije niti dokazao stvarnu i opravdanu potrebu za ukidanjem njezina radnog mjesta, već je naveo tek općenite i paušalne razloge. Navodi da potreba za poslovima koje je obavljala nije prestala, nego su isti poslovi samo obuhvaćeni novim radnim mjestom direktora operativnog poslovanja u okviru novoformiranog sektora operativnog poslovanja. Tužiteljica dalje tvrdi da je, s obzirom na to da je tijekom rada obavljala i poslove u marketingu i poslove u nabavi, bila kvalificirana za rad u novoformiranom sektoru, a po njezinu stavu i za rukovodeće radno mjesto direktora operativnog poslovanja. Smatra da je tuženik bio dužan usporediti je s drugim radnicima koji su obavljali iste ili srodne poslove, odnosno s radnicima sektora koji su spojeni, te pri odluci o otkazu primijeniti zakonske kriterije i kriterije odabira. Osim toga, tužiteljica navodi da joj tuženik nije ponudio druge poslove niti joj je omogućio obrazovanje, osposobljavanje ili usavršavanje za rad prema novoj organizaciji. Ističe i da je prije spornog otkaza protiv tuženika pokrenula drugi postupak radi zaštite dostojanstva i naknade štete, pa smatra da je i ta okolnost relevantna za ocjenu zakonitosti otkaza. Tužiteljica je protiv odluke o otkazu podnijela zahtjev za zaštitu prava, koji je odbijen, a tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 16. listopada 2025. predlaže utvrditi otkaz nedopuštenim i naložiti tuženiku da je vrati na rad na isto ili odgovarajuće radno mjesto, uz naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je 23. svibnja 2023. donio novi Pravilnik o unutarnjem ustroju, organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta, kojim je provedena reorganizacija poslovanja na razini više sektora, a ne samo sektora u kojem je radila tužiteljica. U okviru te reorganizacije ukinuti su pojedini sektori i radna mjesta, među ostalim i sektor nabave, u kojem je tužiteljica radila kao direktorica nabave, a poslovi su preraspodijeljeni unutar novoformiranog sektora operativnog poslovanja. Tuženik ističe da je poslovno uvjetovani otkaz tužiteljici posljedica ukidanja njezina radnog mjesta uslijed reorganizacije, te da je autonomno pravo poslodavca organizirati poslovanje na način koji smatra svrhovitim, uključujući ukidanje radnih mjesta i preraspodjelu poslova na druga radna mjesta ili druge organizacijske jedinice. Smatra da okolnost što se dio poslova koje je tužiteljica ranije obavljala i dalje obavlja kod poslodavca ne znači da nije prestala potreba za njezinim radom na ukinutom radnom mjestu. Tuženik osporava i navode tužiteljice o obvezi usporedbe s drugim radnicima. Navodi da je ukinuto upravo radno mjesto direktorice nabave, pa nije bilo usporedive skupine radnika na istom položaju s kojima bi tužiteljicu trebalo uspoređivati. Nadalje, tuženik smatra neosnovanim tvrdnje tužiteljice da je otkaz povezan s ranije pokrenutim postupkom radi zaštite dostojanstva. Ističe da je reorganizacija provedena šire, na razini više organizacijskih jedinica, te da osporeni otkaz predstavlja isključivo posljedicu nove organizacije rada i ukidanja radnog mjesta tužiteljice. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška.

3. Tijekom postupka tužiteljica je ustrajala kod tvrdnje da u pobijanoj odluci o otkazu nisu navedeni konkretni i stvarni organizacijski razlozi zbog kojih je bilo nužno ukinuti upravo njezino radno mjesto, niti je obrazloženo zašto ona nije mogla nastaviti rad kod tuženika na drugim poslovima ili u okviru nove organizacije rada. Smatra da sama činjenica donošenja novog pravilnika o sistematizaciji ne dokazuje postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz. Tužiteljica posebno ističe da se poslovi koje je ranije obavljala i dalje obavljaju kod tuženika, samo u okviru drugog radnog mjesta i nove organizacijske jedinice, zbog čega po njezinu stavu nije došlo do stvarnog prestanka potrebe za njezinim radom. Navodi i da je, ako je već formirano novo rukovodeće radno mjesto koje objedinjuje poslove marketinga i nabave, tuženik bio dužan ocijeniti njezinu stručnost i usporediti je s drugim radnicima koji su dolazili u obzir za rad u novoj organizaciji. Također tvrdi da tuženik nije dokazao da nije postojalo nijedno drugo odgovarajuće radno mjesto na koje bi je mogao rasporediti niti da joj je omogućio osposobljavanje ili usavršavanje za rad prema novoj organizaciji. Po njezinu stavu, sve to upućuje na zaključak da odluka o otkazu nije donesena na temelju stvarnih i konkretnih poslovnih razloga, nego paušalno i bez provedbe odgovarajuće procedure.

4. Tuženik je tijekom postupka ostao kod navoda da je razlog otkaza jasno određen i da se sastoji u ukidanju radnog mjesta tužiteljice uslijed provedene reorganizacije poslovanja. Ističe da zakon ne propisuje obvezu prethodne posebne analize poslovanja u formi na kakvu se poziva tužiteljica, niti je poslodavac dužan obrazlagati poslovne odluke u opsegu koji traži tužiteljica, već je dovoljno da dokaže postojanje organizacijskog razloga zbog kojeg je ukinuto radno mjesto. Tuženik dalje naglašava da sud nije ovlašten ocjenjivati poslovnu opravdanost same reorganizacije niti ulaziti u to je li poslodavac mogao drukčije urediti poslovanje, nego samo ispitati je li radno mjesto tužiteljice doista ukinuto i je li zbog toga prestala potreba za njezinim radom na tom radnom mjestu. Ustraje i kod navoda da u konkretnom slučaju nije postojala obveza usporedbe s drugim radnicima jer nije postojala usporediva skupina radnika na istom radnom mjestu.

5. Sud je proveo dokaz uvidom u dostavljenu dokumentaciju te saslušanjem svjedoka ČJ, KJ, BJ, HJ i tužiteljice kao stranke. Budući da su stranke na zaključenju glavne rasprave izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, smatra se da je tuženik odustao od preostalih predloženih dokaza. Sud nalazi da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke.

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. lipnja 2023. nedopuštena, te da temeljem iste radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na rad.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, da je u trenutku otkazivanja radila na radnom mjestu direktorice nabave, da je tuženik 23. svibnja 2023. donio novi Pravilnik o unutarnjem ustroju, organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta, te da je dana 1. lipnja 2023. tužiteljici otkazao ugovor o radu redovitim poslovno uvjetovanim otkazom. Nadalje nije sporno da je u okviru provedene reorganizacije ukinut sektor nabave kao samostalna organizacijska jedinica te da su poslovi tog sektora obuhvaćeni novoformiranim sektorom operativnog poslovanja. Nije sporno ni da je tuženik odbio zahtjev tužiteljice za zaštitu prava odlukom od 26. lipnja 2023., da je tužba podnesena u zakonskom roku dana 13. srpnja 2023., kao ni da kod tuženika nije formirano radničko vijeće niti djeluje sindikat.

9. Među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju postojao opravdani organizacijski razlog za poslovno uvjetovani otkaz, odnosno je li zbog provedene reorganizacije doista prestala potreba za radom tužiteljice. Sporno je i je li tuženik bio dužan tužiteljicu uspoređivati s drugim radnicima, odnosno je li postojala usporediva skupina radnika, kao i je li bio dužan ponuditi joj druge odgovarajuće poslove ili omogućiti osposobljavanje i usavršavanje za rad u okviru nove organizacije. Nadalje je sporno je li pobijana odluka o otkazu dostatno konkretno i jasno obrazložena te je li donesena u skladu sa zakonskim pretpostavkama za dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza.

10. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu od 1. lipnja 2023. sud je utvrdio da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga, odnosno uslijed provedene reorganizacije poslovanja tuženika. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je tuženik donošenjem novog Pravilnika o unutarnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta od 23. svibnja 2023. proveo reorganizaciju kojom su, radi racionalizacije poslovanja i povećanja učinkovitosti, spojeni pojedini sektori. Konkretno, utvrđeno je da ne postoji potreba za postojanjem više samostalnih sektora koji obavljaju manji opseg poslova, pa su Sektor marketinga i prodaje te Sektor nabave spojeni u novi Sektor operativnog poslovanja, kojim upravlja direktor operativnog poslovanja i koji obuhvaća poslove kupnje i prodaje, marketinga i strateškog planiranja. U tom okviru ukinut je samostalni Sektor nabave u kojem je tužiteljica radila na radnom mjestu direktorice nabave, a poslovi tog sektora obuhvaćeni su novoformiranim Sektorom operativnog poslovanja. Posljedično je ukinuto i radno mjesto direktorice nabave, čime je, prema navodima tuženika, prestala potreba za radom tužiteljice. U odluci je nadalje navedeno da tužiteljicu nije bilo moguće rasporediti na druge poslove niti je postojala mogućnost njezina dodatnog osposobljavanja, te da su pri donošenju odluke uzeti u obzir kriteriji iz Zakona o radu.

11. Člankom 115. st. 1. podstavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 27/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano je da poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Nadalje, čl. 135. st. 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

12. Iz iskaza svjedoka ČJ proizlazi da je kao član Uprave sudjelovao u reorganizaciji poslovanja kojom su spojeni pojedini sektori, među ostalim sektor nabave, te je isti uključen u novoformirani sektor operativnog poslovanja. Navodi da je radno mjesto tužiteljice ukinuto, a njezine poslove su preuzeli drugi radnici.

13. Svjedok KJ iskazuje da je reorganizacija provedena zbog potrebe racionalizacije poslovanja i loše financijske situacije, te da je došlo do spajanja više manjih sektora u veće organizacijske cjeline. Navodi da je sektor nabave ukinut, a poslovi su preraspodijeljeni unutar novog sektora operativnog poslovanja, dok je dio poslova preuzela i Uprava. Navodi da je više radnika napustilo tuženika, dijelom otkazom, dijelom sporazumno.

14. Svjedokinja BJ potvrđuje da je reorganizacija provedena temeljem odluke Uprave i naloga Izvršnog odbora, pri čemu su ukinuti sektori marketinga i nabave te objedinjeni u sektor operativnog poslovanja. Navodi da je radno mjesto direktorice nabave ukinuto, a poslove je preuzeo direktor operativnog poslovanja. Potvrđuje da su tužiteljica i NJ koji je bio na čelu sektora marketinga dobili poslovno uvjetovani otkaz.

15. Iz iskaza svjedoka HJ proizlazi da su nakon ukidanja radnog mjesta tužiteljice njezine poslove preuzeli on kao operativni izvršitelj te druge osobe, dok su poslove odlučivanja preuzeli nadređeni. Navodi da se poslovi koje je tužiteljica ranije obavljala i dalje obavljaju, ali od strane više radnika.

16. Tužiteljica u svom iskazu osporava postojanje stvarnih organizacijskih razloga za otkaz, navodi da nije provedena stvarna analiza poslovanja te smatra da je otkaz posljedica ranije pokrenutog postupka protiv tuženika. Ističe da su se svi poslovi koje je obavljala nastavili obavljati i nakon njezina otkaza.

17. Sud prihvaća iskaze svjedoka ČJ, KJ i BJ u dijelu u kojem su međusobno suglasni i u skladu s materijalnom dokumentacijom, a iz kojih proizlazi da je kod tuženika provedena reorganizacija poslovanja, da su ukinuti pojedini sektori, uključujući sektor nabave, te da je u tom okviru ukinuto radno mjesto tužiteljice.

18. Navedeni iskazi u tom dijelu potvrđuju postojanje organizacijskih promjena i ukidanje radnog mjesta tužiteljice, a isti su logični, međusobno podudarni i potkrijepljeni sadržajem odluke o otkazu.

19. Sud ne pridaje odlučnu važnost dijelovima njihovih iskaza koji se odnose na konkretne kriterije odabira radnika za otkaz, opseg i rezultate provedene analize poslovanja, kao ni broj radnika obuhvaćenih reorganizacijom, budući da svjedoci u tim dijelovima iskazuju neodređeno, sjećanje im je djelomično, a iskazi nisu precizni.

20. Iskaz svjedoka HJ sud prihvaća kao vjerodostojan u dijelu u kojem potvrđuje da su se poslovi koje je obavljala tužiteljica nastavili obavljati i nakon reorganizacije, ali od strane više radnika i u okviru drugačije organizacije rada, što ne dovodi u pitanje činjenicu ukidanja radnog mjesta tužiteljice.

21. Iskaz tužiteljice sud prihvaća u dijelu koji se odnosi na opis njezina rada i opsega poslova koje je obavljala, dok njezine tvrdnje da reorganizacija nije stvarno provedena te da je otkaz motiviran drugim razlozima sud ne prihvaća, budući da za iste nisu izvedeni uvjerljivi dokazi, a suprotne navode potvrđuju iskazi svjedoka i dokumentacija u spisu.

22. Sud je u ocjeni osnovanosti otkaza uzeo u obzir i dostavljene isprave tuženika, osobito raniji Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova iz 2017. godine te novu sistematizaciju i organigram iz svibnja 2023. godine.

23. Uvidom u raniji pravilnik i organizacijsku strukturu proizlazi da je kod tuženika postojala podjela na više samostalnih sektora, uključujući i sektor nabave kao zasebnu organizacijsku cjelinu s pripadajućim radnim mjestima. Također, iz organigrama proizlazi klasična sektorska podjela poslovanja s većim brojem odvojenih funkcionalnih jedinica.

24. Nasuprot tome, iz nove sistematizacije i organigrama iz 2023. godine razvidno je da je provedena reorganizacija poslovanja na način da su pojedini sektori objedinjeni, pri čemu je uspostavljen Sektor operativnog poslovanja koji objedinjuje poslove nabave, marketinga i drugih operativnih funkcija. Iz iste dokumentacije proizlazi da radno mjesto direktorice nabave kao samostalno rukovodeće radno mjesto više nije predviđeno u novoj organizacijskoj strukturi.

25. Navedene isprave potvrđuju iskaze svjedoka da je kod tuženika doista provedena reorganizacija poslovanja koja je uključivala ukidanje pojedinih samostalnih sektora i preraspodjelu poslova na druge organizacijske jedinice. Istodobno, iz njih proizlazi da poslovi koje je obavljala tužiteljica nisu prestali postojati, već su raspodijeljeni između više izvršitelja unutar nove organizacijske strukture, što je u skladu s iskazima svjedoka HJ i KJ.

26. Slijedom navedenog, sud ocjenjuje da dostavljena dokumentacija tuženika predstavlja vjerodostojan i objektivan dokaz da je reorganizacija bila stvarna i formalno provedena kroz donošenje nove sistematizacije radnih mjesta, a ne samo deklaratorna.

27. Sud ističe da sukladno ustaljenoj sudskoj praksi poslodavac ima autonomno pravo organizirati proces rada i odlučiti o unutarnjem ustroju, uključujući pravo ukidanja pojedinih radnih mjesta i preraspodjele poslova, pri čemu sud nije ovlašten ulaziti u poslovne odluke poslodavca niti ocjenjivati njihovu ekonomsku opravdanost, već isključivo ispitivati postoji li stvaran i opravdan organizacijski razlog za otkaz.

28. U konkretnom slučaju iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik proveo reorganizaciju poslovanja kojom je, između ostalog, ukinut samostalni sektor nabave te je isti uključen u novoformirani sektor operativnog poslovanja, uslijed čega je ukinuto i radno mjesto direktorice nabave na kojem je radila tužiteljica.

29. Stoga sud nalazi da je u konkretnom slučaju postojao opravdan organizacijski razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici u smislu odredbe članka 115. stavka 1. Zakona o radu.

30. Činjenica da su poslovi koje je obavljala tužiteljica nastavljeni obavljati unutar novoformiranog Sektora operativnog poslovanja, ali bez potrebe za zadržavanjem njezinog radnog mjesta kao samostalne rukovodeće pozicije, ne dovodi u pitanje zakonitost otkaza, već upravo potvrđuje da je došlo do reorganizacije koja je rezultirala smanjenjem potrebe za određenim radnim mjestima. Prestankom potrebe za radom tužiteljice ne podrazumijeva se prestanak obavljanja svih poslova koje je obavljala, već prestanak potrebe za njihovim obavljanjem na dotadašnjem radnom mjestu i u dotadašnjem opsegu, budući da su isti reorganizacijom preraspodijeljeni na druga radna mjesta.

31. U takvim okolnostima, sud ne nalazi da je odluka o otkazu bila proizvoljna ili usmjerena isključivo prema tužiteljici, već da je ista donesena kao posljedica poslovne odluke poslodavca o drugačijem ustroju rada i racionalizaciji poslovanja, što je u okviru njegove autonomije.

32. Okolnost da se pojedini poslovi koje je obavljala tužiteljica i dalje obavljaju kod tuženika ne dovodi u pitanje zakonitost otkaza, budući da je pravo poslodavca da organizira proces rada na način da iste poslove raspodijeli na druga radna mjesta ili među više izvršitelja, bez obveze zadržavanja postojećih rukovodećih pozicija.

33. Sud posebno ističe da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala svoje tvrdnje da je otkaz bio motiviran razlozima izvan poslovne reorganizacije, već su takvi navodi ostali na razini nedokazanih tvrdnji koje nisu potkrijepljene izvedenim dokazima, dok su, s druge strane, dokazi tuženika međusobno suglasni i logično povezani.

34. Stoga sud zaključuje da osporavana odluka o otkazu ima uporište u stvarnim i opravdanim organizacijskim razlozima, te da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza, slijedom čega tužbeni zahtjev nije osnovan.

35. U odnosu na navode tužiteljice o obvezi tuženika da provede usporedbu radnika i primijeni kriterije iz Zakona o radu, sud isti prigovor ne nalazi osnovanim. Naime, obveza poslodavca da prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu vodi računa o kriterijima trajanja radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja te eventualno provodi usporedbu radnika, dolazi u obzir u situacijama kada postoji više radnika koji obavljaju iste ili slične poslove, pa je potrebno odlučiti kojem od njih će prestati radni odnos. Međutim, u konkretnom slučaju iz provedenih dokaza proizlazi da je radno mjesto direktorice nabave ukinuto, a tužiteljica je bila jedini izvršitelj tog radnog mjesta, slijedom čega nije postojala usporediva skupina radnika s kojom bi se tužiteljica mogla uspoređivati. Pri tome nije odlučno što su se pojedini poslovi tužiteljice nastavili obavljati, jer se usporedba radnika ne provodi prema sadržaju pojedinih zadataka, već prema radnom mjestu i položaju radnika u organizacijskoj strukturi poslodavca. Stoga tuženik nije bio dužan provoditi postupak uspoređivanja radnika niti primjenjivati dodatne kriterije odabira, jer se ne radi o situaciji smanjenja broja izvršitelja na istim poslovima, već o potpunom ukidanju radnog mjesta. Navedeno pravno shvaćanje u skladu je i sa sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj u slučaju ukidanja radnog mjesta i nepostojanja usporedne skupine radnika ne postoji obveza poslodavca provoditi usporedbu radnika.

36. Sud dodatno ističe da prema važećem Zakonu o radu poslodavac nije dužan radniku prije otkazivanja ugovora o radu ponuditi drugo radno mjesto niti ga osposobiti za rad na drugim poslovima kao pretpostavku dopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza. Takva obveza postojala je prema ranijem zakonskom uređenju, dok važeći Zakon o radu takvu dužnost ne propisuje kao uvjet zakonitosti otkaza, već eventualnu mogućnost zapošljavanja radnika na drugim poslovima ostavlja u domeni poslovne odluke poslodavca. Slijedom navedenog, okolnost što tuženik tužiteljici nije ponudio drugo radno mjesto niti joj omogućio dodatno osposobljavanje ne utječe na zakonitost osporavanog otkaza.

37. Slijedom svega navedenog, sud utvrđuje da je tuženik dokazao postojanje stvarnog i opravdanog organizacijskog razloga za otkaz ugovora o radu tužiteljici, te da je osporavana odluka donesena u skladu s odredbama Zakona o radu. Sud pritom nije našao da bi u postupku donošenja otkaza bile počinjene povrede koje bi utjecale na njegovu zakonitost, niti su osnovani navodi tužiteljice da je otkaz dan iz nedopuštenih razloga. Naime, tužiteljica nije dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između ranije pokrenutih postupaka protiv tuženika i donošenja osporavane odluke o otkazu, dok iz provedenih dokaza proizlazi da je otkaz posljedica šire provedene reorganizacije koja je obuhvatila više organizacijskih jedinica i radnih mjesta. Takve tvrdnje ostale su na razini subjektivnog doživljaja tužiteljice, bez ikakvog objektivnog uporišta u provedenim dokazima.

38. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti otkaza i vraćanje na rad u cijelosti neosnovan.

39. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, njezin zahtjev za naknadom troška je odbijen te je dužna tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika

("Narodne novine" broj 138/23) priznat trošak:

- jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 eura (Tbr.7/2 i Tbr. 52.4) koja obuhvaća do četiri radnje i to sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 27.12.2023., podneska od 11.1.2024., podneska od 11.1.2024.,

- zastupanje na ročištu 7.2.2024. od 100,00 eura (Tbr.7/2),

- zastupanje na ročištu 10.9.2024. od 100,00 eura (Tbr.7/2),

- sastav odgovora na žalbu od 9.10.2024. od 100,00 eura (Tbr.7/2),

- sastav podneska od 2.10.2025. od 100,00 eura (Tbr.7/2),

- sastav podneska od 30.10.2025. od 100,00 eura (Tbr.7/2),

- zastupanje na ročištu 10.3.2026. od 100,00 eura (Tbr.7/2),

što ukupno iznosi 1.100,00 eura, a uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46) trošak tuženika sveukupno iznosi 1.375,00 eura.

40. Tuženik nema pravo na naknadu ostalih troškova jer isti ne predstavljaju nužne troškove potrebne za vođenje ovog postupka, već su nastali uslijed radnji koje nisu bile potrebne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari u smislu čl. 155. ZPP.

41. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 17. travnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku