Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P Ob-90/2025-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužiteljice RL, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Alenu Biliću, odvjetniku u Viškovu, protiv tužene DL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Smerdelu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pelicarić & Smerdel d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2026., u prisutnosti tužiteljice i tužene te punomoćnika stranaka, po objavi, 17. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da nekretnina k. č. [katastarska čestica], Kuća i pašnjak, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čini bračnu stečevinu tužiteljice RL i pok. ĐL EL.

2. Utvrđuje se da je tužiteljica RL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica], Kuća i pašnjak, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/2 idealnih suvlasničkih dijelova.

3. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se sukladno čl. 29. ZOO-a, određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju čini kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

II. Nalaže se tužiteljici RL, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženoj DL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 1.875,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 24. travnja 2025. navodi de je supruga pok. ĐL, umrlog 2020. Pojašnjava da je pokojni ĐL IL upisan je kao vlasnik nekretnine koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Gospiću označena kao k. č. [katastarska čestica], Kuća i pašnjak, površine 220 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i pok. ĐL EL. Naime, tužiteljica i pok. ĐL IL, su sredstvima stečenim za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice i braka kojim je njihova zajednica nastavljena, kupili predmetnu nekretninu k. č. [katastarska čestica], Kuća i pašnjak, površine 220 m2, upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te na istoj nekretnini podigli kuću koja nije dovršena. U vrijeme kupnje nekretnine i izgradnje kuće pok. IL nije radio te nije imao prihode sve do 1990., slijedom čega je za izgradnju kuće doprinosila isključivo tužiteljica, koja je sve navedeno financirala sredstvima stečenim radom. Tužiteljica je po zanimanju liječnik koja je bila zaposlena u zdravstvenim ustanovama u Zagrebu, a nakon toga u [adresa], te je s osnove radnog odnosa primala plaću iz koje su financirani sve vezano za izgradnju nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužena DL sestra je pok. ĐL, te je u ostavinskom postupku iza pok. ĐL određena kao njegova zakonska nasljednica. S obzirom da pravo vlasništva tužiteljice nije upisano u zemljišnoj knjizi, tužiteljica ima pravni interes utvrditi svoje suvlasništvo na predmetnoj nekretnini slijedom čega predlaže da sud donese odluku pobliže naznačenu u toč. I. izreke.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu osporila da bi između tužiteljice i pok. IL prije nego što su u listopadu 1988. godine zaključili brak, postojala nekakva izvanbračna zajednica u smislu odredbe čl. 293. Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998) ističući da za takvu svoju tvrdnju tužiteljica (na kojoj je u ovoj stvari teret dokazivanja predmetne tvrdnje o navodnom postojanju izvanbračne zajednice prije zaključenja braka) ujedno, ne nudi baš nikakve dokaze osim svojeg vlastitog iskaza, ali predmetna tvrdnja jednostavno uopće nije istinita. Također navodi da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-761/2022 od 13. lipnja 2024. godine utvrđeno da je bračna zajednica tužiteljice sa pok. IL, prestala prije smrti pok. IL. Ističe da tužiteljica u tužbi iznosi neprecizne uopćene navode iz kojih bi se razabiralo da ona tvrdi kako je ona na neki način sudjelovala u kupnji nekretnine, a obzirom da je pok. IL nekretninu stekao puno prije nego što je uopće upoznao tužiteljicu i to još 1979. godine. Nastavno, kuća na nekretnini pok. IL je izgrađena puno prije ne samo prije nego što je tužiteljica sa pok. IL stupila u brak (1988.), već i puno prije 1985. godine za koju tužiteljica paušalno u tužbi navodi da bi bila nekakvim početkom njezine veze s istim. Slijedom svega navedenoga, predlaže se tužbeni zahtjev odbiti uz obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova parničnog postupka.

3. Očitujući se na navode odgovara na tužbu tužiteljica je u podnesku od 03. listopada 2025. pojasnila da su pok. IL i tužiteljica stekli pravo korištenja na nekretnini koja je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Gospiću označena kao k. č. [katastarska čestica], Kuća i pašnjak, površine 220 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. Lukovo Šugarje 1979.g., no u zemljišnim knjigama upisano je pravo korištenja samo na pok. IL tada s adresom u [adresa]. Nekretnina je prvotno zamišljena kao vikendica pa je tako i ishođena građevinska dozvola 1980., no već početkom 1981. pok. IL i tužiteljica donose odluku trajnog nastanjenja i izgradnje obiteljske kuće pa su izmijenili građevinsku dozvolu. Tužiteljica je s pok. ĐL započela gradnju, i 1981. zapošljava se u Psihijatrijskoj bolnici Rab gdje kontinuirano radi do kraja rujan 1983., potom se od listopada 1983. zapošljava u Domu zdravlja Rab gdje radi do kolovoza 1986. S obzirom da je izgradanja kuće stala zbog nemogućnosti izmještanja električnog voda, a tužiteljica je dobila ponudu zapošljavanja u Neuropsihijatrijskoj bolnici u Popovači i stan u [adresa] ako prihvati ponudu posla to su pok. ĐL IL i tužiteljica preselili u [adresa] gdje je tužiteljica dobila stan. Cijelo to vrijeme pok. ĐL IL i tužiteljica gradili su kuću na navedenoj nekretnini u k. o. [katastarska općina] do izbijanja rata u Republici Hrvatskoj zbog kojeg stanja 1992, pok. ĐL IL i tužiteljica bivaju nasilno protjerani iz [adresa]. Usprkos tome, pok. ĐL IL i tužiteljica nastavljaju svoju životnu zajednicu u [adresa], Srbija pa i otuda bivaju protjerani, i nastavljaju u Nizozemskoj, a pok. IL se i vraća od 1996. povremeno u Hrvatsku pokušavajući vratiti otetu imovinu.

4. U odgovoru na tužbu tužena je progovorila vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi u iznosu od 30.000,00 EUR obrazlažući da nekretnina iz ostavinske mase pokojnog IL vrijedi najmanje dvjesto tisuća eura, što znači da idealna polovica nekretnina za koji suvlasnički dio tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva, vrijedi najmanje 100.000,00 EUR te je predložio da sud vrijednost spora odredi u tom iznosu.

5. Rješenjem donesenim na pripremnom ročištu održanom dana 07. listopada 2025. sud je sukladno odredbi čl. 40. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje – ZPP) utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 30.000,00 EUR, a imajući u vidu lokaciju nekretnine koja je predmet spora te stanje i stupanj izgrađenosti nekretnine.

6. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u vjenčani list (list 7 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 8 spisa), fotografije (list 9- 12 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-8131/2024 od 4. prosinca 2024. (list 13-15 spisa), fotografiju (list 17 spisa), vjenčani list (list 35 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P Ob-761/2022- 35 od 13. lipnja 2024. (list 36-44 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 46-47 spisa), građevinsku dozvolu (list 48 spisa), policu osiguranja imovine (list 49 spisa), građevinsku dozvolu (list 50-51 spisa), dopis (list 52 spisa), molbu za izdavanje nacrta čestice (list 53 spisa), presliku radne knjižice (list 65-66 spisa), presliku članka (list 67 spisa), podatke HZMO (list 72-87 spisa), rješenje Vrhovnog suda RH poslovni broj Revd-344/2025-2 od 15. listopada 2025. (list 99 – 102 spisa), tijekom postupka saslušani su svjedok SL (list 90 – 92 spisa) te stranke (list 92 – 97 spisa). Sud je odbio dokazni prijedloga za provođenje građevinskog vještačenja te prijedlog da se fizički priložiti spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 761/2022. obzirom da isto prema ocjeni suda nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovom predmetu.

7. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i pokojni IL dana 10. rujna 1988. sklopili brak, a koji brak je prestao smrću pokojnog IL dana 14. veljače 2020. Također nije sporno da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-761/2022-35 od 13. lipnja 2024. utvrđeno da je prije smrti pok. IL dana 14. veljače 2020. prestala zajednica života između pok. IL i tužene UL i to sporazumom oba bračna druga. Tijekom postupka je utvrđeno da nije sporno ni da je pokojni IL zemljište koje je predmet ovog postupka stekao prije zasnivanja izvanbračne odnosno bračne zajednice sa tužiteljicom, iako je tužiteljica u tužbi tvrdila da su ona i pokojni IL zajedno kupili to zemljište za vrijeme trajanje njihove izvanbračne zajednice.

9. Sporno je jesu li tužiteljica i pokojni IL prije sklapanja braka dana 10. rujna 1988. bili u izvanbračnoj zajednici, koja zajednica je nastavljena kao bračna zajednica sklapanjem braka između navedenih osoba i kada je izvanbračna zajednica započela. Također je sporno pitanje jesu li za vrijeme trajanja izvanbračne odnosno bračne zajednice između tužiteljice i pokojnog IL izvršena ulaganja u zemljište koje je predmet ovog postupka na način da je u tom razdoblju izgrađen nedovršeni objekt koji se sada tamo nalazi, te predstavlja li posljedično utužena nekretnina bračnu odnosno izvanbračnu stečevinu tužiteljice i pokojnog IL.

10. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zkl. ul. br. 354 k. o. [katastarska općina] (list 8 spisa), koja je predmet ovog postupka, sud je utvrdio da je predmetna upisana kao vlasništvo ĐL, [adresa].

11. Nadalje iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-8131/2024-43 od 04. prosinca 2024. sud je utvrdio da je jedinim nasljednikom iza pokojnog IL proglašena njegova sestra ZL, ovdje tužena, te je istoj kao ostavinska imovina uručena nekretnina koja je predmet ovog postupka.

12. Iz Police osiguranja imovine od 23. lipnja 1981. (list 49 spisa) sud je utvrdio da je IL predmetu policu sklopio radi osiguranja jednokatne zagrade masivne gradnje, površine 7x5 m, koja se nalazi u Barić Dragi – Starigrad, i to za vrijeme od 23. lipnja 1981. do 26. lipnja 1982.

13. Nadalje iz građevinske dozvole od 09. prosinca 1980. (list 48 spisa) utvrđeno je da je IL odobrena izgradnja vikend zgrade u [adresa], koja je građevinska dozvola je izmijenjena dana 14. svibnja 1981. kao to proizlazi iz građevinske dozvole na listu 50 – 51 spisa.

14. Na okolnost jesu li tužiteljica i pokojni IL bili u izvanbračnoj zajednici prije sklapanja braka dana 10. rujna 1988. i kada je ista započela kao i na okolnost izvođenja radova na nekretnini u odnosu na vrijeme i opseg izvedenih radova, sud je saslušao svjedokinju SL (list 90 – 92 spisa) te tužiteljicu i tuženu (list 92 – 97 spisa).

15. Svjedokinja VL je u svom iskazu općenito iskazivala o vezi između tužiteljice i pokojnog EL te je tako iskazala da je tužiteljicu upoznala 1982. za vrijeme dok su obje radile na Rabu i to tužiteljica kao neuropsihijatar bolnici, a svjedokinja kao tajnica u školi. Svjedokinja je s otoka Raba otišla krajem 1983., a li je ostala u kontaktu sa tužiteljicom na način da smo se znale povremen čuti i vidjeti. Za vrijeme druženja na otoku Rabu tužiteljica joj je rekla da je u izvanbračnoj zajednici sa IL i svjedokinja mislim da je tada i upoznala EL. Naime, tužiteljica je živjela na Rabu u dvosobnom stanu i tužiteljica je tada spominjala da živi sa EL u stanu na Rabu, a svjedokinja koja je dolazila u taj stan tamo je jednom zatekla i EL kojeg je joj je tužiteljica predstavila kao svog izvanbračnog supruga. U to vrijeme IL je boravio u stanu tužiteljice u Rabu, u Zagrebu te u kući u [adresa] odnosno Lukavom Šugarju, dakle on nije cijelo vrijeme bio lociran na Rabu već je odlazio i u Zagreb, jer je tamo imao valjda nekakvih poslova i tada nije radio na Rabu. Nakon što je svjedokinja otišla s otoka Raba tužiteljicu je posjetila jednom u stanu u [adresa], u [adresa], kada je tužiteljica bila na specijalizaciji u Zagrebu te je tom priliko u stanu zatekla i pokojnog IL jer su tužiteljica i pokojni BL živjeli u stanu u [adresa]. Svjedokinja je u nastavku iskaza ispravila svoje navode te je iskazala da se naknadno sjetila da je vidjela EL na Rabu i taj susret je bio 1983., a susret u stanu u [adresa] da je bio svakako prije vjenčanja, dakle negdje 1986. i to u iznajmljenom stanu. Tužiteljica i pok. IL vjenčali su se 1988. i nakon vjenčanja su živjeli u [adresa], a nakon toga su se preselili u stan u [adresa] jer je tužiteljica tamo dobila posao, ali susret sa EL u stanu [adresa] o kojem je ranije iskazivala je svakako bio prije vjenčanja. Ne zna kada su se tužiteljica i pokojni IL preselili u stan u [adresa], ali se sjeća da ih je posjetila za jedan Uskrs u stanu u [adresa] i to je sigurno bilo prije 1991., i to je sigurno bilo nakon sklapanja braka jer je tužiteljica dobila zaposlenje u [adresa] nakon vjenčanja sa pokojnim IL. Prije nego što su tužiteljica i pokojni IL sklopili brak svjedokinja je vidjela pokojnog IL četiri ili pet puta te se tako sjeća da pok. IL u tom razdoblju išao jednom kroz Rijeku za Istru i tada joj se javio, a u periodu od posjeta u stanu u [adresa]. i sklapanja braka njega i tužiteljice 1988. možda ga je vidjela samo jednom kada su se našli na Vežici, a pokojni IL je je htio pozdraviti i da popiju kavu, tom prilikom tužiteljica nije bila s njima. Iskazujući o okolnostima izvođenja radova na kući koja je predmet ovog postupka, svjedokinja je iskazala da ona osobno nije nikada bila na toj nekretnini već je sva saznanja o istoj dobila od tužiteljice koja joj je već prilikom upoznavanja 1982. rekla da ona i pokojni IL grade kuću te joj je tužiteljica pokazivala svoje fotografije kako izvodi jogu ispred kuće u izgradnji. Predmetna kuća nikada nije dovršena, obzirom na ratna događanja. Tužiteljica joj se često žalila na troškove izgradnje kuće jer pokojni IL nije imao prihoda pa su svi troškovi npr. majstora i materijala padali na tužiteljicu.

16. Cijeneći iskaz saslušane svjedokinje, sud je utvrdio da ista o činjenici postojanja izvanbračne zajednice između tužiteljice i pokojnog IL iskazuje općenito, bez navođenja konkretnih i detaljnih okolnosti koje bi se odnosile na prirodu i sadržaj njihova odnosa, osobito u pogledu njihove svakodnevne životne dinamike, načina zajedničkog života, eventualne podjele troškova te drugih relevantnih elemenata koji su od značaja za ocjenu postojanja izvanbračne zajednice. Tako i iskaza svjedokinje proizlazi kako ona nije imala neposrednih saznanja o odnosu između tužiteljice i pokojnog IL, budući da se s istim susrela svega nekoliko puta. Konkretno, pokojnog IL vidjela je u društvu tužiteljice samo prilikom dva posjeta tužiteljici (u stanu na Rabu i u stanu u [adresa]), a osim ta dva navrata vidjela još samo jednom, i to u Rijeci, kada je s njim, bez prisutnosti tužiteljice, popila kavu. Takav ograničen i povremeni kontakt svjedokinje sa tužiteljicom i pokojnim IL prema stavu suda ne može biti osnova za utvrđenje pouzdanih saznanja o postojanju i sadržaju njihove eventualne izvanbračne zajednice. Osim toga, svjedokinja je iskazivala nedosljedno u pogledu vremena započinjanja izvanbračne zajednice između tužiteljice i pokojnog IL, budući da je navela da je ista započela na Rabu 1982., odnosno u razdoblju kada je, prema iskazu same tužiteljice, ona bila na specijalizaciji u Zagrebu. Takva proturječnost dodatno dovodi u pitanje vjerodostojnost i pouzdanost iskaza svjedokinje u ovom dijelu. S obzirom na sve navedeno, sud iskaz svjedokinje cijeni kao nedovoljno uvjerljiv za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice između tužiteljice i pokojnog IL. Nastavno u odnosnu na dio iskaza svjedokinje koji se odnosi na izvođenje radova na utuženoj nekretnini i kao vrijeme njihova izvođenja, sud utvrđuje da isti nema dokaznu vrijednost. Naime, iz iskaza svjedokinje proizlazi da o tim okolnostima nema neposrednih saznanja, već da ista temelji isključivo na navodima tužiteljice. Stoga se radi o posrednom iskazu koji nije rezultat vlastitog opažanja, pa ga sud kao takvog ne može uzeti kao odlučan u ovom postupku.

17. Tužiteljica saslušana na okolnosti postojanja izvanbračne zajednice sa pokojnim IL i trenutka započinjanja izvanbračne zajednice je iskazala da je pokojnog IL upoznala 1981. na Rabu i tada je to bilo kratkotrajno poznanstvo te su tada živjeli zajedno, ali ne u onom klasičnom smislu kao supružnici. Izvanbračna zajednica nje i pokojnog IL je započela kada je ona otišla u Zagreb na specijalizaciju koja je započela negdje 1982. ili 1983. i trajala je do 1986., specijalizacija je trajala četiri godine, time da je dio specijalizacije odradila na Rabu, a drugi dio na KBC u Zagrebu, iskustveni dio koji je odradila na Rabu je trajao šest mjeseci, a dio u KBC u Zagrebu dvije i pol godine. U nastavku iskaza na primjedbu punomoćnika tužene, tužiteljica je navela kako misli da je specijalizaciju završila ipak 1984., a ne 1986. Nastavno tužiteljica navodi da su se ona i pokojni IL ponovno susreli u Zagrebu kada je ona došla na specijalizaciju u Zagreb, bilo je to na ljeto 1981. i tada su se vrlo brzo bolje upoznali i počeli živjeti zajedno. U tom vrijeme pokojni IL je već živio u [adresa], tada su se bolje upoznali i počeli su živjeti zajedno u Zagrebu i to od kad je ona dobila specijalizaciju što je bilo 1981. Tada su stupili u izvanbračnu zajednicu na način da su počeli živjeti zajedno u podstanarskom stanu u [adresa], time da je ona prva došla u taj stan u [adresa]. Nakon što je tužiteljica završila specijalizaciju radila je veoma kratko na Rabu, i to u razdoblju 1984. do 1986. Tijekom iskaza tužiteljica je navela da je u 1982. živjela u [adresa], a u odnosu na iskaz svjedokinje SL da su se ona i tužiteljica družile na Rabu 1982. i 1983. tužiteljica je navela da je točno da se sa svjedokinjom družila 1982. i 1983. na Rabu jer je tada tužiteljica bila u stalnom radnom odnosu. Nastavno tužiteljica navodi da je 1986. dobila posao u [adresa], kao i stan te se samo ona preselila u [adresa], a IL je živio privatno u Zagrebu, da bi u nastavku iskaza navela da su kada je dobila stanu [adresa], ona i pokojni IL zajedno otišli u [adresa]. Za vrijeme boravka u [adresa] ona i pokojni IL su sklopili i brak i to 1988., a u [adresa] su živjeli do rata, negdje početkom 1992. Tada je tužiteljica dobila prijetnju smrću i pobjegla je u [adresa] te je dobila otkaz, a pokojni IL je ostao čuvati stan u [adresa], da bi ubrzo nakon toga i on došao u [adresa] i tamo je ostao mjesec do dva nakon čega se opet vratio kako bi se borio za stan u [adresa]. Što se tiče kuće u [adresa] tužiteljica je izjavila da su sa izgradnjom kuće započeli 1982., time da ne može točno reći je li bilo ljeto, jesen, proljeće ili zima, dok se u nastavku iskaza tužiteljica ispravila i navela da su sa gradnjom kuće započeli početkom 1982. i tada se tamo nalazila zemlja i betonirani dio, odnosno temelji jer je počelo raditi, ali nije bilo kuće, dok se u nastavku iskaza ispravila i navela da su sa gradnjom započeli ipak 1981.. Što se tiče izmjene građevinske dozvole za tu kuću, tužiteljica je izjavila da je pokojni IL prvo dobio građevinsku dozvolu za gradnju vikendice, a kako su zajedno živjeli na Rabu počeli su razmišljati da u [adresa] izgrade obiteljsku kuću pa su zato išli za izmjenu građevinske dozvole i kada je ta građevinska dozvola izmijenjena u ožujku 1981. ona i pokojni IL su već živjeli zajedno. Što se tiče gradnje kuće u [adresa] tužiteljica je izjavila da je upravo ona investirala gradnju te je na zemljištu podignut donji dio i gornji kat te ploča odnosno krov, a dalje nisu mogli jer je iznad krova prolazio neki kabl. Tužiteljica je platila radnike, uvođenje struje, kupovala ciglu, cement, kuhala je, brinula o higijeni, sve je bilo na njoj.

18. U odnosu na iskaz tužiteljice dijelu u kojem je iskazivala o postojanju izvanbračne zajednice sa pokojnim IL, sud utvrđuje da je isti nedosljedan i proturječan, kako sam sebi, tako navodima tužiteljice iz tužbe. Naime, tužiteljica je tijekom iskazivanja mijenjala navode u pogledu vremenskog razdoblja početka izvanbračne zajednice s pokojnim IL, kao i u odnosu na okolnosti u kojima je ta zajednica navodno započela i trajala. Premda sud uzima u obzir mogućnost da su određene nepreciznosti posljedica proteka vremena, ocjenjuje da takve okolnosti ne mogu u dostatnoj mjeri otkloniti uočene nedosljednosti u pogledu činjenica od bitnog značaja, o kojima bi tužiteljica, s obzirom na njihovu prirodu, morala imati jasna i pouzdana saznanja. Također, tužiteljica u svom iskazu nije iznijela konkretne i određene podatke o tome gdje je i u kojem razdoblju živjela s pokojnim IL na način da je npr. navela ulicu u kojoj se nalazi stan u kojem su stanovali i slično, iako se radi o okolnostima koje su joj po prirodi stvari morale biti poznate i za koje je razumno očekivati da ih se tužiteljica sjeća. Slijedom navedenog, sud njezin iskaz u tom dijelu ne prihvaća kao vjerodostojan niti podoban za utvrđenje odlučnih činjenica.

19. Što se tiče iskaza tužiteljice vezano za radove izvedene na kući u [adresa], sud utvrđuje da je i u tom dijelu njezin iskaz općenit, neodređen i bez navođenja relevantnih okolnosti. Tako tužiteljica ne navodi precizna vremenska razdoblja niti godine izvođenja pojedinih radova, niti jasno razgraničava što je eventualno izvedeno prije, a što nakon sklapanja braka između nje i pokojnog IL. Nadalje, tužiteljica nije dala ni osnovne i provjerljive podatke o tome tko je pojedine radove izvodio, na koji način su financirani, koliki su bili troškovi te jesu li radovi plaćani ili su ih stranke eventualno izvodile samostalno, premda je prema cijeni suda riječ o činjenicama koje su od odlučnog značaja za predmet spora, a kojima bi tužiteljica, kao osoba koja tvrdi da je u njima sudjelovala i mala odlučujuću ulogu, morala raspolagati. Slijedom navedenog, sud ocjenjuje da iskaz tužiteljice u ovom dijelu nije dostatan za utvrđenje relevantnih činjenica.

17. Tužena je u svom iskazu u cijelosti osporila navode tužiteljice ističući da ne zna kada su se tužiteljica i njezin brat, pokojni IL upoznali, ali može reći da je sa sinovima posjetila Univerzijadu u Zagrebu 1987. i tada su posjetili pokojnog IL u stanu u [adresa] i tada je on živio sam. Tužiteljicu je prvi puta upoznala početkom 1988. kada je pokojni BL zajedno sa njom došao u [adresa] u posjet bolesnom ocu, a i tužena je bila tamo. Pokojni IL je tužiteljicu tom prilikom predstavio kao svoju djevojku, te mu je i mama sugerirala da je zaruči i u tu svrhu mu je dala i svoj prsten. Tužiteljica i pokojni IL su se vjenčali u jesen 1988. Tužiteljica i pokojni IL su živjeli zajedno neposredno prije sklapanja braka nakon što su se zaručili u stanu u [adresa], što tužena zna jer su išli u svatove i kad su došli do tog stana, njen otac je ušao u stan. Tužiteljica i pokojni IL su se zaručili početkom 1988., a vjenčali su se u jesen 1988. Nakon vjenčanja tužiteljica i pokojni IL su otišli živjeti u podstanarski stan u [adresa] i tamo su živjeli dok tužiteljica nije dobila stan u [adresa], time da se tužena ne sjeća kada je to točno bilo, u stanu u [adresa] su nakon vjenčanja živjeli kratko, a ne zna jesu li zajedno otišli u stan u [adresa]. Nikada nije čula od pokojnog IL da bi odlazio na Rab. Što se tiče kuće u [adresa] ista je kupljena na javnoj licitaciji od Grada Gospića i to početkom 1979., a što se tužena dobro sjeća jer je u to vrijeme bila trudna sa sinom, a na licitaciji su kupljene tri parcele i to: parcela koju je kupio IL, parcela koju je kupio šogor tužene R te parcela koju su kupili tužena i njezin muž zajedno. Kada je pokojni IL kupio parcelu na njoj se nije nalazila nikakva kuća već samo kamen. Kuće na sve tri parcele su se počele graditi istovremeno i tužena je ishodila građevinske dozvole za sve i prema tadašnjem Zakonu imali su obvezu u roku od dvije godine od izdavanja građevinske dozvole izraditi temelje, a u roku od tri godine dovršiti, a to znači da mora imati zidove, prozore i krov. Pokojni IL nije u navedenim rokovima završio kuću jer je bio megaloman i htio je izgraditi veću kuću, a nije mogao završiti jer je iznad njegove kuće išao kabel te nakon što je došlo do problema sa gradnjom zbog kabla iznad kuće, a što je bilo prije sklapanja braka tužiteljice i mog brata, više ništa nije građeno na kući. Tužena zna da je s problemima sa kablom došlo prije sklapanja braka jer u trenutku kupnje parcela nije bilo struje, a u trenutku kad su tužiteljica i pokojni IL sklopili brak već je bila uvedena struja kući tužene, odnosno već je bio razvučen kabel, te stavljeni drveni stupovi po cijelom vikend naselju. Pokojni IL je s gradnjom kuće započeo odmah nakon što je dobio građevinsku dozvolu, od trenutka kupnje zemlje 1979. pa do ishođenja građevinske dozvole 1980. izvođeni radovi na pripremi terena na način da je tucan kamen, dakle, pripremni radovi su započeti 1979., a gradnja je započeta nakon izdavanja građevinske dozvole 1980. Pokojni IL nije radio na unutarnjem uređenju kuće, zidovi iznutra nisu ni ožbukani, kuća je u rou-bauh stanju, točno je da je pokojni IL kupio kade za kuću, ali ih nije ugradio u kuću obzirom da nije uredio niti kupaonu u koju bi ih mogao ugraditi. Također nije ogradio ni teren već je samo iza kuće na tuđoj zemlji, na putu do zemljišta izgradio cisternu, sve radove na kući je prekinuo svako prije ženidbe. Pokojni IL gornju ploču na kući zavrio negdje 1982., 1983. ili 1984., a novac je uzeo od oca jer je otac zemlju. Kuća nije nikada završena već je u istom stanju u kakvom je bila i prije rata, a zadnji radovi su se radili 1990. kada je bila Balvan revolucija. Radovi na kući su vršeni od 1979. pa do 1990., tužena je zadnji puta tamo ljetovala ljetovali 1990. i kuća je tada bila u stanju u kojem je i danas. Također, u vrijeme kada je pokojni IL sklopio brak sa tužiteljicom kuća je bila u istom stanju u kojem je i danas. Prema saznanjima tužene, nakon što su pokojni IL i tužiteljica sklopili brak od 1988. pa do 1990. na kući nije ništa rađeno, što tužena sigurno zna jer se njena kuća u [adresa] nalazi uz kuću pokojnog IL. Pokojni IL joj nije spominjao da bi tužiteljica ulagala nešto u gradnju kuće, a što bi i ulagala kada se ništa nije ni gradilo nakon sklapanja braka, već je pokojni IL samo poduzimao administrativne korake, prolongirao je rokove, ali ništa konkretno nije građeno.

18. Cijeneći iskaz tužene, sud nalazi da isti nije u cijelosti dosljedan. Naime, u dijelu koji se odnosi na razdoblje izvođenja radova na nekretnini koja je predmet ovog postupka, tužena je u jednom dijelu svog iskaza navela da su radovi na kući izvođeni u razdoblju od 1979. do 1990., dok je u drugom dijelu iskaza izjavila da u razdoblju od 1988. do 1990., nakon sklapanja braka između pokojnog IL i tužiteljice, na kući nisu izvođeni nikakvi radovi. Navedene kontradiktornosti dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza tužene u tom dijelu. S druge strane, u pogledu okolnosti postojanja izvanbračne zajednice između tužiteljice i pokojnog IL prije sklapanja braka, sud ocjenjuje iskaz tužene kao jasan, precizan i uvjerljiv, budući da je tužena u tom dijelu iskazivala određeno, vremenski i činjenično konkretizirano, bez uočenih nedosljednosti, a uzevši u obzir da tužena po prirodi stvari i nije nužno morala imati detaljan uvidu u osobni život svoj brata, pokojnog IL.

19. Odredbom čl. 7. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/1978, 27/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998; dalje ZBPO) pripisano je da vanbračna zajednica žene i muškarca stvara obavezu međusobnog uzdržavanja i druga imovinska prava i obveze pod uvjetima određenim ovim zakonom, dok iz odredbe čl. 299. st. 1. i st. 2. istog zakona proizlazi da imovina stečena radom žene i muškarca u vanbračnoj zajednici koja je trajala duže vremena smatra se njihovom zajedničkom imovinom. Kod diobe ove imovine odgovarajuće se primjenjuju odredbe o diobi zajedničke imovine bračnih drugova.

20. Nadalje, odredbom čl. 276. ZBPO propisano je da imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna. Imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina, kako je to uređeno odredbom čl. 271. ZBPO.

21. Odredbama čl. 219. st. 1. u vezi čl. 221 a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje – ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

22. Sud smatra da tužiteljica u ovom predmetu nije dokazala da bi prije sklapanja braka sa pokojnim IL dana 10. rujna 1988. bila u vanbračnoj odnosno izvanbračnoj zajednici iz razloga kako slijedi.

23. Premda ZBPO ne sadrži izričitu definiciju izvanbračne (vanbračne) zajednice, bitni elementi izvanbračne (vanbračne) zajednice, u smislu predmetnog zakona i sudske prakse, su trajnija zajednica života muškarca i žene te volja oba izvanbračna (vanbračna) druga da stvaraju i dijele iste pravne posljedice kao i u bračnoj zajednici. Temeljna pretpostavka izvanbračne (vanbračne) zajednice je zajednica života sadržajno ista bračnoj zajednici, a to znači da postoji uzajamna briga i pomaganje, emocionalna i živtna povezanost, vođenje ekonomskog domaćinstva, a sve prema danim okolnostima u kojima osobe žive.

24. Iskaz tužiteljice, kako je to već prethodno obrazloženo, sud nije prihvatio u dijelu koji se odnosi na početak i trajanje izvanbračne (vanbračne) zajednice nje i pokojnog IL, budući da je isti u tom dijelu ocijenjen nedosljednim i proturječnim. Nadalje, saslušana svjedokinja SL o okolnostima postojanja izvanbračne (vanbračne) zajednice između tužiteljice i pokojnog IL iskazivala je na općenit način, bez preciznog i konkretiziranog navođenja odlučnih činjenica. Sud je pritom utvrdio da navedena svjedokinja nije raspolagala neposrednim i dostatnim saznanjima o zajedničkom životu tužiteljice i pokojnog IL u mjeri koja bi joj omogućila pouzdanu ocjenu prirode i karaktera njihovog odnosa.

25. Zaključno, sud nalazi da tužiteljica, osim vlastitog iskaza i iskaza svjedokinje SL koji je općenit, nije predložila druge dokaze na okolnost postojanja njene izvanbračne (vanbračne) zajednice s pokojnim IL. Po ocjeni suda, postojanje izvanbračne zajednice predstavlja složeno činjenično i pravno pitanje koje zahtijeva cjelovitu i međusobno usklađenu dokaznu podlogu te se ista činjenica ne može s potrebnim stupnjem izvjesnosti utvrditi na temelju iskaza samo jednog svjedoka, osobito u izostanku drugih relevantnih i međusobno usklađenih dokaza.

26. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da je u razdoblju prije sklapanja braka s pokojnim IL, kao i razdoblju nakon sklapanja braka, ulagala u nekretninu koja je predmet ovog postupka, sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala osnovanost tih tvrdnji. Naime, iskaz tužiteljice o navedenim činjenicama ocijenjen je općenitim, neodređenim i nedovoljno konkretiziranim, budući da tužiteljica nije precizirala koje su radnje izvedene na nekretnini, u kojim vremenskim razdobljima, na koji način radovi izvedeni, niti je dostavila materijalne dokaze na te okolnosti u vidu računa ili druge dokumentacije. Sud dodatno naglašava da je tužiteljica na okolnost izvođenja radova predložila isključivo saslušanje svjedokinje SL, koja nema neposrednih saznanja o izvođenju i dinamici radova na predmetnoj nekretnini, budući da prema svom iskazu nikada nije boravila na istoj, niti je sudjelovala u izvođenju radova. Pritom tužiteljica nije predložila saslušanje drugih svjedoka koji bi imali neposredna saznanja o dinamici gradnje, primjerice osobe koje su izvodile radove (majstore), odnosno vlasnike ili korisnike susjednih nekretnina koji bi mogli imati neposredna opažanja o vrsti i opsegu radova, kao i o vremenskom razdoblju u kojem su isti izvedeni. Slijedom navedenog, sud nalazi da tužiteljica nije dokazala da je u razdoblju iz tužbe ulagala u utuženu nekretninu. Zaključno se navodi da iskaz tužene, iako djelomično nedosljedan u pogledu vremenskog razdoblja izvođenja radova, nije od odlučnog značaja za drugačiju ocjenu stvari, budući da je na tužiteljici bio teret dokazivanja odlučnih činjenica koje se odnose na ulaganja u nekretninu, o koje tužiteljica prema cijeni suda nije dokazala.

27. Slijedom svega prethodno navedenog, sud je tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti neosnovanim te je nakon provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, odlučio kao u točki I. izreke.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP – a, a tuženiku, koji je u cijelosti uspio u sporu, dosuđen je trošak postupka razmjerno vrijednosti predmeta spora utvrđenoj tijekom postupka te primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje: Tarifa).

29. Tuženiku pripadaju troškovi kako slijedi: trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanim dana 07. listopada 2025. i 11. ožujka 2026. u iznosu od 500,00 EUR za svako sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife te PDV – a u ukupnom iznosu od 375,00 EUR sukladno Tbr. 465. Tarife, odnosno ukupno 1.875,00 EUR.

30. Slijedom navedenog u odnosu na troškove postupka sud je odlučio kao u toč. II. izreke.

U Karlovcu, 17. travnja 2026.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnik Alen Bilić, Viškovo

2. Odvjetnik Goran Smerdel, Zagreb